Thu08162018

Last updateMon, 06 Aug 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Esad ef. Bajić Hutba: Vlast, narod, vjera...

Hutba: Vlast, narod, vjera...

VLAST, NAROD, VJERA....

(Iz knjige E. Bajić, Hudhudovim tragom)

 

Postoje rivajeti koji govore o tome kada se čovjek nađe u Ber­zahu, pa bude ispitivan, pogotovo kada na red dođe njegov imetak, tada će čovjeka spopasti tuga, žalost i ojađenost zbog propuštenog. I dok bude sav obuzet brigom zbog berzahskih muka i tegoba, i teškog ispitivanja i mučnog odgovaranja na pitanja gdje i kako je potrošio imetak - pored njega će naići jedan lijep i raspoložen čovjek iz čijeg lica će isijavati fini nūr, i sa njim će se upitati. Onda će ovaj naš mejt, a sve se odvija u kaburskoj tmini, upitati ovoga novopridošlog - a ko si ti tako veseo i raspoložen, a ja sam u ovakvoj brizi i belaju? Onda će mu ovaj kazati: pa ja nisam niko drugi do tvoje djelo, jer si jed­nom onoga brata muslimana oraspoložio lijepim gestom, razbio si njegovu brigu i tegobu i ja ću biti tvoj drug i pratilac uz tebe sve dok te, ako Bog da, na kraju ne uvedem u Džennet.

 

Iz ovoga vidimo da jedino bogatstvo nije imetak ni novac - nego je to lijepo ponašanje, ahlak, korisno znanje i sve druge moralne vri­jednosti.

 

Spasonosna djela protiv kaburskog azaba mogu biti tako sitna i neznatna, kao što je naprimjer prevesti nekog nemoćnog starca ili staricu preko puta, ali tako djelot-vorna za Onaj svijet. Snaga i moć koje nam Bog podari ne smiju biti razlogom našeg uz­dizanja, ohol­jenja i samoreklami-ranja, nego moraju biti sredstvo naše milosti i blagodarnosti prema drugima.

 

Allah, dž.š. je jedan dio svojih prava prenio na ljude iz naroda i ako oni lijepo postupaju po Božijim propisima onda oni realizuju jedan dio Božanskih prava na Zemlji. Ako se ta Božanska prava, prenesena i ustupljena nekoj vlasti, valjano upotrebljavaju, tj. ne zloupotrebljavaju se - eto razloga za spuštanje Božije milosti i Božije blagodati u njihovim daljim poslovima i akcijama.

 

Uzvišeni Allah u časnom Kur’anu u suri Imran, 194. i 195. ajet, ističe da je On po­jedine vlasti koje postupaju po Njegovim direktivama znao podržati tako da je slao tri do pet hiljada svojih meleka koji bi bili upučivači i podržavači onih koji ispunjavaju Allahove propise, da bi oni na kraju i pobijedili.

“Mi smo vas na Bedru podržali kada ste u očima svojih dušmana izgledali sićušni i slabi.” - “O Poslaniče, ti si govorio ljudima, nije li vam dovoljno da vas Allah podrži sa tri hiljade me­leka?, a ako vi budete saburli i imali bogobo­jaznost, onda će vam Allah poslati pet hiljada meleka da biste pobijedili.” (Ali-Imran, 123. i 124)

 

Ali ako se ne bude poštovala ova korelacija između Boga, vlasti i naroda, u 42. ajetu sure Eš-Šura kaže se:

 

“A oni koji ne ispunjavaju dužnosti prema Al­lahu, iako su se na to čvrsto obavezali, i kidaju ono što je Allah naredio da se poštuje, i čine nered na zemlji - njih čeka prokletstvo i na­jgore prebivalište!” (Er-Ra’d, 25)

 

Ovo ne mora bukvalno podrazumijevati državnu vladu, to se od­nosi na sve ćelije vlasti - a ćelije vlasti predstavljaju svaki dom i svaka porodica.

 

Čak i u toj osnovnoj ćeliji vlasti, porodici,  može se činiti na­silje i zulum; može se dogoditi da čovjek čini nasilje ženi ili djeci, a mogu i oni činiti prema njemu nasilje. Gdje god se budu kršili ti Božiji nazori i poredak, svugdje tu treba očekivati Božiju kaznu. Nemojte to zamišljati na način:evo, stići će ih s neba munja ili će se nešto svaliti na kuću, ili će im zemljotres kuću srušiti - ne mora ništa od toga da se desi - dovoljno je da Allah dadne jednom članu porodice loš ahlak i da se time poremeti kompletna atmosfera u kući, pa da svi iskopaju ratne sjekire i da svakodnevno bude haos, jad i čemer.

 

Ako se, pak, budu poštivala prava svih jednih prema drugima i naravno Božija prava, povrh toga - u tom slučaju, eto meleka koji donose Božiji rahmet u kuću.

 

Nije dovoljno da poštivanje prava bude jednostrano, to pošti­vanje mora da bude dvostrano; svi moraju da poštuju prava onog drugog: - muž ženina prava, ona njegova prava, djeca prava roditelja i obrnuto - i tada će sve da funkcioniše. Ako te relacije dožive sud­binu da se prema jednoj strani učini nasilje, a ona ispravna bude, onda će Allah, dž.š. sigurno podržati tu stranu. U jednom hadisu se ističe: “Allah će dozvoliti da vlast opstoji na kufru, ali neće doz­voliti da vlast opstoji na zulumu”.

 

Imam Ali, u svojoj vasijetnami, svom sinu Hasanu poručuje:

“Posebno vodi računa o tome da se kod tebe, u tvojoj vlasti i oko tebe, ne čini nasilje onome koji nema drugog zaštitnika do samog Boga.”

 

Da se ne bi dogodilo da neko pomisli kako tamo neki diktator u porodici kaže: Aha, ovu sam ženu doveo, ona nema kud sada, imam totalnu vlast nad njom i mogu da joj radim šta ja hoću. Ili obrnuto, da žena kaže: ovom svom mužu smotonji mogu po glavi šetati, a on ni mukajt. U oba ta slučaja Bog će vrlo brzo reagovati i donijjeti od­luku protiv one osobe koja krši prava ove druge.

 

U Nehdžu-l-balagi kod Imam ‘Alija nalazimo i ovu preporuku: Neka znate da u najveće farzove i obaveze spada poštivanje međusobnih prava: s jedne strane, pripadnika vlasti, i,s druge strane, naroda, kao onih na koje se ta vlast odnosi. I jedni i drugi moraju ono što se na njih odnosi poštivati. Kada se ispoštuju ona prava koja sljeduju narod od njegove vlasti, Allah, dž.š. će uspostaviti vahdet i jedinstvo tog naroda i te vlasti, tako da će to biti jedna čvrsta građevina. Ako se to ne bude dogodilo, tada će Allah poremetiti stubove i nosače te vlasti, i ona će pasti.

 

Druga stvar koja mora biti poštovana u korelaciji vlasti i naroda jeste: omogućiti vjeri da “cvjeta”, da niko ne bude kočnica procvatu vjere u društvu. Upravo ovo pitanje cvjetanja i napretka vjere ne smije da se svede na jedno mjesto, nego to treba da se tiče i porodice i društva i ofisa i tvornica i svih segmenata društva. Prema tome, moguće je da jedan roditelj tokom nekog vremena nameće djetetu neke vjerske propise i obaveze, ali ako dijete u sebi osjeća da je ro­ditelj zālim i nepravedan prema njemu, ono će u svojoj dubini tajiti taj svoj otpor prema vjeri - prvi put kada ne bude očeve paske nad njim, pitanje je šta će biti sa njegovom vjerom.

 

Iz gore rečenog može se razumjet da bi vjera opstala u društvu ona potrebuje: snagu sile, snagu misli i snagu ekonomije.

 

Kakva je razlika između sile u dînu i sile kod onih drugih. Kod onih drugih sila je potrebna da bi ojačali svoju vlast, da bi ojačali poluge represivnog sisitema - a u dînu ta sila je potrebna da bi se sputale ruke silnika i zalima, da bi preduprijedila nasilje nad nemoć­nima u društvu.

 

Kur’an zapovijeda: “Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili. - Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti.”[1]

 

Tj. nemojte vi psovati njihove idole, njihove svetinje, jer će se dogoditi da će oni uzvratiti vama. A kada vi psujete i vri­jeđate nji­hove svetinje, vi, praktično, niste ništa uvrijedili jer to je fikcija, a s druge strane, oni će kod vas uvrijediti stvarnu vrijednost. Stoga Islam smatra, i to je načelo Islama, da je nametanje vjere bilo kome nasilu najgluplja stvar.

 

Treća posljedica poštivanja ovih međusobnih prava vlasti i naroda, na način kako je to Bog propisao, proizvodi posl­jedicu jednog općeg blagostanja, selameta i zdravlja društva uopšte.

 

Ako neko hoće da testira sebe, a ima vlast u rukama, i želi da provjeri da li mu je ta vlast hajr ili zlo - nekavidi da li mu ta vlast na osnovu namaza proizvodi pozitivnu mentalnu atmosferu i na osnovu zekjata valjanuekonomsku situaciju u društvu - ako je oboje ovo dobroonda može da kaže da mu valja vlast i da i ondobro vladaU protivnom, loša mu je vlast. Dakle, u slučaju da vlast ne ispunjava obaveze namaza i zekata i ne vodi računa o duševno-ekonomskoj ravnoteži, u društvu će nestati međusobne pljačke, ubijanja, etiketiranja i svih drugih opakih moralnih oso­bina. Nasuprot tome, pojavit će se procvat dîna, a to je znak op­ćeg blagostanja. Ovo je jasno i iz toga što je Božanski dîn odraz Božanskog fitreta u čovjeku, pa ako se taj fitret razvije na pravi način - to je dokaz da su i ljubav i samilost uspostavljeni među ljudima i da se oni međusobno u društvu poštuju. Tada će taj dio Zemlje gdje se provodi takva vlast biti kao džennetska bašča ok­ružena džehennemskim vatrama.

 

Vrijeme je da se malo preispitamo, da upitamo naš ruh koliko u nama ima mjesta za druge. Koliko smo spremni vlastitog su­veriniteta prepustiti drugima da bismo malo branili njihova prava, a ne samo svoja.

 

Kada se pravda u društvu raspo­dijeli valjano i kada svi budu postupali prema onome što je is­pravno i pošteno, tu vrijeme samo po sebi donosi plodove i tada dolazi period općeg blagostanja. Vrijeme je inače potčinjeno čovjeku, ono je u vlasti čovjeka. Ako čovjek valjano postupa, onda je on upregnuo vrijeme da radi za njega. Ako se u protivnom čini fesad, fitna i smutnja u društvu - onda smo sami upregnuli vrijeme protiv sebe. Sami smo od vremena učinili zlog partnera.

 

Ne zaboravimo:

Većina onih koji su ulazili u Islam, u Poslanikovo doba, ušli su samo promatrajući njegov ahlak i djela.

 

[1] Al–An’am, 108.

 

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.