Mon10152018

Last updateMon, 15 Oct 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić Hutba: Muhammed a.s., milost svjetovima

Hutba: Muhammed a.s., milost svjetovima

MILOST SVJETOVIMA

 

Neka znanja primiš kroz čula i na tom čulnom nivou ostanu, neka prihvati i promisli razum, na osnovu njih stvori slike i donese zaključke. Nešto opet nevidljivim putanjama uđe u srce i tu se nastani.

Ona znanja na nivou čula mogu se lahko opisati, nečije spretne ruke mogu ih i nacrtat. Razumske stvari, pak,  nude  mnoštvo riječi i dokaza za objasnit, što, kako i odakle.

Ona znanja u srcu zahtijevaju vještije pisare, zahtijevaju više od čovjeka, jer o njima kad se piše, to se u stvari, naše srce kroz slova na hartiju cijedi. Najteže je pisati, govoriti, na uobičajen način i misliti o onim stanjima, pojavama koje nisu samo čulne, koje nisu samo razumske, koje nisu ušle u srce uobičajenim putevima, koje  i nisu doprle s vana, nego kao da u tom srcu odvajkada prebivaju, nikle iz njega samog ili ono samo kao da je  iz njih niklo.

Pisati o Poslaniku islama, o Poslaniku Istine, o posljednjem Božijem Vjerovjesniku, neka je mir i spas na nj i njegove, može se na milion načina i svaki od tih načina bi mogao biti samo dio tog opisa, tačan a opet i nepotpun.

Iako se priča o Poslaniku kao topla ruka majčina od bešike sliva u moje uši, u moje dušu, u moja djela, mojih skoro 40 godina življenja, malo je da se nakapa išta više svjetla od slabog odraza najblistavije nebeske zvijezde u uzburkanoj vodi noći. Jer svjetlost koja se dokučuje blistavošću svojom nadjačava svog dokučivača.

Ne mogu naći početak za ovu priču. Ne mogu, jer ovo je priča o mom doživljaju Poslanika. To je priča o najdubljim dodirima srca koja još nisam spoznao do mjere da ih u slova pretačem. Onim dubinama  gdje svetost je svoja gnijezda savila, gdje školjka je božanskog fitreta biserom najsjanijim zasjala.

Znam već unaprijed, neće imati ni jasan kraj, jer vjerujem da tu kraja i nema.

Poslanik je ljubav iz koje izranja samo moje srce, ljubav kojom kuca i u koju smrću ponire. Ljubav  kojom je nepregledno prostranstvo svemira  božanska moć razvila i zvukom žudnje  glas  pustila: Ahmeda, Muhammeda!!!

Poslanik je ona moja ruka što u hladnim zimskim danima napušta džep, rađa osmijeh cijelom mome biću i spušta se na glavu mojih sinova u brižnom roditeljskom milovanju.

Poslanik je onaj mir u kojem odbacujem sve druge obaveze i prepuštam se njihovoj igri.

Imena koja sam im nadio i sreća moja kad ih njima zovnem, ponos su moj, jer sam i imena onih koje najviše volim davao po imenima onih za koje sam čuo da ih je Poslanik najviše volio.

Moj osmijeh supruzi mojoj, ma koliko optočen u međusobnu ljubav nas kao bračnih drugova, Poslanik je, jer iz riječi njegovih, primjera njegova nikao je i naš osmijeh, njegovi temelji, zidovi i krov.

Poslanik je nježni otac koji me vodi, upute daje, sa strmih staza životnih me vraća, kojeg slušam iz ljubavi i pred kojim se kajem iz stida.

Poslanik je hedija koju nosim kad obilazim bolesne i nemoćne, jer taj čin mi je  riječ njegova omilila i znanje o veličini njegovoj mi darovala.

Moj selam bratu u prolazu, moj osmijeh i moja strpljiva ruka u ruci dede ojesenjalih godina što nakon rukovanja drhtavo je stišće i ne pušta dugo, a tek smo se u prolazu sreli i rukovali. Da, ja bih tu ruku pustio, ja tu ne bih našao smisao, ja bih tu vidio gubitak vremena, al' Poslanik ne bi, a kad toga se sjetim, ja spreman sam ostat jako dugo, duže nego pod pendžerom voljene djevojke nekad.

Poslanikova ljubav prema meni, prema nama, što je svjedočanstvom vjere svjedočimo, nikad neće prestat, ona me dotiče kroz hiljade generacija kroz svaki pogled, misao, ustreptalu nadu i insansko kajanje.

Njegove riječi su nepresušno izvorište nade i snage za posrnulog goniča dunjalučkih sjenki. Za siromaha i bogataša, za prve i posljednje. Učitelj istine u ovom dunjalučkom razredu koji nema ponavljača.

On je prenosilac riječi Božije. On je sluh koji je slušao da bih ja mogao čuti, vid koji je gledao da bih ja mogao progledati, on je snaga koja je izdržala da bi meni glas šehadeta bio prvo što ću po rođenju čuti.

 

On je i muž bio i neprevaziđen primjer muža.

I otac i neprevaziđen primjer oca.

On je borac i neprevaziđen primjer borca.

On je sve ono što istinite historijske i druge knjige donose o njemu pokušavajući ispričati tu nikad do kraja ispričanu priču i više od toga.

On je onaj za kog Bog Uzvišeni kaže da svjedok je djela naših i zato priča o njemu ne može biti završena, ona traje od Ademovog pogleda na šehadet u džennetskim perivojima, kad klupko se civilizacije tek trebalo početi presti, pa do Dana određenog kad svako će progledati istinom, bez moći zaklanjanja, zavjere i pretvaranja.

To je, iznad svega, priča o čovjeku, potpunom robu Božijem, o mogućnosti čovječijoj, o snazi čovječijoj, za mene, nadasve, priča o snazi ljudskog srca da obuhvati i ponese u sebi svakog od svog ummeta, i onog što rođen bī u vrijeme njegova dunjalučkog života, i onog što iz njegove će kičme rođen biti, kao i mene danas i nade moje da rađam istog takvog da istu ovu istinu živi sutra...

On je onaj bez kog ne vjerujem da bih Božiji glas mogao čuti, milost osjetiti i nadu svoju ljudsku k njoj uputiti.

Možda mogu napisati još mnoštvo sličnih riječi, a možda treba samo navesti Božije riječi da On Uzvišeni i meleki Njegovi donose salavat i selam na njega, i donijeti salavat i selam, ponizno sklopiti oči, pognuti glavu, a ti odgovor na pitanje šta je meni Poslanik da potražiš u boji moje šutnje... al', evo, ipak napisah jer treba reći kad lijepo imaš reći, a ima li išta ljepše k'o srce njegovim imenom razveselit i selam i salavat proučit:

Allahumme salli ala Muhammedin ve ala ali Muhammed!

 

 

 

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.