Tue08142018

Last updateMon, 06 Aug 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Hafiz Ruhid ef. Nezir Hutba o suradnji u dobročinstvu i bogobojaznosti

Hutba o suradnji u dobročinstvu i bogobojaznosti

Hvala Allahu koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, koji čini da zrnje i košpice proklijaju i koji iz neživog izvodi živo pa živome određuje opskrbu i čini da živi do roka određenog.

Neka je salavat i selam na Muhammeda s.a.v.s., koji je najljepši uzor u svemu, koji je milost svim svjetovima i šefatdžija svim muslimanima na Sudnjem danu. Salavat i selam na Poslanikovu časnu porodicu i ashabe, neka je selam na bosanske šehide kao i na sve dobre ljude i šehide Ummeta.

Cijenjeni džemate i braćo, u jednoj od prethodnih hutbi govorio sam o jedinstvu vjernika i kako to jedinstvo održavati. Danas želim sa vama da razmislimo o Allahovoj naredbi: “Pomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte sudjelovati u grijehu i neprijateljstvu”[1] i da ovu naredbu bez pogovora, odlaganja i pretvaranja primjenjujemo u svakom dijelu svoga života. Zaista znamo da smo kao ljudska bića upućeni na suradnju jedni sa drugima i da bez te suradnje je nezamisliv naš život i bivstvovanje na ovom svijetu. Od međusobne suradnje zavisi nauka, ekonomija, kultura, a nema džamije niti džemata bez suradnje i upravo Časni Kur`an prožet je upućivanjem na suradnju i sudjelovanjem u svemu onome sa čime je Allah dž.š. zadovoljan.

Ova naredba da se pomažemo, surađujemo i sudjelujemo u dobročistvu i bogobojaznosti upućena je nama vjernicima jer početak ajeta gdje se nalazi ova naredba počinje sa “O vi koji vjerujete…..”, što znači da mi prvi trebamo da se odazovemo i u svakom našem poslu, pa makar bio i manje značajan, trebamo uspostaviti saradnju i pomaganje u prvom redu sa vjernicima jer su nam oni najbliži i najpreči.

Riječ “El-birru” koja se ovdje prva spominje a koja prevedena na bosanski znači dobročinstvo, ima još lijepih i sadržajnih značenja.

U korijenu te riječi je jedno od Allahovih lijepih imena u značenju “Dobročinitelj”, zatim skupina ljudi u džennetu koje Kur`an oslovljava sa “El-ebrar” ili u prijevodu “dobri”, koji će u nasladama boraviti, iz pehara kamforom začinjeno piće piti.  

Da bismo govorili o samom pojmu dobročinstva trebamo odrediti šta nije a šta jest dobročinstvo u Islamu. To nam najbolje ilustruje ajet iz sure Al-Baqara u kojem stoji: Nije čestitost (dobročinstvo) u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.[2]

Dakle, ovo su univerzalne vrijednosti dobročinstva, a ne neke vrijednosti koje nam se danas nameću bilo sa zapada ili sa istoka. U okviru ovakvih ciljeva trebamo surađivati i davati podstrek za njihovo ostvarivanje. Sljedeći ajet u još kraćem obimu opisuje dobročinstvo:  Nećete zaslužiti nagradu, (nećete biti dobročinitelji) sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati.[3]

Kako možemo biti dobročinitelji ako udjeljujemo ono što i sami ne bismo željeli da imamo, kako možemo surađivati u hairli akcijama i projektima ako želimo da svi ulože maksimalne napore a mi da se “izvučemo” uz malo truda i uključenosti, kako možemo biti čestiti a ne ulažemo trud i energiju da budemo čestiti?!

U ovome je bit uspješne suradnje, tj. da uložiš svu potrebnu energiju i resurse koji ti stoje na raspolaganju i da ta energija bude usmjerena ka plemenitim ciljevima, a to je zaštita vjere, slabih i ugroženih ljudi, ispunjenje preuzetih obaveza, strpljivost u iskušenjima, naravno uz iskrenost i bogobojaznost. Vidimo da u ovoj naredbi o suradnji u dobročinstvu ide zajedno i suradnja u bogobojaznosti (takvaluku). Jedno bez drugoga ne ide i ne funkcioniše. Dobročinstvo je okvir a bogobojaznost suština, to je kao duša i tijelo, kao kiša i zemlja.

Želju za dobročinstvom ne smije spriječiti ni zakletva izrečena nehotice, u srdžbi ili sa željom da se prekinu rodbinske veze, niti je dobročinstvo ograničeno samo na vjernike. Dobročinitelji možemo i trebamo biti i prema onima koji su druge vjere a koji muslimanima ne uzurpiraju pravo na vjeru, slobodu i domovinu, shodno riječima Uzvišenog: “Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone - Allah, zaista, voli one koji su pravični.”

Dragi džemate! Trebamo znati da bilo kakva suradnja u kojoj nema dobročinstva i bogobojaznosti nije i ne može biti stalna i čvrsta. Bez ovoga dvoga uvijek se nađe sebičnost, pohlepa, interesi u službi pojedinca, zavidnost, sklonost ka prevari i tome slično. Bez obzira na kojem društvenom nivou da bude suradnja dobročinstvo i bogobojaznost postaje nužan uslov za uspjeh takve suradnje, pa je osobina vjernika da kada mole i dove za sreću svoje porodice mole riječima: “i oni koji govore: "Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti (bogobojazni) na nas ugledaju!"[4]

Dakle, za sklad i sreću u porodici potrebna je bogobojaznost, a ova dova je dova vjernika čije su osobine dobročinstva opisane u ajetima koji su prije ove dove u istoj suri, a na ovakav način spojeni su i dobročinstvo i bogobojaznost, jer njihov rezultat je zdrava i skladna porodica, a kad je porodica zdrava i skladna time je u većini segmenata zdravo i skladno društvo u kome se takve porodice nalaze.

Cijenjena braćo, mi kao ummet Poslanika s.a.v.s. predstavljamo jedan organizam i najpreči smo da jedni sa drugima surađujemo na temeljima dobročinstva i bogobojaznosti i da gdje god se ukaže prilika za suradnjom da to iskoristimo, jer u tome je bereket, sa time je Allah dž.š. zadovoljan. Ne smijemo biti izolovani, sebični, smatrati da smo pametniji od ostalih, brzo otpisivati jedni druge i ne surađivati međusobno. Naravno, nekada u suradnji naići ćemo na prepreke i nerazumjevanje, a u tim situacijama trebamo pokazati strpljivost i praštanje jer nam neke sitnice ne smiju uništiti sav koncept suradnje. Prenosi se da je Poslanik s.a.v.s. rekao: ''Musliman koji se miješa s ljudima i trpi njihova uznemiravanja bolji je od muslimana koji se ne miješa s ljudima i ne trpi njihova uznemiravanja''[5], ili drugačije kazano kad radiš i surađuješ sa ljudima ponekad ćeš naići na uznemiravanje i nerazumjevanje, ali je bolji onaj ko se strpi i pređe preko toga izvršavajući Allahovu naredbu o suradnji u dobročinstvu i bogobojaznosti.

Molim Uzvišenog Allaha da budemo od onih koji su dobročinitelji i bogobojazni, molim Ga da budemo braća u pokornosti prema Njemu, molim Ga da nas stavi u Svoj hlad kada osim Njegovog hlada ne bude drugog hlada, da nam oprosti grijehe i da nas svojom milošću uvede u džennet u društvu sa poslanicima, šehidima i onima koji su dobri. AMIN


[1] Al-Maida 2;

[2] Al-Baqara 177;

[3] Ali `Imran 92;

[4] Al-Furqan 74;

[5] Hadis bilježi Tirmizi

 

Konjic; Gradska džamija, 24.07.2015.g.

Hatib: Hafiz Ruhid ef. Nezir

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.