Sat06232018

Last updateFri, 22 Jun 2018 12pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi Knjige za online čitanje SVIJETLI PUTEVI ISLAMA (kompletna knjiga)

Biblioteka

SVIJETLI PUTEVI ISLAMA (kompletna knjiga)

POVRATAK KUR’ANU

 

 

“U mjesecu Ramazanu objavljen je Kur’an, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanje dobra od zla…”[135]

U ovom vremenu koje nazivamo vremenom tehnološkog napretka, mi svakodnevno kupujemo aparate za razne namjene: televizor, radio, kompjuter itd. Kada kupimo neki od tih aparata prodavač nam uz aparat isporuči uputstvo za rukovanje, za korištenje, za sklapanje. Za najobičniji ormar kada ga kupite dobijete šemu po kojoj ćete ga sastaviti. No, koliko god ti aparati bili sofisticirani, niko neće priznati da da je njihov sustav rada složeniji od ljudskog života kojeg živimo. Stoga je jako bitno da  sebi postavimo pitanje, koliko često razmišljamo o svom životu i načinu kako ga živimo? Jesmo li  shvatili da i za život mora postojati objašnjenje, uputa. Mi muslimani vjerujemo da ta uputa postoji, da nam je Uzvišeni Allah poslao po Poslaniku a.s. u vidu  Objave, časnog Kur'ana i u vidu živog primjera, života našeg Poslanika a.s. Isto tako vjerujemo da je to prava, istinska uputa, a opet vidimo da naše stanje nije dobro. Sjetimo se samo kada kupimo neki uređaj i nabrzinu pročitamo uputstvo, ili ga i ne pročitamo misleći: “Šta ja tu imam čitati, mogu ja to i bez upute!“, koliko komplikacija bude sa korištenjem tog uređaja. Ne činimo li mi slično i sa uputom koju nam je dragi Bog poslao.

Često Kur’anu prilazimo pristrasno sa unaprijed pripremljenim mišljenjem, a onda tragamo za onim ajetima iz Kur’ana koji će potvrditi naše mišljenje da bi opravdali svoj stav koji smo prethodno usvojili. Ovakav pristup nije Kur’anski pristup. Umjesto da se mi podvrgnemo Kur’anu, mi nastojimo da Kur’an podvrgnemo sebi. Da bi Kur’an izvršio promjene na ljudima, da bi ih izveo iz tmina na svjetlo potrebno je da se ispune neki uslovi:

Prvi uslov, o kom smo već govorili, je takvaluk i posjedovanje svijesti i strahopoštovanja prema Bogu.

“Elif-lam-mim. Zalike-l-kitabu la rejbe fih – Ovo je Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, hude­lil-muttekin – uputstvo je svima onima koji budu muttekini”[136]

Ona će biti uputa samo onima koji budu muttekini- posjednici takvaluka. To znači da u sebi moramo prethodno formirati i postići bogobojaznost, pa će tek onda Kur’an biti efikasan nad nama i omogućiti nam dalji napredak. Ovdje može nastati dilema i donekle pomisao da se ova tvrdnja preči onoj  tvrdnji koju sam iznio dok sam govorio o bogobojaznosti kao zasebnoj temi ili bogobojaznosti kao rezultatu posta.

Zašto je potrebno da u startu imamo bogobojaznost, pa zar time već nismo postigli cilj, šta će nam onda Kur’an, jer Kur’an bi trebao da nas dovede do bogobojaznosti. Šta onda dalje da činimo ako već imamo bogobojaznost?

Odgovor: Ova bogobojaznost nije ona bogobojaznost koja se priskrbljuje iz Kur’ana. To je onaj početni takvaluk koji proizlazi iz čovjekovog nefsa iz njegove duše, iz njegovog razuma. Čovjek pomoću svog razuma i svog intelekta može da razluči neke stvari i da ga to uputi u nekom pravcu. Razum ima tu osobenost da može usmjeriti čovjeka, u određenoj mjeri, u traganju ka istini. Razuman čovjek zna da mu za običnu mašinu treba uputstvo za rukovanje ako se prvi put susreće s njom, a kako onda da ne shvati da mu je za njegov život potrebna uputa. Da li smo ikada svoj život u vremenu koje je iza nas stavili na test preispitivanja, kao što nam to Kur’an preporučuje: Reci: “Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su završili oni koji su poslanike lažnim smatrali!”[137]

Obratimo se sebi, pogledajmo u sebe! Koliko smo i šta smo iskreno iz Kur’ana usvojili i u skladu s kojim to smjernicama iz Kur’ana živimo?

Hajde da probamo od danas, da sjednemo nasamo u kutku naše kuće, pa da vidimo koliko je naš ahlak Kur’anski ahlak, da proanaliziramo gdje smo mi to u našem svakodnevnom životu, na poslu, na pijaci ili u kući primijenili makar jedan Kur’anski ajet, ili bar jedan hadis Božijeg Poslanika - pa kada nas, na Sudnjem danu, sučele s Božijim Poslanikom, s.a.v.a.s., da mu kažemo: “Evo, Poslaniče Božiji, ovaj tvoj rivajet sam koristio tu i tu, ovaj Kur’anski ajet sam primijenio tu i tu.”

Kako mi to uređujemo svoj život? Kada imamo neke dunjalučke ciljeve onda smo u stanju da naučimo najkomplikovanije jezike, fakultete i naučne discipline, ali kad se trebamo bar malo podučiti arapskom jeziku i kirāetu onda je to nepremostivo. Evo, pretpostavimo da naš Poslanik Muhammed, s.a.v.a.s, sada dođe i da upita bilo koga od nas da mu pojasni nešto o Kur’anu. Ozbiljno treba da se preispitamo i da se pobojimo da ne budemo pripadali onoj skupini za koju će Božiji Poslanik na Sudnjem danu reći: “Bože moj, oni su Tvoj Kur’an zabacili na stranu.”

Prenosi se od bliskih Bogu :“Odista je jadan i odveć je taj musliman nesretnik kome prođe dvadeset četiri sata, a da ne pročita barem pedeset ajeta Kur’ana:”

Jako je bitno da se mi okrenemo sebi i da napravimo redže’atu illAllah - povratak Allahu. Prvi korak treba da nam bude povratak Kur’anu, da svoj život počnemo uređivati prema Kur’anu. Sve što je od našeg ahlaka u skladu sa Kur’anom el-hamdu lillah, sve što nije - krešimo to i popravljajmo. Ako ne donesemo čvrstu odluku za sebe, onda možemo sto godina ovdje pričati o Kur’anu i vjeri, a da na nas to ne bude imalo nikakvog uticaja. Božiji Poslanik je kazao: “Blago li se onom čovjeku koji ima predavača i vaiza unutar sebe samoga.

Kur'an se u svojim temama ne posvećuje jednom od naroda kao što je, na primjer, arapski narod. Također, Kur'an posebno ne izdvaja ni neku grupu kao što su muslimani. Kur'an, naime, upravlja svoj diskurs i prema nemuslimanima kao što govori i o muslimanima. Argument za ovu tvrdnju jesu mnoga obraćanja upravljena u Kur'anu prema idolopoklo-nicima, paganima, politeistima, sljedbenicima Knjige, Jevrejima, sinovima Isra'ilovim, kršćanima... Navodi dokaze za svaku od ovih grupa i poziva ih svojim istinitim spoznanjima i razmišljanju o njegovim plemenitim navodima i ajetima. Kur'an raspravlja sa svakom od tih grupa i poziva ih u vjeru, bez toga da svoj diskurs upravlja i uposebljuje na Arape same. Tako Kur'an kaže idolopoklonicima:

Ali ako se oni (idolopoklonici) budu pokajali i namaz obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri.”[138]

Isto tako, Kur'an kaže i sljedbenicima Knjige:“Reci: ‘O Sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Bogu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Boga, Božanstvima ne držimo!’”[139]

Zapažamo da Uvišeni Allah nije svoj govor usmjerio u ovom i sličnim časnim ajetima, niti ga je posebno iskazao riječima: “Ako se politeisti Arapa budu pokajali...”, niti je kazao: “O Sljedbenici Knjige izmeđ' Arapa”, niti je rekao nešto drugo tome slično, a što bi se odnosilo posebno na neku određenu skupinu.

Dakako, u samom početku islama – dok se on nakon islamskog poziva nije bio proširio i dok nije izašao iz okvira Arabijskog poluotoka – bilo je obraćanja upućenih Arapima. Međutim, od šeste godine po Hidžri, kada se islamski poziv proširio i prešao granice Arabijskog poluotoka, nije bilo niti ostalo mjesta za upućivanje Kur'anskog govora nekoj posebnoj zajednici. Uz časne ajete koji su naprijed navedeni ima i drugih ajeta koji upućuju na općenitost tog islamskog poziva, kao što su Allahove riječi: “A meni se ovaj Kur'an objavljuje da njima opomenem i vas i one do kojih Kur'an dopre.”[140]

“A Kur'an je svijetu cijelom opomena!”[141]

“Kur'an je, doista, svijetu cijelom opomena!”[142]

“Kur'an je ljudima opomena!”[143]

Sa historijskog stanovništa gledano, zapažamo da su se mnogi idolopoklonici Jevreji i kršćani odazvali pozivu islama, kao i to da je jedna grupa ljudi iz ne-arapskih nacionalnosti primila islam, kao što su Selman Farisi, Suhejb Rumi, Bilal Habeši i njima slični pojedinci. Kur'an sadržava najviši cilj ka kome teži čovječanstvo i on upućuje tome cilju najpotpunijim dokazima i najljepšim svjedočan-stvima. A do tog cilja se može stići samo sa realnim nazorima o Univerzumu i sa radom i postupanjem u skladu sa moralnim principima i praktičnim normama. Objašnjenje za to Kur'an nudi u jednoj potpunoj formi:“Kur'an vodi ka Istini i na Pravi put upućuje.”[144]

Na drugom mjestu, nakon što je spomenuo Tevrat i Indžil, u Kur'an je objavljeno sljedeće: “A tebi objavljujemo Knjigu (Kur'an), samu istinu da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi!”[145]

Objašnjavajući to da obuhvata bit vjerozakona Božijih poslanika u Kur'an je objavljeno: “On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono sto je objavljeno tebi, Muhammede, i ono što smo naredili Ibrahimu, Musau i Isau!”[146]

O tome da Kur'an obuhvata i ostale stvari, objavljeno je:“Mi tebi objavljujemo Kur'an kao objašnjenje za sve.”[147]

U Kur'anu postoji sve što je potrebno ljudima za njihov savršeni put ka željenoj sreći, bilo to da su temelji vjerovanja ili da su praktični principi.

Kur'an nije objavljen da se čita kao knjige koje su pisali ljudi.Kur'an nije objavljen da se uči mrtvima. Kur'an je objavljen živima, da se slijedi i da se po njemu radi. Priznat ćemo da smo zaista mnogo zapostavili Kur'an, a on će nas na Sudnjem danu za to kleti. Postao je usamljenik među nama i odnosimo se prema njemu kao prema pastorčetu. Poslanik a.s., je rekao davno da će doći jedan ovakav odnos prema Kur'anu obraćajući se Ibni Mes'udu: “Ti živiš u vremenu u kojem ima mnogo ljudi koji razumiju propise Kur'ana, a malo ih je koji ga čitaju. Mnogo ljudi živi po Kur'anu i čuvaju njegove propise, a malo ih je koji vode računa o njegovim slovima. Ima malo prosjaka, a mnogo onih koji dijele. Ljudi mnogo ostaju u namazu, a vrlo malo razgovaraju.“

Ovako je bilo u doba Muhammeda, s.a.v.a.s., a pogledajmo u nastavku hadisa kako je to danas: “A doći će vrijeme kada će biti malo onih koji razumiju Kur'an, a mnogo onih koji ga čitaju. Tad će se gaziti propisi Kur'ana, a vodiće se računa o njegovim slovima. Biće mnogo prosjaka, a malo onih koji dijele, trošiće se mnogo vremena u razgovoru, a malo u molitvi, malo će se raditi, a mnogo udovoljavati svojim strastima.“

Zastanimo na trenutak nad ovim hadisom, porazmislimo u kojem vaktu mi živimo i kojoj od ovih opisanih situacija pripomažemo?.

Božiji Poslanik, s.a.v.a.s.,: "Tri stvari otklanjaju zaborav, a potiču pamćenje: učenje Kur'ana, pranje zuba (misvakom) i post."[148]

Poslanik je opručio: “Ostavljam vam dvije stvari, ako se budete držali njih nećete zalutati, a to su Allahova Knjiga i moja porodica (moj sunnet - u drugoj predaji.“[149]

On je opomena mudra. On je ispravni put. Ne navodi na strasti. Nema kraja njegovim čudima; ko govori Kur'anom istinu govori; ko po njemu radi biće nagrađen; ko po njemu sudi ispravno sudi; ko po njemu poziva, taj je upućen na pravi put.“[150]


Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.