Tue10232018

Last updateMon, 15 Oct 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić Hutba: Hudhudovim tragom

Hutba: Hudhudovim tragom

Sura An-Neml, 20-44 ajeta govori o Sulejmanu (a.s.) i kraljici Belkisi od Sabe. Jedanoga dana je Sulejman (a.s.) vršio smotru vojske. Pogledom je tražio pticu Hud-hud ali je nije mogao naći.


" I on izvrši smotru ptica, pa reče: "Zašto ne vidim hudhuda (pupavca), da nije odsutan?“
„Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati"


"I ne potraj dugo, a on dođe, pa reče: "Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijesti, vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni: vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu, - šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od pravog puta ih odvratio, te oni ne umiju da nađu pravi put!"


Sulejman je kraljici poslao pismo na koje je ona odgovorila pa su se dogovorili da ga ona posjeti. Kada se približila njegovom dvoru, da bi pokazao snagu vjere Sulejman je upitao: "Ko je u stanju da mi donese kraljičin prijesto prije no što dođe kod mene." Jedan od džina- Ifrit reče: "Daj mi vremena dok ustaneš i sjedneš." Sulejman nije pristao jer je rok bio predug. A onda je jedan od njegovih podanika koji je posjedovao nešto znanja knjige rekao:
"A ja ću ti ga donijeti" - reče onaj koji je učio iz Knjige - "prije nego što okom trepneš". I kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen, uzviknu; "Ovo je blagodat Gospodara moga koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit.


Ovo kur'ansko kazivnaje donosi nam veliki broj korisnih pouka. Prva od tih pouka koju ćemo navesti jeste pitanje odgovornosti. Ako prihvatimo odgovornost u zajednici onda je moramo i izvršavati. Ovo se vidi iz Sulejmanova pitanja "Zašto ne vidim hudhuda (pupavca), da nije odsutan?“ kao i iz njegovih riječi: „Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati"


Zahvaljujući tim vijestima Sulejman je poduzeo niz aktivnosti koje su krunisane prelaskom na islam kraljice od Sabe. Ono što nas interesuje ovdje jeste činjenica da Hudhud nije čekao naređenje da učini uslugu islamu. On je preuzeo inicijativu iako mu je nadređeni bio Sulejman, alejhisselam, koji je razumijevao govor ptica i mrava, koji je komandovao vjetrovima i džinnima, o čijem se imetku i mudrosti i danas pripovijeda. No, i pored svega trebala mu je vijest jedne ptice da bi kraljicu od Sabe preveo na islam. Hudhud nije samo mirni poslušnik, on preuzima inicijativu, unutar svojih sloboda i mogućnosti on samostalno čini koliko može da da svoj doprinos.


Četrdeseti ajet ove sure koji glasi:"A ja ću ti ga donijeti" - reče onaj koji je učio iz Knjige* - "prije nego što okom trepneš".

I kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen, uzviknu; "Ovo je blagodat Gospodara moga koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit.


Osnovna poruka je da jedinstveni spoj znanja i vjere daje nezamislive rezultate i može uzvisiti čovjeka dotle da podvrgne čitav svijet sebi. Ovaj spoj daje rezultate kojima je moguće nadvladati prirodne zakone (npr. 600 km od Sabe do Sulejmanova carstva). Dakle, onaj ko je posjedovao samo dio znanja knjige prevalio je 1200 km u treptaju oka i donio prijesto.


Neki će reći da je to dato samo rijetkim Božijim robovima. Svakako, ali ja čvrsto vjerujem da potencijal onoga što se nalazi u jednom čovjeku imaju i drugi samo je pitanje koliko ćemo vremena i truda uložiti u afirmisanje potencijala koje nam je Uzvišeni stavio na raspolaganje.
Pogledajmo i danas kako dobro živimo, a prisjetimo se koliko u stvari zaista aktivno radimo Koliko sati dnevno?

E sad, kad bismo zamislili da mi ovakvi kakvi smo ovdje gdje jesmo, utrostručimo ili učetverostručimo svoj rad, a opet bi nam ostalo 7-8 sati za spavanje, to znači da bi učetverostručili kvalitet postignutog u jednom životu.


Takav aktivan pristup životu daće svoje rezultate. Zanimljivo je da Kur’an kada govori o blagodatima Dženneta kaže da džennetlije u njemu neće slušati prazne priče i besmislice. Neće biti bespotrebnih tv emisija, dosađivanja.


Naša omladina umjesto da pogađa mogućnosti koje stoje pred njom ona “ubija” dosadu. Šta je dosada? Odsustvo mogućnosti da se aktivno zabavimo korisnim radom, odsustvo vjere da je rad dobar, da donosi napredak, da može nešto promjeniti, da posjedujemo potencijale mnogo veće od pukog naslađivanja u strastima bile one putene bile neke druge.


Kada se u suri Bekare kaže da Bog ljude nije opteretio onim što ne mogu znači li to samo da nećemo odgovarati za ono što nismo u mogućnosit uradit, ili, možda znači da je Allah Uzvišeni, Znalac svega, dao nama ljudima potencijal za sve ono što nam je naređeno i čime smo upućeni u Kur’anu. Ja čvrsto vjerujem da je tako. Čvrsto vjerujem da u nama postoji potencijal za izvršenje svih uputa koje nam je Uzvišeni objavio u časnoj Knjizi.


Moramo shvatiti da je nerad naš glavni neprijatelj, neaktivnost, nedostatak inicijative i vjere u sebe, osrednjost i u onim oblastima gdje radimo, nezainteresovanost, manjak vjere u svoje mogućnosti.


Draga braćo, ako ne vjerujemo da ijedan minister u državi može biti pošten, a isto tako znamo da bez poštenja na takvim pozicijama nema napretka, onda je neko dužan od poštenih da zasuče rukave i bori se da bude ministar, makar mu i mrsko bilo, isto tako, je i sa svim drugim oblastima života.


Naša realnost jest poprilično siva, no ni blizu koliko je jako svjetlo naše vjere i snaga potencijala koje nam je dragi Bog dao. Bog nas je prije 1400 godina upoznao da je moguće u treptaju oka prebacit prijesto iz jednog mjesta 600 kilometara dalje. Mi se očito nismo zabavili tom mogućnošću, ali neko jeste kao i nizom drugih na koje nas naša Objava upućuje.


I nema nikakve veze što živimo u Bosni, ovdje i sada, ovakvoj kakva je. Nije ni Poslanik, a.s., rekao Džebrailu pa gdje u Mekki da širim vjeru, ta Istanbul, Rim su veliki centri…


Molim Uzvišenog Allahada nam podari plemenita svojstva plemenitih i iskrenih trudbenika na putu dobra, da nas podrži na tom putu i vodi ka cilju najljepšem. Amin !

 Podhum 08.03.2013.g.

 

 

dodatak: 

kur'anski ajeti korišteni u hutbi:

Sura En-Neml 21-44.

وَتَفَقَّدَ الطَّيْرَ فَقَالَ مَا لِيَ لَا أَرَى الْهُدْهُدَ أَمْ كَانَ مِنَ الْغَائِبِينَ ( 20 )

 

I on izvrši smotru ptica, pa reče: "Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan?


لَأُعَذِّبَنَّهُ عَذَابًا شَدِيدًا أَوْ لَأَذْبَحَنَّهُ أَوْ لَيَأْتِيَنِّي بِسُلْطَانٍ مُّبِينٍ ( 21 )

Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!"


فَمَكَثَ غَيْرَ بَعِيدٍ فَقَالَ أَحَطتُ بِمَا لَمْ تُحِطْ بِهِ وَجِئْتُكَ مِن سَبَإٍ بِنَبَإٍ يَقِينٍ ( 22 )

I ne potraja dugo, a on dođe, pa reče: "Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest.


إِنِّي وَجَدتُّ امْرَأَةً تَمْلِكُهُمْ وَأُوتِيَتْ مِن كُلِّ شَيْءٍ وَلَهَا عَرْشٌ عَظِيمٌ ( 23 )

Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni;


وَجَدتُّهَا وَقَوْمَهَا يَسْجُدُونَ لِلشَّمْسِ مِن دُونِ اللَّهِ وَزَيَّنَ لَهُمُ الشَّيْطَانُ أَعْمَالَهُمْ فَصَدَّهُمْ عَنِ السَّبِيلِ فَهُمْ لَا يَهْتَدُونَ ( 24 )
vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu – šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravoga puta ih odvratio, te oni ne umiju naći Pravi put


أَلَّا يَسْجُدُوا لِلَّهِ الَّذِي يُخْرِجُ الْخَبْءَ فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَيَعْلَمُ مَا تُخْفُونَ وَمَا تُعْلِنُونَ ( 25 )
pa da se klanjaju Allahu, koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite.


اللَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ رَبُّ الْعَرْشِ الْعَظِيمِ ۩ ( 26 )
Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega što postoji!"


قَالَ سَنَنظُرُ أَصَدَقْتَ أَمْ كُنتَ مِنَ الْكَاذِبِينَ ( 27 )
"Vidjećemo" – reče Sulejman – "da li govoriš istinu ili ne.


اذْهَب بِّكِتَابِي هَٰذَا فَأَلْقِهْ إِلَيْهِمْ ثُمَّ تَوَلَّ عَنْهُمْ فَانظُرْ مَاذَا يَرْجِعُونَ ( 28 )
Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će jedni drugima reći!"


قَالَتْ يَا أَيُّهَا الْمَلَأُ إِنِّي أُلْقِيَ إِلَيَّ كِتَابٌ كَرِيمٌ ( 29 )
"O velikaši" – reče ona – "meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo


إِنَّهُ مِن سُلَيْمَانَ وَإِنَّهُ بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ ( 30 )
od Sulejmana i glasi: 'U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!


أَلَّا تَعْلُوا عَلَيَّ وَأْتُونِي مُسْلِمِينَ ( 31 )
Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!'


قَالَتْ يَا أَيُّهَا الْمَلَأُ أَفْتُونِي فِي أَمْرِي مَا كُنتُ قَاطِعَةً أَمْرًا حَتَّىٰ تَشْهَدُونِ ( 32 )
O velikaši" – reče ona – "savjetujte mi šta trebam u ovom slučaju uraditi, ja bez vas neću ništa odlučiti!"


قَالُوا نَحْنُ أُولُو قُوَّةٍ وَأُولُو بَأْسٍ شَدِيدٍ وَالْأَمْرُ إِلَيْكِ فَانظُرِي مَاذَا تَأْمُرِينَ ( 33 )
"Mi smo vrlo jaki i hrabri" – rekoše oni – "a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti!"


قَالَتْ إِنَّ الْمُلُوكَ إِذَا دَخَلُوا قَرْيَةً أَفْسَدُوهَا وَجَعَلُوا أَعِزَّةَ أَهْلِهَا أَذِلَّةً وَكَذَٰلِكَ يَفْعَلُونَ ( 34 )
"Kad carevi osvoje neki grad" – reče ona – "oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim; eto, tako oni rade.


وَإِنِّي مُرْسِلَةٌ إِلَيْهِم بِهَدِيَّةٍ فَنَاظِرَةٌ بِمَ يَرْجِعُ الْمُرْسَلُونَ ( 35 )
Poslaću im jedan dar i vidjeću sa čime će se izaslanici vratiti."


فَلَمَّا جَاءَ سُلَيْمَانَ قَالَ أَتُمِدُّونَنِ بِمَالٍ فَمَا آتَانِيَ اللَّهُ خَيْرٌ مِّمَّا آتَاكُم بَلْ أَنتُم بِهَدِيَّتِكُمْ تَفْرَحُونَ ( 36 )
I kad on pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče: "Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete!


ارْجِعْ إِلَيْهِمْ فَلَنَأْتِيَنَّهُم بِجُنُودٍ لَّا قِبَلَ لَهُم بِهَا وَلَنُخْرِجَنَّهُم مِّنْهَا أَذِلَّةً وَهُمْ صَاغِرُونَ ( 37 )
Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjeraćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene."


قَالَ يَا أَيُّهَا الْمَلَأُ أَيُّكُمْ يَأْتِينِي بِعَرْشِهَا قَبْلَ أَن يَأْتُونِي مُسْلِمِينَ ( 38 )
"O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što oni dođu da mi se pokore?"


قَالَ عِفْرِيتٌ مِّنَ الْجِنِّ أَنَا آتِيكَ بِهِ قَبْلَ أَن تَقُومَ مِن مَّقَامِكَ وَإِنِّي عَلَيْهِ لَقَوِيٌّ أَمِينٌ ( 39 )
"Ja ću ti ga donijeti" – reče Ifrit, jedan od džina – "prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan."


قَالَ الَّذِي عِندَهُ عِلْمٌ مِّنَ الْكِتَابِ أَنَا آتِيكَ بِهِ قَبْلَ أَن يَرْتَدَّ إِلَيْكَ طَرْفُكَ فَلَمَّا رَآهُ مُسْتَقِرًّا عِندَهُ قَالَ هَٰذَا مِن فَضْلِ رَبِّي لِيَبْلُوَنِي أَأَشْكُرُ أَمْ أَكْفُرُ وَمَن شَكَرَ فَإِنَّمَا يَشْكُرُ لِنَفْسِهِ وَمَن كَفَرَ فَإِنَّ رَبِّي غَنِيٌّ كَرِيمٌ ( 40 )
"A ja ću ti ga donijeti" – reče onaj koji je učio iz Knjige – "prije nego što okom trepneš." I kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen, uzviknu: "Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit.


قَالَ نَكِّرُوا لَهَا عَرْشَهَا نَنظُرْ أَتَهْتَدِي أَمْ تَكُونُ مِنَ الَّذِينَ لَا يَهْتَدُونَ ( 41 )
Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!"


فَلَمَّا جَاءَتْ قِيلَ أَهَٰكَذَا عَرْشُكِ قَالَتْ كَأَنَّهُ هُوَ وَأُوتِينَا الْعِلْمَ مِن قَبْلِهَا وَكُنَّا مُسْلِمِينَ ( 42 )
I kad ona dođe, bî joj rečeno: "Je li ovakav prijesto tvoj?" – "Kao da je on!" – uzviknu ona. "A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani."


وَصَدَّهَا مَا كَانَت تَّعْبُدُ مِن دُونِ اللَّهِ إِنَّهَا كَانَتْ مِن قَوْمٍ كَافِرِينَ ( 43 )
A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala, jer je ona narodu nevjerničkom pripadala.


قِيلَ لَهَا ادْخُلِي الصَّرْحَ فَلَمَّا رَأَتْهُ حَسِبَتْهُ لُجَّةً وَكَشَفَتْ عَن سَاقَيْهَا قَالَ إِنَّهُ صَرْحٌ مُّمَرَّدٌ مِّن قَوَارِيرَ قَالَتْ رَبِّ إِنِّي ظَلَمْتُ نَفْسِي وَأَسْلَمْتُ مَعَ سُلَيْمَانَ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ ( 44 )
"Uđi u dvoranu!" – bî joj rečeno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. "Ova je dvorana uglačanim staklom popločana!" – reče on. – "Gospodaru moj" – uzviknu ona – "ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!"

 

 

Hudhudovim tragom (hutbe i predavanja) by Fondacija Lijepa Riječ

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.