Thu08162018

Last updateMon, 06 Aug 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi Knjige za online čitanje SVIJETLI PUTEVI ISLAMA (kompletna knjiga)

Biblioteka

SVIJETLI PUTEVI ISLAMA (kompletna knjiga)

  HADISI O POSTU I MJESECU RAMAZANU

 

 

- Držite se posta, jer on suzbija strast u venama i obuzdava razuzdanost.

- Za svaku stvar postoji zekat, a zekat tijela je post.

- Postite, bit ćete zdravi!

- Postač je u robovanju Allahu i kada spava u svojoj postelji, sve dok ne ogovori vjernika.

- Nema postača koji se zadesi na mjestu gdje ljudi objeduju, a da njegovi organi ne čine tesbih, i da ga meleci ne blagosiljaju, a njihovo je blagosiljanje traženje oprosta.

- Post je štit od Vatre.

- Ko posti jedan dan dobrovoljno, kada bi mu bilo dato zlata koliko je Zemlja, to ne bi bilo ravno nagradi koju će dobiti na Sudnjem danu.

- Ko posti jedan dan dobrovoljno radi Božije nagrade, za njega je oprost osiguran.

- Ko svakog mjeseca posti po tri dana dobrovoljnog posta, on je kao čovjek koji je postio cio život, jer Uzvišeni Gospodar je rekao: “Ko dođe sa dobrim djelom, za njega ima deseterostruka nagrada.“

- Poslanik, s.a.v.a.s.,: “Allah Uzvišeni kaže: “Čiji tjelesni udovi ne poste od Mojih zabrana, ne treba Mi njegovo uzdržavanje od hrane i pića zbog Mene.“

- Post zimi je lahka zarada.[83]

- Allah će sedamdeset godina udaljiti Vatru od osobe koja posti jedan dan na Allahovom putu![84]

- Allah Uzvišeni je rekao: Svako čovjekovo djelo pripada njemu, izuzev posta! On pripada Meni i Ja posebno za njega nagrađujem![85]

- Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, zadah iz usta postača kod Allaha je bolji od mirisa miska.[86]

- Postač ima dvije radosti: prilikom iftara i prilikom susreta sa svojim Gospodarem![87]

- Svaki čovjekov posao se višestruko nagrađuje. Dobro djelo nagrađuje se od deset do sedam stotina puta, osim posta, jer je Allah Uzvišeni rekao: “On je Moj i ja za njega nagrađujem. On ostavlja svoje strasti i hranu radi Mene!”[88]

- U Džennetu imaju vrata koja se zovu Rejjan. Na njih, izuzev postača, niko drugi neće ući! Upitaće se: Gdje su postači?l Oni će ustati i niko drugi na njih, osim njih, neće ući! Kada oni na njih uđu, vrata će se zatvoriti i na njih niko više neće ući.[89]

- Talha b. Ubejdullah, r.a, prenosi da je Allahovom Poslaniku, s.a.v.a.s., došao jedan beduin i, između ostalog, ga upitao: “Obavijesti me o onome što mi je Allah učinio obaveznim od posta?! On je odgovorio: “Mjesec Ramazan, osim ako ti još nešto hoćeš dobrovoljno!”[90]

- Smutnja za čovjeka može biti u njegovoj porodici, imovini i u susjedu, a otklanja je obavljanje namaza, post i dijeljenje zekata![91]

- U postu je suzbijanje strasti moga ummeta![92]

- Ko ima mogućnost za brak, neka se ženi, jer to bolje djeluje na obaranje pogleda i najsigurnije zaštićuje polni organ, a onaj koji to nije u mogućnosti, neka posti, jer je post jedna vrsta zaštite![93]

- Ko se ne prođe lažnog govora i postupka po njemu, Allahu nije potrebno da on ostavlja svoje jelo i piće![94]

- Pet dnevnih namaza, džuma do džume i Ramazan do Ramazana, iskupljuju grijehe, ako se između njih ne načine veliki grijesi![95]

- Abdullah b. Abbas, r.a, je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.a.s., bio je najdarežljiviji među ljudima, a najdarežljiviji je bio u Ramazanu, kada se Džibril sastajao s njim. Džibril se sastajao s njim svaku noć tokom Ramazana kada je zajedno s njim učio Kur'an. Allahov Poslanik, s.a.v.a.s, kada bi se s njim sastao, bio je darežljiviji od vjetra koji donosi plodonosnu kišu!”[96]

- Ustajte na sehur, jer je u njemu, doista, berićet![97]

- Razlika između našeg posta i posta židova i kršćana je u ustajanju na sehur![98]

- Od Selmana b. Amira Ed-Dabbija, r.a, prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.a., rekao: “Kada se neko od vas iftari, neka se iftari hurmama, a ako ih nema, neka se onda iftari vodom, jer je ona čista!”[99]

- Enes b. Malik, r.a. kaže: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., bi se iftario sirovim hurmama prije nego bi klanjao. Ako ne bi našao sirove hurme, iftario bi se suhim. Ako ne bi našao ni suhe hurme, iftario bi se gutljajem vode!”[100]

- Kada od vas neko zaboravi pa nešto pojede, ili se napije, neka dovrši svoj post, jer ga je Allah nahranio i napojio![101]

- Ko pripremi iftar postaču, imaće nagradu kao i on, a da se postaču njegovi sevapi uopće ne umanjuju![102]

- Enes b. Malik  prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.a., došao kod Sa'da b. Ubade, r.a., koji mu je iznio hljeba i maslinovog ulja, koje je Vjerovjesnik, s.a.v.a., jeo i nakon toga, proučio dovu: “Neka se kod vas iftare postači, neka vašu hranu jedu pobožni i neka za vas istigfar čine meleki!“[103]

- Ko provede Lejletu-l-Kadr u ibadetu, vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni prethodni grijesi![104]

- Tražite Lejletu-l-Kadr u neparnim noćima posljednjih deset dana Ramazana![105]

- Aiša, r.a, kaže: Pitala sam Poslanika, s.a.v.a.s.,: “Allahov Poslaniče, šta misliš, kada bih znala u kojoj noći se nalazi Lejletu-l-Kadr, šta bih u njoj učila?!“ On je odgovorio: “Uči: Allahumme inneke afuvvun,tuhibbul-afve, fa'fu anni! (Allahu, Ti si Onaj koji oprašta, Ti voliš praštanje, pa oprosti meni!)“[106]

- Kada bi nastupila zadnja trećina Ramazana, Allahov Poslanik, s.a.v.a.s, provodio bi noći u ibadetu, probudio bi svoju porodicu i trudio se da ibadet bude što bolji![107]

- Ponižen je onaj koji dočeka Ramazan, a zatim on prođe, a njemu nebude oprošteno!“[108]

-Pravi post nije ustezanje od jela i pića, nego ustezanje od bespotrebnog bestidnog govora.“[109]

-Nastradao je čovjek u čijem prisustvu budem spomenut, pa ne donese salavat na mene! Nastradao je čovjek koji doživi Ramazan, a zatim on prođe, a njemu ne buud oprošteni grijesi.“[110]

Allahov Poslanik je upitao ashabe:

-„Hoćete li da vas obavijestim šta je na većoj deredži i od namaza i od posta?“

Odgovorili su:

-„Naravno,  Allahov Poslaniče!“

-„To je izglađivanje međuljudskih odnosa, dok je remećenje ljudskih odnosa svojstvo koje brije (uništava) vjeru.!“[111]

Rekao je hazreti Ali: „Ustao sam i pitao: „O Allahov Poslaniče! Koje je najbolje djelo u ovom mjesecu (Ramazanu)?“

Pa je rekao:

 „O oče Hasanov! Najbolje djelo u ovom mjesecu je suzdržavanje od Allahovih strogih zabrana.““

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


SADAKA (MILOSRĐE)

 

Vidimo da temeljni smisao ljudskog života na ovom prolaznom svijetu jeste vjerovati i činiti dobro: “Blagoslovljen je onaj u čijoj je ruci vlast i svemoguć je On, koji je stvorio smrt i život da vas iskuša ko je öd vas bolji u činjenju dobra.[112]

Jedan od najznačajnijih vidova dobročinstva, solidarnosti i milosrđa u islamskom odnosu prema svijetu i životu sastoji se u davanju sadake. Sadakom se iskazuje zahvalnost Stvoritelju na blagodatima kojima nas daruje, iskazuje milost, ljubav i suosjećanje s onima koji su u nevolji. Ali sadakom se istovremeno moli Boga, dž.š., da nas, našu porodicu, zdravlje i imetak sačuva od iskušenja i belaja. Kroz davanje sadake potvrđujemo se u svom ljudskom i islamskom humanizmu, dostojanstvu i identitetu. Uzvišeni Allah dž.š., kaže: “Nećete ostvariti dobro-činstvo sve dok ne budete davali od onoga što vam je najdraže“![113]

Dakle, ključna riječ sadaqa. Dolazi od glagola sadaqa što znači potvrditi. Sadaka je dakle potvrda našeg islama, imana i posebno ihsana.  Sadaka je pored toga jedna, kako individualna, tako i društveno, džema'atska odgojna norma. Prava sadaka je ona koja se učini za Allahovu ljubav i ne poprati pogovorom ili traženjem protuusluge. Nije i ne mora biti samo materijalne prirode, može to biti lijepa riječ, savjet, utjeha, podsticaj na činjenja dobra, saučešće u bolu, zajednička podjela radosti i sl.

U šabanskoj hutbi poslanik kaže: I dijelite siroma-sima svojim i bijednicima! I poštujte starije svoje i smilujte se mladima svojim i održavajte rod­binske veze!

Udjeljivanje milostinje tokom čitave godine je veoma po­hvaljeno, ali u mjesecu Ramazanu ima posebno značenje. Je­dan od vidova udjeljivanja je uklanjanje mržnje i netrpeljivosti među ljudima. Klasna razlika u društvu ne mora uvijek biti u korist bogatih, jer u životu dođe i vrijeme kad privredna kriza uništi i bogati dio društva. Može se desiti situacija, a životno je potvrđena, da bogatašu koji izgubi dio svoga bogatstva to teže pada nego kada si­romah izgubi sve što ima. Kakvo je zadovoljstvo bogatog koji uživa u svome bogatstvu kada pokraj njega žive siromasi? Kakvo zadovoljstvo ima bogati za svojom trpezom, kada neko u njegovoj blizini toga dana nema možda ni suhog hljeba da pojede? Čemu onda služi to njegovo bogatstvo ako je samo za njega?

U mjesecu Ramazanu kod ljudi je izražena veća želja da pomognu drugima nego što je to u ostalim mjesecima tokom godine i iz tih razloga se naglašava važnost davanja milostinje u Ramazanu.

Kod davanja milostinja - prije nego što dođe u ruku onoga koji je prima - stigne kod Allaha, dž.š., kako se kaže u hadisu. Upravo zato je kod davanja milostinje pohvaljeno da ruka onoga koji daje milostinju bude donja, jer Gospodar je Onaj Koji je prvi uzima i zato nije primjereno da čovjek stavlja svoju ruku iznad Njegove.

Milostinja ima višestruku važnost. Naprimjer, velik je broj bolesti od kojih milostinja čuva, jer onoga ko je bolestan bo­lje čuva milostinja nego lijekovi. Čovjeka koji daje milostinju mimoilazi velik broj nesreća. Nesreće koje nas zadese su djela koja mi činimo, a koja kod Allaha, dž.š., izazivaju srdžbu i upravo milostinja može tu srdžbu umiriti.

Potvrđena je istina da je milostinja potrebnija onome koji je daje, jer nigdje nije rečeno: “Idi uzmi milostinju“, već je rečeno da treba da je dajemo. Milostinja nije uvijek samo davanje novca. Naprimjer, ako neki čovjek ne vidi dobro ili je slijep, njemu je potrebno da ga neko prevede preko ulice, znači nešto mu treba. Onaj čovjek koji ga prevede preko ulice dao je milostinju.

Ibn Hibban bilježi predanje od Ebu Zerra, r.a., u kojem stoji da je Poslanik, s.a.v.a.s., rekao: “Svakom čovjeku određeno je da svakog dana u kojem Sunce izađe podijeli sadaku.“ Ashabi rekoše: “Allahov Poslaniče, odakle nama da udjeljujemo sadaku!?“ Poslanik odgovori: “Zaista je puno džennetskih vrata; tesbih, tekbir, tahmid, naređivanje dobra i odvraćanje od zla, uklanjanje prepreka s puta, urazumiti gluha, uputiti slijepa, ispuniti potrebu potrebitom, žurno utješiti ucviljenog i žalosnog i čvrsto stati uz potlačenog. Sve je to sadaka od tebe za tebe.“[114]

Imam Tirmizi bilježi predanje od Ebu Zerra, r.a., u kojem stoji da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Tvoj osmijeh u lice tvom bratu tebi je sadaka, narediti dobro i odvratiti od zla je tebi sadaka, ukazati na put čovjeku koji je zalutao na nekom mjestu tebi je sadaka, uklanjanje kamena, trnja i kosti s puta tebi je sadaka, zahvatiti vodu svojom kofom i napuniti kofu tvoga brata tebi je sadaka.“[115]

U Ahmedovom Musnedu prenosi se od Ebu Džurejja el-Džuhenija, r.a., da je rekao: “Upitao sam Vjero-vjesnika, a.s., o dobrim djelima pa mi je rekao: “Ne potcjenjuj ništa od dobrih djela pa makar nekome dodao konopac ili remen za sandale, makar svojom kofom napunio kofu onome ko je potreban te vode, makar uklonio neku smetnju s puta ljudi, pa makar da svoga brata susretneš ozarenog lica i da ga poselamiš, i makar da razgovoriš onog ko se osjeća usamljenim na Zemlji.“

Od Ebu Zerra, r.a., prenosi se da su mu neki Poslanikovi, a.s., drugovi rekli: “Allahov Poslaniče, odoše bogataši s nagradama: klanjaju kao što mi klanjamo, poste kao što mi postimo i daju milostinju od viška svog imetka.“

Allahov Poslanik s.a.v.a., reče: “Zar i vama Allah nije dao nešto s čime ćete sadaku udjeljivati!? Zaista je svaki tesbih sadaka, svaki tekbir i svaki tahmid su sadaka, svaki tehlil je sadaka; naređivanje dobra i odvraćanje od zla je sadaka; a i bračni odnos sa svojom ženom je sadaka.“

Ashabi upitaše: “Allahov Poslaniče, zar i u zadovo-ljenju svojih strasti ima nagrade!?“

“Šta mislite, kada bi neko od vas svoju strast upotrijebio u zabranjeno, zar za to ne bi zaslužio grijeh? Isto tako, ako je upotrijebi u dozvoljeno, imat će za to nagradu“, odgovori Poslanik, s.a.v.a.s.[116]

Milostinja ne podrazumijeva, dakle, samo davanje novca, već ona također znači i odnos prema drugim ljudima: lijep go­vor, pomoć, savjet - sve se to smatra milostinjom. Milostinja je širok pojam koji obuhvata mnoge stvari. Svi mi imamo u porodici ljude koji su ili stariji od nas, ili su bolesni, ili žive sami. Oni imaju potrebu da ih neko makar nazove te­lefonom i s njima porazgovara. I to je milostinja, i to još veća kada se na taj način održavaju rodbinske veze.

Jedanput je hazreti Isa sa svojim učenicima prolazio nekim sokakom pored kuće iz koje je dopirala muzika i graja velikog veselja. Pitao je šta se to tamo događa i rekli su mu da je u toj kući svadba. Hazreti Isa reče da će se sutra iz ove kuće čuti plač i jauk. Sutradan su prolazili pokraj te iste kuće, ali se nije čuo plač koji je najavio hazreti Isa. Ljudi su ostali začuđeni kako to da se riječi hazreti Isaa, koji je uvijek govorio istinu, u ovom slučaju nisu potvrdile. Otišli su i rekli hazreti Isau da se iz one kuće ne čuje nikakav plač. Hazreti Isa odmah zajedno sa njima ode do kuće da vide šta je bilo. Kad su došli u tu kuću, po­makli su prostirku ispod koje je bila sklupčana zmija. Hazreti Isa upita domaćina: “Šta si ti sinoć uradio poslije svadbe?“ A domaćin mu odgovori: “Svu hranu koja je ostala podijelio sam sirotinji.“ Hazreti Isa reče: “Bilo je određeno da ova zmija sinoć ujede mladoženju i da se jutros čuje plač iz ove kuće, ali milostinja koju si dao je to spriječila.“

U vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.a.s., bio je neki Jevrej koji je ljudima kopao kanale i obavljao druge slične poslove za naknadu. Imao je grubu narav, mnogo je psovao i loše je govorio o Allahovom Poslaniku, s.a.v.a.. Poslanik svojim ashabima nije dozvoljavao da mu uzvra­ćaju na njegove grube i pogrdne riječi, već da šute. Jednom prilikom ovaj Jevrej je otišao u pustinju da nakupi suharaka. Sve to je natovario na leđa i vraćao se u grad. Vidjevši ga, Poslanik, s.a.v.a.s., reče: “Ovaj čovjek u svom teretu na leđima nosi zmiju.“ Kad se Jevrej vratio u grad ashabi nađu zmiju i upitaju ga: “Šta si uradio, osim što si nakupio ove suharke?“ On im odgovori: “Imao sam dva komada hljeba sa sobom. Jedan sam dao siromahu, a drugi ostavio za sebe.“

Ovo je primjer koji pokazuje kako milostinja ne spaša­va samo vjernike muslimane. Tako je velika njena snaga. Jer Allah, dž.š., dao je milostinji takvu djelotvornost da se njome mogu okoristiti i muslimani i oni drugi, isto kao što je Allah, dž.š., dao da voda koristi svima. Voda otklanja žeđ i vjerniku i nevjerniku.

Mi koji dajemo milostinju imamo veću po­trebu za tim činom nego siromah koji je uzima. Pitanje naše potrebe za udjeljivanjem milostinje, sa svim objaš-njenjima koja su prethodila, veoma je ozbiljno pitanje kojem ne smi­jemo olahko prilaziti, jer koristi od udjeljivanja milostinje se ne odnose samo na Ovaj svijet, već ostavljaju dubokog traga i na naš vječni život, kroz Berzah i Sudnji dan. Sa najvećim koristima od milostinje čovjek se susreće u trenucima svoje smrti. Jedna od najvećih teškoća sa kojima se čovjek suočava u trenucima smrtne agonije jeste pretjerana vezanost za Ovaj svijet i materijalno.

Milostinja zapravo predstavlja odvajanje od imetka, nevezivanje srca za imetak. Prema tome, milostinja je neka vrsta vježbe kako bi čovjek bio pripremljen da sve napusti kada dođe vrijeme smrti. Onaj ko cijelog života udjeljuje milostinju razvija u sebi osjećanje spremnosti da sve napusti, te na određeni način vježba. Jasno je da će njemu biti lahko u trenucima smrti.

U posljednjim trenucima čovjekova ovosvjetskog života šejtan koristi posljednju priliku da čovjeka zavede i da ga liši njegovog vječnog blaženstva, sreće i spasa. Zato on nastupa sa svom svojom snagom i koristi sve svoje mogućnosti. Naravno, jedno od glavnih sredstava koja koristi u tom času jeste čovjekova ljubav prema njegovom imetku.

Šejtan tada otvoreno kaže: Ako želiš svoj imetak, ti meni predaj svoju vjeru, a ja ću tebi sačuvati tvoj imetak. I to je ona nesreća kada se čovjek nakon čitavog života provedenog na namazu, u trenucima smrti, umjesto da izgovara šehadet -prisjeća svoga imetka. Imajmo na umu također činjenicu da nije obavezujuće da mi uvijek budemo u prilici da udjeljujemo milostinju siromasima, nego da se uloge mogu i promijeniti te da i mi možemo zapasti u nepriliku da budemo potrebiti za milostinjom. Zato nemojmo da se uznosimo i da nas prevari naše trenutno dobro stanje, jer kaže jedna poslovica: Imetak ovisi o jednoj noći, a zdravlje o jednoj vrućici. Drugim riječima, uđeš u noć sa imetkom, a osvaneš bez njega, dok zdravlje i s jednom vrućicom može da iščezne.

Mi smo u stalnoj opasnosti i u mnogo većoj potrebi za zdravljem. U tom pogledu mi smo istinski siromasi, samo što toga nismo svjesni. Niko nam nije zajamčio na ovom svijetu da će ovo što imamo od imetka i zdravlja trajati neprekidno. Ako postanemo siromasi, šta bismo mogli očekivati od onih imućnih? Ako se razbolimo, kakvo očekivanje možemo imati od zdravih ljudi? Upravo takva očekivanja imaju siromasi od nas. Ako mi danas njih ne pomognemo, te siromahe koji polažu neku nadu u nas, kako bismo išta mogli očekivati sutra? Ako danas nešto ne učinimo, pa čemu se nadati sutra?!

Od Poslanika a.s., se prenosi: “Udjeljujte mnogo sadaku da bi vam se uvećala opskrba.”

Prisjetimo se na kraju značenja ajeta sure El-Beled: „A šta ti misliš: kako se može na blagodatima zahvalan biti? Roba ropstva osloboditi, ili, kad glad hara, nahraniti siroče bliska roda, ili ubogoga nevoljnika, a uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i kojima jedni drugima milosrđe preporučuju; oni će biti - sretnici!«[117]


BLAGOST I SAMILOST

 

"Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbe-nici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom."[118]

...od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i koji jedni drugima milosrđe prepo-ručuju; oni će biti - sretnici!"[119]

I natječite se za oprostom svoga Gospodara i za džennetom, prostranstvo čije je koliko nebesa i Zemlja! On je pripravljen bogobojaznima, onima koji dijele lahko im ili teško bilo,koji gnjev savlađuju i koji svijetu praštaju. A Allah zbilja voli dobročini-telje, i onima koji, kad grijeh kakav urade, ili sebi nanesu nepravdu, Allaha se sjete i oprost za grijehe svoje mole. A ko će drugi grijehe oprostiti ako ne Allah?! A takvi u zlo svjesno ne srljaju! Njima pripada nagrada - oprost od njihova Gospodara i džennetske bašče kroz koje teku rijeke. U baščama vječno ostat će! O, divne li nagrade onima koji tako čine!”[120]

Prenosi se da je Božiji Poslanik, s.a.v.a.s., rekao: “Milostivi, Uzvišeni i Hvaljeni, milostiv je spram samilosnih ljudi. Budite samilosni spram onih na Zemlji da bi sa vama bili samilosni oni na Nebu."[121]

Ibn 'Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.a.s., rekao Ešedždžu Abdul-Kajsu: “Zaista, kod tebe imaju dvije osobine koje Allah voli: dobročin-stvo i blagost.“[122]

Prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.a.s., rekao: “Zaista je Allah blag i On voli blagost (ljubaznost), i daje za blagost ono što ne daje za grubost niti za bilo šta drugo.“ [123]

Koliko je blagost pohvalna svjedoče i Poslanikove riječi u kojima kaže: “Blag čovjek samo što nije vjerovjesnik.“[124]

Blagost je potpunost razuma[125], koja vjernikovim poslovima daje red, a čovjeku samom ljepotu.

Hazreti Ali govoreći o blagosti kaže da se uvećanjem  razuma uvećava blagost[126] i da je se treba držati jer je ona plod znanja te brat blizanac ustrajnosti, a kao plod donosi ugled, pobjedu i spašenost od posljedica srdžbe.

Poslanik, s.a.v.a, u šabanskoj hutbi kaže: “Budite blagi i suosjećajni prema siročadi drugih, da bi se prema vašoj siročadi odnosili sa blagošću!“

Dijete koje ostane bez oca nije doživjelo samo jednu nesreću, već mnogo njih. Iz tog razloga oni imaju puno ranjivije srce, brzo zaplaču, a s obzirom na činjenicu da je Allah, dž.š., uvijek blizu onih kojima je srce slomljeno, njihova će dova uvijek biti brže primljena. Takvo slomljeno srce može uništiti čitav život čovjeka koji ga je povrijedio.

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Kada Allah zaželi porodici dobro, On im otvori vrata blagosti.”[127]

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Ova vjera je čvrsta, zato je izmiješajte sa blagošću i ne omražavajte ibadet Allahu robovima Njegovim pa da budu poput jahača koji je morao prekinuti put zbog iscrpljenosti konja – niti je prešao puta, niti mu je preostala jahalica.”[128]

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Zaista je u blagosti uvećanje i blagoslov. Onaj ko je uskraćen za blagost, uskraćen je i od dobra.”[129]

- Kada vam srce obuzme samilost činite dovu, jer srce nije samilosno, a da nije i iskreno i čisto.

Islam propisuje  samilost prema životinjama. Jednom prilikom neki čovjek išao je putem te je ožednio. Pronašao je bunar, pa se u njeg spustio i napio, a zatim je izašao. Kad tamo pas dahće od žeđi i jede vlažno tle od žeđi. Na to je čovjek rekao: “Ovaj pas je ožednio kao što sam ja bio ožednio.“

Potom se spustio u bunar i napunio svoju cipelu vodom, prihvatio je ustima, popeo se i napojio psa. Allah mu je (zbog toga) zahvalio i oprostio mu (prijašnje grijehe). Upitali su: “Zar mi imamo nagradu i za hizmet stoke?“ Odgovorio je: “Za svaku “vlažnu jetru” (živo biće) ima nagrada.”

Prenosi se hadis u kojem se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Kažnjena je žena zbog mačke koju je zatvorila sve dok nije umrla od gladi,  te je zbog nje ušla u Džehennem. Rekao je: “Pa su rekli: “Allah najbolje zna: ti je nisi ni nahranila ni napojila kad si je zatvorila, a nisi je ni pustila pa da jede insekte i gmizavce (koji su izlazili) iz zemlje.“

Jednom prilikom je Poslanik, s.a.v.a., legao te je došla ptica crvendać lepršajući po njegovoj glavi, kao da traži utočište kod njega, žaleći se na nasilje jednog čovjeka koji je uzeo njeno jaje. Rekao je: “Kako li je žalosna zbog svoga jajeta?! Potom je čovjek rekao: “Allahov Poslaniče, ja sam uzeo njeno jaje.” Vjerovjesnik, s.a.v.a.s., rekao je: “Vrati joj ga iz milosti prema njoj.”[130]

Božiji Poslanik, s.a.v.a.s.,: "Dozivat će dozivatelj u Vatri: ‘"O Premilostivi! O Dobročinitelju! Spasi me Vatre!’

- Allah će zapovijediti meleku i on će ga izbaviti iz Vatre. Stat će pred Allaha, dž.š., i On će reći:

- ‘Da li si se smilovao vrabcu?’[131]

 



 


Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.