Tue10162018

Last updateMon, 15 Oct 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Numan ef. Ćosić Hutba: Medinska povelja - prvi pisani ustav

Hutba: Medinska povelja - prvi pisani ustav

Numan ef. Ćosić
15.09.2006.G.
Prkanjska džamija-Konjic

Medinska povelja - prvi pisani ustav

Koliko je Poslanik vodio računa o sistemu,pravdi i odnosima među ljudima možemo vidjeti u činjenici da je ubrzo nakon postupka bratimljenja,usvojena Povelja, kitab (knjiga, pismo)

es-sahifa (spis, list) i el-wesika (dokument, povelja).

Čime je Allahov Poslanik (a.s.) želio ustrojiti sistem društvenog življenja, koji će biti okosnicom jedinstva stanovnika Medine. Postoji mišljenje da je ovaj, po mnogima, prvi ustav "grada države" Medine, sastavljen između muhadžira i ensarija, a da su nakon toga prošireni članovi ovog ustava i na jevrejska i neka druga plemena nastanjena u Medini, po kojima im je zaštićen imetak, čast i vjera, a određeni prava i dužnosti.

Tekst Povelje sadrži principe jedne čvrste politike i pravednih društvenih odnosa, s dosta demokratičnosti i sloboda. U posljednje vrijeme Povelja je poznata i pod nazivom "Medinski ustav", jer se smatra zakonskom osnovom političkog i društvenog života ummeta i njegovih unutrašnjih i vanjskih odnosa. Radi boljeg pristupa tekstu Povelje, u savremenim historijskim djelima uobičajena je njena podjela na članove, pa i grupe članova.

Podjela Povelje na grupe članova moguća je zbog toga što njen sadržaj nije nastao odjednom niti su ti članovi istovremeno napisani. Prva grupacija članova nastala je u samom početku medinske epohe i ostala je otvorenom da bi se dodavali dalji članovi po potrebi, kako bude vrijeme iziskivalo.

Općenito uzveši, Povelja sadrži 70 članova podijeljenih na četiri grupe, računajući tekstualno ili značenjem ponovljene članove. Upravo ovo ponavljanje članova ukazuje da je Povelja pisana u etapama i da se tekst svakog dijela očuvao zasebno bez pokušaja ujednačenja članova. Znači da je Povelja ostala otvorenom da se na nju dodaju članovi, već prema saglasnosti zainteresiranih strana o njoj.

Važnost izučavanja Povelje za nas je i u tome što ona ne ostavlja nimalo sumnje u to da je prvo islamsko društvo, u vrijeme Allahova Poslanika, bilo bazirano na osnovama ustava i zakona. Sam Muhammed (a.s.) ozbiljno je radio na tome da njegova zajednica živi na jasnim osnovama zakona, gdje će se eksplicitno znati prava i obaveze svakog njenog člana.

Sigurnim uzrocima slabljenja islamskih zajednica i društava u periodu poslije Poslanika i prve četvorice halifa može se smatrati, pored ostalog, i to što su mnogi koji su bili zaduženi da vode brigu o njima zanemarili zakonsku i ustavnu stranu u izgradnji svojih državnih sistema.

Bez čvrstih zakona i propisa koji jasno određuju prava i dužnosti onih koji vladaju i onih nad kojim se vlada, nema opstanka ni jednom civilizovanom društvu i zajednici.

Pored svega izloženog, nameće se pitanje kako i zašto je nastala ova povelja? Bez sumnje, Allahov Poslanik(a.s.) Poveljom je htio da zajednica muslimana, kao i svaki budući rad ummeta na društvenom uređenju, bude baziran na zakonskim osnovama (Kur'anski tekst obavezuje muslimane da oponašaju i slijede postupak Allahova Poslanika: "O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim..." Kur'an, ENNISA’, 59.

"Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje." Saveznici, 21.).

Dogovor Poslanika s muslimanima Jesriba (Medine) na Akabi i poslije Hidžre u oazi Kuba, kod Medine, bio je uopšen i usmen. Želio je da poslije ustaljenja u Medini sve to stavi "na papir", a razlog je: da svako ima napisano pred sobom svoja prava i dužnosti, kroz ustav i zakon.

Članovi Povelje sadrže prava i dužnosti mnogih ljudi i plemenskih zajednica od kojih se sastojalo društvo tadašnje Medine i okolice, što nas navodi na zaključak da je njen tekst nastao kao rezultat rasprave i dogovora između Muhammeda (a.s.), njegovih saradnika, ashaba, izabranih predstavnika Medine i drugih zainteresiranih strana u njoj.

Znači da Povelja nije jednostran akt, odnosno volja jedne strane, nego je nastala na najzdravijim osnovama demokratske uprave i diskusije zainteresiranih struktura grada i okoline. Kao dokumenat, ovaj Ustav nije nametnut ili poklonjen od vladara onim nad kojim se vlada.

Temeljni principi Medinske države. Principi i struktura rane islamske političke zajednice su sadržani u Medinskoj povelji koja je činila ustavnu osnovu političke zajednice koju je utemeljio Poslanik. Medinska povelja je ustanovila nekoliko važnih političkih principa koji su, kada se uzmu skupa, činili ustav prve islamske države i koji su definisali politička prava i obaveze članova novoosnovane političke zajednice, muslimana i nemuslimana podjednako, i koji su određivali političku strukturu društva u nastajanju. Najvažniji principi Povelje su:

Prvo, Povelja je proglasila da je Ummet politička zajednica, otvorena za sve pojedince koji su odani njenim principima i vrijednostima, i koji su spremni ponijeti njene obaveze i odgovornosti. To nije zatvorena zajednica čije je članstvo, sa svim pravima i garancijama koje sa sobom nosi, ograničeno na odabranu skupinu. Pravo na članstvo u Ummetu je podrazumijevalo: a) prihvatanje principa islamskog sistema što se ogledalo u odanosti i podržavanju moralnog i pravnog poretka, b) deklarisanju privrženosti sistemu kroz praktični doprinos i borbu za ostvarivanje zajedničkih ciljeva.Dakle, privrženost i briga za javno dobro su principi koji određuju članstvo u Ummetu i tako ga i definiše prvi član dokumenta: "Ovo je povelja koju daje Muhammed-Poslanik (koja će uređivati odnose) između vjernika i muslimana Kurejša i Jesriba (Medine) i onih koji ih budu slijedili, koji im se pridruže i koji se s njima buduborili".

Drugo, Povelja skicira opći okvir koji definiše pojedinačne norme i obim političke akcije unutar novoga društva, zadržavajući istovremeno društvene i političke strukture tada dominantne u plemenskoj Arabiji. Medinska povelja je zadržala plemensku strukturu negirajući istodobno plemenski duh i stavljajući plemensku lojalnost moralno utemeljenom pravnom poretku.

Stoga je islam prihvatio politički sistem utemeljen na konceptu Ummeta kao alternativu za razjedinjujući plemenski sistem i zadržao plemensku podjelu nakon štoju je očistio od agresivnih elemenata.

Treće, islamski politički sistem je prihvatio princip vjerske tolerancije utemeljene na slobodi vjere za sve članove društva. On je priznao pravo jevrejima da žive po principima i pravilima u koje su vjerovali: "Jevreji Benu ‘Avfa su jedna zajednica sa vjernicima. Jevreji imaju svoju vjeru a muslimani svoju." Povelja naglašava fundamentalni značaj saradnje između muslimana i nemuslimana u uspostavi pravde i odbrani Medine od spoljne agresije. "Jevreji moraju snositi svoje troškove a muslimani svoje. Svaka skupina mora pomoći drugoj protiv bilo koga ko napadne potpisnike ove Povelje. Oni se moraju savjetovati i dogovarati." Povelja je zabranila muslimanima da čine nepravdu jevrejima ili da se svete nad sljedbenicima jevrejske vjere za svoju muslimansku braću ne vodeći računa o principima istine i dobra. "Jevrej koji nas slijedi ima pravo na pomoć i jednakost. Njemu se neće činiti zlo niti će se pomagati njegovim neprijateljima."

Četvrto, Povelja predviđa da društvene i političke aktivnosti u novom sistemu moraju udovoljavati skupu univerzalnih vrijednosti i standarda koji sve ljude tretiraju podjednako. Suverenitet u društvu neće pripadati vladarima, ili nekoj posebnoj grupi već zakonu utemeljenom na pravdi i dobru, koji garantira dignitet svih članova društva. Povelja opetovano i često naglašava temeljnu važnost pravde, dobrote i pravičnosti, a na različite načine osuđuje nepravdu i tiraniju:"Bogobojazni vjernici će se boriti protiv pobunjenika i onih koji žele širiti nepravdu, grijehe, neprijateljstvo ili korupciju među vjernicima. Ruka svake osobe će biti protiv njega čak i ako bude sin nekoga od njih", stoji u Povelji.

Peto, Povelja je uvela nekoliko političkih prava koja će uživati i pojedinci u medinskoj državi, kako muslimani tako i nemuslimani, kao što su: a) obaveza da se pomogne ugnjetene; b) izvan zakona je stavljena krivica po srodstvu koju su često praktikovala predislamska arapska plemena: "Osoba neće odgovarati za nedjela svoga saveznika"; c) sloboda vjerovanja: "Jevreji imaju svoju vjeru, a muslimani svoju"; i d)sloboda kretanja iz i u Medinu: "Ko god želi napustiti Medinu siguran je, i ko god želi ostati u Medini siguran je osim onoga ko se ogriješio o nekoga ili je počinio grijeh".

Poštujući uputu objave, Ummet je tokom značajnog dijela svoje duge historije poštivao princip vjerske i kulturne raznolikosti. Muslimanske vlasti od vremena hulefa-i rašiduna su štitile slobodu vjere i omogućile nemuslimanskim manjinama ne samo da prakticiraju svoje vjerske rituale i ispovijedaju svoju vjeru, već i da provode svoje vjerske zakone prema autonomnom administrativnom sistemu.

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.