Wed09192018

Last updateTue, 18 Sep 2018 1pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Hafiz Ruhid ef. Nezir

Hutbe i tekstovi imama Repovačke džamije u Konjicu hafiza Ruhid ef. Nezira

Kur'anska usporedba života na ovom svijetu

Svaka hvala i zahvala pripadaju Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana, koga ne obuzima niti drijemež niti san i koji Svojom milošću i znanjem sve obuhvaća. 

Neka je najiskreniji salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika, njegovu porodicu, ashabe, bosanske šehide i šehide islamskog ummeta, kao i na sve vjernike i vjernice do Sudnjeg dana.

Cijenjena braćo, u Časnom Kur`anu imamo mnogo primjera koje Uzvišeni Gospodar navodi za ljude koji razmišljaju, promišljaju, analiziraju i primaju pouku. To potvrđuju i riječi Uzvišenog: „Mi u ovom Kur’anu navodimo ljudima svakojake primjere da bi pouku primili“[1]

Neki primjeri se odnose na ljudsku škrtost i pohlepu, neki na pogrešna vjerovanja i svjetonazore, a neki imaju i naučnu dimenziju čija značenja nauka tek u moderno doba otkriva. Danas želim sa vama podjeliti dva ajeta u kojima naš Gospodar poredi život na ovom svijetu sa kišom koju sa neba spušta. Prvi ajet kojeg želim citirati je ajet iz sure Junus: „Život na ovome svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba kišu s kojim se ona izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njezini pomisle da su oni toga gospodari, dođe zapovijed Naša, noću ili danju, i Mi to pokosimo, kao da prije ničeg nije ni bilo. Eto, tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli.“[2] 

Prvo što možemo ovdje primjetiti jeste usporedba života na ovom svijetu sa kišom koju Uzvišeni Allah sa neba spušta. Znamo da je život na ovom svijetu prolazan, pa tako isto i kiša ima svoj početak i kraj, zatim biljke zazelene i porastu i na kraju požute i sasuše se.

Read more...

Punimo li vagu dobrim djelima

Zahvala pripada Allahu Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Samilosnom, Stvoritelju nebesa i zemlje, Uputitelju koji izvodi iz tame nevjerstva na svjetlo imana, Opskrbitelju koji opskrbu daje svim živim bićima i koji zna gdje će živjeti, a gdje smrt okusiti, Živome koji daruje život kome hoće i kako hoće, i koji usmrćuje bez žurbe ili odlaganja smrću koja nikoga mimoići neće.

Salavat i selam neka je na pečata vjerovjesnika Muhammeda s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu i ashabe, neka je selam na bosanske šehide i na šehide čitavog islamskog ummeta, kao i na sve vjernike i vjernice do Sudnjega Dana.

Draga braćo, često puta se zamislimo i zaključimo kako vrijeme brzo prolazi, prisjećamo se djetinjstva, radosnih i bolnih trenutaka kroz život, mnogih ljudi koji su preselili na bolji svijet i momenata koji su nas vezali za njih tako da ih nikada nećemo zaboraviti. Najednom dođemo do spoznaje da ćemo i mi jednog dana biti na njihovom mjestu pa će se i nas prisjećati oni koji ostaju iza nas.

Tada nas uhvati briga i strah šta će biti sa nama kada umremo, kada nas ponesu do našeg kabura i zatrpaju zemljom ostavljajući nas u našem novom domu i tišini koju oni što su živi nazivaju “grobna tišina.”

Read more...

Hutba: ČUVAJMO SE ZAVIDNOSTI

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana, Prvom i Posljednjem, Koji je Utočište svakom, Koji nije rodio niti je rođen, i Kome niko ravan nije. Neka je salavat i selam na miljenika i poslanika Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu i ashabe, neka je selam na šehide Ummeta kao i na sve vjernike i vjernice do Sudnjeg dana.

Poštovana braćo u Islamu, jedan od najgorih puteva kojima može krenuti ljudsko biće je ljubomora ili zavist. Zavist predstavlja želju ili htijenje za oduzimanjem ili nestankom nekih ili svih Allahovih blagodati datih nekoj osobi. Ko ima ovu lošu osobinu taj ne prihvaća i ne pomiruje se sa Allahovom voljom da On, Uzvišeni, daruje nekoj osobi Svoje blagodati, bilo da su to duhovne, intelektualne ili materijalne prirode. Zavist predstavlja protivljenje i otpor Allahovoj milosti i darežljivosti. Zavidan čovjek igra se sa ljudskom čašću i ugledom nastojeći da onome kome zavidi otkrije njegove nedostatke i mahane, a na skriven i podmukao način trudi se da umanji napredak i bereket u onim stvarima na kojima zavidi.

Ovo djelovanje doprinosi povećanju netrpeljivosti, animoziteta i mržnje među ljudima, kao i kvarenju njihovih međusobnih odnosa i veza. Kao rezultat oslabljen je zajednički život i bratstvo na islamski način.

Zavist je jedna od bolesti srca, što znači da je duboko u nutrini ljudskog bića ta bolest i nije se lahko sa njom nositi niti je liječiti osim sa iskrenom bogobojaznošću i zadovoljstvom sa onim što je Uzvišeni Allah dao čovjeku.

Neki islamski učenjaci kažu da je zbog zavisti učinjen prvi grijeh i neposlušnost prema Allahovoj zapovjedi. Dokaz za to je događaj kada je Uzvišeni Allah rekao melekima da učine sedždu Ademu, svi su to uradili osim Iblisa koji je bio jedan od džina i upravo zbog zavisti i ljubomore na blagodatima kojima je Allah dž.š. počastio Adema a.s. odbio je da sa melekima učini sedždu Ademu a.s.. Kur`an opisuje taj događaj riječima:

I kada rekosmo melekima: ”Poklonite se Ademu!” – oni se svi, osim Iblisa, pokloniše. ”Zar da se poklonim onome koga si Ti od ilovače stvorio?” – reče Iblis.

”Reci mi” – reče Iblis – ”evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostaviš do Smaka svijeta sigurno ću, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti.”

Read more...

Hutba: O DUGOVANJU

Svaka hvala i zahvala pripadaju Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova, Milostivom i Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana, do kojeg pogledi ne dopiru, a koji do pogleda dopire i koji sve Svojom milošću obuhvaća.

Neka je najiskreniji salavat i selam na posljednjeg poslanika Muhammeda s.a.v.s., poslanika najljepše naravi i ćudi, poslanika svim svjetovima i poslanika čiji uzor ne blijedi do Sudnjeg dana. Salavat i selam na njegovu časnu porodicu, na njegove ashabe, neka je selam na bosanske šehide i šehide Ummeta, kao i na sve vjernike i vjernice do Kijametskog dana.

Cijenjeni vjernici i braćo, danas živimo u vremenu brzih promjena, lahko dostupnih informacija, brzog razvoja životnog standarda, kao i vremenu koje u sebi nosi velik stepen nesigurnosti i rizika u životima ljudi. Jedan od vidova nesigurnosti koje u sebi savremeno doba nosi jeste sve češće zaduživanje i pozajmljivanje novca i stvari od ljudi ili od institucija da bi se na neki način odgovorilo zahtjevima savremenog života i da bi bili u nekom savremenom trendu življenja i djelovanja.

Zna se desiti da u tome pretjeramo, pa da uzmemo ili posudimo više nego što nam treba i što sa dosta teškoće možemo da vratimo i time opterećavamo svoj život i život svoje porodice. Činjenica je da sve što se više standard povećava lakše je i pare potrošiti, a posebno danas gdje su u ponudi i stvari koje se kupuju u najrazvijenijim zemljama, gdje su primanja puno veća a posao sigurniji. A čovjek ko čovjek, da mu je da to sve nekako kupi, skupi i sabere, zaboravljajući na jednu istinu koju svi znamo ali je često nismo svjesni, a to je da je sve prolazno i da nećemo ništa sa sobom u mezar ponijeti osim djela, pa bila ona dobra ili loša. O tome nas obavještava Uzvišeni Allah u suri koju većina znamo napamet:

“Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete; sve dok grobove ne naselite. A ne valja tako, saznaćete svakako!  i još jednom, ne valja tako! Saznaćete sigurno!”[1]

Read more...

Hutba o suradnji u dobročinstvu i bogobojaznosti

Hvala Allahu koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, koji čini da zrnje i košpice proklijaju i koji iz neživog izvodi živo pa živome određuje opskrbu i čini da živi do roka određenog.

Neka je salavat i selam na Muhammeda s.a.v.s., koji je najljepši uzor u svemu, koji je milost svim svjetovima i šefatdžija svim muslimanima na Sudnjem danu. Salavat i selam na Poslanikovu časnu porodicu i ashabe, neka je selam na bosanske šehide kao i na sve dobre ljude i šehide Ummeta.

Cijenjeni džemate i braćo, u jednoj od prethodnih hutbi govorio sam o jedinstvu vjernika i kako to jedinstvo održavati. Danas želim sa vama da razmislimo o Allahovoj naredbi: “Pomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte sudjelovati u grijehu i neprijateljstvu”[1] i da ovu naredbu bez pogovora, odlaganja i pretvaranja primjenjujemo u svakom dijelu svoga života. Zaista znamo da smo kao ljudska bića upućeni na suradnju jedni sa drugima i da bez te suradnje je nezamisliv naš život i bivstvovanje na ovom svijetu. Od međusobne suradnje zavisi nauka, ekonomija, kultura, a nema džamije niti džemata bez suradnje i upravo Časni Kur`an prožet je upućivanjem na suradnju i sudjelovanjem u svemu onome sa čime je Allah dž.š. zadovoljan.

Ova naredba da se pomažemo, surađujemo i sudjelujemo u dobročistvu i bogobojaznosti upućena je nama vjernicima jer početak ajeta gdje se nalazi ova naredba počinje sa “O vi koji vjerujete…..”, što znači da mi prvi trebamo da se odazovemo i u svakom našem poslu, pa makar bio i manje značajan, trebamo uspostaviti saradnju i pomaganje u prvom redu sa vjernicima jer su nam oni najbliži i najpreči.

Riječ “El-birru” koja se ovdje prva spominje a koja prevedena na bosanski znači dobročinstvo, ima još lijepih i sadržajnih značenja.

U korijenu te riječi je jedno od Allahovih lijepih imena u značenju “Dobročinitelj”, zatim skupina ljudi u džennetu koje Kur`an oslovljava sa “El-ebrar” ili u prijevodu “dobri”, koji će u nasladama boraviti, iz pehara kamforom začinjeno piće piti.  

Da bismo govorili o samom pojmu dobročinstva trebamo odrediti šta nije a šta jest dobročinstvo u Islamu. To nam najbolje ilustruje ajet iz sure Al-Baqara u kojem stoji: Nije čestitost (dobročinstvo) u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.[2]

Dakle, ovo su univerzalne vrijednosti dobročinstva, a ne neke vrijednosti koje nam se danas nameću bilo sa zapada ili sa istoka. U okviru ovakvih ciljeva trebamo surađivati i davati podstrek za njihovo ostvarivanje. Sljedeći ajet u još kraćem obimu opisuje dobročinstvo:  Nećete zaslužiti nagradu, (nećete biti dobročinitelji) sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati.[3]

Kako možemo biti dobročinitelji ako udjeljujemo ono što i sami ne bismo željeli da imamo, kako možemo surađivati u hairli akcijama i projektima ako želimo da svi ulože maksimalne napore a mi da se “izvučemo” uz malo truda i uključenosti, kako možemo biti čestiti a ne ulažemo trud i energiju da budemo čestiti?!

U ovome je bit uspješne suradnje, tj. da uložiš svu potrebnu energiju i resurse koji ti stoje na raspolaganju i da ta energija bude usmjerena ka plemenitim ciljevima, a to je zaštita vjere, slabih i ugroženih ljudi, ispunjenje preuzetih obaveza, strpljivost u iskušenjima, naravno uz iskrenost i bogobojaznost. Vidimo da u ovoj naredbi o suradnji u dobročinstvu ide zajedno i suradnja u bogobojaznosti (takvaluku). Jedno bez drugoga ne ide i ne funkcioniše. Dobročinstvo je okvir a bogobojaznost suština, to je kao duša i tijelo, kao kiša i zemlja.

Read more...

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.