Mon12172018

Last updateMon, 10 Dec 2018 9am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić Hutba: Red, rad i disciplina

Hutba: Red, rad i disciplina

ÉOó¡Î0 «!$# Ç`»uH÷q§9$# ÉOŠÏm§9$#

 

RED, RAD I DISCIPLINA

 

.... خَلَقَ كُلَّ شَىْءٍ فَقَدَّرَهُ تَقْدِيرًا

...Stvorio je svaku stvar i mjeru određenu joj odredio. (El-Furkan, 2)

وَ هُوَ الَّذِى خَلَق السَّمَاوَاتِ وَ الأَرْضَ فِى سِتَّةِ أَيَّامٍ....

I On je Onaj Koji je stvorio Nebesa i Zemlju za šest dana... (Hud, 7)

 

O životu Časnog Poslanika, s.a.v.a., prenosi se sljedeće: “Kada bi boravio u kući svoje vrijeme je dijelio na tri dijela: jedan dio za ibadet, drugi dio za porodicu i treći dio za sebe. Onaj dio posvećen sebi dijelio je između sebe i ljudi i dopuštao je da ljudi dolaze i iskažu svoje potrebe. Naravno, susreti su bili vremenski ograničeni i svakome je davao vremena u skladu sa njegovim položajem i potrebama, bilo da je razgovarao o ličnim, bilo o javnim pitanjima…”

فَاسْتَبِقُواْ الْخَيْرَاتِ

…I natječite se u dobrim djelima… (El-Bekare, 148)

 

Naslov današnje hutbe one starije koju su u prošlom sistemu morali proći kroz komunističko obrazovanje podsjetiće na čuveno djelo najpoznatijeg sovjetskog komunističkog disidenta Lava Trockog. Oni koji su radili u Njemačkoj sjetiće se njemačkog društva. Drugi će opet pomisliti na Japan. Neki možda na služenje vojnog roka u nekadašnjoj JNA…

No, iako ovaj naslov u sebi sadrži najbitnije odrednice vjere islama malo ko će od nas ovu izreku povezati sa muslimanima ili nekim današnjim muslimanskim društvom. Pogotovo se to teško može povezati s današnjim stanjem u Bosni u kojem se sve više promiče krilatica: Niko ne može toliko malo da nas plati koliko mi malo možemo da radimo.

Jučer sam u okviru Medžlisove emisije na Radio Konjicu rekao da je pogrešno govoriti kako se trebamo VRAĆATI ISLAMU pa su neki malo zamjerili. No ja to svjedno mislim i danas, iako je tu u pitanju shvatanje značenja određene riječi ipak, ponekad sama riječ mnogo znači.

Mi korištenjem te riječi kao da sami sebi sugerišemo da je islam negdje tamo iza nas, nekad i 14 stoljeća unazad.  Najsvjetliji primjeri islamskog života jesu se tad desili, ali čvrsto vjerujem i od vjere svoje ne razdvajam, da je ISLAM danas jednako naprijed,  jednako savremen i snažan, podsticajan i relevantan kao što je to bio i generaciji ashaba, tabiina i onih iza njih.

Arapi su znali reći kako su bili zaostali pa je došao islam i uzdigao ih na vrh svjetskih civilizacija.

To je snaga islama.

Jeli islam danas izgubio tu snagu?

Jel’ islam i danas ima snagu da svoje sljedbenike postavi u vrh svjetskih napredaka?

Jeste.

Jeste kao što je bio i prije 14. stoljeća. Zato se ne treba VRAĆATI islamu, treba ga STIĆI I STEĆI danas.

Cilj kojem treba da teži svaki musliman jeste uspostavljanje reda na Zemlji.Red u društvu, red u gradu, mahali, kući, njemu samom, s tim, da  poredak uspostavljanja tog reda ne ide ovim redom nego ide od sebe, porodice, mahale, grada, društva i na kraju se prostire na cijelu Zemlju.

 

Čovjek je biće koje radi. Može se reći da je cjelokupno ostvarenje ljudske civilizacije rezultat čovjekovog rada i truda. Rad je zakonitost života i izravno služi afirmaciji čovjekova života na Zemlji. Kao takav rad je ne samo tjelesna već i duševna potreba čovjeka. Radeći čovjek svojim trudom stiče plodove kojima će prehraniti sebe i porodicu i tako zajamčiti pošten i pristojan život. To je subjektivna vrijednost rada. Objektivna vrijednost rada sastoji se u tome da čovjek radeći privreduje i donosi doprinos cjelokupnom društvu, jer plodovima njegovog rada okoristiće se i drugi.

Upravo zbog toga, glavni izvor islama, Kur’an časni, na više mjesta i u različitim kontekstima spominje rad i privređivanje. Kur’an jasno ukazuje na to da svako čovjekovo djelo, čak i pomisao trebaju biti usmjereni na općekoristan interes i dobrobit čovjeka.

“I reci: -Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi vidljivi i svijet, pa će vas o onome što ste radili obavjestiti.” (Et-Tevbe, 105)

 “Ko želi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!” (El-Kehf,110)

“Čovjekovo je samo ono što sâm uradi.”  (En-Nedžm:39)

Poslanik islama je rekao: »Da neko od vas uzme uže pa na svojim leđima donese tovar drva pa ih proda, to mu je bolje negoli da moli od ljudi, dâli mu oni nešto ili ga odbili«. (El-Buhari)

 

Neke od stavki koje u napredovanju posla imaju važnu ulogu jesu red i poredak. Naravno, red i poredak nisu mogući sve dok čovjek za svaki posao ne odredi neki sahat i vrijeme i sebe ne obaveže na djelatno pridržavanje utvrđenog. Naš svijet je materijalan i prolazan, krug života svih ljudi je ograničen i konačan. U toj ograničenosti ne može se stići obaviti svaki posao i ispuniti svaka želja.

U načelu, podjela dana i noći na dvadeset četiri sata imala je za cilj da čovjek za svaki posao odredi vrijeme i da za sve uzme u obzir početak i završetak. Treba predvidjeti ograničenost vremena, spoznati važno i važnije, te potrebnijim i značajnijim poslovima dati prednost, a nebitne i beskorisne poslove izostaviti iz svoga životnog programa. Treba dakle biti svjestan ovih činjenica i s Bismillom planirat. Mi smo “vraćajući” se islamu usvojili neke floskule koje nam služe da  olabavimo red,  omalovažimo rad i disciplinu usko vežemo samo za područje namaza.

Koliko puta nam riječ “Ako Bog da!” (In sha Allah) služi da čovjeku s kojim sklapamo dogovor o nečem unaprijed kažemo da ćemo možda to i uradit a možda i nećemo, možda ćemo biti precizni a možda ćemo i okasniti???

 

Koliko puta s rečenicom koja ima sasvim drugu ulogu poput: ‘’Ono što te je snašlo, nije te moglo mimoići, a ono što te je mimoišlo nije te moglo snaći.’ Mi pravdamo nešto što nismo uradili.

Gornje činejnice su naravno tačne. Bog svjedoči o njima, no ne mogu ja doći nespreman danas na hutbu, provesti srijedu , četvrtak, jutro petka u radu nečeg  ili u neradu i onda se služit tim riječima da opravdam što sam danas nespreman. Ili vi ne urediti zemlju, ne pripremiti je za sadnju proljetnu pa ljeti koristiti ove riječi kao opravdanje.

Sjećam se iz djetinjstva jedne šale kojom su se šalili naši stari pred džamijom, nisam je tad baš shvatao ali sam je zapamtio jer mi je bilo lijepo kao što djetetu uvijek jeste lijepo kad vidi starije nasmijane. Znali bi poneko od njih reći: Nisam vala ništa posijo pa šta će Bog dati, ne znam!

To je bila njihova šala, smijali bi se toj rečenici, jer iako niko od njih nije sumnjao u Božiju moć znali su da ječam i pšenica ne niču sami od sebe iz zemlje.

 

Ma kako ovo jasno zvučalo, čini mi se da danas kada pogledamo u naše društvu, ovdje u Bosni, ima nas dosta koji živimo od ove “smiješne” rečenice.

Ne sijemo ništa a očekujemo da ženjemo.

Nismo Božiji poslanici a stalno se nadamo nekoj mudžizi.

U našoj državi neodgovornošću vlasti postoji trenutno dosta mjesta nažalost gdje se ta “čuda” dešavaju. Gdje nema ni rada ni reda ni discipline a kako mediji jučer izvjestiše imaju plate od 2500 KM. Agencije za zaštitu bilja, nuklearnu sigurnost i slično. Ona šala o ministarstvima za maglu i mem koja se nekad pričala kao vic kod nas neriejtko postane stvarnost, no kratka je to vijeka i doziva onaj Kur’anski ajet:

“Kada im se kaže: "Ne remetite red na Zemlji!" - odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!" Svašta! Uistinu, oni nered siju, ali to ne osjećaju.” (El-Bekara, 11,12.)

Savršeni red, uspostavljen od Allaha dž.š., poštuje brdo dok prkosno miruje, rijeka dok teče od izvora do ušća (a ni ne pitamo se kako li dolazi do svog izvora!), žitarica dok proizvodi pšenicu i ječam, kravu dok prizvodi mlijeko, ptice dok lete u potrazi za hranom, sunce što danju grije, a noću se sakriva, riba dok pliva u vodi mora ili rijeka... sve teče svojim tokom osim čovjeka.

Neko će uvijek imati više, i od više  ima još više.

Neko će uvijek znati bolje, i od velikog znalca ima neko ko zna više.

No, napredak pojedinca, društva, je neostvariv bez reda, rada I discipline.

Naš vjenrički život je povezan sa ovo troje.

Red- Moral, pravo zakon.

Rad- trud, zalaganje, učenje, planiranje, relaiziranje.

Disciplina – Izdržljivost i podnošenje  zatjeva koje od nas traži prvo dvoje nabrojanih, pa maker nam često  u nastojanjima stizale i teškoće iskušenja.

Često razvijenim društvima koja su usvojila u svom životu ova pravila znamo prigovoriti da nisu vjernici. Ne rade to u ime Boga.

Da. Njima fali Bismilla, al nama je i ta Bismilla krnjava ako je ne prati ovo ostalo.

Oni ako ih Allah počasti Bismillom, imaju sve, nama će što duže budmeo čekali to više vremena trebat da poberemo plodove  napretka koji je rezultat poštivanja ovih načela.

 

Prija svega kritiziram sebe. Prije svega nadam se da će ove riječi naći odjeka u mojoj ličnosti i da će ona potaknuta izgovaranjem i prisjećanjem na kazano učiniti korak više ka redu, radu i disciplini isto tako nadajući se i moleći Uzvišenog da nam podari  na najljepši način da priskrbimo sebi ove plemenite osobine i pođemo za Islamom, sustignemo  velike i lijepe  mogućnosti dobra i na ovom i na budućem svijetu. Molim Uzvišenog da nas uputi na najljepši način jer  nekad svojim djelovanjem dovedemo do tog da odgajani bivamo Božijom kaznom! Da nas Allah zaštiti od tog stanja!

Amin!

 

 

Hatib: Esad Bajić

Džemat Podhum 22.02.2013.g.

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.