Fri11162018

Last updateTue, 13 Nov 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić Nana Rahima (priča)

Nana Rahima (priča)

NANA RAHIMA

 

Moja komšinica ima  smireno lice, uvijek tople oči i  već tri mjeseca vozari na posao u Mostar.

Neki dan mi ispriča priču nane Rahime.

Nana Rahima je  krenula u posjetu djeci u Sarajevo i u autobusu sjela pored moje komšinice.

Zastoj na putu kod Aleksina Hana otvorio joj je dušu.

 

Nisam vidio nanu Rahimu ali vjerujem da moja komšinica liči na nju iz mladosti.

Rodila se negdje kod Prozora. Roditelje nije zapamtila. Godinu rođenja nije rekla, ili je komšinica nije kazala ili  je ja nisam zapamtio. Uglavnom, cura je bila nakon Drugog svjetskog rata. U 14-toj  se zagledala u svog Ahmu, momka iz sela a i on se zagledao u nju. Dvije godine su se samo gledali, u prolazu, onda je počeo da joj dolazi pod prozor. Bio je siromašan kao i ona. No on je imao babu i majku, ona samo brata. Udat se za njega bila je sreća.

Onda je Ahmo otišao u vojsku. Zadnja pošta Mitrovica. Ona ostala u Prozoru. Čuvala svoje a gledala Ahmine ovce.

Dok jedne zimske noći,  u kuću ne bahnuše dvije žene iz susjednog sela.

Došle da je prose za nekog Ragiba.

"Ja se u to neću petljat!", reče njen brat, "eto vas eto nje!"

Ona je samo šutjela, bilo joj negdje unutra smiješno to što traže.

Pa ona je već Ahmina.

Onda je starija žena dala da pojede jabuku.

"Jamij, 'vake kod vas nejma!"

Jamila iz učtivosti. Zagrizla iz znatiželje, progutala nako.

I sve joj se okrenulo u glavi. Šta god bi je žena pitala nakon toga ona samo potvrđivala.

-Pa ho'š li poći sa nama?

-Hoću!

I pošla kroz noć, prtinom, pa površicom u susjedno selo.

Tamo već čekala svadba. I hodža  čeko.

Prihvataš li? -Prihvatam.

Prihvataš li? -Prihvatam

Prihvataš li? -Prihvatam.

Tri put je pito i tri put prihvatila, a  u sebi sve ko da ludi.

I prije zore te noći našla se u đerdeku sa svojim mužem Ragibom.

Nije on bio loš. Nije navaljiv'o. "Ništa se ja nisam pito ko ni ti "! priznao joj je te noći.

Ona je spavala na slamarici, on ispod noga. Tako gotovo sedmicu dana. Onda se njoj razbistrilo. Ishlapila ona jabuka, al' kud' će. Udala se, valja živit.

Jedne noći samo je tiha rekla: Ragibe, nahladićeš se doli.

 

Prošla je godina, rodila sina (baš ovog što mu ide u posjetu u Sarajevo) kad jednog dana, taman hajvan pojila, momak iz njena sela pred vrata.

-Rahima Ahmo me šalje, što je bilo bilo, ako si kail odmah sa mnom poć', primit će i tebe i dijete

Noge joj zadrhtale, sunce zašlo i izašlo. Adet pretego. Reci mu 'vako je kako je, sudbinu ne valja dirat

I tako. Nena Rahima je rodila troje djece, odživjela sa svojim Ragibom. I bašluke mu kad umrije na mezar postavi no neki dan želja je potegnula da mojoj komšinici kaže o svom Ahmi a eto ti sudbine, komšinica to reče meni a ja se sjetih devedeset treće i starog dede Ahme u Glogovu na putu iz Mostara za Jablanicu.

Odmarali smo zajedno. Pito me imam li djevojku? Ja mu u onom snježnom ratnom dumanu otvorio srce a on meni svoje. Nije srce magareće prkno, rekao mi je na kraju svoje besjede

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.