Thu08162018

Last updateMon, 06 Aug 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić MEVLUDSKI ŠAPAT - k novim mevludskim spjevovima

MEVLUDSKI ŠAPAT - k novim mevludskim spjevovima


PROLOG

Koga želi Allah Sebi uputi

Za islamom njemu srce otvori

Koga želi u zabludi ostavi

I srce mu za Istinom zatvori.[1]

 

Zato vjernik prvo Boga spomene

I Njemu se na darovim zahvali

Pa selame , salavate donese

Na Resula što nam Kur'an prenese.

 

Kur'an časni jasno nama svjedoči

Da Bog dragi i meleci Njegovi

Salavate na Resula donose[2]

I na one što ih slijede u tome.[3]

 

Allahumme salli ala sejjidina Muhammedin salaten tundžina biha min džem-il ehvali vel-afat, ve takdi lena biha džemi' al-hadžat ve tutahhiruna biha min džem'is-sejji'at, ve terfe'una biha ealed-deredžat, ve tubelliguna biha aksal-gajat, min džemi'ilhajrati fil-hajati ve ba'del-memat! Bi rahmetike, ja erhamer-rahimin!


Bože! Ti ukaži našem pejgamberu Muhammedu a.s. takvu milost, pomoću koje ćeš spasiti nas od svih strahota i nesreća; milost, kojom ćeš udovoljiti svim našim potrebama; milost, kojom ćeš nas očistiti od svih greha i nevaljaština; milost kojom ćeš nas uzdignuti do najviših stupnjeva; milost, kojom ćeš nas dovesti do krajnih ciljeva, te ostvariti naše želje i težnje prema svim dobrima na ovom i budućem svetu. Sve to, ja Rabbi, Ti učini iz Svoje velike milosti, o Svemilosni Bože!


Uvod

 

Adem mu je prvi ime vidio

I u dovi Gospodaru spominjo

Ne bi li se Allah njemu smilov'o

I oprost mu dugo tražen spustio[4]

 

I Ibrahim Boga dovom zamoli

Da potomke od nesreće izbavi

Poslanikom, jednom od njih, koji će

Da ih knjizi i mudrosti pouči[5]

 

I Musau u Tevratu Bog dragi

vijest o njemu narodima objavi[6]

I Isau u Indžilu naloži

Vijest radosnu da ljudima saopći[7]

 

O Ahmedu[8] poslaniku koji će

Nakon njega biti poslan ljudima

Kao milost svim svjetovim doći će

Kur'an časni Allah njemu spustit će.

 

Allahumme Salli Ala Muhammedin ve ala Ali sejjidina Muhammed

 

Od kako je Bog Adema stvorio

I s Havom ga On na Zemlju spustio

Bolji insan njome nije hodio

Nit se bolji od njeg nama rodio

 

Iz zahvale Gospodaru svjetova

Što smo i mi od njegova ummeta

Kroz stihove sjećamo se momenta

Kad noć blaga njegov mevlud dočeka.


NOĆ MEVLUDSKA

 

Mekka spava nad njom zvijezde sijaju

Trunci noći zrake zore čekaju

Ponedjeljak[9] kad svanut je hotio

Poslanik se odabrani rodio.

 

Amina je sretna majka rođenog

Njoj je sreću i blagodat dao Bog

Da ponese i da rodi vjesnika

Što rod ljudski na njeg čeka od v'jeka.

 

O znakovim koje vidje te noći

Amina nam baš ovako svjedoči

Danima je tren radosni čekala

A kad dođe boli nije imala.

 

Svjetlost čista sa njime se porodi

Dvorce Šama sjaj joj njezin razvidi

I prije je od kad ga je zanijela

Iz visina glas čudnovat slušala.

 

„Zanijela si ti prvaka ummeta

Kad ga rodiš moli Boga za njega

Moli Boga da ga od zla sačuva

Zavidnosti zavidljivca svakoga!“[10]

 

Po rođenju svoga sina, Amina

Poruke se ovog glasa sjetila

Gospodaru dragome zahvalila

I zaštitu za dječaka tražila.

 

Potom posla vijest do djeda njegova

Obradujte dobrog Abdul Mutaliba

Bog je dragi unukom ga darov'o

Allah mu se dragi vazda smilov'o.

 

I djed njegov još u žali za sinom[11]

Na grudi je svog unuka primio

S njim do Kabe u dvorište otiš'o

Bogu dragom šukur za njeg činio.

 

A kada se sa njim doma vratio

Sna se jednog još otprije sjetio

Ovo djete bit će mnogo hvaljeno

Ime mu je sa nebesa javljeno.[12]

 

Kad to reče majci srce zaigra

Sjetila se još dok ga je nosila

Glas nepoznat, kao da je sa neba

Zborio je: Ti nosiš Muhammeda.

 

 

U kuću tuge radost je došla

Rodbina bliska oblazi čedo

Muško je djete svi se vesele

Najviše majka i sijedi dedo.

 

On pođe reći al' opet ušuti

Od riječi svake čudni su puti

Unuče gleda bez zebnje, straha

Ličiš na babu, mog Abdullaha.


 

DJETINJSTVO

 

U svojoj brizi majka Amina

Ne skida oči s voljenog sina

Prolaze dani i tihe noći

Rastanak sa njim skoro će doći.

 

Adet je bio da mušku djecu

Još kao bebe u drugom mjesecu

Na dojenje daju ženam sa sela

Da bi se priroda s prirodom srela.

 

Skromna Halima iz pustinje vrele

Ruke mu svoje pod uzglavlje stere

Ko svoga ga sina grli i hrani

U njenom mu domu svanjuju dani.

 

Od prvog dana svjedoči ona

Dječak je izvor svakoga dobra

S njim je u kuću berićet stig'o

Nevolju svaku Bog nam je dig'o.

 

Prolaze ljeta, jeseni zime

Halima s tugom grli dječaka

Valja se rastat, dole u Mekki

Majka ga željna, s ljubavlju čeka.

 

Sretna Amina dočeka sina

Blaženi osmijeh ispuni dom

Lakše će nosit breme života

Sada kad uz nju tu je i on.

 

Da li je ćutila u svome biću

Gdje ljudske misli sudbinu spliću

Da ni njen život neće odužit

Da će se kratko sa sinom družit?


MAJČINA I DEDINA SMRT

 

Jednoga dana odluči majka

Povest dječaka u grad Medinu

Da vidi mezar svojega babe

Daidžu svoga i drugu rodbinu.

 

Na putu nazad u mjestu Ebva

Majku Aminu skoliše boli

S tugom u srcu gleda Muhammed

Smrt majke koju toliko voli.

 

Kraj majčina mezara plakati poče

Niz nurli lice suze se toče

Nakon što nikad ne zovnu oče

U šestoj godini osta siroče.[13]

 

Abdul Mutalib s ljubavlju punom

Unuče primi u okrilje svoje

Da smiri tugu, djetinje boli

Da voli onako kako djed voli.

 

Ugledan bješe među prvacim

Kraj Kabe časne počasno mjesto

Sa sinom svoga Abdullaha

Mimo sve djece dijelio je često.

 

Al i ta radost ko noć je ljetnja

Do bliskog mjesta lagana šetnja

Sudbine klupko vreteno prede

Osta Muhammed bez svoga dede.

 

Muhammed opet siroče postade

Al' Bog mu dragi zaštitu dade

U kući amidže Ebu Taliba

I njegove dobre žene Fatime.

 

Od tog će doba pa do svog groba

Četrdeset ljeta što ih Sunce gleda

Zaštitnička ruka ebu Talibova

U dobru i zlu štitit Muhameda.

 


MLADOST

 

Ebu Talib bješe duša od čovjeka

Al bogastva nisu zemaljska mu data

Puno gladnih usta na nafaku čeka

Valjalo je radit gdje prilika data.

 

I Muhammed poče od svog osmog ljeta

Na proplancim Mekke čuvat tuđa stada[14]

Na djetinjstvo rano budila se sjeta

Ko pastir je bivo kod Halime tada.

 

Kad je s dvanaest godin staso u mladića

Ebu Talib na put povede bratića

Razborit je bio-nek iskustvo gradi

Do dalekog Šama - trgovine radi.

 

Zastadoše malo baš nadomak Šama

U mjestašcu Busra, pokraj samostana

Kad izađe monah imenom Behira

Zamišljen je mnogo, sijedu bradu dira.

 

Jedan oblak bijeli iznad karavane

Ide nebom sa njom i sa njome stane

Koga prati, kome Bog tu milost daje

Monah mora vidjet dok ne krenu dalje.

 

Priđe karavani slaveć dragog Boga

Ugleda Muhammeda kraj amidže svoga

Na njemu su znaci učenima znani

Nema sumnje to je Resul obećani.

 

Ebu Talib sluša Behira mu šapće:

I zli ljudi neki njega prepoznaće

Ne smiješ ga vodit u Šam među ljude

Strah je mene da mu oni ne naude.

 


ŽENIDBA SA HAZRETI HATIDŽOM

 

Godine su tekle Muhammed je rast'o

U mladića snažnog i čestitog stas'o

U mladosti zrele kročio je dane

S vrlinama koje krase odabrane.

 

Međ' prvacim Mekke bila je i žena

Po čednosti svojoj daleko čuvena

Trgovac na glasu, od riječi, poštena

Bogata a skromna, u svem' odmjerena.

 

Imala je svoje kuće, karavane

Prosce mnoge, redom odabrane

Ali srce žeđala je njeno

Muhammedom da bude voljeno.

 

Blag i skroman-tih i nenametljiv

Njenom oku posto je zamjetljiv

Čist karakter, moralne vrline

Njenom srcu bile su visine.

 

Mubarek su bračno gnijezdo svili

Jedno drugom čvrst oslonac bili

Bit će prva kom će vjeru kazat

Bit će prva koja će ga slijedit.

 

Od djece im dva umriješe sina

Četr'i kćeri poživješe duže

Među njima hazreti Fatima

Kaplja rose sa džennetske ruže.

 

 

PRVA OBJAVA

 

U čistom srcu misao čista

Stvorenog svijeta znakove lista

Muhammed traži zaklon samoće

Penje se često pećini Hira

Mislima svojim tražeći mira.

Pogleda iz nje ka Kabi dole

Gdje narod slavi svoje idole

Zar može kamen obična stijena

Nad suncem sjajnim da ima moći?

Zar neko drvo i komad kože

Čovjeku ičim pomoći može?

Ko je Gospodar što nebom vlada

Pustinjom cijelom vjetrovim njenim

Ko bilju raznom daje da niče

Ko noću vlada, jutrom da sviće?

 

Tek hurmom kojom on tijelo hrani

Snažeći postom misao svoju

Prolaze noći, prolaze dani

Pitanja bezbroj u čudnom roju

 

Dođe ramazan zadnja trećina

U tami pećine Muhammed stima

Mladića lijepog što tu se stvori

Ikre Muhammed! Njemu govori!

 

Ja ne znam učit, Muhammed reče

A mladić priđe i snažno ga stisnu

Uči Muhammede ponovo reče

U ovoj noći blagoslov teče!

 

Uči u ime Tvog Gospodara

Koji čovjeka od ugruška stvara

Uči! Plemenit je Gospodar tvoj

koji čovjeka podučava peru i onom što ne zna.

 

Kada Muhammed ponovi riječi

Čudni ga mladić ostavi sama

U tom trenutku obuzet strahom

On pođe kući boreć se s dahom.

 

I dok se spuštao stazom u Mekku

Na nebu vidje čudnog mladića

Ni nalik ičem od živih bića

Džibril se ukaza u svome liku.

 

Ti si Muhammede poslanik Božiji

Na oba svijeta blagoslovljen si

A ja sam Džibril, melek snažni

Što objavu Božiju ljudima nosi


OBZNANA ISTINE

 

Tako su potekle Objave riječi

Kur'ana časnog što srca liječi

Uputa jasna, ko Boga traži

Za srce i razum ajeti snažni.

 

Hatidža vjerna sumnjala nije

Događaj čudni istinu krije

Gospodar Jedan nad svima bdije

I Njemu ništa skriveno nije.

 

I druga čeljad njihove kuće

Istinski srcem Objavu čuće

A riječi čiste koje ne blijede

Uskoro će mnogi da slijede.

 

Ustat će protiv sluge idola

Nanijeti vjernim muke i bola

Nejač će mučit, živote gasit

Al ' plamen vjere neće ugasit.

 

Trinaest će godina u rodnoj Meki

Poslanik Božije primati riječi

Braći i sestrama u dinu islamu

Prenosit govor što srca liječi.

 

U tom će vaktu uz nedaće druge

U godini zvanoj Godina tuge

Ostat bez svoje supruge vjerne

Hatidže čiste, uzorne žene.

 

Mušrici Mekke nude Resulu

„Zemaljska blaga daćemo tebi!“

A on im veli: Sunce i mjesec kad bi mi dali

Ja vjeru islam napustio ne bi.

 

 

MIRADŽ

 

U tim tegobama jedne će noći

Džennetski burak Muhamedu doći

Da ga prenese iz hrama u Mekki

Brzinom velikom u Hram daleki.[15]

 

U tom će hramu u svom ihramu

Klanjati namaz, molit se Bogu.[16]

I ugledati ljestve miradža

Suštene s neba, njemu do nogu.[17]

 

One ga nose do prvog neba

Do krila meleka, Božijih sluga

Koja ga nose ko vjernog druga

Sve do visina sedmoga neba.[18]

 

Na sedmom nebu, susrešće opet

U pravom liku meleka Džibrila

Baš ko u noći Objava prva

Kad mu je njime spuštena bila.[19]

 

Od sedmog neba pa sve do Sidre

Nosi ga melek žestoke snage

Tumači mu znakove puta

Primjere vjernog i onog ko luta.[20]

 

I tu kod Sidre Džibril je stao

Na granici koju Bog mu je dao[21]

S vjesnikom Dižibril ne može dalje

Nosiljku refref Bog njemu šalje.[22]

 

Ona ga nosi Božijem Aršu

Gdje ljudska noga kročila nije

Ka dragom Bogu ona ga diže

blizu koliko dva luka ili bliže[23]

 

ET-TEHIJJATU LILLAHI VES-SALAVATU VET-TAJJIBATU ESSELAMU ALEJKE EJJUHENEBIJU VE RAHMETULLAHI VE BEREKATUHU. ESSELAMU ALEJNA VE ALA IBADILLAHIS-SALIHIN. EŠHEDU EN LA ILAHE ILLALLAHU VE EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN ABDUHU VE RESULUHU.

Najljepši selami Allahu, blagoslovi i dobrodati; selam tebi, Vjerovjesniče, i Allahova milost i Njegova blagodat; mir nama i dobrim Allahovim robovima.

Svjedočim da nema boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik.

 

U ovoj noći blagoslovljenoj

Poslanik vjerni darove primi

Svakoga dana u svom miradžu

S kojima evo sretni smo i mi.[24]

 

U ovoj noći, Poslanik kaza

Primio dar je pet namaza

I milost za svakog ko širk ne čini

a živi život na istini.[25]


 

HIDŽRA

 

Pod drhatom noćne tmine
Kročio je rad Istine
Na put Hidžre ka Medini
Novim domom da je čini

Sa Bismilom na put dugi
Da pronađe svoj dom drugi
Novu bašču vjere mlade
Kročio je Vjesnik nade

U pećini brda Sevra
Božija je volja htjela
Da zaštiti glas istine
Tankim nitim paučine

Tu pred gnijezdom golubice
Zastati će din-ubice
Doć'e zora, nestat tama
„Ti se ne boj Bog je s nama!“[26]

I dan-danas staza Hidžre 
Otkriti će za ašika
Trag mubarek stopa našeg
voljenoga Poslanika

U mirisu salavata
Duša će mu da rascvata
I nestat će strepnja svaka
Sred medinskih ružičnjaka

I u Bosni brdovitoj
U tišini svoje kuće
Ko plod Hidžre i Bošnjaci
Salavate danas uče...

Allahumme Salli Ala Muhammedin ve ala Ali sejjidina Muhammed


MEDINA

 

U Jesribu, u Medini,

novo jutro vjere svanu

Dar radosti bratimljenja,

milost Božja vjernim kanu.

 

Gradili su svoje biće,

temelj umme odabrane

U okrilju čiste vjere

podizali naraštaje.

 

Srca željna mira, sreće,

lijepe ćudi i poštenja

Poslaniku svome hrle,

Bož'joj riječi na čašćenja.

 

Novo bratstvo vjere veže

Ustreptala srca nade

Što čistoći punoj teže

I za dobro ljudi rade.

 

Ne bedranskim proplancima

Pod Uhudom, kraj Hendeka

Odoliše mušricima

Pokazaše šta ih čeka.

 

Žudeć svijet učinit boljim

Trpeć kušnje, neprilike

Poraziše na svim poljim

Munafike i mušrike.

 

Poslanik je uzor svakom

Ljubav koja nema cijenu

Zadvladaće svjetlo mrakom

Sa umova svuć koprenu.

 

Svjetlo dina iz Medine

osvjetljava okolinu

Safovi se vjernih množe

i granaju u šrinu.

 

Allah Allah srce zbori

On je Jedan sve govori

Riječ kur'anska svjetlo širi

Ustreptala srca miri.

 

Osam godin muhadžiri

Časnu Mekku priželjkuju

Svoj prag kućni, časnu Kabu

O povratku snove snuju.

 


OSLOBOĐENJE MEKKE

 

Osma jesen kada minu

 Svjetlo vjere Mekkom sinu

 Deset hiljad muslimana

 Priđe Mekki sa svih strana.

 

Kapije se otvoriše,

 idoli se porušiše

 u haremu časne Kabe

 za njih nema mjesta više.

 

Ne bi zala i osvete

 Nit rušenja, niti štete

 Nisu došli da porobe

 Već da srca vjerom poje

 

Osim Boga nema Boga

 cijela Mekka posvjedoči

 I Resula prizna svoga

 da po Bož'joj želji zbori

 

Poslanik se potom vrati

 U Medinu svoj dom drugi

 Islam neće s Mekkom stati

 Njegovi su puti dugi.

 


 

[1] Onome koga Allah želi da uputi – on srce prema islamu raspoloži, a onome koga želi da u zabludi ostavi – On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi (Al-An‘am, 125).

 

[2] Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav! (Al-Ahzab 56

 

[3] ''Na onoga ko donese jedan salavat na mene, Allah će donijeti deset salavata!'' (Muslim)

 

[4] Hakim, Bejheki i Ibn Asakir preko Abdurrahmana ibn Zejda ibn Eslema prenose da je čuo od svojega oca, a on od svojega djeda, on od Omera ibn el-Hattaba da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

 

''Kada je Adem učinio grijeh, rekao je: 'Gospodaru moj! Tako ti Muhammeda, molim Te da mi oprostiš.' Allah ga je na to upitao: 'Otkud ti znaš za Muhammeda, a još ga nisam ni stvorio?' Adem je odgovorio: 'Gospodaru moj, kad si me Svojom rukom stvorio i u mene od Svoga duha udahnuo, ja sam podigao glavu i na stubovima Arša ugledao natpis: 'Nema boga osim Allaha, Muhammed je Allahov poslanik.' Znao sam da ćeš Ti uz Svoje ime spomenuti samo onoga ko Ti je najdraži od svih stvorenja.' Allah je na to rekao: 'U pravu si, Ademe. On mi je najdraže stvorenje, pa pošto si Me njime zamolio, već sam ti oprostio. Da nije Muhammeda, ne bih ni tebe stvarao.' (Hafiz Ibn Kesir, ''Kazivanja o vjerovjesnicima'', djelo izdato od strane Aktivne islamske omladine BiH u Zenici 1417/1997, str. 30.)

 

[5]Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!“ (El-Bekare, 129.)

 

[6] Uzvišeni Allah kaže:“Kaznom Svojom Ja kažnjavam koga hoću”, reče On, “a milost Moja obuhvata sve, dat ću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali, onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati  čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili - postići ono što budu željeli.”(El-A‘raf, 156–157

 

[7] Radosnu vijest od Isaa, alejhis-selam, Uzvišeni spominje u ajetu: “A kada Isa, sin Merjemin, reče:‘O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći” – i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: ‘Ovo je prava vradžbina!’(Es-Saff, 6)

 

[8] Ahmed je jedno od imena našega Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako se bilježi u vjerodostojnom hadisu u kojem Poslanik kaže:“Ja imam pet imena: ja sam Muhammed, i ja sam Ahmed, i ja sam El-Hašir, onaj oko čijih nogu će se okupiti ljudi na Sudnjem danu, i ja sam El-Mahi, onaj kojim Allah briše nevjerstvo, i ja sam El-Akib.”(Buhari)

 

[9] Muslim je zabilježio predaju od Ebi-Katadeta u kojoj se navodi da je Poslanik, a.s., upitan o postu dana ponedjeljka, pa je rekao: To je dan u kome sam rođen i dan u kome sam poslan kao Poslanik.... (Bilježi Muslim)

 

[10] Ibn Hišam, ''Poslanikov životopis'', str. 31.

 

[11] Muhammedov, a.s., otac Abdullah, Abdul Muttalibov sin, nije doživio rođenje svoga sina. Ostavivši trudnu ženu, Abdullah je otišao na službeni put u Siriju, ali se na putu za povratak teško razbolio i karavan ga je ostavio u Medini, na brigu bližim rođacima po majčinoj liniji. Kada je saznao novost o Abdullahovoj bolesti, Abdul Muttalib je poslao sina Harisa da ga dovede u Meku, ali je bilo prekasno. Haris se vratio sa tužnom vijesti da mu je brat preminuo i kako bi se cijela kuća pripremila na žalost. Abdullah je imao tek dvadeset i pet godina. Njegov stari otac ga je nježno volio jer je na njega i fizički i duhovno najviše ličio od sve druge djece.

 

[12] Prema nekim predajama, tom prilikom mu je Abdulmuttalib nadjenuo ime, a nadahnuće je dobio kroz san. U tom snu je vidio veliki srebrni lanac kako izlazi iz njegove kičme, jedan kraj se gubio u nebeskim prostranstvima, drugi je bio zariven duboko u zemlju, jedan se gubio na istočnom horizontu a drugi na zapadnom. Iz lanca je izraslo veliko drvo sa gustom krošnjom i plodovima koji su sijali poput zvijezda na nebu. Uskoro su počele dolaziti nepregledne mase ljudi i sa istoka, i sa zapada, približavajući se tom drvetu i pokušavajući dosegnuti njegove svijetleće plodove. Tumačenje sna bilo je da će se iz njegova potomstva roditi mubarek dijete koje će hvaliti i voljeti i stanovnici nebesa, i stanovnici Zemlje. Zbog toga je svom unuku i nadjenuo ime sa značenjem ''Hvaljeni'' tj. ''Muhammed''. Da li je Muhammedu, alejhisselam, ime nadjenula njegova majka ili njegov djed, to dragi Allah najbolje zna, ali ono što je bitno uočiti u obje ove verzije je to da je ime Resulullahovo bilo određeno ''na nebu'' tj. da onaj ko mu je dao ime, bila to Amina ili Abdulmuttalib, nije odabrao ime po vlastitoj volji, već je bio nadahnut sa neba.

 

[13] Zar (ti Muhammede) siroče nisi bio, pa ti je On utočište pružio, i za pravu vjeru nisi znao pa te na Pravi put uputio. (Ed-Duha, 6-7)

 

[14] Tog perioda Poslanik se sjećao i kasnije, a u hadisu koji bilježi Buharija u Sahihu, rekao je: Allah nije poslao nijednog poslanika a da on nije čuvao ovce. (Ma bea'sellahu nebijjen illa ve kad re'a el-ganem).

 

[15] Predaja veli da melek Džibril dobiva naredbu da ide u Džennet i da u njemu nađe jednog buraka kojeg će dovesti Muhammedu, alejhisselam. Između 40 000 buraka – namijenjenih kao jahalice poslanicima i vjerovjesnicima - zatiče jednog koji se izdvojio i koji plakaše, niti jede, niti pije, gledaše... A razlog tog njegovog stanja bijaše duboka čežnja za Muhammedom, alejhisselam, i susret sa njime. U noći Israa njegova želja se ostvarila

 

[16] Prema jednim hadisima, kada je Muhammed, alejhisselam, na Buraku došao do Mesdžidu l-Aksaa, ''svezavši Buraka za jednu halku'' (kasnije nazvan Burakov zid koga jevreji danas zovu Zid plača), drugi poslanici su već bili tamo i on ih je predvodio u dva rekjata namaza. U drugim hadisima stoji da se taj namaz obavio po povratku sa Miradža. Neki su, proučavajući i usaglašavajući hadise, ustvrdili da je Poslanik, alejhisselam, zapravo, klanjao dva puta. Prvi put klanjao je sam, prije svog uzdignuća, a, po povratku, klanjao je kao imam drugim poslanicima.

 

[17] Miradž doslovno označava stepenice ili deredže. Na tim smaragdno zelenim (Ibn Dihje) ili zlatno srebrenim (Ka'b el-Ahbar) stepenicama sazdanim, kako se još veli, od safira i topaza, i koje se spuštaju na lancima od bisera, Poslanik, alehisselam, uzdignut je na prvo nebo. U hadisima se spominje kako onaj koji umire svoj pogled upire prema ovim stepenicama, ovom Miradžu, i pogled mu se ukoči kad ih ugleda (Kurtubi, Tezkira, 132; Muslim, 921). Dakle, po ovim najljepšim stepenicama ikada viđenim nazvan je cijeli događaj Miradža.

 

[18] Od prvog do sedmog neba Poslanik, alejhisselam, proputovao je na krilima meleka. Allah, dželle šanuhu, pokazao je i nebeskom carstvu vrijednost Njegovog miljenika; svi su imali koristi od viđenja Alejhisselama: meleci, poslanici... Na svakom nebu Poslaniku, alejhisselam, iskazana je dobrodošlica. Nadmašio je i najodabranije poslanike, pa je zato i njegov ummet najbolji ummet. Sedam nebesa za naša ljudska djela predstavljaju sedam filtera, tj. djelo koje prođe svih sedam nebesa je kabul (vidi duži hadis koji o tome govori u: Gazali, Početak upute na Pravi put, 91-95).

 

[19] Muhammed, alejhisselam, meleka Džibrila vidio je dva puta u njegovom melekanskom liku: jednom na zemlji ispred pećine Hira i jednom na nebesima prilikom Miradža. Prvi put, na zemlji, desilo se kad je Džibril zastao u zraku, na 'obzorju najvišem' tj. na strani odakle sunce izlazi, i raširio svoja krila prekrivši horizont, pa je Poslanik, alehisselam, pao u nesvjesno stanje, a onda mu Džibril došao u liku čovjeka brišući prašinu sa njegovog lica, i na to se odnose Allahove riječi: pa je bio koliko dva luka, ili bliže (En-Nedžm, 9). Drugi put ga je Poslanik, alejhisselam, vidio na na nebesima, kod Sidre (Sidretu l-Muntehaa). Niko od vjerovjesnika nije vidio Džibrila u njegovom melekanskom liku osim našeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem (Tefsiru l-Hazin, 4/213).

 

[20] Džibril i Muhammed, alejhisselam, prolaze prostor od sedmog neba do Sidre. Džibril je tom prilikom Poslaniku, alejhisselam, kao njegov učitelj (Poučava ga jedan žestoke snage, En-Nedžm, 5), pokazivao mnogobrojna čudna stanja ljudi koji se kažnjavaju objašnjavajući mu zbog čega se kašnjavaju. Iz tog njihovog druženja i dijaloga možemo naučiti da se posebno valja čuvati velikih grijeha, a ako se, ipak, učine, odmah se treba pokajati i na njih se više ne vraćati!

 

[21] Melek Džibril nije mogao nastaviti putovanje dalje od Sidre, što znači da je Muhammed, alejhisselam, odabraniji kod Allaha, dželle šanuhu, od svih meleka i svih ljudi.

 

[22] Refref je zelena džennetka nosiljka ili nosiljka sastavljena od džennetskih zelenih ptica. Nakon što je refref došao do određene granice, Poslanik, alejhisselam, je bio uveden u prostor svjetla gdje je bio Susret i razgovor sa Uzvišenim Allahom.

 

[23] Čini nam se da se ovim htjelo simbolički iskazati koliko je Muhammed, alejhisselam, bio blizu dragom Allahu, pa je rečeno da Mu se primakao čak do daljine dvostrukog dometa strijele odapete iz luka, ili čak još i bliže od toga, a dragi Allah najbolje zna.

 

[24] Poslanika, a.s., njegovi savremenici pitali su o mnogim stvarima a on im je davao jasne i precizne odgovore. Govoreći o Miradžu – Poslanikovom uzdignuću i putovanju kroz nebeska prostranstva i boravku u Božijoj blizini, ashabi su slušajući Poslanika upitali: - Možemo li i mi doživjeti Miradž? Muhammed, a.s., je odgovorio: - Namaz je Miradž vjernika.

 

[25] Na ovom časnom mjestu Allah, dželle šanuhu, je: a) podario najveći dar – pet dnevnih namaza; b) obećao oprost grijeha onim ljudima iz ummeta koji ne budu činili širk i c) obećao nagradu za dobro djelo od 10 do 700 puta.

 

[26] Ako ga vi ne pomognete - pa pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prislili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kada su njih dvojica bila u pećini* i kada je on rekao drugu svome: "Ne brini se, Allah je s nama!", pa je Allah spustio smirenost na druga njegova, a njega pomogao vojskom koju vi niste vidjeli i učinio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ, ona je - gornja. Allah je silan i mudar. (Et-Tevba, 40)

 

 

Piše: Esad Bajić

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.