Tue06192018

Last updateSun, 17 Jun 2018 11am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić Hutba: ZNAKOVLJE AŠURE

Hutba: ZNAKOVLJE AŠURE

Hvala neka je Allahu, Koji istinsku hvalu i pohvalu zaslužuje, i neka je salavat i selam na Njegovog roba i poslanika Muhammeda, kojeg je poslao da poput svjetiljke osvijetli put, i na njegovu porodicu od koje je odstranio svaku nevaljaštinu, učinivši ih čednim i časnim. A selam i na njegove časne ashabe, i na sve one koji su ih slijedili i koji će ih slijediti u dobru sve do Sudnjeg dana.

Danas je 6. muharrem 1438. godine po Hidžri, šest dana smo dakle ušli u Novu hidžretsku 1438.godinu a četiri dana nas dijeli od Dana Ašure koji je sljedećeg utorka, ako Bog da.

I kako je sjećanje na Hidžru kojem smo posvetili prošlu hutbu puno znakovlja, poruka i pouka, tako i Dan Ašure koji je pred nama nosi mnoštvo podsjećanja i pouka.

Prema predajama Dan Ašure su mnogi narodi, još prije islama, poštovali i obilježavali. Od  Aiše, r.a., prenosi se da je rekla: ''Kurejšije su postile Ašuru u džahilijjetu, kao što je postio i Allahov Poslanik,  a.s., u džahilijjetu. Kada je došao u Medinu, postio ga je i naredio je da ga drugi poste. Nakon što je strogo propisan post mjeseca ramazana, post Ašure je ostavljen, pa ko je htio, postio ga je, a ko nije htio, nije ni postio.''[Buharija]

Nakon Hidžre Poslanik, a.s.,  je primijetio da Židovi Medine poste deseti dan muharrema. Prenosi Ibn Abbas: „Došao je Poslanik, a.s.,  u Medinu i vidio je Jevreje kako poste Ašuru, pa je upitao: "Šta je ovo?" Rekli su: "Ovo je lijep dan, dan u kojem je spašen Musa, a.s., sa Benu Israelćanima, od njihova neprijatelja, pa ga je Musa postio." Rekao je: "Meni je Musa bliži od vas!" - pa je postio i naredio drugima da poste.[Buharija]

U Ahmedovoj zbirci hadisa se nalazi  predaja: "...To je dan u kojem se zaustavila lađa na brdu Džudijj, pa ga je Nuh postio...”

Za ovaj dan se bilježi još dosta sličnih predaja od kojih su neke utemeljene a neke upitne.

Nuh, a.s., je, prema nekim predajama, taj dan jeo sa svojim ashabima ono što se na brodu moglo sabrati, mrvice hrane zametnute po brodskim palubama. Eto to im bijaše njihov obrok, njihov iftar toga dana a tradicija spremanja tog jela, kod nas poznata kao hašure, osta do danas. I drugi Allahovi vjerovjesnici kroz hiljade godina imadoše svoje Ašure i svoje hašure. Svakome njihova hašura bijaše kako na jeziku gorka tako u srcu slasna. I Musa pejgamber svoju hašuru sa svojim narodom jeo je toga dana, beskvasni hljeb i gorke trave, na dan kada mu je život visio o koncu, kada se i njemu kao i drugim pejgamberima taj dan vagalo između života i smrti. Hazreti Isaova hašura bila je njegova „Posljednja večera“, njegov zadnji iftar prije nego ga Allah uzdiže na Nebo.

Međutim, svoju konačnicu i svoje zrijenje Ašura će da dobije u hazreti Muhammedovu, a.s., vremenu kroz događaj koji mu je najavio melek Džibril pa on čuvši ih pusti svoje mubarek suze koje obliše njegovo plemenito lice. Ummu Fadl pripovijeda: „Jedne prilike ušla sam kod Allahovog Poslanika, a.s., a on je držao u naručju Husejna. Primjetila sam da su mu oči orošene od suza. Rekla sam: „Allahov Poslaniče, draži si mi od oca i majke, šta ti je?“ Reče: „Došao mi je Džebrail i obavjestio me da će moj ummet ubiti ovog mog sina.“ Rekla sam: „Ovog?“ Odgovorio je: „Da.“ [Hakim, Mustedrek, Treći tom, hadis br. 4884., str. 210.]

Od Ummu Seleme prenosi se da je kazala: “Džibril je bio kod Vjerovjesnika, a.s., a ja sam čuvala Huseina koji je počeo da plače, pa sam ga pustila, a on je ušao Vjerovjesniku, a.s., i približio mu se. Džibril tada reče: ‘Voliš li ga, o Muhammede?’  Poslanik odgovori:  ‘Da.’ Džibril reče: ‘Zaista će ga ljudi iz tvog ummeta ubiti, i ako želiš, pokazat ću ti mjesto na kome će biti ubijen.’ Pa mu je pokazao mjesto koje se zove Kerbela.’’[Zabilježio ga je Ahmed u svom djelu Fadailu el-Sahabe, sa dobrim lancem prenosilaca]

Iako se kako sam već naveo u nekim predanjima navodi kako su raniji Božiji poslanici izbavljani i spašavani iz različitih neugodnih situacija baš na Dan Ašure, taj dan u Muhammedovom, a.s., ummetu ostat će zapamćen po velikoj sramoti i nesreći koja je odredila dalji tok povijesti muslimana. Te 680/81. godine 10. muharema, na Dan ašure, na Kerbeli je mučki ubijen hazreti Husejn, r.a., i mnogi članovi njegove porodice i pratnje. Ovaj događaj je ostavio teške ožiljke koji još uvijek krvare i veliku bol u srcima vjernika. Navedena predaja nam kazuje da je Allahov poslanik, a.s., orosio svoje mubarek oči suzama zbog smrti hazreti Husejna i ne vjerujem da ima i jedno srce vjerničko koje je imuno na suze kroz sjećanje na ovaj žalosni  događaj.

No, ne bi tuga i suze smjele biti jedino zrnevlje koje ćemo pobrat iz ovog sjećanja. Hazreti Husejnova hrabrost, iskrenost, ustrajnost, dostojanstvo, i nepokolebljiva odanost u vrijeme velike krize – trebalo bi da inspiriše ljude svih uzrasta i društevnih pozicija. Njegova borba i šehadet trebali bi poslužiti kao izvor snage i izdržljivosti za potlačene u vremenima patnje, progona i ugnjetavanja kao i stalni podsjetnik i opomena dokle možemo otići u svojim devijacijama kada dunjalučkim interesima i strastima podredimo i Božiju uputu i Poslanikov primjer. Nažalost islamski svijet je i danas ispunjen bratoubilačkim ratovima i brojnim primjerima ovih devijacija gdje se zbog vlasti i dunjalučkih interesa ubijaju ili u ropstva bacaju najiskreniji vjernici i vjernice.

Iskoristimo snagu ljubavi kojom se ozari naše srce podsjećanjem na voljenog Poslanika , a.s. i njegov Ehli-bejt da se međusobno zbližimo, pomognemo, podupremo, nadvladamo razmirice i nek “hašura” ovogodišnje Ašure bude u znaku ljubavi i svjesnosti da samo s vjerom u srcu i čvrstoćom i zajedništvom u safu možemo nadvladati nedaće našeg vremena, da je Pravda ideal kojem stremimo i pred kojim egoistični, prolazni interesi moraju biti žrtvovani.

Molim Allaha da se ugledamo na istinske primjere vjere, odbacimo ono s čime on nije zadovoljan i zbližimo svoja srca u ljubavi u ime Njega. Neka vrijeme Ašure i sjećanje na Allahove vjerovjesnike i miljenike u nama ojača volju da uzimamo iz naše prošlosti ono što je najbolje, a odbacimo bolesti sebičnosti, pohlepe, zavidnosti i međusobnog nepovjerenja. Neka Ašura kroz sva njena znakovlja u nama ojača snagu vjere i morala, volju i odlučnost da istinski služimo našem narodu radi stjecanja Božijeg zadovoljstva…Allahu Milosni, spusti na nas Svoju milost i uputu, podari muslimanima snagu vjere i učini njihove domove sigurnim, uvrsti nas u dženetsku kolonu a spasi džehennemske vatre. Amin!

Esad Bajić, hutba u džamiji u Džepima - MIZ Konjic

 

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.