Sat11172018

Last updateTue, 13 Nov 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić Hutba:Proljeće je pred nama. Učimo iz znakova njegovih!

Hutba:Proljeće je pred nama. Učimo iz znakova njegovih!

„I Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo-pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.“ (El-Isra,106)

Kur’an Časni je objavljivan postepeno, u etapama, ponekad prema potrebi novonastale situacije ili kao odgovor na konkretan problem. Na taj način, prvi muslimani su se upoznali sa metodom postepenosti u procesu učenja i saznavanja novog i nepoznatog. U brojnim ajetima Kur’an Časni otkriva postepenost kao princip i metodu u procesu učenja i usvajanja novih znanja i spoznaja. I ne samo to, u postepenoj izmjeni godišnjih doba te u postepenom stvaranju nebesa i Zemlje nalazi se pouka za sve nas, jer ćemo tako najlakše shvatiti značaj “postepenosti” u životu, kako bismo time olakšali sebi i drugima, znajući da ništa neće i ne može preko noći ni niknuti ni uroditi plodom: ni savjet ne može dati rezultate “preko noći”, jedna noć nije dovoljna za odgoj, a niti dan da bi se cijelo znanje pokupilo… Princip postepenosti uči nas da samo strpljenjem i ustrajnošću možemo uspjeti i stići do željenog cilja. Sav biljni i životinjski svijet i život oko nas je uređen na pricipu postepenosti; najbolje to možemo vidjeti s dolaskom proljeća, svuda oko na su prirodi: na početku je sjemenka, zatim klica i korijeni, stabljika, cvjetovi, i na kraju (pred jesen) plodovi koji postepeno sazrijevaju. Niti jedna biljka ne donosi svoje plodove odmah, odjednom.

S druge strane, Kur’an Časni nam opisuje narav i odliku ljudske psihe, koja je u suprotnosti sa navedenim principom postepenosti u procesu učenja i samog stvaranja svijeta, definišući čovjeka kao biće koje voli brzinu i naglost: „Čovjek je stvoren od žurbe.“ (El-Enbija,17)

Postepenost, dakle, podrazumijeva dugotrajni proces koji se odvija prema principu „korak po korak“ sve dok se ne ostvari krajnji cilj. Suprotno postepenosti je nastojanje da se odmah, istog trenutka, ostvari zadani cilj ili interes.

Obilježje današnjeg vakta jeste da ljudi često ne znaju reći šta tačno žele, ali znaju da to žele odmah i bez truda. Posljedica takvog razmišljanja jesu pune kladionice u kojima šejtan nudi nadu da se s malo može mnogo, bez truda do uspjeha. Malo ko ima jasan cilj, malo ko ima razrađenu strategiju kako do tog cilja stići i malo ko pokazuje želju da ispoštuje postepenost koja je neophodna za ostvarenje nekog plana, želje, nade.

Postoji jedna izreka koja glasi: “Ako ne znaš kuda ideš, nikada nećeš stići”. Obavezni smo planirati budućnost u granicama naše moći, tako Uzvišeni od nas traži: “Neka pogleda svako šta je za sutra pripremio”. Dakle, trebamo planirati da ne bismo bili žrtve budućnosti. U suprotnom, bit ćemo objekti dešavanja i slijediti tuđe obrasce.

Među izrekama je i ona koja kaže da  nije junak onaj koji govori o hrabrosti, nego onaj koji se hrabro bori. U tom kontekstu ne smijemo zaboraviti deseti ajet sure Fatir u kom se između ostalog objavljuje: “Njemu se uzdiže lijepa riječ, a dobro djelo je uzdiže.” Dakle, naši planovi mogu da se usporede sa lijepom riječju, ali da bi se oni izdigli, dali plod, treba nam djelovanje koje će te planove učiniti živim,

Proljeće je pred nama. Učimo iz znakova njegovih. Usporedimo se na tren sa našom zemljom koju se pripremamo zasaditi. Ona ima potencijale, ali valja nam uzorati ledinu, valja je izfrezati, valja po oranici  rasuti ono što će dati snagu sjemenu koje treba posaditi u nju, onda ćemo okopavati, ogrtati, pljeviti, vodom po potrebi zalijevati… Tu su i naše voćke kojima je već trebalo ukloniti grane suhe, korjenje okopati da lakše primi hranjiv elemente...

I ko to bude bolje činio, voljom Božijom, usijevi njegovi bit će bolji i kvalitetniji.

Tako je i sa našom unutrašnjosti. Onaj ko je  ne obrađuje, ne njeguje, ko je ne ograđuje od upada štetočina, ko ne sadi u nju, ne zalijeva i ne brine o zasađenom sam je sebe osudio da krajem ljeta i početkom jeseni umjesto slatkih plodova korov bere.

Priđimo svojim njivama s bismillom,  i dok radimo na svojoj zemlji s nadom u milost Božiju kojom će ona plodove lijepe darovati tako isto ne zapostavljajmo i sebe, sjetimo se da smo i sami od zemlje stvoreni i da nam kao i našoj zemlji treba pažanja, trud, zalaganje, ali da će to kao i naša zemlja, s milošću Božijom plod dati. Proljeće donosi sunce i toplinu, novu priliku nudi pa dopustimo i svojim srcima, dušama proljeće, snagu proljeća, da u nama radosna vijest, vjernicima upućena, jače pusti korjen svoj i plod svoj ponudi u najljepšem obliku.

U svom trudu naići ćemo na teškoće, „Ta s mukom je i last“ svjedoče nam Božije riječi, upućujući nas da se teškoće ne bojimo i da u saburu i namazu tražimo pomoć:

O, vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju namaza! Allah je doista na strani strpljivih. (Al-Baqara, 153)

Suhejb, r.a. , pripovijeda od Allahovog Poslanika, s. a. v .s., da je rekao:

“Čudno je stanje vjernika, zaista je za njega uvijek dobro, a to nema niko osim vjernik. Ako ga zadesi nešto lijepo, zahvali se Allahu pa bude dobro, a ako ga zadesi nekakva nedaća, on se strpi pa mu opet bude dobro.“

Molim Allaha da nam podari svaki hajr u našem radu  na  našim njivama ovog proljeća i u našem radu sa samim sobom!  Da nam našim  usjevima I našim srcima podari kiše plodonosne i jesen bogatu! Amin!

Esad ef. Bajić

Čaršijska džamija Konjic, 30.03.2018.g.

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.