Thu08162018

Last updateMon, 06 Aug 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi Knjige za online čitanje SVIJETLI PUTEVI ISLAMA (kompletna knjiga)

Biblioteka

SVIJETLI PUTEVI ISLAMA (kompletna knjiga)

POST (SAWM)

 

 

“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da bi ste se grijeha klonili, i to određen broj dana. Onome od vas koji bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. Onima koji nisu u stanju - otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.

U mjesecu Ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, - Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate - da određeni broj dana ispunite i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.“[75]

Post (arapski - Savm) objavljen je i time postao obavezujući islamski šart - druge godine po Hidžri ili 624. godine po rođenju Isaa a.s.

U navedenim ajetima Uzvišeni Gospodar nam se obraća riječima: O vjernici! Časti nas time. Podiže  našu vrijednost. Nakon toga slijedi  propis  posta i objašnjenje za nj. U ovom ajetu nalazi se zavisna rečenica leallekum tettequn. Dosad se ova rečenica prevodila: da biste se grijeha klonili , ili da biste bili bogobojazni, ali se većina alima slaže da ju je bolje prevesti: da biste mislili na Boga, da biste bili svjesni Boga.[76]

Poznato je da je kod nas adet i običaj da kome god dođe gost, da taj gost ima prava i hakkove na određene privilegije. Ono što nam je Allah, dž.š. obećao kao domaćinski dar u mjesecu Ramazanu jeste Njegova takva - bogobojaznost. Kao što je kazano, taj takvaluk mora da se ispolji i ukaže u vremenu poslije mjeseca Ramazana. Da se ne daj Bože ne bi dogodilo da kažemo: El-hamdulillah, pregurali smo Ramazan, postili smo, čuvali se, a sad smo slobodni i možemo raditi šta hoćemo. Kur’an nalaže: Ne! Nije dovoljno posvetiti se čuvanju i ibadetima samo u mjesecu Ramazanu, a raspustiti se iza Ramazana. Kur’an dalje ističe da je plod Ramazana takva - bogobojaznost koja treba da nas krasi i izvan Ramazana.

“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste stekli takvaluk.”

Ako se takvaluk odgoji u čovjeku, a mjesec Ramazan je idealna prilika za to, to polučuje niz drugih pozitivnih rezultata. Prva dobra posljedica priskrb-ljivanja takvaluka jeste povećan stepen razumije-vanja Kur’ana.

Ova Knjiga, u koju nema sumnje uputstvo je svima onima koji budu imali takvu i vjerovali[77]

Druga pozitivna posljedica takvaluka jeste da Allah, dž.š. na viši stupanj stavlja djela učinjena u ozračju bogobojaznosti. Ako Allah primi nečija dobra djela, u tome mu je šansa da postane Božijim miljenikom:

“I Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani bogobojaznih !”[78]

Plod Ramazana deponuje se u naša srca i to na način da nam se pojača takva(luk). Iako o takvaluku imamo posebnu temu u ovoj knjizi, nezaobilazno je ponovo je uzeti za okosnicu razmatranja o postu, jer se, upravo, kao što vidimo, takva(luk) daje kao razlog ili rezultat samog posta. Stoga držim bitnijim promat-ranje ovog glavnog, Kur'anom određenog, aspekta posta nego li da govorim o zdravstvenom i drugim utjecajima koji svakako nisu zanemarljivi, ali smatram da su u drugom planu u odnosu na takvaluk.

U Kur’anu je objavljeno: “One između njih, koji su dobro činili i bogobojazni bili - čeka velika nagrada”[79]   “I Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani bogobojaznih!”[80]  “Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, upustvo je muttekinima.”

Kako da skeniramo svoju dušu, pa da prepoznamo da li nam na nekoj skali, poput pritiska, takvaluk raste ili pada. Ovaj takvaluk ćemo prepoznati na način da ćemo učeći određene ajete prije Ramazana ustanoviti da olahko prelazimo preko njih. Međutim, kad iste poslije Ramazana učimo osjetimo da ih mnogo dublje razumijevamo. Svako ko najednom shvati da mu Kur’anske pouke mnogo bolje liježu, znači da je Ramazanom sebi priskrbio pojačani takvaluk. Postoji više i drugih pokazatelja koji će nam pokazati i odvagati da li nam se pojačala takva ili nije. Ako smo prije Ramazana mogli pet minuta da učimo Kur’an, a sada ustanovimo da možemo sedam do deset minuta, to je pokazatelj da nam se povećala žeđ i želja za Kur’anom. Znači, pojačala nam se takva, odnosno strah od Boga. Ako klanjamo namaz, pa nam je inače teško ustati na sabah, i sad najednom sa manje tegoba i lijenosti ustajemo na sabah - to je pouzdan rezultat dejstva takvaluka. U jednom se rivajetu kaže: “Odnos čovjeka mu’mina prema propisima vjere je kao odnos ribe i vode, što je riba više u vodi sve je srećnija i zadovoljnija.”

S druge strane osoba koja ima u sebi munafikluka, ne daj Bože, ona se u tom slučaju u odnosu na vjerske propise osjeća kao ptica zatvorena u kafezu ili kao riba na suhom. Naravno, to ne treba da znači ako smo odnekud došli premoreni, pa smo malo zakasnili s namazom, ili trenutno ne možemo da učimo Kur’an - u tom slučaju ne treba sebi da kažemo: evo, ja postao munafik. Kao što je bio slučaj pojedninih ashaba za vrijeme Božijeg Poslanika, kad su došli Poslaniku i rekli: “Božiji Poslaniče, postali smo munafici!“, a on im veli: “Ne! Vi niste postali munafici, nego se srce nakada premori, dođe do raskoraka između vašeg srca i vaših želja – te vaše srce ne može da vas prati. U tom momentu potrebno je srcu dati odmora, jer ako biste išli nasilu moglo bi to izazvati suprotan efekat.“

Ovu našu bogobojaznost i pobožnost možemo testirati na mnogim drugim stvarima, ne samo na odnosu prema Kur’anu. Dakle, ako smo poslije Ramazana tvrđi na jeziku kad je u pitanju ogovaranje, mnogo teže se upuštamo u laganje, mnogo teže se upuštamo u neke sumnjive poslove, ili smo dobrodušniji kad je u pitanju davanje sadake - sve su to elementi koji pokazuju da je naše srce preporođeno u Ramazanu i da nam je pojačana pobožnost, odnosno takvaluk.  Kada, u doba Božijeg Poslanika, neki ashab tri dana ne bi dolazio u džamiju, Poslanik bi otišao kod njega da se raspita šta je to, je li bolestan, što ga nema u džamiji.

To znači da se uvećana pobožnost u Ramazanu ne odnosi samo na nas i na naše vjerske propise, nego se odnosi i na naš odnos prema drugim ljudima koji su naše džema’atlije, komšije itd.. Dakle, čim je primijetio da ga tri dana nema u džema’atu, Poslanik se interesuje šta je s njim, da nije bolestan, da mu nije neko umro, da nije nekom previše dužan, pa ne može doći u džema’at, sve su to pitanja koja treba da interesuju svakog od nas.  U jednom rivajetu se ističe: “Ni jedan posao kod Boga nije vrijedniji i bolje cijenjen od toga da obradujemo i obveselimo brata muslimana.”

Poenta posta je da on nije samo glad i žeđ. Uzdržavanje od hrane i pića sastavni je dio posta, kao što je đaku sastavni dio nastave da redovno prati časove. I kao što učeniku prioritetan cilj nije sama nastava i škola, tako i sam post nema sam sebi svrhu, tj. glad i žeđ. Kao što škola služi đaku da postigne veći stupanj znanja i spoznaje, isto tako post predstavlja pripremu u kojoj postač priprema sebi uslove da stigne do višeg cilja, do bogobojaznosti. To znači da ako napravimo rekapitulaciju našeg duhovnog stanja, našeg imana, spoznaje vjere i jekina prije samog ramazana i poslije ramazana - moramo da uočimo bitan duhovni napredak na kraju ramazana. Ako, pak, ne postignemo ovo poboljšanje u duhovnoj sferi, ličićemo na đaka koji je redovno išao na nastavu, ali osim što nije dobio neopravdane časove, ništa drugo nije polučio od nastave.

Ovaj mjesec podijeljen je na trideset dana, dakle, na trideset djela koje trebamo da učinimo. Radnik, koji npr. radi u firmi kod nekog poslodavca, nakon svakog radnog dana je u prilici da ga poslodavac obračuna i da mu kaže: “Evo, toliko si radio danas i tolika ti je nagrada.” - tako i mi na svakom iftaru moramo sebe preračunati i vidjeti koliko smo uznapredovali u našem postu tog dana. I to će biti mjerilo naše nagrade. Ako u sebi ne uočimo napredak i ne vidimo da smo zaslužni određene nagrade, onda nismo dospjeli ni u jedno od dva slijedeća stanja:

- Ne shvaćamo smisao i svrsishodnost posta, dove, namaza i učenja Kur’ana - i time ličimo na neku nerazumnu osobu kojoj je rečeno: “Ne smiješ jesti toliko i toliko sati, sve ostalo nije bitno.” Također, ako ne znamo pravi smisao namaza, a neko nam rekne: “Klanjaj!”, i mi vidimo neki klanjači rade gimnastiku-i mi im se priključimo radeći gimnastiku, kao konačni rezultat nećemo imati ništa doli gimnastičku relaksaciju. Ako je naš duhovni stupanj takav, onda po Kur’anskoj kvalisifikaciji mi pripadamo skupini “gafilin”, a to su oni koji ne znaju, koji su nemarni i koji još drijemaju. Kur’an veli: „Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid.“[81]

Ako pak znamo čemu namaz i zašto post, ali u sebi na iftaru ne vidimo nikakav napredak, to je pokazatelj da imamo neku nutarnju bolest - bolest koja se tiče našeg ahlaka, našeg odnosa prema Bogu  i zajednici. Jedan hadis glasi:Ako musliman muslimana ogibeti, četrdeset dana mu se ne prima namaz.”

Mubarek mjesec Ramazan je mjesec našeg duhovnog preporoda, obnove - mjesec u kojem moramo sve svoje slabosti ahlaka, ophođenja prema drugom, laži, izdaje i munafikluka reformisati. Dakle, mubarek mjesec Ramazan treba da dovede do preporoda, prekretnice i do radikalnih promjena u nama. Sve one negativnosti koje su stanovale u nama prije Ramazana potrebno je da na koncu Ramazana, u manjoj ili većoj mjeri, iščeznu.

Dr. Jusuf El-Karadavi govoreći o postu kaže: “Ne možemo spoznati tajnu posta, a da ne spoznamo tajnu čovjeka: šta je čovjek i šta je njegova bit? Da li je on samo to uspravno tijelo? Da li je on skupina organa, ćelija mesa, krvi, kosti i živaca? Ako je čovjek samo to, on je, uistinu, sitan i bezvrijedan! Čovjek, uistinu, nije samo taj opipljivi lik.

Uzvišeni Allah je propisao post kako bi se čovjek oslobodio od prevlasti svojih nagona i da bi se oslobodio tamnice svoga tijela i time nadvladao želje svojih strasti i postao nešto slično melekima. Zbog toga nije čudo da se duša postača uzdiže i približava Uzvišenom Stvoritelju i da svojom dovom kuca na nebeska vrata pa joj se otvore i kad moli svoga Gospodara i On joj se odazove, i kaže: “Odazivam ti se Moj robe, odazivam!” O ovome Vjerovjesnik, s.a.v.a.s., kaže: “Trojici se neće odbiti dove: postaču sve dok ne iftari, pravednom vladaru i molbi onog kome je nepravda učinjena.”[82]

U hadisi kudsiji prenosi se da je Uzvišeni rekao: “Svako djelo pripada čovjeku osim posta, post je moj i ja ću posebno za njega nagraditi.”

To je zato što je post tajna između roba i njegovog Gospodara i što njegovo manifestiranje ne može posvjedočiti niko, što nije slučaj sa drugim ibadetima i dobrim djelima. To je tajna koju poznaje samo Allah,dž.š, zbog koje se obavezao na posebnu nagradu. Neki islamski učenjaci kažu da je nagrada za svaki drugi oblik pobožnosti Džennet, a za post je nagrada susret sa Allahom i gledanje u Njega, subhanehu ve teala, kao i neposredni razgovor između roba i Gospodara, bez prevodioca i bilo kakvog posrednika.

Zato se u nekim predajama navodi: “Kada nastupi Sudnji dan pojaviće se ljudi krilati poput ptica, pa će letjeti iznad dženetskih perivoja. Jedan od dženetskih čuvara će ih upitati: Ko ste vi?

- Mi smo iz ummeta Muhammedovog, s.a.v.a.s.

- Čuvari će ponovo upitati: Jeste li polagali račun?

  Reći će:- Nismo!

  On će upitati i drugi put:

- A jeste li prešli Sirat ćupriju?

  Odgovorit  će:- Nismo!

-  Pa kako ste onda dospjeli na ove položaje?

  Oni će odgovoriti : - Robovali smo Allahu tajno na  Dunjaluku, pa smo i na Ahiretu u Džennet dospjeli tajno.”

Vidimo da je osnovna uloga posta, razlog njegova propisivanja i rezultat njegov stalna svijest o Bogu.

Razlika između dva čovjeka koja isto znaju jeste u činjenici koliko je neko od njih više vremena svjestan Istina svog znanja. Koliko smo  vremena svjesni da nas Allah vidi iako mi Njega ne vidimo. Da Allah zna šta mi činimo, mislimo i kad On nama nije na umu.


Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.