Tue10232018

Last updateMon, 15 Oct 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić UZMIMO POUKU IZ DOGAĐAJA OKO NAS

UZMIMO POUKU IZ DOGAĐAJA OKO NAS

U uputstvu Rijaseta IZ-e u BiH upućenom nama imamima koji držimo hutbe kaže se između ostalog: da za hutbu treba odabirati prikladne i sadržajne teme, te ponuditi odgovor na vjerska pitanja i kretanja u društvu. Hatib treba određenu temu događaj posmatrati sa šireg aspekta i konteksta vremena kako bi hutba imala značajniji utjecaj i ostavila pozitivan dojam kod vjernika.

Kako je hutba sastavni dio džuma namaza, dakle u osnovi ibadet i kako je dužnost kroz nju izvršavati emenet vjere i predanja tim je jasnija činjenica da vrlo često uslijed društvenih događaja na koje po prirodi hutbe imam treba dati osvrt vjernicima- nije lahko i jednostavno odgovoriti zadatku. Postoje momenti kada je to izuzetno teško, poput onih u ratnim vremenima kada je trebalo na minber izaći pred gazije, poput trenutaka kada je trebalo govorti o teškim događajima u Libiji, Iraku, Siriji, Avganistanu, Egiptu, Jemenu, Palestini skoro pa vječnoj boli naših generacija… Tako je i danas. Održat hutbu a ne spomenuti događaje u Turskoj značilo bi iznevjerit emanet ovog mjesta, značilo bi ponašati se slijepim gdje je vid propisan a opet, osloniti se na zadovoljenje emocija koje ključaju u velikom broju nas značlo bi odustati od razboritosti, umjerenosti i mudrosti, ahlaka našeg vođe, učitelja, Poslanika, a.s.

Iako ću u ovoj hutbi shodno navedenom spomenuti trenutne događaje nije mi namjera davati im ocjene jer ne posjedujem znanja za takvo što. Mogao bih o njima izreć samo svoju emociju a to u današnjem vaktu može zanimati samo mene koji ih znam i bez iznošenja u javnost.

U Turskoj je pokušan vojni udar i kako kažu analitičari događaja prevagu je odnio narod.
Nesumljivo taj narod osjeća sreću radost u pobjedi kao što oni koji su pokušali udar osjećaju jad zbog neuspjeha. Moje misli u tijeku ovih događaja zauzele su majke, sestre, sinove i kćeri onih koji su u ovim događajima ostali bez svojih voljenih. I kad narod pobjedi i kada narod izgubi u složenim “matematičkim” formulama koje sačinjavaju “događaje naroda” uvijek nekako po strani u zapećku velikih vijesti o pobjedi ili porazu ostanu one vijesti o bolu i tuzi onih koji u tim pobjedama i porazima izgube svoje najvoljenije.

Neki “mali” široj javnosti nepoznati ljudi su kako vijesti govore učinili velike stvari u događajima na koje se osvrćemo. Hoće li biti na TV-u, hoće li biti na vijestima?

Hoće li „orden naroda“ dobit porodice čiji očevi sinovi  nisu kalkulisali i na prvi poziv su spremno skočili u koštac s izazovom i na tom putu dali svoj život, daleko od fotoaparata i TV kamera?  Vrijeme će pokazati- Mene lično ovi događaji vratili su sjećanjem na pouke i poruke prvih znakova agresije na BiH i na mnoga lica naših očeva, braće i sinova, koja su učinila isto a nikad kasnije nisam imao priliku da o njima čitam u knjigama, gledam na TV-u... A volio bih. Mnogi od njih nisu među živima ali ima i živih.Volio bih da ovdje u BiH neke istinske heroje naše borbe s kojima tu i tamo, ponekad, ispijem kahvu prestanem viđati u kahvanama a počnem gledat na TV-u, u novinama na sjednicama gdje bi trebalo da sjede i odlučuju povjerljivi i zaslužni. To su oni koje ne znaju sve o svemu jer događaje nisu gledali izdaleka pa da sve pogledom obuhvate, oni su bili toliko blizu presudnim događajima da osim metka ispaljena u lice nisu mogli vidjet ništa više, a baš taj njihov pogled omogućio je drugima da gledaju široko...

Od svih slika koje dolaze s poporišta mnogih bitaka koje se danas vode, nažalost, većinom u islamskom svijetu ja bih najviše volio vidjet lica onih pokrivenih bijelim čaršafima... Oni su osnovni element radosti onih koji se raduju i tuge i jada onih koji tuguju.Oni su bili u žiži “malih” presudnih događaja koji su prelomili tokove historije i posvjedočili o snazi i važnosti čovjeka. On nisu čekali, nisu kalkulisali, cilj im nije bio određen razumskim vaganjem nego srcem koje ne čeka da vidi šta će biti ko će pobjediti da se priklone, nego šta treba učiniti u presudnom momentu. To se zove hrabrost, odvažnost i odlučnost...čin koji i kod prijatelja i kod neprijatelja uvijek izaziva respekt i poštovanje...

Ja toliko znam, uzeti pouke i toliko je mogu prenijeti lično. Mogu vas pozvati da nakon džume ponovo uđemo u šehisku spomen sobu preko puta ove džamije i pod emocijama ovih dešavanja u Turskoj ponovo promotrimo lica naših šehida te tako i naše sopstvenu stanje.

Kao član Islamske zajednice u BiH, kao imam na minberu džamije o kojoj ona vodi brigu, bratskom turskom narodu govorim “amin” na dovu koju mu je kroz pismo predsjedniku Diyaneta R Turske dr. Mehmetu Görmezu uputo naš duhovni vođa reisu-l-ulema, između ostalog kazavši: Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, imami, muftje i muderrisi, kao i vjernici-pripadnici Islamske zajednice, izražavaju podršku prijateljskom narodu, Predsjedniku i Vladi Republike Turske u nastojanju da očuvaju demokratske tekovine i slobodu koju je izborio slobodarski turski narod…Molimo Allaha dž. š. da vas pomogne da iz ovog iskušenja izađete još jači i snažniji i krenete dalje u jačanje institucija države Turske i Diyaneta. Amin!

U podužem hadisu kojeg prenosi Muaz ibn Džebel  nakon što mu Poslanik, a.s., nabroja šta treba činiti kako bi se džennetskih perivoja domogao upita ga: 'A znaš li ti, o Muaze, šta može biti uzrok da sve ovo propadne': 'Pouči me, Poslaniče.' A Poslanik mu pokaza na jezik i reče mu: 'Čuvaj se svoga jezika.'

Rekoh: 'Allahov Poslaniče, pa zar ćemo i za govor biti pitani?' Poslanik odgovori:

'Da Bog da te majka ne izgubila, Muaze! Pa zar će ljude u Vatru išta drugo bacati na njihova lica.'“

Mi smo često društvo neprimjerenog govora o drugom, lažnih optužbi, potvore, društvo u kojem se pojedinci ne libe uvrijediti, poniziti, lažno optužiti onog pokraj sebe. Mi smo nerijetko društvo koje vrlo često vođeno emocijama zna “zaratiti” međusobom bez da zato ima ikakva zdravog osnova. Uz ove događaje za rad svog dobra ovdje valja nam se prisjetiti nekih činjenica koje svojim jezicima i drugim postupcima često dovodimo u pitanje. Islam, vlast definira kao služenje općem dobru. Ko nije spreman kao musliman biti na vlasti, ko nije spreman biti u ime Boga na vlasti neka uopće ne kreće putem ka funkciji. Sebe će tako zaštiti od ahiretske kazne, a društvo, zajednicu i ummet će zaštiti od nepravde i nereda. Nered i bezvlašće za muslimane nikad nisu opcija. Ne smije narod biti bez vođe, država bez vladara. Koliko je važno imati sistem i poštovati ga svjedoče i riječi  hazreti Alije: „Vladar nasilnik je bolji od anarhije/bezvlašća“. Nismo mi zaštićeni od sličnih dešavanja ni po pitanju države ni po pitanju jedinstva u vjeri. Ataci i pučevi se pokušavaju na razne načine i na jedno i na drugo, zato treba uzeti pouku i ibret. Propitat se ko smo, što smo, uz kog smo? Jesmo li spremni zarad čuvanja svoje zemlje leći pod tenk, kao što smo lijegali i 1992.g.? Jesmo li spremni za rad čuvanja jedinstva Islamske zajednice i našeg ukupnog jedinstva proširiti sopstvene vidike i odustati od sitnica, koje to jesu, ma šta bile, kada se stave naspram jedinstva.

Allah nas poziva u mnogim kur’anskim ajetima da uzmemo pouku iz događaja prošlih naroda, to možemo primijeniti i na uzimanje pouke iz događaja oko nas. Molim Allaha da nam podari hajr i ovog i budućeg svijeta! Amin!

Esad Bajić, Čaršjska džamija, 22.07.2016.g. / 18.ševal 1437.h.g.

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.