Sun10212018

Last updateMon, 15 Oct 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi Knjige za online čitanje SVIJETLI PUTEVI ISLAMA (kompletna knjiga)

Biblioteka

SVIJETLI PUTEVI ISLAMA (kompletna knjiga)

BERIĆET

 

 

Od blagodati kojima je mjesec Ramazan ispunjen od svog prvog pa do posljednjeg dana, jedna je posebno važna. Važna je iz razloga što naš život s njom ili bez nje nije isti. Ta blagodat zove se bereket ili berićet.

Često u našem svakodnevnom govoru kažemo ili čujemo ovu riječ, ali je ipak nismo u stanju adekvatno prevesti na naš jezik. Posebno ju je teško prevesti kao jednu riječ, mada je i sama takva: jedna riječ. Neki je prevode kao blagoslov, ali to nije najsretnije riješenje, jer i blagoslov zahtjeva dodatna objašnjenja i tumačenja. Posebno u praksi se potvrđuje da blagoslov ne može adekvatno zamijeniti udomaćeni berićet.

U rječniku arapskog jezika piše ovako: blagoslov, blagodat, berićet, nebeski dar, blagostanje, sreća. To je sve bereket.  A mogli bi je definisat i kao: “Obilje u skromnom.“

To znači da čovjek osjeća sreću, zadovoljstvo i užitak u onome što ima bez pretjerane pohlepe.

Neko ima kule i gradove i ne osjeća nikakav užitak u tome dok neki čovjek i žena imaju jednu sobu i u njoj žive, osjećaju se lijepo i uživaju u tome. Za njih kažemo: Allah im je dao bereket u životu. Kažemo da čovjek ima bereketa u vremenu kada uradi mnoštvo stvari u kratkom periodu...

Već smo u uvodu kazali da život, ili neki njegov dio, nije isti sa ili bez berićeta. Takvo stanje može se opisati na pravi način samo na bazi doživljavanja, jer, imati jednu stvar u kojoj se berićet nalazi, pa ne nalazi, zapravo su dva različita iskustva.  Objasnimo to jednostavnim primjerom (novcem), kojeg smo svi doživjeli barem jedanput u životu: nekada imamo malo novca, ali bez obzira na to on nam potraje dugo i biva iskorišten uspješno, a u duši osjećamo zadovoljstvo. To je primjer prisustva berićeta u novcu. Nekada pak, imamo znatno veću količinu novca od one iz prvog primjera, ali ga potrošimo “nit' znamo kako, nit' na šta“ pa onda u duši osjećamo tjeskobu. To je slučaj kada u novcu nema berićeta. Dakle, kada se berićet pojavi u nekoj stvari, makar ona bila i količinski mala, on će je obogatiti dugotrajnošću i efikasnošću s jedne, a zadovoljstvom u prsima njenog vlasnika s druge strane. Nasuprot tome, gubitak berićeta u nekoj stvari makar ona bila i količinski velika, prouzrokovat će suprotna dejstva od onog koje prouzrokuje berićet. Da ne stvaramo zabunu, berićet se može pojaviti u količinski malim ali i velikim stvarima, a isto tako može odsustvovati iz takvih stvari. Berićet se, naravno, ne pojavljuje samo u novcu.

U osnovi, berićet se može pojaviti u svim stvarima koje su halal, i koje su u suglasju sa zdravom prirodom, a dijapazon tih stvari je znatno širok, npr: pokretna i nepokretna imovina, zatim zdravlje, znanje, hrana, piće, brak, život općenito, ali i vrijeme. Primjere berićeta možemo naći u životu Poslanika a.s. i njegovih ashaba, ali i u svakom drugom vremenu. Sa ushićenjem slušamo predaje koje govore o tome kako je Poslanik a.s. iz jedne posude s mlijekom koje je količinski bilo dovoljno jednom čovjeku nahranio njih nekoliko ili kada je u jednom ratnom pohodu pozvao svoje saborce da ispred njega saberu hranu koju su imali. Kada su sabrali, vidjeli su da hrane ima malo, za potrebe nekoliko ljudi, a njih je bilo znatno više. Ali kada je Poslanik, a.s., proučio dovu nad njom, svi su se nahranili do sitosti, a hrane je ostalo.

Berićet jeste dar od Boga, koji se daruje na osnovu uzročno-posljedičnih veza. Stoga je važno znati šta to uzrokuje pojavu ili nestanak berićeta u našim dobrima. Tih uzroka ima mnogo, ali ću navesti najvažnije: Halal rad i zarada - na direktan način pozivaju berićet u kuću onog ko tako postupa. Gdje nema halal mala, nema ni berićet hala. Rano ustajanje - pod čim se podrazumijeva ustajanje prije izlaska sunca. I hadisi Poslanika s.a.v.a., ukazuju na ovaj uzrok berićeta, a jedan od njih koji se veže posebno za ramazansko vrijeme je i poznati hadis “Ustajte na sehur, jer je u sehuru berićet.“  Ovaj način sticanja berićeta naši stariji su redovno prakticirali, posebno na selu. Suprotnost nabrojanim stvarima biva uzrokom nestanka berićeta, dakle: kasno ustajanje, haram rad i zarada, nečinjenje dove, nezahvalnost itd. mogu spriječti dolazak berićeta u naša dobra, a samim tim prouzrokovati nam i određene probleme. Jadikovanje zbog nedostatka osnovnih životnih potreba kod običnog svijeta, kao nemogućnost dostizanja svega što je potrebno većim klasama je svakodnevna priča ljudi. Nerijetko konstatujemo: Pa ja sam imao veoma male prihode prije nekoliko godina, sada imam tri puta više, ali sam onda bio dosta bogatiji. Nekada sam sa svojom platom mogao kupiti sve što mi je bilo neophodno, a sada bez kredita ne mogu živjeti, a i tako teško živim. Na pitanje: Gdje si ti prijatelju, ne viđam te odavno? Prijatelj odgovara: Ne znam ni ja gdje sam, nema me nigdje i nemam vremena ni za sebe. Stalno radim, radim... I zaista vrlo često čujemo kako se neko žali da vrijeme brzo prolazi, da nema berićeta u vremenu, te da stalno kasni. Da li smo razmišljali o fenomenu “kratkoće vremena“? Satovi nikada nisu preciznije mjerili vrijeme, a uz to više i nisu luksuz koji sebi mogu priuštiti samo bogataši! Svaki dan se sastoji od 24 sata! Pa, zašto je “vrijeme kratko“?!

Dajući odgovor na postavljeno pitanje moglo bi se puno govoriti, analizirati okolnosti u kojima živimo, elaborirati razne probleme, ali, sigurno, činimo grešku ako nam je cilj da krivicu prebacimo na vrijeme. Vrijeme je uvijek isto, samo mi različito žurimo. Stvoreni smo od žurbe, kako nas Allah, dž.š., obavještava, i prestat ćemo kasniti onda kada prihvatimo tu činjenicu i svoj život uredimo na odgovarajući način. Žurba je razlog da hitamo za rješenjem kada nas zadesi neki problem, ne razmišljajući dovoljno o samom problemu, njegovoj prirodi, te umjesto rješenja napravimo još veći problem.

Čovjek je stvoren od žurbe!“[132]

Jedne prilike je hazreti Ali, čuo nekog čovjeka koji, nakon završenog namaza, na brzinu reče:

 “Allahu moj, oprosta od Tebe tražim, i kajem Ti se!“ – na šta mu hazreti Alija  reče: “O ti! Izgovaranje istigfara i tevbe na brzinu – je lažno pokajanje i kajanje, tako da tvoje “pokajanje“ zahtijeva još jedno pokajanje!“

Pogledajmo inače današnje stanje čovjeka. Izmislio je veliki broj sredstava koja su tu da mu uštede vrijeme. Avioni, automobili, računari-kompjuteri, ovo-ono. Sve je imalo  i ima ulogu da čovjek uštedi na vremenu. Umjesto dan hoda pješke ili konjem nekad do Sarajeva iz našeg Konjica mi sad stižemo za manje od sahat vremena. Prije  nam je trebalo čitav dan da sjekirom posječemo stablo i isječemo ga na ćutuke, a sad to uradimo za sahat vremena  motorkom i još hiljadu primjera. No, stari svjedoče a i mi se donekle sjećamo, manje ili više, da su oni imali vremena a mi smo danas u stalnoj žurbi.

Šest zbirki sahih hadisa, na čelu s Buharijom i Muslimom, složne su u spomenu hadisa kojeg prenosi Enes, r.a., koji govori: “Za Poslanika, s.a.v.s., je prilikom njegove ženidbe sa Zejnebom moja majka Ummi Sulejm zamijesila hurme, maslo i sir i napravila jelo, stavila ga u glinenu posudu i rekla: ’Enese! Odnesi ovo Poslaniku, s.a.v.s., i reci: poslala ti je ovo moja majka, ona te selami i rekla je: ovo ti je od nas, skromno je, Allahov Poslaniče.’ Otišao sam i rekao mu, a on reče: ’Spusti to’, zatim reče: ’Idi i pozovi toga i toga..., zatim toga i toga’, spominjući ljude poimenice, ’i pozovi koga sretneš.’ Pozvao sam one koje je imenovao i one koje sam susreo i kad sam se vratio kuća je bila prepuna ljudi.” Neko upita Enesa: “Koliko vas je bilo?” Reče: “Približno tri stotine. Vidio sam kako je Poslanik spustio ruku na jelo i izgovorio ono što ga je Allah uputio, a zatim počeo pozivati po desetoricu da jedu iz posude i govorio im: ’Spomenite Allahovo ime i neka svako od vas jede onoliko koliko ga sljeduje.’” Nastavio je: “I jeli su dok se nisu zasitili, ulazili su i izlazili u grupama dok svi nisu jeli, zatim mi reče Poslanik: ’Enese, podigni’, pa podigoh i ni sam ne znam da li je bilo više hrane kad sam spustio ili kad sam podigao”.

Često donošenje salavata na Poslanika doprinosi našem bereketu. Jedini imperativ koji nam je došao od strane Allaha Uzvišenog u cijem izvršavanju sudjeluje i Allah Uzvišeni je donošenje salavata na Allahova Poslanika, što svakako ukazuje na važnost i značaj toga imperativa, ali i vrijednost njegova izvršavanja. Allah Uzvišeni kaže: “Uistinu Allah Uzvišeni i meleki Njegovi donose salavat na Vjerovjesnika. O pravovjerni, donosite i vi na njega salavat i selam.”[133]

Navešćemo i nekoliko, od jako vleikog broja hadisa na ovu temu:

„Najpreci ljudi na Kijametskom danu su mi oni koji najviše donose salavate na mene.”

“Ko donese na mene jedan salavat, Allah donese na njega deset.”

“Ko donese na mene jedan salavat, Allah donese na njega deset salavata, umanji mu se deset grijeha i podigne deset stepeni (deredžat).”

“Meleki neprestano donose salavat na onoga koji donosi salavat na mene, pa neka to rob umanji ili uveća.”

“Mnogo i često donosite salavat na mene, jer je vaš salavat na mene oprost za vaše grijehe.”

“Ponižen i osramoćen bio čovjek kod koga se ja spomenem, a on ne donsese salavat na mene; ponižen i osramoćen bio čovjek koji dočeka Ramazan, pa mu prođe prije nego mu se oprosti; ponižen i osramoćen bio čovjek kod kojeg roditelji dočekaju starost, a ne uvedu ga u Džennet.”[134]

Pri donošenju salavata Poslanik, s.a.v.a.s., je opomenuo da to ne činimo na krnjav način i pojasnio da u salavatu treba spomenuti i njegovu porodicu- Ehlul-bejt. Ja sam, stoga najčešće u ovoj knjizi koristio skraćenicu s.a.v.a.s. – sallallahu alejhi va alihi ve selem ili s.a.v.a., (Allahov blagoslov i mir na njeg i njegovu porodicu!).


Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.