Sun12092018

Last updateFri, 07 Dec 2018 1pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić Biblioteka Knjige za online čitanje KOME SEDŽDU ČINIŠ BRATE (izbor iz poezije)

KOME SEDŽDU ČINIŠ BRATE (izbor iz poezije)

Esad Bajić

 KOME SEDŽDU ČINIŠ BRATE

(izbor iz poezije)

 Konjic, 2013.g.

SLOVO  UREDNIKA

Zbirka pjesama „Kome sedždu činiš brate“ čini kraći izbor, uglavnom religioznih i rodoljubivih pjesama iz do sada objavljenih zbirki pjesama Esada Bajića (Bihuzurka, Kamendan, Besan i Godovi dana) te nekoliko pjesama koje je autor kao srednjoškolac objavljivao u listu učenika Gazi Husrevbegove medrese, „Zemzem“, a koje do sada nisu uvrštavane ni u jednu njegovu zbirku.

Za naziv ove knjige uzet je naziv ilahije  „Kome sedždu činiš brate“ kojom je Esad prije 25 godine, još kao osnovac u rodnom Glavatičevu, uspješno zakoračio u pjesničke vode.

Religijski motiv označen potragom za vrijednos-tima i ljepotama življenja i osjećaja kakav nudi islamski pogled na svijet postojanja, bilo da se radi o vidljivom ili nevidljivom, bio je i ostao osnovna odrednica Bajićeve poezije, stoga ne čudi da je i ovom izboru odabrao naziv svoje prve pjesme kazavši kako su sve druge nastale nakon nje manifestacija iste želje, iste emocije i iste, hiljade puta iznova doživljene radosti otkrivanja Božije ljepote, dokaza i znakova u prostranstvima nebeskim a i u nama samima.

Ljubav prema Bogu, Njegovom Poslaniku, Ehlul bejtu, časnim sljedbenicima puta dobra, izvor je želje i čežnje cjelokupne pjesničke emocije od koje odvajanje ne vidi drugačije do li sopstveno posrnuće, koje za imperativ ima ponovno ustajanje i vraćanje izvornoj prirodi, popraćeno pokajanjem koje je jedan od motiva Bajićevog pjesničkog doživljaja. Iako se u komunikaciji predstavlja kao lokalni pjesnik htjenjem dosega omeđen granicama rodnog kraja, i ovim izborom iz njegove poezije siguran sam da svjedočimo kako je  on tu granicu odavno prešao, il' da mu ne proturiječim, reći ću da je pomakao horizonte rodnog zavičaja kako u fizičkom tako i u duhovnom smislu. Kao član KUU „Sejfullah“  Konjic, čiji hor već godinama uspješno izvodi Esadove ilahije i kaside, svjedočio sam širenju tih granica širom Bosne i Hercegovine i van njenih granica. Zadovoljstvo mi je kao uredniku ovog izdanja da na kraju ove uvodne riječi ispunim piščevu želju i prenesem njegovu zahvalu spomenutom udruženju i ljudima koji  učestvuju i koji su učestvovali u njegovom radu, posebice rahmetli Ragibu Habibiji i svim članovima hora „Sejfullah“ koji su izvodeći ilahije i kaside doprinijeli popularizaciji istih.

Benjamin Mušinović

 

1. KOME SEDŽDU ČINIŠ BRATE

 

Kome sedždu činiš brate

kaži bratu svom?!

-Gospodaru svih svjetova

Rabbu Jedinom!

 

Gdje je brate tvoj Gospodar

gdje je njegov dom?

-Okreni se dragi brate

svuda stoji On!

 

Da l' On vidi, da l' On čuje

kad je dan i noć?

-On sve vidi, On sve čuje

ima nad svim moć!

 

On pretvara kamen, drvo

u obični prah

zato, brate, srcem kaži

Allah Hak Allah!

 

 

2. SEDŽDA

 

Bor visoki što se vije

nebu plavom u visini

samo Tebe slavi Bože

samo Tebi sedždu čini!

 

Šumski potok što se blista

tankim nitim mjesečine

kaplje rose svud po travi

samo Tebi sedždu čine!

 

Vjetar silni što sad puše

u blizini, u daljini

samo Tebe slavi Bože

samo Tebi sedždu čini!

 

Sa kamena sa drveta

ptica jato kad se vine

i sve stvari ovog svjeta

Bože Tebi sedždu čine!!

 

 

 

3. MEVLUD

 

Zašto majko nad munarom

ove noći bajrak stoji

šta taj bajrak što se vije

treba nama da govori???

 

-Ove noći draga kćeri

Pejgamber se naš rodio

i zbog tog se svijet veseli,

Allah mu se smilovao!

 

Da l' se zbog tog sva munara

od kandilja nurom blista

da l' će zbog tog srca vjernih

ove noći biti čista?

 

- Ove noći, draga kćeri

srca vjernih aškom gore

nurom sjaju naša lica

dok usnama mevlud zbore!

 

 

 4. ŠEHADET

 

Jednom će srce zastati,
jednom će oči zaspati,
samo će šapat ostati,
la ilahe illallah!

Zvijezde će kose rasplesti,
nebo će ćilime smotati,
samo će šapat ostati,
la ilahe illallah!

Čovjek će sebe vidjeti,
svoga se djela stidjeti,
Mizan će pravdu dijeliti,
la ilahe illallah!

Džennet će sretne primiti,
hladove svoje širiti,
selam će vjerni začuti,
la ilahe illallah!

 

5. ALLAH, ALLAH

 

Slušah psalme Davudove,
mudre riječi Musaove,
osmijeh s lica Isaova,
svjetlo nura Ahmedova.

Allah, Allah, sve govori,
i kad more se rastvori,
i kad mrtav živ ustade,
i mjesec se raspoluti.

Allah, Allah, srce zbori,
Allah, Allah, sve govori,
Allah, Allah, Gospodar je
ovaj život što nam daje.

Za stopama Ibrahima
čvrste vjere Hadžerine
u bijelim ihramima
da kraj Božije kuće minem.

Allah, Allah, Lebejk Allah
Allah, Allah, samo Allah,
u svom ašku duša gori,
Allah, Allah, samo zbori!

 

 

6. PRED SMRT

 

Strah se strese u meni

moji dani minuli

moje noći pređašnje

sad stadoše preda me

Gdje si sada reče mi

avaz dječji plašljivi

Što me sama ostavi

ovoj tihoj odaji

Znaš li im'o zadnje si

svoje sutra jučer si

dobro vidi na čem' si

svoje halje u čem' si

Gdje su visi sinajski

Gdje su krici kerbelski

nosiš li ih sa sobom

imaš li ih u sebi

u srcu sad sa kim si

sabljom svojom uz kog si

Munkir će te pitati

dal ćeš znati kazati

 

7. KRUG

 

Gledao sam staze

kojim zvijezde gaze

iznad moje glave

 

Gledao sam boje

u kojim se roje

žute, bjele, plave...

 

I nebo mračno i mjesec žut

u mom umu

nađoše svoj put

 

i čitavo nebo,

kao jedno tijelo

osjetih u sebi...

 

Razum mi se povi

kao plamen svijeće

i poče u krug da se kreće...

 

Rabbi jessir, ve la tu' assir

Rabbi temim bil hajr!

Amin!

 

 

8. JAHAČ HRABROSTI

 

Ti jahaču usamljeni

stazom svjetla dojaši nam,

daruj nura ovoj sjeni

i okove poskidaj nam!

 

O rumeni sunčev sjaju,

ti nas mraka oslobodi,

srca takni da spoznaju,

kom je dato da nas vodi!

 

Zatvorenik tame moli,

prah nepravde da poraziš,

čežnjom duša njega boli,

za stazama kojim gaziš!

 

Jaši grome od oblaka,

liku pravde i hrabrosti,

skini perdu s ovog mraka,

ulij srcu dah radosti!

 

 

9. STAZE

 

U haljetku starom bos ću ove noći
kroz dolinu Tuva ka Sinaju poći,
u hladove drevne gdje još šapat piri,
Pokaži mi, Bože, da se srce smiri!

Vođen pjesmom naja, daleko od ljudi,
potražit ću pute u doraslost ćudi,
gdje lahori lotos na vjetru tišine
i brda se lome od Tvoje siline.

Uhvatiću svjetlo sa nebeskih strana,
kroz nemirne krošnje maslinovih grana
i nemani strasti u trenu će pasti
od siline tapa Musaova štapa.

Izbrisat ću staze što ne vode Tebi,
napojit' se kapim' tek popale rose,
sastaviti mora ljubavi u sebi
i upregnut vjetre da me Tebi nose.

 

 

10. KAD BEZ TVOJE LJUBAVI SAM

 

Kao Mjesec bez Sunca sam
kad bez Tvoje ljubavi sam,
tu sam, jesam, k'o da nisam,
bez Tvog sjaja nevidljiv sam.

Moje lice u tami je
sakriveno bez šamije,
vjetar aška kad zapuše,
otkrit će se moje duše.

Ispod luga žeravice
pokazat će svoje lice
a kabesi što ga ištu
sagoriće u ognjištu.

Prhut ove mjesečine
smotat će se u ćefine,
iz ihrama novog jutra
rodit će se naše sutra.

Kao Mjesec bez Sunca sam
kad bez Tvoje ljubavi sam,
tu sam, jesam, k'o da nisam,
bez Tvog sjaja nevidljiv sam.

 

 

11. SA IMENOM TVOJIM

 

Ja ne trebam srce u kom Tebe nema,
ja ne trebam ljubav kojoj izvor nisi,
u naumu djela kom se ruka sprema,
nek je Ime Tvoje, neka Bože Ti Si.

Vidim kad samoća sapinje mi grudi,
dok šapatom zikra tražim Ti blizinu,
na vrata mi ova dođu dragi ljudi,
osmjesima čistim ispišu tišinu.

I Tvojih bi Riječi znadem žedan ost'o,
da Resula svjetlost Ti nam nisi posl'o,
kroz njegovo srce One do nas teku,
čovjek u čovjeku nađe vječnu rijeku.

Nauči me, Bože, pročisti mi grudi,
da znam voljet sreću u srcima ljudi,
pomozi mi perdu od neznanja smaći,
i Tebe ću tako, slutim, lakše naći.

Ne daj mi da volim koga Ti ne voliš,
ne daj mi da idem onom sa kim nisi,
ma u kakvom halu bila moja duša,
usred srca ovog samo Jedan Ti Si.

 

 

12. STVARALAC LJEPOTE

 

Zanesem se ponekad u molitvi svojoj

ljepotom slike sa stare serdžade:

Dvije palme krune džamijsko munare

 

Ah, kako je lijepa ta ljepota šara

Kako li je lijep onaj što ih slika

a nadasve opet

prenem se i shvatim

Najljepši je Onaj što ih stvori

palme i munare

slikara i boje!

 

Pa podižem ruke ko u Kunut-dovi

Tihim glasom što u dlan se povi

Daj mi Bože lijepo ovog svijeta

Daj mi Bože lijepo Ahireta!

 

 

 13. ODVEDI ME

 

Odvedi me da vidim
Kineski zid,
može i s Mjeseca,
samo da ga vidim.

Odvedi me do zemlje
gdje lotos na vjetru treperi,
godinama se već pitam
kakva je to biljka
što ime joj uvijek
u najdubljim mislima o sebi
susrećem.

Odvedi me na more
gdje nikakvo se kopno ne vidi,
da neba se nagledam
i krupnoće
svoje sitnoće.

Odvedi me
u indijanski vigvam,
ponudi me lulom,
da u miru odbijem dimove,
nauči me slijedit drevne tragove bizona
i živjet s prirodom.

Odvedi me na Mrtvo more,
u Jerusalem,
na Sinaj,
i tužnu Kerbelu,
u miris masline
i vječnog šehadeta.

Odvedi me na Bedr,
Uhud,
u grad svijetli što pamti
njegove mubarek stope.

Odvedi me u pećinu Hira,
iza paukove mreže Sevra,
do Ajuna,
čije mirišljave stijene
ljubljah u zidovima Bejtullaha.

Obuci mi bijelu odjeću bez kroja,
bez šare i šava,
da svi zidovi,
sve pučine,
svi tragovi,
i svi mistični cvjetovi,
stope se u jedno,
da kao leptir,
živim jedan dan,
kružeć oko kuće Voljenog.

Da moje jučer,
danas i sutra,
stope se u glas,
Lebbejke
Allahumme lebbejk...

 

 

14. TIŠINA

 

Zbori ti nebo
dok toplo vedro
u tihoj noći čežnjivo gledaš:

Neko te vidi,
Neko te voli,
Neko te zove da mu se predaš!

Njegove riječi
s listova časnih
zovu te sebi, mudrost ti nude,

Zrnevlje neba,
dahovi tvoji,
znakovi jasni za sve su ljude,

i samo tama
iz tube noći
za svjetlost zvijezda otvori oči,

i kap tišine
iz te visine
istine jasnost u srce toči:

Allah je Jedan,
neba je sedam,
i Njega slave dok ih ti gledaš.

Allah te vidi,
Allah te voli,
Allah te zove da Mu se predaš.

 

 

15. OBJAVA

 

Nije ni žubor

ni riječ ljudska nije

a žubori

a čuje se

od svakog glasa jasnije

i na svjetlosti dana

i snom kad se usnije

I svaka mis'o

ma odakle da počne

u njenim istinama skonča

Na ranu duše kad se privije

mehlem je i lijek

u špiljama mračnim kad se progovori

svjetlost daje

i put dobra pokazuje

i strahu svakom sablju otupi

i dokazom svojim

svako drugo pravo ospori

i srce smiri

i srce smiri kad se

prozbori.

 

 

16. RESULALLAH

 

Grudi ove raspori mi,
srce ovo rastvori mi,
Knjigu Tajni otvori mi,
pogled jedan pokloni mi,
da lice mu ugledam,
žeđ očiju ugasim
i selam nazovem,
Ja Resulallah,
Selam ja Resulallah!

Selam tebi, svjetlo nura!
Selam tebi, zvijezdo blistava!
što trag te nijedan ne nadilazi.

Selam usnama tvojim
što s njih je Objava kapala,
Očima što rahmetom su rosile,
grudima što tajnu su Istine
u sebi nosile!
Selam ja Resulallah!

Grudi ove raspori mi,
srce ovo rastvori mi,
pogled jedan pokloni mi,
i dah da l' umire kaži mi,
grudi ove da udahnu,
usne sretne da uzdahnu,
Selam ja Resulallah,
Selam ja Nebijjallah!

 

 

17. FATIMIN DOM

 

Vječna vatra tihog

Fatiminog doma

u mom srcu

baklju nura pali

i rumeni odsjaj

u mislima titra

na zidovim znanja

što se nekad davno

u zaborav slilo,

živim se javlja

ono što je bilo.

Progovara pijesak

i hartije bjele

porukom Istine

i snagom Kerbele!

A kroz uši odjek

riječi Poslanika

čistih nam imama

vrijednih podanika

nema mira

nema blagog hlada

bez istine

bez časnog džihada.

 

 

 

18. NA KAPIJI GRADA ZNANJA

 

Daleko smo, daleko smo

od istine od Sifina

daleko smo, daleko smo

od Kerbele tvoga sina

 

Vjernih vođo, tražimo te

snagu  tvojih sljedbenika

sjajne noći, tihe pute

do spoznaje tvoga lika

 

Da pijemo s vrela snage

i hrabrosti predvodnika

da branimo rodne prage

od dušmana nevjernika

 

Svuda zli su sad vladari

dodijali nama v'oma

da nam Allah mir podari

prostranog ti tihog doma!

 

Zato Bošnjak naum čini

kroz kapije tvoje proći

i do grada časnog znanja

Milošću Bož'jom doći!

 

 

19. STRAH

 

Čovjek pred časom jasnim

sebe nemoćna

mišlju potpunom

ugled'o.

Satkan od straha

izveden iz skloništa zaborava

trese se pred nepoznatim

O Bože!

Nikad jasnijeg znaka

ni manje snage.

Pred zidom stojim

nijem i pored moći govora

jezik je našao

da su riječi izlišne

jer sve što u umu nastane

strah prije plamena proguta.

Vrijeme

kad vrijeme traje duže

kad sekunde prevaljuju sate

sati dane

dani godine

Kad ono čega se bojim

jedino je mjesto gdje bih mog'o pobjeć'.

 

 

20. DAN SUDNJI

 

Sve vode svijeta

teku u meni,

sva mora valim

obale srca mi kvase,

i u se,

i na se,

i niza se,

ja smijem pogledat.

 

Tamo gdje trava niče

um riječi sriče-

nema ni prije ni poslije,

sve svoje

nosimo sa sobom.

 

I sunca blijesak

svakoga jutra

i magrib tamom

ovijen kad pada,

iako jučer,

iako sutra,

tada,

biće nam sada!

 

 

21. MUDROST

 

Stigla me mudrost

u zalogaju života,

ispod svijesti

mač straha mi podero grudi

i stislo me tu

gdje se nada budi,

pa ni daha gdje da udahnem,

niti snage

malo da odahnem.

 

Znam

ne smijem

gubiti nadu,

kradljivci njeni

i vjeru kradu!

 

 

22.DOBRO MI DOŠAO

 

Trebala mi je jaka riječ,

oštra vrha i hladna tijela,

da njome probodem besmisao.

 

Trebali su mi čvrsti nokti i krepak bijes,

da zgulim tuđe tapete sa svojih zidova.

 

Trebao mi je jauk što će na pucanj

da se odazove iz mračne rupe,

da znam da nije bio uprazno.

 

I jedno kucanje, jedno toplo: Bujrum,

dobro mi doš'o, druže stari!

Ti što još uvijek pamtiš sve naše smislove,

sve naše pute, prečice i odmarališta,

sve naše šale, smijeh i odživljeno sutra.

Ti što me podsjećaš koliko malo nam treba

kad znamo šta hoćemo,

koliko puno možemo

kad shvatimo šta nećemo,

koliko malo gubimo

kad unaprijed sve dajemo,

i koliko puno imamo

kad sve osim Njega odbacimo...

Bujrum, dobro mi doš'o, druže stari,

u ovu izbu žive samoće,

gdje svi drugi strahovi

u onom pred Njim zamiru,

gdje sve druge ljubavi

u onu k Njemu uviru,

gdje glas se u šapate pretače,

a šapati u tišini umiru.

 

 

23. ZAPIŠI

 

Zapiši svoje zakletve,

obećanja data drugima.

Zapiši svoje grijehe,

zapiši da ih samo dobra djela brišu,

i smjerna dova očiju suznih.

 

Zapiši da jutro počinje ustankom

protiv sna i lijenosti,

korakom ka vodi čistećoj,

ka molitvi,

ka ćitabu nebeskom

gdje ostavljaš zapis o sebi danas

za svoje sutra.

 

Zapiši sreću ovog jutra

u vunu magle umotana.

Ovo vreteno dana

tebi je dato,

zavrti ga.

 

Poljubi trag čela svoga na sedždi svojoj

i pomiluj trag njen na čelu svome.

Poljubi evlad u san zamotan,

halal podaren da smiraj ti bude

i majku budnu nad šoljom čaja.

 

Zapiši da voliš ovo sobu,

ovaj plafon i pod na kom klečiš.

 

Zapiši da voliš ova vrata i ovaj prag,

ovaj prozor i ovaj pogled.

Zapiši da voliš ovu rijeku i zemlju kojom teče,

njena brda i dolove,

njene škripe i goleti,

njene vjetrove i oblake.

Zapiši da voliš blagu ćehru svoga komšije,

dedinu šutnju i nenin topli osmjeh.

Da voliš zarudjelu travu na očevu mezaru,

njegov šehadet i

svoj put kojim si ga nastojao dostići.

 

Ponesi prostirku duše na prozor jasnosti,

istresi halove i ponose što za potku ti utkani nisu,

izvadi miris iz desnog džepa i

spusti ga na žilu kucavicu lijeve ruke.

 

Prisjeti se svog Resula,

prisjeti se Grada znanja

i krvavog dojenčeta na rukama svog imama.

Prisjeti se da ga ljubi dok mu suze život išću,

prisjeti se golim mačem na dušmana da kidišu.

Prisjeti se,

primakni se,

nek šehidi zamirišu,

nek Husejin posvjedoči

suzi što ti kvasi oči.

 

Probudi se znakom jasnim

prije nego s kućnih vrata

kročiš u san dunjalučki,

u varku vještu,

u lov na sjene što bježe pred onim koji ih goni

i dahću za vratom onom ko ih se kloni.

I gdje ti je spisak bliskih kojima si,

u ime Boga, ljubav svoju poklonio.

Znaš da si im dao dio srca

i da ti je pazit na njih kao i na se.

Hajde,

ustani,

osmjeh na lice zadjeni

u desno glavu zakreni i

sam sebe imenom predaka zovni.

 

Pa pogledaj lijevo

i imenom potomaka se oslovi!

 

Dan u koji ćeš kročit

i zemlja kojom ćeš hodit

prostrana je i za osmjeh i za bol,

i za dobro, i za zlo,

izađi i zahvati prema ahu srca svoga,

I dahu ljubavi svoje!

 

Ti znaš ko si,

odakle si,

gdje si

i kome ideš!

 

24. OCU ŠEHIDU

5. maja 2010.g.

 

Čekao sam maj

da livade zamodre,

šume ozelene,

umjesto mraza

trava se na san o rosi osmjeli.

 

Čekao sam majsko sunce

i luk njegov što samo u tom mjesecu

na prozor mutvaka

pokraj stare kuće proviri.

Čekao sam miris ljeta

što u ovom mjesecu

s proljetnim vjetrom

uvijek zamiriše iz onih mjesta

gdje ljeto vječno je.

 

Čekao sam jutros da sinovim kažem,

kako bi sutra, da si živ,

napunio 58 godina života.

 

Čekao sam akvarele neba

u šarenicama zjenica naših pogleda

da bi ti lakše pokazao

kakvim dugama ponosa

sjećanje na te zrači u mom srcu.

 

25. DNEVNIK ODRASTANJA

 

Babo,

danas kad smo te spustili u mezar

trudio sam se da ne zaplačem.

Ti si šehid i zaslužuješ da tvoj sin bude čvrst.

 

Večeras mi se plače.

Nije me strah, samo se bojim

da ti nikad nisam dovoljno rekao

koliko te volim.

 

Babo,

prijavio sam se u diverzante.

Majci  se  to nije  svidjelo,

al'  uspio  sam izmoliti dopuštenje.

U diverzantima imam poštovanje.

Stalno negdje idemo.

Puno se puca.

Ako poginem,

 nemoj se ljutiti na mene.

 

Babo,

danas sam malo ranjen.

Ništa strašno.

Uskoro me puštaju kući.

Nadam se da sam post'o pravi ratnik.

 

Babo,

danas me opet zakačilo.

Ništa strašno.

Izaću iz bolnice do tvog rođendana.

 

Babo,

post'o sam komandir.

Bio bi ponosan na mene.

 

Babo,

opet me zakačilo.

Nije mnogo,

možda će mir prije nego izađem iz bolnice.

 

Babo,

Završio se rat.

Strašno mi nedostaješ.

Kuća je sva razrušena,

ne znam šta da radim.

 

Babo,

zaljubio sam se.

Znam da to nije za muške razgovore,

ali rekao si mi da ti sve mogu reći.

Hoću da ovo podijelim s tobom.

 

Babo,

oženio sam se.

Rodbina se okupila

a ti si mi nedostajao.

Puno si mi nedostajao.

Kriomice plačem cijelu sedmicu.

 

Babo,

sad sam u bolnici.

Teško mi je opisati ono što osjećam.

Svih ovih godina

kada bih gledao u ogledalo

 tražio sam da vidim tebe.

Danas sam gledajući tek rođenog sina

vidio sebe.

Ima tvoje oči.

Babo!

 

 

26. SREBRENICA

 

Uzalud nagnuta nad zdencem duše

tragam za suncem vabeći osmijeh

što tako je davno igrao na mojim usnama.

K'o žedna zemlja

Usne mi od jauka ispucale...

Žeđ duše kao plima i oseka na gargašama ove naše sudbine

izjeda me svojim mjenama

trga svojim zupcima,

tamo i ovamo,

svaku nit mi ponaosob odvaja...

A kad sve utihne, mine,

duša se daškom života napoji,

valja mi k'o prelja u prste pljucnut

i te niti u pređu presti,

pređu u klupka motati,

u klupka igle zadjenuti

i džemper plesti za njihove kosti.

jedan džemper za moga Nisada,
jedan džemper za moga Ismeta,
jedan džemper za moga Hamida,
jedan džemper za moga Mustafu,
jedan džemper za moga Ahmeda,
jedan džemper za moga Šefku,
jedan džemper za moga Sulju,
jedan džemper za moga Adema,
jedan džemper za moga Šaćira,
jedan džemper za moga Muju,
jedan džemper za moga Edina,
jedan džemper za moga Samira,
jedan džemper za moga Behrema,
jedan džemper za moga Amira,
jedan džemper za moga Ramiza,
jedan džemper za moga Refika,
jedan džemper za moga Atifa,
jedan džemper za moga Muniba,
jedan džemper za moga Hasiba,
jedan džemper za moga Hajrudina,
jedan džemper za moga Džemala,

Ko mati moja Hadžera strepim nad kostima djece rođene, u kamenu svog bola

bez zemlje u koje bih ih uvila...

Treperavo trčim smetena i izgubljena

sa Safe na Mervu, iz Bosne u nebosnu, dozivam vraga imenima njegovim:

Mihajlo, je l' ti srce smireno kad moj drhat ugledaš?
Miladine, je l' ti duši široko kad mojih sinova nema?
Radovane, što kolo ne povedeš, sad ti niko ne smeta?
Pero, jesi li manje ćorav otkad ih ne gledaš?
Petko, Rajko, Branko, Neđo… je l' vam u duši granulo?

Osjećate li slobodu, il' strepite od šušuta lišća srebreničkih polja,
zazirete li od proljeća u strahu da djeca moja, cvjetovi moje duše,

ne niknu iz svojih dunjalučkih grobnica!?

Bojite li se kletve i suze majčine

što svakim dahom kane
i svakim treptajem Boga zaziva?

evo kosti natkoljenice moga hitrog Džemala,
evo skeleta moga dojenčeta,
evo haljinke moje snahe Emke,
evo prstena mog djevera Hamdije,
evo deset hiljada nevinih duša,
ispod svakog busa,
gdje kolac zabodeš da krv šikne,
kad vode se napiješ,
iz njihovih usta će da poteče,
plug kad upregneš,
zemlju da preoreš,
njihove kosti ćeš da izoreš,
i djetetu svom zalogaj kad daš
s njihovih kostiju znat ćeš da je uzrio...

Ja nemam dijete da mu za pleća se sklonim,
nit' brata da se na njeg oslonim,
nit' muža da ga ponosno pogledam,
nit' djevera da ga zamolim,

nit' snahe da je ispomognem,
nit' šćeri da je zakunem,

imam čvrstu Božiju riječ

i svoju tešku zakletvu:


DA NE ZABORAVIM, DA NE OPROSTIM,

DA PROKUNEM!

džemper za moga Nisada

dat ću Atifu u ljutu Krajinu,

džemper za moga Ismeta

Arifu u kršnu Hercegovinu,

džemper za moga Hamida Fatimi u Cersku,

džemper za moga Mustafu Ševkiji u Goražde,

džemper za moga Ahmeda Taibu u Travnik,

džemper za moga Šefku Tariku u Sarajevo,

džemper za moga Sulju Harisu u Zenicu,

džemper za moga Adema Abidu u Tuzlu,

džemper za moga Šaćira Harunu u Tešanj,

džemper za moga Muju Halilu u Gradačac,

džemper za moga Edina Hajri u Visoko,

džemper za moga Samira Nezimu u Maglaj,

džemper za moga Behrema Aliju u Brezu,

džemper za moga Amira Hajdaru u Minhen,

džemper za moga Ramiza Selimu u Bruklin,

džemper za moga Refika Samri u  Australiju,

džemper za moga Atifa Husejnu u Belgiju,

džemper za moga Muniba Redži u Holandiju,

džemper za moga Hasiba Fudi u Italiju,
džemper za moga Hajrudina

zaovi Emši u Dansku,

džemper za moga Džemala

ponijet ću sutra u Potočare

u njemu su moje zakletve, moja sjećanja,

on je moja zastava, moja dova i moj vasijet.

Zaogrnite se džemperima moje duše

gdje god da ste,

djecu svoju u njih obucite i uza se pribijte

imenom ih njihovim zovnite i mlijekom majčinim zakunite:

DA SE NE ZABORAVI!

NIKAD NIKOM NE PONOVI!

 

 27. SABAHSKI EZANI

 

 

LA ILAHE ILLALLAH

LA ILAHE ILLALLAH

 

Griješni život, brate, dušu moju rani

Lijek su joj samo sabahski ezani

 

I poletje duša ko da dobi krila

Našla perivoje gdje je sretna bila

 

 

Oproštaj mi stiže jedne zore rane

Za vrijeme dok slušah sabahske ezane

 


Hrana joj zikrullah, šećer ilahije

Džennetske joj bašče: tekije, džamije

 


La ilahe illallah
La ilahe illallah

 

 

 

28. SANELU JAHIĆU - ČUPI

 

Brali smo cvijeće na ledinama Bosne

Skidali paučinu  s njenih prozora

Brojali zvijezde kroz krošnje

Tek dozrelih trešanja

Slavili rođendane

Naše sedamnaeste

Osamnaeste

Devetnaeste

Čekali slobodnu Bosnu

Boreć se za nju

Jula 92-e

Jula 93-e

Jula 94-e

Allah je sebi uzeo one koji voli!

Ostale su puste moje dvadesete

Dvadeset prve

Sve moje buduće

Do trena

U Levhi mahfuzu skrivena

Kada ćemo se s hajrom

U svijetu vječnosti sresti.

 

 

29. KAMEN ZA SUZU LJUBAVI

 

Sjećaš li se majko kamena

Velikog , bijelog, na obali Neretve

Što smo ćilime i serdžade

Na njemu pratljačom mlatili?

Noćas sam sanjao da ga gledam

Danas sam vidio da ga nema!

Čudni ga valovi odnijeli

Il' moćni brdski potoci

Dok smo bili otsutni

U tuđini.

Znam da o drugim stvarima misliš

Ali, eto, ja se tog kamena sjetih

I požalih što nije na starom mjestu.

Znam da više nema ni kuće

Ni serdžada

Al' mogli smo bar sjećanje

I pokoju suzu ljubavi

Od današnjih priča i laži

Oprati i živjeti

Kao da se sve  dogodilo.

 

 

 

30. BOŠNJAK

 

Rodih se pod sabljom,

štapom i mlađakom,

k'o znak potčinjenosti miru

i naum lijepa nijeta.

Pod uzglavlje mi staviše jabuku,

opraše vodom,

da budem k'o moji preci,

da vjerujem i da znam

na kojoj mi je zemlji živjeti,

s koje mi je česme piti,

pod kojim mi je kamenom mrijeti,

da pamtim k'o svoje ime,

ako me sudbina siročetom učini,

da sam iz Bosne

i da mi je njome hoditi,

u njoj tugovati,

u njoj se veseliti,

i da mi se njome zvati,

htio ostati,

ili se odseliti!

 

 

31. KAMENDAN*

 

Preveć su mi mladu prhke

Podarile vile snove

Bosnu našu da odsanjam

Od njenih prvih dana

Pa do dana Kamendana.

 

A o danu Kamendanu

Postojano evo mislim

Od onoga davnog trena

Kad  u knjigam sam pročito

O Bošnjaku što sultanu

Carigradskom ponosito

Na naredbu „Predaj Bosnu“

Odgovor je posl'o stamen:

 

„S ramena ću glavu lahko

Ali Bosne ne dam kamen!“

 

Zato sma ja Dan Istine

Dan susreta s Gospodarom

Ko zakletvu nas Bošnjaka

Nazvao još Kamendanom.

 

 

32. NA PRAGU SNA

 

Noć priteže kolane tame,

jahalica sna oči mi brīdi,

odavno su kopnile mi same,

taj trag i sad u njima se vidi.

 

Ne tražim druga za svoju samoću,

ne tražim riječi za svoju sjetu,

znam gdje sam stigao i kamo hoću

i kakve pute želje mi pletu.

 

Kao planinar osvajam dane,

za svakim vrhom novi iz daleka,

za svakom noći jutro novo svane,

i na istom pragu sudbina me čeka.

 

Obuvam je i tragove širim,

godinama tako život živim,

za sve žali kad podvučem crtu,

samo sebe mogu da okrivim.

 

Svojih grešak' ne bojim se više,

prestao sam na njih da se viknem,

kad s jeseni vjetar me zanjiše

ja ću pasti da s proljećem niknem.

 

Tokom zime puhat ću u staklo,

tvoje ime u tom dahu pisat,

kako stade, nije se pomaklo,

niti će se dok ja mognem disat.

 

 

33. BESAN

 

Kad u besan zađem,

samoćo moja,

ja te pjesmom tvorim,

dajem ti oblik,

suštinu, formu,

da se gledamo,

da iz njega tobom zborim.

U Besanu nem' vremena,

svi smo godin' Isaovih,

to je vječnost ovog svijeta,

to je ono na Ahiret što se nosi.

To je ono kad smo sami,

kad sam sebi društvo činim,

kad se s općim poopćujem,

kada opće posebljujem.

To je ono što mi svijetli

u očima kad te lažem.

S godinama u Besanu

sve sam duže, sve sam duže,

i bojim sve se više

da l' ću moći kada uđem

da se vratim.

 

 

34. LJUBAV

 

Ti ćutiš ljubav u njedrima duše,

gdje tiho se igra leptira skrivača,

dok sa usana neba blagi vjetar puše

u tanke niti tvoga maslačka.

 

U ulištu snova roje se boje

mirisom vječno ocvalog maka,

puštaš osmijeh na obraze svoje

a radost s njih kaplje k'o sadaka.

 

I vidiš zvijezde k'o sjemenke da su

ljubavi kojom zasijan je svemir

i slutiš i ćutiš u istom času

kako se stapaju tvoj mir i nemir.

 

Beskraj se cijeli smješta u kutak

što neko davno srcem ga nazva,

dah vječnosti staje u trenutak

što na riječ “ljubav” tebi se odazva.

 

 

35. OSTAVI

 

Ostavi jedno prazno mjesto

u svome srcu,

ako zakasnim,

da se ne umorim čekajući.

 

Ostavi jedan zagrljaj pride,

ako me ne bude,

u njem' da me vide.

 

Ostavi jedan pogled za mene

i jednu neizgovorenu riječ

za nas.

 

Ostavi jedan drhat grudi,

jednog pijetla crvene krijeste,

ako zaspemo da nas probudi.

 

I jednu tajnu skrivenu od judi, ako život poželi da nam sudi.

Ostavi jednu jabuku za ubrat,

jednu ružu i česmu tihu,

a ja ću prazne retke

i neizrečeno ime u stihu.

 

 

36. BOJA LJUBAVI

 

Volio bih da zamislim

riječi kao more,

ovaj čas kao obalu

a sebe kao vješta ronioca.

 

Pa da skočim u more

i iz njegovih njedara vadim

najljepše bisere riječi.

 

Kad ih sakupim dovoljno,

da sjednem na obali

i od njih nižem pjesmu.

Pjesmu o tebi.

 

Pjesmu po kojoj te,

možda, ne bi prepoznali

oni koji te znaju,

ali bi oni koji mene znaju,

shvatili koliko te volim.

 

37. ALMASA MUJAGINA

 

Ne znam je,

nikad nisam više od imena

ništa saznao o njoj.

Ne znam ni kad je bila.

Čuo sam za nju

u svojoj petoj godini.

Oženio se Zulfo Mehin

nekom iz Krajine

i stari rekoše:

»Ista Almasa Mujagina».

Kasnije opet,

kad mi je bilo desetak ljeta,

doš'o nam novi hodža,

imao lijepu kćer,

omladina zanijemila,

žene pitale šta im je,

a stari rekli:

«Ista Almasa Mujagina»

Danas, iš'o na selo,

dedo me pito imam li te

i kakva si,

meni na um pade pa rekoh:

«Ista Almasa Mujagina».

 

On me mrko pogleda,

izvi obrve i reče:

«Što će ti to sine

nisi ti Dervo Ibrin»

.

 

38. VRATAR

 

Otvarao sam oči - tik

pogledao u sat - tak

podnica se ugela - trc

kosti se protegle - kvrc

nos je učinio - šmrc

voda se očula - šššš

obrazi primili - pljus

i dan je počeo – 'nako

ja pospan – dibidus

 

na jednom listu - heh

moj zapis reče mi – čuj:

 

Ja sam vratar – kuc!

otvaram vrata – kuc!

i vrata ću tvoga – kuc!

otvoriti srca – kuc !

 

 

39. BIHUZURKA

 

Od koje ilovače

Porijeklo vodiš

Bihuzurko srca moga?

 

Jal' od slankaste

Jal' od slatkaste

Grube ili nježne?

 

Jel' srodnost tla

Ovo što nas veže

Ili niti srca

Što ka istom teže?

 

Ako mi se može suditi

Zbog vjere u sebe

Sudi mi!

 

Ako mi se može suditi zbog nade

Sudi mi!

Ako mi se može suditi zbog hrabrosti

I hoda ka ljubavi

O, molim, sudi mi po njoj!

Ja se u njoj budim

Njome abdest uzimam

I serbez na namaz idem

Ti samo reci

Mogu li ti imam biti!

 

Bihuzurko srca moga!

 

 

40. DODIR SRCA

 

Kao dani pređašnji

U sjećanju se sliježu

naši pogledi,

pčelinji let sa cvjeta na cvijet.

 

Tako ponekad

običan čovjek i mudrac

jednako zastanu,

u trenu kad dva pogleda

dotaknu se jedan u drugom,

kad gledani nema ni čelo,

ni nos,

    ni usne

        ni lice,

           samo oči

Oči koje isto tako ne vidiš!

 

Tren kad dvije duše jedna na drugoj se napoje,

kad prestanemo disati,

kad se vrijeme izgubi u vječnosti,

kad drhat srca pokaže da još jesmo,

da smo bili i da ćemo biti.

 

Tren, kad duše se sobom napoje,

kad podovi srca zadrhte,

ćemeri duše se zatresu,

kad dvoje se odreknu sebe

za radi njih oboje.

 

 


* Abdullah - paši Teftedariji – Bosanskom namjesniku koji je odbio predati Pounje Austriji izrekavši čuvenu rečenicu: " Bir taš veremim baš veremem-I glavu ću svoju dati, ali kamena Bosne ne dam!"

 

 ILAHIJA KOME SEDŽDU ČINIŠ BRATE U IZVEDBI HAFIZA SULEJMANA BUGARIJA I HORA GHM

 

 ILAHIJA KOME SEDŽDU ČINIŠ BRATE U IZVEDBI  ŠARDRVAN KOD-A

 

 ILAHIJA KOME SEDŽDU ČINIŠ BRATE U IZVEDBI FATIME PILAV

JAHAČ HRABROSTI- SEJFULLAH

KRUG - SEJFULLAH

SABAHSKI EZANI

STAZE U IZVEDBI MUAMERA ĆUKLE -  PRVIH NEKOLIKO MINUTA VIDEA

 

 

 

 

 

 

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.