Tue10232018

Last updateMon, 15 Oct 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Hafiz Ruhid ef. Nezir Punimo li vagu dobrim djelima

Punimo li vagu dobrim djelima

Zahvala pripada Allahu Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Samilosnom, Stvoritelju nebesa i zemlje, Uputitelju koji izvodi iz tame nevjerstva na svjetlo imana, Opskrbitelju koji opskrbu daje svim živim bićima i koji zna gdje će živjeti, a gdje smrt okusiti, Živome koji daruje život kome hoće i kako hoće, i koji usmrćuje bez žurbe ili odlaganja smrću koja nikoga mimoići neće.

Salavat i selam neka je na pečata vjerovjesnika Muhammeda s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu i ashabe, neka je selam na bosanske šehide i na šehide čitavog islamskog ummeta, kao i na sve vjernike i vjernice do Sudnjega Dana.

Draga braćo, često puta se zamislimo i zaključimo kako vrijeme brzo prolazi, prisjećamo se djetinjstva, radosnih i bolnih trenutaka kroz život, mnogih ljudi koji su preselili na bolji svijet i momenata koji su nas vezali za njih tako da ih nikada nećemo zaboraviti. Najednom dođemo do spoznaje da ćemo i mi jednog dana biti na njihovom mjestu pa će se i nas prisjećati oni koji ostaju iza nas.

Tada nas uhvati briga i strah šta će biti sa nama kada umremo, kada nas ponesu do našeg kabura i zatrpaju zemljom ostavljajući nas u našem novom domu i tišini koju oni što su živi nazivaju “grobna tišina.”

Za nevjernika to stanje jeste tišina u pravom smislu riječi jer on neće da vjeruje da je grob zadnja stanica pred ponovno proživljenje i polaganje računa, misleći da iza smrti nema života i odgovornosti. Nevjernik nalazi argument za svoj stav u vraćanju tijela na ono stanje od koga je postalo, tj. zbunjuje ga pomisao da truhle kosti i zemlja mogu ponovo da budu živi čovjek koji hoda i govori. Zbog toga uvjerenja živi samo za ovaj prolazni svijet, egoistično okrenut strastima i uživanjima, hvalisajući se na svakom koraku, prodajući svoju dušu za ono što malo ili nimalo vrijedi. 

To nam potvrđuju riječi Uzvišenog: Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik, i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: "Ko će oživjeti kosti, kad budu truhle?"[1]

To uvjerenje tjera ga da radi djela koja nemaju težine niti značaja, koja su vrijedna kao što je vrijedan dunjaluk za koji je srcem prikovan i prolazna kao što je prolazno bilje koje nakon kiše buja i raste pa se potom sasuši i vjetrovi ga raznesu. Ukratko, njihova djela su vezana za prolaznost pa su samim time prolazna i ništavna.

Nasuprot nevjerniku vjernikovo srce teži ahiretu i vječnosti i samim tim njegova su djela vezana za vječnost, imaju značaj, vrijednost i težinu, i on je svjestan Allahovih dž.š. riječi i obećanja: Reci: "Oživjeće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio“.[2]

Zbog toga Uzvišeni Allah stavlja do znanja čovjeku da će na Sudnjem Danu biti vage koje će mjeriti ili vagati djela, ali ne po njihovom obliku jer i nevjernik može, recimo, dati 50 KM siromašnome kao i vjernik, nego po njihovoj vezanosti za dunjaluk ili ahiret; nevjernik daje da bi ga ljudi hvalili i podržavali u njegovim dunjalučkim ciljevima, dok vjernik daje svjestan da je to jedan od vidova zahvale Allahu dž.š. na blagodatima i njemu je dovoljno da Gospodar dž.š. bude sa njim zadovoljan  na budućem svijetu. To je velika i suštinska razlika.

Zbog toga ima dobrih djela koje samo oni koji čvrsto vjeruju u proživljenje poslije smrti i stajanje pred Uzvišenim Gospodarom rade, i to rade redovno, precizno, skladno, sa zadovoljstvom i radošću. Nabrojati ću neka:

  1. Lijep i iskren govor bez vulgarnosti, psovke, uvreda i poziva na ono što je zabranjeno.
  2. Unošenje radosti u srca muslimana lijepim ponašanjem, govorom, obilascima i pomaganjem u onome što će pomoći bratu muslimanu, a sa čime je Gospodar dž.š. zadovoljan.
  3. Istigfar, zikr i nafile u svakoj situaciji a posebno u vremenu kada većina ljudi odmara.
  4. Lijepo oblačenje kada se krene u džamiju, posebno džumom i bajramima.

Ukratko, ovo nabrojano su neke od stvari koje potpadaju pod osobinu koja se zove lijepo ponašanje, osobina kojom je pohvaljen Poslanik s.a.v.s. riječima Uzvišenog: „Ti si doista najljepše ćudi – morala.“[3]

Osobina lijepog ponašanja je nešto što će imati najveću vrijednost na vagi koja mjeri ljudska djela, vaganjem bez zakidanja ili dodavanja. Upravo briga kako tas na vagi koji mjeri dobra djela da bude težak je glavna briga koja brine svakog iskrenog vjernika i vjernicu. Za njih je svaki dan, svaki sahat i minuta, čak i sekunda neizmjerno dragocjeni u nastojanju da se što bolje i kvalitetnije pripreme za ponovno proživljenje i polaganje računa pred Gospodarom svih svjetova. Ta ih briga čini aktivnim, brižnim, neizmjerno ljubaznim i strpljivim jer ih je stid stati pred Gospodara dž.š. sa djelima vezanim isključivo za dunjaluk, pa zbog toga dunjaluku ne predaju skoro nikakvu pažnju što ih čini nepotkupljivim, nepokolebljivim i na kraju hrabrim da se izbore sa najtežim dunjalučkim izazovima i iskušenjima.

Uvjerenje da treba stati pred Gospodara dž.š. je je vjernikova ne samo briga nego i inspiracija, pa mnogi osim farzova i lijepog ponašanja ostave iza sebe i ono što će puniti vagu dobrih djela kada srce prestane kucati a pogled postane ukočen i skamenjen.

Zbog toga ne treba čuditi što se vjernici natječu kada je u pitanju pomaganje izgradnje džamija, vakufa, puteva, bolnica, škola i ostale infrastrukture, i što se sa takvim ljudima lahko dogovoriti oko tih stvari, a to nakraju doprinosi lijepom življenju i na ovom svijetu, što nevjernici nikako ne mogu shvatiti.

Nadalje tu je briga i za islamski odgoj djece i omladine, pa nećeš vidjeti dijete vjernika za šankom punim alkohola niti u kladionici, jer se vjernik brine da na vrijeme navikne dijete na namaz i post učeći ga kod kuće i šaljući ga u mekteb, i dajući mu time zaštitu, jer namaz i post između ostalog čuvaju čovjeka od ružnih djela i ponašanja, a vjernik ima koristi i poslije smrti od toga jer dijete moli u dovama za njega, što je opet nevjerniku nejasno i neshvatljivo.

I na kraju vjernik čitav život uči i podučava korisnom znanju, a ima li draga braćo išta korisnije od učenja i razumjevanja Kur`ana, upravo zbog toga što uz učenje Kur`ana vjernik uči i ostale korisne nauke jer ga Kur`an podstiče na to i to na način da ih razumije, shvati i primjeni mudrost koja se krije u tim naukama na što Kur`an jasno poziva, a ne da mu znanje bude samo kolekcija nejasnih informacija, što je nevjernicima posebno neshvatljivo jer se Allahova dž.š. riječ nikako ne uklapa u njihovo iskrivljeno poimanje stvarnosti i života na ovome svijetu.

Svijest o ponovnom proživljenju motiviše vjernika da ovaj svijet iskoristi da bi stekao Allahovo dž.š zadovoljstvo na onome svijetu uz vagu punu dobrih djela koja imaju težinu i kvalitet, pa zbog toga vjernik upravlja dunjalukom i dunjaluk njemu služi, dok nevjernik misli da sa smrću sve prestaje i da nema odgovornosti pa zbog toga njime dunjaluk upravlja i on služi dunjaluku. 

Molim Allaha dž.š. da vodimo računa hoće li naša dobra djela imati težinu i da se stidimo izaći pred Gospodara dž.š. sa malo dobrih djela. Molim Ga da nikako ne vežemo srce za ovaj svijet i da naše misli i djela budu vezani za drugi svijet. Molim Ga da nas počasti lijepim ponašanjem i djelima koja će raditi za nas i poslije naše smrti. Amin.

Hafiz Ruhid ef. Nezir

Gradska džamja Konjic


[1] Yasin; 77. i 78. ajet

[2] Yasin; 79. ajet

[3] Al-Qalam; 4. ajet

 

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.