Sun12092018

Last updateFri, 07 Dec 2018 1pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Hafiz Ruhid ef. Nezir

Hutbe i tekstovi imama Repovačke džamije u Konjicu hafiza Ruhid ef. Nezira

Hutba o jedinstvu vjernika

Svaka hvala i zahvala pripadaju Uzvišenom Allahu, Stvoritelju znanog i neznanog, dokučivog i nedokučivog, koji je Svjetlost nebesa i Zemlje i koji milošću Svojom sve obuhvata. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu i na njegove ashabe, neka je selam na sve bosanske šehide, kao i na sve šehide muslimanskog ummeta i neka je selam na sve ljude koji iskreno slijede upute Kur`ana i Sunneta do Sudnjeg dana.

Poštovana braćo, danas 2. ramazana 1436. godine po Hidžri govoriti ću o muslimanskom jedinstvu, slozi i bratstvu, a upravo ovaj najodabraniji mjesec u kome se nalazimo je prilika da se preispitamo i da vidimo radimo li na slozi i jedinstvu muslimana od one najosnovnije razine kao što su porodica, komšiluk i džemat, pa sve do cjelokupnog muslimanskog ummeta, koji nažalost je danas u prilično velikim problemima kad je u pitanju ostvarenje i ispunjenje ovoga strogoga farza.

U 10. ajetu sure El-Hudžurat Uzvišeni Allah kaže: "Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala."[1]

Dakle, vjernici ili oni koji vjeruju da je Kur`an istina i koji slijede njegove upute i te upute primjenjuju u svojim životima, doista, oni su braća, i takvi znaju da je Allah dž.š. od jednog čovjeka i jedne žene stvorio čitavo čovječanstvo, pa tako nema među vjernicima razlike po porijeklu. 

Vjernici znaju da su kod Allaha dž.š. najčasniji i najplemenitiji oni koji Ga se najviše boje pa tako među njima nema razlike po bogatstvu i položaju.

Read more...

Ibrahim, a.s.,

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Samilosnom, kome niko nije ravan, i koji je utočište svakom. Salavat i selam neka su na Njegovog miljenika i poslanika Muhammeda s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu i ashabe, i na sve one koji ga slijede uzimajući ga kao uzor do Sudnjega dana.


Cijenjeni džemate, ako Bog da, u nekoliko narednih hutbi govoriti ću o poslaniku koji je spomenut u Kur`anu 69 puta, po čijem imenu je nazvana 14. sura u Kur`anu, i koji je nazvan u Kur`anu “Allahov prijatelj”. Riječ je o Ibrahimu a.s.
Ibrahim, a.s., je poslanik koji kada je prihvatio svim srcem povjereni emanet poslanstva počeo je vrlo brzo dolaziti u oštre sukobe i sa svojim ocem i sa svojim narodom. Mnogi ajeti Kur'ana govore nam o tome kako je on imao burne rasprave sa svojim ocem i pripadnicima svoga naroda. Pitao je kako mogu obožavati one koji ih ne mogu nikakvom hranom nahraniti a ostavljati Allaha, jedinog Hranitelja; kako mogu obožavati one koji niti čuju, niti vide, niti ikome mogu ikoliko pomoći a ostavljaju Živoga i Svemogućega; kako mogu obožavati ono što rukama svojim prave a ostavljaju Allaha, Stvoritelja koji stvara i njih i ono što oni naprave. Njegova britka i jasna riječ istine svijetlila je u općoj tami koja je tada vladala i ona, jasno, nije mogla ostaviti mirnima šejtana i njegove sljedbenike. Zbog toga su uši njihove odbijale da čuju, oči odbijale da vide i razum odbijao da spozna. Što ih je on više pozivao da se približe Allahu njihova srca su se oholo sve više udaljavala, a mržnja njihova prema njemu rasla.


Osim idolatrije, mnogoboštvo je u ta drevna vremena bilo izraženo i u formi obožavanja vladara. Mnogi oholi tirani su sami sebe nazivali bogovima i pod prijetnjom smrti i svirepog mučenja zahtijevali od naroda da ih takvim smatra. Riječ upozorenja izrečena mubarek jezikom Allahovog prijatelja i poslanika nije, naravno, ni takve izuzimala:
''Zar nisi čuo za onoga koji se s Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, zato što mu je Allah dao vlast? Kad Ibrahim reče: Moj Gospodar je Onaj koji daje život i smrt; on odgovori: Ja dajem život i smrt. Allah daje da Sunce izlazi sa istoka, reče Ibrahim, pa učini ti da izađe sa zapada. I nevjernik se zbuni. A Allah neće uputiti silnike na pravi put.'' (2:258)


Ovaj plemeniti ajet se odnosi na raspravu Ibrahima, alejhisselam, sa jednim od takvih oholih tirana. Najvjerovatnije je, kako mnogi mufessiri i istraživači Kur`ana smatraju, riječ o Nemrudu, oholom kralju Babilona. Jednom prilikom pred njega je doveden Ibrahim, alejhisselam, i među njima je započela rasprava oko kraljevog ''božanskog statusa''. Silnik je uporno branio tezu da je on neuzubillah Bog a Ibrahim, alejhisselam, je govorio istinu o tom oholom i silničkom kralju. Kada je Ibrahim, alejhisselam, naveo primjer Allahovog davanja života i smrti, Nemrud je rekao da on daje život i smrt pa je doveo dvojicu ljudi, jednome je poštedio život, a za drugoga je naredio da ga ubiju, time želeći dati jedan naopak dokaz da on može pustiti nekoga da živi a drugoga ubiti.

Read more...

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.