Wed08152018

Last updateMon, 06 Aug 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić Hutba: Treba nekad i zmaj biti

Hutba: Treba nekad i zmaj biti

Mnogo puta čujem pitanje: Kako to da nevjernici na raznim krajevima svijeta uspijevaju da budu toliko uspješni u ovodunjalučkom životu, a mi muslimani koji posjedujemo tako divnu vjeru još uvijek tavorimo na začelju?

Da bi čovjek nešto vidio na Ovom svijetu nije uslov da posjeduje iman - vjeru. Čovjek može da spozna osnovne principe življenja i zakonitosti ovog ma­terijalnog svijeta i da sebi kreira ugodan dunjalučki život i bez vjere. I nemojte me osuđivati za bogohuljenje, dovoljno se okrenute oko sebe i uvjeriti se u to. Ono što svjedočimo je moguće  I ako nekom “vjera” priječi da to prihvati trebo bi preispitat takvu vjeru a ne ovakve činjenice.

Da bi neko postigao nešto, naučio pisati, čitati, naučio kompjuterske znanosti, išao na mjesec, pravio genetske kopije stvorenja - sve to ne uslovljava ni­kakvu vjeru, niti posjedovanje imana. Svako ko se na ovom polju više trudi priskrbiće više uspjeha i znanja.

U Kur’anu se često spominje sintagma: nisu isti oni koji znaju i oni koji ne znaju. Ova sintagma s ene odnosi na ove vrste znanja koje smo prije spomenuli, ova sintagma I ovo znanje koje se spominje u kur’anskim ajetima, tiče se onih koji imaju određenu predstavu o Onom svi­jetu i onih koji su pobožni. Kur’an govori da su džahili i nezna­lice oni koji nisu shvatili Kur’an i ne pokoravaju se Allahu, dž.š, pa makar oni bili i doktori kompjuterskih znanosti. Ovdje nije u pitanju znanje mnoštva informacija o nečemu, u pitanju je odnos znanja i neznanja o suštinskim stvarima Kur’ana.

U pokušaju sagledavanja ovih situacija možemo govoriti o  dvije vrste razuma: praktični razum i onaj spekulativni (filozofski) razum. Praktični  razum omogu­ćava čovjeku da raspozna hladnoću od topline, korist od štete, šta je veće I manje, da raspozna odnos određenih uzroka I posljedica.

Da bi čovjek omogućio sebi lagodan život na Ovom svijetu ne treba mu nikakav iman, ni vjera, treba mu samo jedna ko­ličina intelekta da napravi automobil, kompjuter i sl.. Ali, ako ne posjeduje nimalo od ovog drugog razuma, razuma koji analizira svrhu posto­janja, dolaska na Ovaj svijet i odlaska sa Ovog svijeta - onda je takav čovjek, makar bio i znalac dunjalučkih nauka, sa stanovišta Islama džahil i neznalica. To je kao kada je čuveni hiru­rug rekao:“Dok ne vidim Boga ispod ovog mog skalpela ja u Nj ne vjeru­jem”.

Ilikako su komunisit pripisivali Juriju Gagarinu, koji je, kada se popeo nekoliko stotina km iznad Zemlje, izjavio: “Ja nigdje gore nisam vidio Boga!” na što je drugi astronom kazao:“On se popeo u svemir taman toliko koliko se popne neko kad stane na pikavac gaseci cigaru.”

Svaka od ovih vrsta razuma ima okvir i granice u kojima može da djeluje. To je kao kad bi neko rekao: ja moram sve mirise vidjeti ili sve znakove čuti - a nemoguće je mirise vidjeti i znakove čuti jer se mirisi osjećaju nosom, a znakovi gledaju očima; pa ako neko kaže: neću se pokoriti sve dok to ne vidim, to je znak poremećenosti uma – jer onaj ko ima ispravno uho i čuje zvukove, a kaže: neću se pokoriti sve dok ne budem vidio te zvukove, pa šta drugo reći za nj nego da nije normalan.

Današnji naučni progres još uvijek nije nikakav dokaz da su naučni eksperti ovladali savršenstvom – mnogi od njih još uvijek ho­daju u mraku Ovoga svijeta. Stvorenja na Ovom svijetu su takve pri­rode da neka možemo opipati, a druga ne možemo ni opipati ni vidjeti. Ta­kav je i naš život, jedan dio života - ovaj dunjalučki - osje­ćamo i vidimo, a onaj drugi ne vidimo i ne osjećamo, ali vjerujemo da ćemo doći do njega.

 

Kako god smo ustvrdili da je znanje ovih koji nemaju vjeru, koliko god tehnoški jako, polovično, čak i ništavno spram ukupnosti ljudskog puta od Ezela do Vječnosti, tako možemo govoriti i o polovičnosti naše vjere bez ovih znanja.

Ovdje bih volio podvući još jednu po meni bitnu činjenicu, čestim oslovljavanjem svih drugih koji se ne deklarišu kao muslimani nevjernicima mi sebi pravimo pogrešnu sliku o stanju u svijetu. Ako nisu muslimani ne znači da ne vjeruju u Boga, i koliko god stajala činjenica da se Zapad počeo razvijati  kada je raskrstio s crkvom, ne bih se složio s činjenicom da je on time raskrstio s Bogom. Imalo je to utjecaja na širenje ateizma u masama, ali mal broj naučnika  nalazimo da nije u svojim memoarima ostavio jasne naznake da je vjerovao u Boga.  

Širom Bosne je velika euforija, ne sumnjam da će nemal broj duša naših vjerničkih u molitvama Gospodaru Milostivom odaslati dovu da pobjedi nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine.  I nek mole. Ja hoću. Moji su, naši su, dobri su i volim ih.

Ispunjenje sna zavisi od snage moljenja, vjere igrača, njihove sposobnosti, prethodnih treninga i taktike. Tako je otprilike sa svakim uspjehom i sa svakim napretkom. Volio bih da isto tako molimo da nam se rode generacije Bošnjaka koje će biti obrazovane u svakom smislu, koje će razvijati i praktični i spekulativni um. Da budu moralni, bogobojazni , milostivi ljudi i veliki stručnjaci na raznim poljima nauke. No, dove nisu dovoljne kao ni naše dova za pobjedu nogometne reprezentacije, ako se ostane samo na njima, treba već sada ulagati trud, stvarati okolnosti da se ovakve dove ispune. Onaj ko potječe djecu da budu dobri đaci, ko ih uči da nauka nije samo za ocjenu, diploma samo za radno mjesto, radno mjesto samo zbog plate, taj je na putu , da takvim odgojem doživi ispunjenje navedenih dova.  Ne razdvajajmo stvari. Naše školovanje je ibadet. Naš rad je ibadet. Naš namaz je ibadet. Čitanje knjiga je ibadet,  medicinski fakultet je islamski fakultet, građevina, metalurgija, strojarstvo, pedagogija, psihologija…, sve su to islamski fakulteti i izučavanje svakog od njih kao i onih koje nisam nabrojao jeste ibadet ako je u ime Boga.

Ne smijemo istrajavati na činjenici da je samo vjera dovoljna. Ona je neophodna, uz nju treba ići znanje i sposobnost, ako je nema govorimo o manjkavoj vjeri. Biste li prije legli u nekoj bolesti pod nož vrsnom hirurgu nevjerniku ili slabom hirurgu vjerniku?  Allah nam dao da ne imadnemo potrebe da svjedočimo ovoj dilemi, a ako nam je suđeno nek to bude vrstan hirurg vjernik? Hirurg kojem će društvo obezbjediti dostojne uslove rada i života da ne ide iz naše Bosne i da ne očekuje napojnice ispaćenih pacijenata kako bi mogao biti vrstan.

Nisu isti oni koji znaju i oni koji ne znaju i trebamo se tako učiti ponašati. Ako želite neki seminar iz oblasti teologije odvedite alime u silamske centre u islamskim zemljama , ako želite da nadogradite svoje znanje iz oblasti medicine, građevine, elektrotehnike i sl. Onda trebate otići na Zapad jer tamo su centri  tih znanosti, oni će tražiti od  nas da to platimo, oni vjeruju da je znanje snaga, vrijednost i hoće da im se plati za ono što nam daju.

Donekle sam otišao u širinu jer je i sam problem širok i pored društvenih okolnosti zahvata i one naše misaone, karaterne, pa i tradicionalne načine razmišljanja, nadam se da sam upravo na njih uspio donekle djelovat. Ja sam čvrsto ubjeđen da se u ovoj Bosni rađaju genijalci, ne svi ali dovoljno često, moramo se truditi mjenjati  određene kodekse razmišljanja i djelovanja da ne završavaju kao luđaci.

U kontekstu naše društvene stvarnosti ove događaje opet možemo sagledati I kroz ovu našu utakmicu.

Prvenstveno će odlučiti snaga ekipe, taktika trenera, ali i sudija  i još poneka stvar koja neće biti vidljiva na terenu. Da se kvalifikujemo za evropsko prvenstvo bio bi skeptičan - ovako, u svjetskim okvirima smo i mi i naši protivnici manje interesantni.

Grčka je Evropi mnogo važnija od nas i ima to veze sa svačim, sve u savremenom svijetu ima veze sa svačim. Mnogi će reći to nije pravedno! Nije! Al ne smije nas to natjerati da ne shvatimo šta je “realno” danas.

Poslanik, s.a.v.a.: “Dva glasa Allah, dž.š., mrzi: jadikovanje pri nesreći i zvuk frule u stanju blagodati.”

Imam Ali: “Čuvaj se jadikovanja jer ono prekida nadu, umanjuje djelo i donosi tugu. Znaj da je spas u dvjema stvarima: ili postoji izlaz iz problema, pa ga treba tražiti, ili ne postoji izlaz, u tom slučaju treba biti strpljiv.”

Jedna od bitnih činjenica je da jedno dobro nadjačava dva zla i više. Kada Poslanik a.s., kaže da je se loše djelo piše jednom a dobro od 10 do 700 puta  na određeni način nam skreće pažnju na snagu iskonskog dobra i pravde u odnosu na nepravdu.  Ako naša reprezentacija bude dva-tri puta jača od  protivnika onda se mogu pobjediti i one okolnosit koje se ne vide na terenu.

Tamnoputi američki atletičar Džesi Ovens na olimpijskim igrama u Berlinu 1936.g. osvojio je 4 zlata. Neki navode da su ga sudije  u kvalifikaciji za skok u dalj pokušale diskvalificirat, kako tada nije bilo svih ovih čuda tehnike njegove skokove su prikazali kao prijesutpe, no, kad je to shvatio  Ovens je jednostavno skočio pola metra prije starte linije i nije ostavio mogućnost da ga sudije pokradu, naravno doskočio je kvalifikacijsku normu a onda s drugim sudijama u nastavku takmičenja osvojio i zlato.

Mi u Bosni, kao i muslimani širom svijeta smo mislim trenutno što s etiče situacije kao ovaj Ovens na olimpijadi u Berlinu. Ništa nam nije naklonjeno ali nad apostoji. Samo trebamo poraditi da imamo kvalitete kakve je imao Ovens. Prestanimo mislit nije pošteno,  ako ne može drukčije vježbajmo da skačemo polametra ranije. Ako uspijemo i sudije se promjene, to pola metra će nam svakako trebat da budemo na prvom mjestu.

Islamski svijet je uz neke svijetle izuzetke koji se nama opet pokušavaju predočit mračnim zapeo. Ja bih volio da u naše medrese i Fakultet islamskih nauka  gledamo kao simbol našeg vjerskog jedinstva, prestanemo uvozit vjeru a umjesto nje pokušamo uvozit “naftu” i prodavat je dalje na zapad.

Ne želim da slušam kako gubimo danas što nismo u prošlom ratu!

Neću to da čujem.

Gubili smo mi bitke i u ratu, ali smo ih gubili boreći se.

I imali smo kao što imamo i danas hiljade Ovensa koji su nedostatak oružja nadomještali hrabrošću srca svojeg. Neki saborci će se sjetit našeg lokalnog komandira koji je u jednoj situaciji kada smo naišli na mine pitao ima li deminer pa kad su mu javili da nema  jednostavno izjavio: Onda ćemo preksočit mine!

Na svim nivoima vlasti i odgovornosti koga god upitaš šta je zapelo odgovor je: Ne daju oni drugi!

Preskočite ih, snađite se!

I nemojte mi molim vas govoriti kako to nije isto kao u ratu!

Znam da nije, u ratu su se rijetki, dobrovoljno javljali za akcije a u politici se gura i nogama i rukama da se prođe naprijed.

Vratiću se opet na utakmicu. Od svih sportova nogomet najviše gledam, od svih naših reprezentacija volim sjedeću odbojku i fudbal.

Iako u ovoj današnjoj ekipi vjerovatno nema nikog iz onih ratnih godina kada su naši igrači sami kupovali dresove i finansirali utakmice da bi reprezentacija uopšte postojala, ja to ne mogu zaboravit. To je gest koji lajkam. O sjedećoj odbojci ne treba mnogo govoriti. Dali su dijelove sebe u ratu u miru daju što im je ostalo. Svaka čast momci. I jedni i drugi i treći koje sam zaboravio spomenut.

Volio bih da pobjedite  al puno će mi srce biti ako se,  bez obzira na rezultat,  budete pošteno borili!

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.