Tue06192018

Last updateSun, 17 Jun 2018 11am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić KURBAN IZMEĐU DOŽIVLJAJA I DOGAĐAJA

KURBAN IZMEĐU DOŽIVLJAJA I DOGAĐAJA

Događaj je nešto što se dogodilo nekome, a doživljaj je nešto što se dogodilo baš tebi i uključuje tvoje emocionalno iskustvo. Nešto što si doživio/doživjela. Događaj je objektivna, a doživljaj subjektivna stvar. 
Ovako smo, otprilike, u prvi razredima osnovne škole učili razliku između događaja i doživljaja.

Za mene je kurban od kad znam za sebe bio doživljaj. Doživljaj koji bi počinjao mjesecima prije Kurban-bajrama, onda kada bi dedo odabrao u našem stadu ovna kojeg će učiniti kurbanom. Nismo ga posebno obilježavali jer obično bi on imao neko fizičko obilježje po kom ga je dedo i izdvajao za kurban. Krupnoću, ljepotu, nešto što ga je odvajalo od ostalih ovnova u stadu da bude izabran za kurban. Neki domaćini su ga znali obilježiti bojom, ogrlicom ili slično.

Od tog trenutka ovan više nije bio samo ovan, bio je kurban i tako smo ga i zvali. Na njega se posebno gledalo, posebno ophodilo prema njemu, nerijetko bi bio i posebno dohranjivan da se bolje ugoji. Čobani su bili zaduženi da ne daju drugim ovnovima da se tuku s njim a i njemu s njima kako se ne bi fizički ozlijedio, jer kurban nije mogao biti šepav, olomljenih rogova niti s bilo kojom drugom mahanom. Kada bi se primakao Kurban-bajram odvajan je od ostalih ovaca i posebno pažen i mažen. Obično bi ta posebna pažnja činila da se zbližimo s našim kurbanom. Još od dječijih dana pamtim kurbane koji su učeni da dođu na ispruženu šaku i poližu iz nje mekinje, so, ili nešto slično što bi smo imali da im ponudimo.

Onda bi svanulo bajramsko jutro. Otišli bi da klanjamo bajram a po povratku dedo bi pošao ka toru da zakolje kurban.

Taj čin sam dok nisam poodrastao doživljavao teškim i nerijetko sam znao pobjeći u nenin zagrljaj sa suzama u očima.

No vrlo brzo bi me prolazila tuga i s osjećajem zadovoljstva jeo sam pržene bubrege našeg kurbana koji su po tradiciji pripadali meni kao najmlađem članu porodice.
Iza tog čina slijedilo je nošenje kurbana komšijama, prijateljima i rodbini koja je bila u selu.

Kurban je za mene bio i ostao doživljaj.

No navike i okolnosti ljudskog življenja se mijenjaju. Ljudi napuštaju sela i gube mogućnosti da se sažive sa svojim kurbanima. Tu i tamo ostaje mogućnost zbližavanja kroz odabir kurbana pri kupovini dan-dva prije samog Kurban-bajrama. Sve više i više, kurban od doživljaja postaje događaj. Svodi se na nijet i bijelu uplatnicu gdje označimo potrebna sredstva i uplaćujemo kurban. Nema čuvanja, nema paženja, nema milovanja, nema ni onog tužnog trenutka kada ga prinosimo kao žrtvu. Nema ni onog slatkog objašnjenja satkanog više od autoriteta i ljubavi nego li samih kazanih riječi, kada bi suznih očiju doletio neni u zagrljaj a ona me pomilovala i kazala:

- Ne plači kenjče nenin, njegova je krv berićet!

Kurban me učio da se treba čuvati, ali kad-tad koljeno će kucnut u kamen, trn se zabit u taban, zub i stomak zabolit. Svijet u kojem živimo ima potrebu da bude nesavršen, da traži žrtvu, žrtvu kojoj je kurban davao veći, sveti smisao i pretvarao je u štit.

Kakav će pečat kurban ostaviti u sjećanju srca današnje djece, koja svoje kurbane ne vide, ne dijele... Hoće li i na koji način njima kurban biti doživljaj, i kako će im i na koji način za desetke godina biti i događaj.

A vrijeme teče i mi u toku njegovu pravimo velike promjene u ponašanju i načinu života. Koliko će društvo naći načina da doživljaje vjere zadrži u domenu doživljaja, makar se i mijenjale njegove karakteristike upitno je? Kur'an one koje daju spominje i u kontekstu tajnog i javnog. Da li bi možda radi naše omladine trebali posvetiti više pažnje snimanju emisija u kojima bi se predočavala makar podjela kurbanskog mesa da bar tako osjete u tim danima da su oni i njihovi roditelji dio milosrdne akcije???

Hadž je i dalje doživljaj, ali s puno manje napora i žrtve nego je nekad bio i nimalo daleko od mogućnosti da se kao doživljaj još više umanji. Možda, nekad, u budućnosti, ne daj Bože, i oko Kabe budu kružne tračnice postavljene kojim će iz šarenih tramvaja sjedeći u udobnim sicevima gledati Kaba u tavafu.

Sa svim okolnostima na koje pristajemo silom ili milom, a kojima se uskraćujemo vjerskom izričaju doživljaj mi smanjujemo dotok „Zemzema“ u srce naše vjere. Sve više je ona danas širom svijeta događaj a sve manje doživljaj. Sve više je satkana od pukih činjenica a sve manje od djela i doživljaja. Sve više se gleda u njene govornike sve manje u njene provodnike. Sve više se Kur'an čita kao događaj, a sve manje kao doživljaj.

Neko drugi hrani moj kurban, neko drugi kolje moj kurban, neko drugi dijeli moj kurban, neko drugi postajem sam.

Tako isto i širom svijeta velike vođe traže sebi Kabile da ubiju Habile, a Habila je sve manje jer i oni ne biraju „od prvine stada svojega“ nego kako se zalomi.

I naše će hadžije iz cijelog svijeta uplatiti kurbane u Mekki. Posvjedočit svoju vjeru da su Habili, a onda će, kad se vrate u svoje Sirije, Libije, Irake, Avganistane, Jemene, Katare... pucati jedni na druge dokazujući da im ti kurbani nisu primljeni.

Esad Bajić

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.