Sun12092018

Last updateFri, 07 Dec 2018 1pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI Muvetta': Poglavlje o hadždžu (1 dio)

Muvetta': Poglavlje o hadždžu (1 dio)

382. Obavijestio nas je Malik, pričao mi je meni pouzdan prenosilac, da je Ibn Omer, r.a., obukao ihrame u mjestu Uja'(Bejtul-Makdis, Jerusalem).

Muhammed je rekao: "Mi ove hadise prihvatamo, jer su ovo mikati koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odredio, tako da svaki onaj koji bude namjeravao obaviti hadž ili 'umru, ne treba ih preći bez ihrama i nijjeta. A Što se tiče ihrama Ibn Omera, r.a., kod mjesta El-Fur, koje dolazi nakon Zul-Hulejfe i bliže je Mekki, treba znati da za stanovnike Medine ima olakšica da mogu obući ihrame i početi sa obavljanjem propisa od El-Džuhfe. jer je i to jedan od mikata. Do nas je (predajom) došlo da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "'Ko od vas bude želio da ostane u svojoj odjeći do El-Džuhfe, neka tako učini!1' O tome nas je obavijestio Ebu Jusuf od Ishaka ibn Rasida, a on prenio od Ebu Dž'afera Muhammeda ibn 'Alija, a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s."

 

Oblačenje i li rani a nakon klanjanja namaza i na mjestu gdje ustane deva

383. Obavijestio nas je Malik. pričao nam je Nafi" od Ibn Omera. r.a., da je Omer, r.a., klanjao u džamiji u Zul-Hulejfi, pa nakon što bi se njegova deva uspravila, donio bi nijjet i telbijju.

384. Obavijestio nas je Malik, pričao nam je Musa ibn "Ukbe od Salima ibn Abdillaha daje čuo Ibn Omera. r.a.. da kaže: LtOvo je vaša El-Bejda za koju neistinito iznosite da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., tu naglas donio nijjet, a on to nije tu učinio, nego kod mesdžida u Zul-Hulejfi (odnosno nakon što je klanjao namaz na tom mjestu).'


Muhammed veli: "Mi prihvatamo ove hadise. Ako Čovjek bude htio. može donijeti nijjet (za hadž ili "umru) nakon obavljenog namaza, ili nakon što se uspravi na svojoj devi. I jedno i drugo je lijepo, a tako smatra Ebu Hanife. Allah mu se smilovao, i većina naših pravnika,"

 

Telbijja

385. Obavijestio nas je Malik. pričao nam je Nafi' od Ibn Omera, r.a., da je telbijja Allahovog Poslanika, s.a.v.s., glasila: "Lebbejkallahumme, lebbejk, lebbejke la šerike leke lebbejke, innel-hamde ven-ni'mete leke vel-mulk, la šerike lek."
(Odazivam Ti se moj Gospodaru, odazivam, odazivam Ti se. Ti nemaš sudruga, odazivam Ti se, zaista Tebi pripada svaka zahvala i vlast i od Tebe je svaka blagodat, Ti nemaš sudruga.) Abdullah ibn Omer, r.a., je na ove riječi još dodavao: "Lebbejke, lebbejke, lebbejke ve sa'dejke, vel-hajru bijedejke, lebbejke ver-ragbau ilejke vel-'amel." (Odazivam Ti se, odazivam Ti se, odazivam Ti se i molim od Tebe pomoć da me učvrstiš u pokornosti Tebi. svo dobro je u Tvojim rukama, odazivam Ti se, moja djela i dove su upućeni Tebi.)

 

Kada se prekida učenje telbijje?

386.  Obavijestio nas je Malik, pričao nam je Muhammed ibn Ebi Bekr es-Sekafi da je pitao Enesa ibn Malika, r.a., dok su u prijepodnevnom vremenu odlazili na Arefat: "Sta ste radili u ovom danu zajedno sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.?" Odgovorio je: "Neki su učili telbijju, pa im se nije zamjerilo, a neki su donosili tekbire, i njima se to nije zamjerilo."

387. Obavijestio nas je Malik, pričao nam je Ibn Šihab od Abdullaha ibn Omera. r.a.. daje rekao: "Vidio sam ljude da sve to prakticiraju, ali mi dajemo prednost donošenju tekbira."
Muhammed veli: '"Mi se ovoga držimo, s tim što kažemo daje učenje telbijje pritvrdeno na taj dan (9. zul-hidždžeta). a donošenje tekbira se ni u kom slučaju ne smatra pogrešnim. Učenje telbijje treba biti u njezinom vremenski određenom periodu (tj. u periodu i hrama)."

388.  Obavijestio nas je Malik, pričao nam je NatV da je Abdullah ibn Omer, r.a., prekidao učenje telbijje neposredno pred ulazak u harem pa do završetka tavafa oko Ka'be i s'aja između Saffe i Merve, zatim je ponovo učio telbijju sve dok se ne bi u ranim jutarnjim satima zaputio sa Mine na Arefat i u tom periodu je također prekidao učenje telbijje.

389.  Obavijestio nas je Malik, pričao nam je Abdur-Rahman ibnul-Kasim da je 'Aiša, r.a., prekidala učenje telbijje kada bi se uputila ka Arefatu.

390. Obavijestio nas je Malik. pričao nam je "Alkame ibn Ebi Alkame da mu je njegova majka kazivala da je 'Aiša, r,a., boravila na Arefatu na mjestu Nemire, zatim je promijenila

mjesto (zbog izbjegavanja gužve), pa je boravila u mjestu Erak (u neposrednoj blizini Nemire). Učila je telbijju sve dok je bila na tom mjestu boravka, zajedno sa onima koji su bili u njenom društvu. Pa kada je krenula jašući (na devi) prema Arefatu, prekinula bi sa učenjem telbijje. Boravila je u Mekki nakon hadždža, pa uoči nastupanja mjeseca muharrema, napustila je Mekku i uputila se u pravcu El-Džuhfe gdje se zadržala neko vrijeme sve dok nije ugledala mlađak mjeseca muharrema, a potom bi donijela nijjet i telbijju za 'umru.
Muhammed je rekao: "Ko bude mufrid268 ili karin269 učit će telbijju sve dok ne baci prvi kamenčić na džemretu (el-'Akabi) prvi dan Kurban-bajrama kada prekida sa učenjem telbijje. A ko bude odlučio da obavi posebno 'umru.270 donosit će telbijju sve dok ne dođe do jemenskog ugla K'abe prilikom tavafa. To potvrđuju predaje koje se prenose od Ibn 'Abbasa i drugih, a ujedno je to i mišljenje Ebu Hanife. Allah mu se smilovao, kao i većine naših pravnika.1

1-Ifrad je vrsta hadždža kada hadžija na mikatu učini nijjet da će obaviti samo obrede hadždža. a nakon što upotpuni obrede hadždža. može otići do mjesta Ten'im gdje zanijjeti da će obaviti 'umru. Hadžija koji se odlučio za ovu vrstu hadždža se naziva mufrid.

Vrsta hadždža kada hadžija odluči obaviti hadždž i 'umru zajedno se naziva kiran. a hadžija koji se opredijelio za ovu vrstu hadždža se naziva karin.
Temettu1 je obavljanje propisa 'umre u mjesecima hadždža (ševval, zul-ka'de i zul-hidždže). a zatim obavljanje propisa hadždža. Takva osoba se naziva mutemetti'.

 

Učenje telbijje naglas

391. Obavijestio nas je Malik, pričao namje Abdullah ibn Ebi Bekr ibn Muhammed ibn 'Arar ibn Hazm daje Abdul-Melik ibn Ebi Bekr ibnul-Haris ibn Hišam prenio da gaje Hallad ibn es-Saib el-Ensari, koji je iz plemena Benul-Harisa ibnul-Hazredža. obavijestio prenoseći od svog oca da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Došao mi je Džibril, a.s., i naredio mi da zapovjedim svojim ashabima, ili onima koji su sa mnom, da glasno uče telbijju."
Muhammed je rekao: "Ovo mi prihvatamo i kažemo da je učenje telbijje naglas bolje i ef'dalnije, a to je stav i Ebu Hanife, Allah mu se smilovao, kao i većine naših pravnika."

 

Obavljanje hadždža i 'umre zajedno (kiran)

392. Obavijestio nas je Malik, pričao nam je Muhammed ibn Abdir-Rahman ibn Nevfel el-Esedi da mu je Sulejmart ibn Jesar kazivao da je u društvu ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bilo onih koji su donijeli nijjet da će obaviti samo hadždž (ilrad), bilo je i onih koji su odlučili obaviti prvo 'umru (pa nakon toga hadždž-temettif), a također je bilo i onih koji su odlučili sastaviti hadždž i 'umru zajedno (kiran). Sulejman veli: "Ihrama su se oslobodili oni koji su odlučili obaviti 'umru (nakon Što su i izvršili sve obrede umre), dok su oni koji su odlučili obaviti samo hadždž ili sastavili hadždž i 'umru ostali u ihramima (sve dok nisu bacili kamenčiće na DžemretuI-'Akabi)."
Muhammed veli: "Ovo mi prihvatamo. a to je stav Ebu Hanife. Allah mu se smilovao, i većine ostalih."

393. Obavijestio nas je Malik. pričao nam je Nafi" da je Abtlullah ibn Omer. r.a., krenuo da obavi 'umru za vrijeme smutnje (fitne)272, pa je rekao: "Ako budem spriječen da tavafim oko Ka'be, učinit ćemo onako kako smo učinili i u doba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., (na Hudejbijji)." Nafi' kazuje: "Ibn Omer se zaputio (u pravcu Mekke), pa je izgovorio nijjet naglas, započeo sa učenjem telbijje (na mikatu) i nastavio put. Nakon što se popeo na uzvisinu El-Bejda', okrenuo se prema svojim drugovima i rekao im: 'To su dvije slične stvari (hadždž i umra). Budite svjedoci da sam se ja obavezao da ću obaviti hadždž zajedno sa "umroni. zatim je nastavio put, pa kad je stigao (na odredište, u Mekku), učinio je tavaf oko Ka'be i izvršio sedam tavafa (odlazaka i dolazaka) između Saffe i Merve, a da tome nije ništa više dodao smatrajući da je to dovoljno za ispravnost hadždža i 'umre. Također je zaklao kurban (hedj).

394. Obavijestio nas je Malik. pričao nanije Sadeka ibn Jesar el-Mekki: "Slušao sam Abdullaha ibn Omera (kada je govorio 0 propisima hadždža i "umre), a posjetili smo ga na dva ili tri dana prije nastupanja 8. zul-hidždžeta (jevmut-tervijeh), a pored nas su inu došli i mnogi drugi ljudi koji su mu postavljali pitanja, a među njima je bio i neki čovjek iz Jemena, nepocesljane kose koji ga upita: 'O F.bu Abdir-Rahmane! Ja sam spleo kosu u pletenice, pa sam odlučio obaviti 'umru (odvojeno od hadždža-temettu"), pa šta ti misliš o tome?'Ibn Omer mu odgovori: "Da sam bio s tobom kada si donosio nijjet, naredio bih ti da učiniš nijjet za hadždž i 'umru zajedno. Kada stigneš u Mekku, obaviš tavaf (sedam krugova) oko Ka'be i krećeš se između Saffe i Merve (s'aj), i ostaješ u ihramima koje ne skidaš sve dok ne obaviš sve obrede hadždža i 'umre prvog dana Kurban-bajrama. Zatim zakolješ svog kurbana." Ibn Omer mu je rekao i ovo: "Otkloni onaj dio kose koji strši i izvrši otkup." Jedna žena koja se nalazila u kući priupita: "A u Čemu se sastoji otkup, 0 Ebu Abdir-Rahmane?" On odgovori: "Njegov otkup čine tri stvari (klanje deve. krave ili ovce). Svaka od njih tri su za njega otkup." Ibn Omer je zatim ušutio, pa kad smo htjeli da izađemo obrati nam se riječima: "Tako mi Allaha, kad ne bihmogao zaklati ništa drugo osim ovce, to bi mi bilo draže nego da postim."

Muhammed je rekao: "Mi ovo prihvatamo i kažemo da je kiran bolji i efdalniji od ostalih vrsta obreda, kao što je rekao Abdullah ibn Omer, r.a. Pa ko obavlja 'umru, te je učinio tavaf i sa"j, a već je nastupilo vrijeme hadžskih obreda, neka skrati kosu, a zatim neka donese nijjet za hadždž, pa će prvog dana Kurban-bajrama obrijati glavu, nakon toga dovoljno mu je da zakolje ovcu. kao što kaže Abdullah ibn Omer, a to su i riječi Ebu Hanife, Ali ah mu se smilovao, i većine naših pravnika."

395. Obavijestio nas je Malik. pričao nam je Ibn Sihab da mu je Muhammed ibn Abdillah ibn Neufel ibnuI-Haris ibn Abdil-Muttalib govorio da je čuo S'ada ibn Ebi Vekkasa i Ed-Dahhaka ibn Kaj sa, u godini u kojoj je Mu'avija ibn Ebi Sufjan obavljao hadždž, da spominju hadždž temettu\ (tj. obavljanje propisa 'umre u mjesecima hadždža a zatim obavljanje propisa hadždža), pa Ed-Dahhak ibn Kajs reče: "To ne čini, osim neznalica koji ne poznaje naredbe Uzvišenog AHaha." Na te riječi S'ad ibn Ebi Vekkas odgovori riječima: "Ružno li je to što si izustio! Tako je hadždž obavljao (temettir) Allabov Poslanik, s.a.v.s., a i mi sa njim,"
Muhammed je kazao: "Hadždž kiran (hadždž i "umra koji su obavljeni sastavljeno) je bolji od pojedinačnog (ifrad) hadždža i pojedinačne (ifrad) "umre. Kada hadžija bude obavljao hadždž kiran. tavafit će oko Ka'be i Činit će sraj između Saffe i Merve. sve to u sklopu 'umre. Ponovo će tavafiti kada bude obavljao hadžske propise, a nakon tavafa će ponovo Činiti s'aj koji je ovaj put dio hadžskih obreda. Više volimo da to budu dva tavafa i s'aja, umjesto jednog. To je utemeljeno na predaji od Alije ibn Ebi Taliba, r.a., da je on naredio osobi koja obavlja kiran hadždž da obavi dva tavafa i dva s'aja. Mi to prihvatamo. a to je i mišljenje Ebu Hanife, Allah mu se smilovao, i većine naših pravnika."

396. Obavijestio nas je Malik. pričao nam je Nafi' od Abdullaha ibn Omera, r.a., da je Omcr ibnul-Haltab, r.a., rekao: "Razdvojite vaš hadždž od 'umre, jer je potpunije za vaš hadždž i 'umru da 'umru obavljate izvan mjeseci u kojima je hadždž (tj.
izvan mjeseci ševvala. zul-k'adeta i prvih devet dana zul-hidždžeta)."
Muhammed je rekao: "Čovjek može obaviti "umru i vratiti se svojoj kući, zatim obaviti hadždž i vratiti se svojoj kući tako da obavljanje tih obreda bude u toku dva putovanja. To je bolje nego da sastavi hadždž i 'umru (kiran) u toku jednog putovanja. Ali, opet,
je bolji od pojedinačnog obavljanja hadždža (ifrad) kao i "umre čiji nijjet se donosi iz Mekke (a ne od mikata). On je također bolji od temettu* i ifrad hadždža koji se započinje u Mekki. jer kod kiran hadždža polazišna tačka njegovog hadždža i * umre je zemlja iz koje dolazi, a ako obavlja hadždž temettu' onda je polazišna tačka njegovog hadždža Mekka. Ako bi obavljao hadždž ifrad. njegova "umra je onda mekanska, zato je hadždž kiran najbolji i najefdalniji. To je mišljenje Ebu Hanife, AIlah mu se smilovao, i većine naših pravnika."

397, Obavijestio nas je Malik, pričao nanije Abdullali ibn Ebi Bekr ibn Muhammed ibn "Amr ibn Hazm da mu je 'Amra bini Abdir-Rahman ispričala daje Zijad ibn Ebi Sufjan napisao poruku "Aiši, r.a.. u kojoj je obavještava daje Ibn 'Abbas, r.a., rekao: "Ko bude imao namjeru zaklati kurban, zabranjeno mu je činiti sve ono što je zabranjeno i muhrimu (hadžiji koji je počeo sa obavljanjem hadžskih propisa), a ja (Zijad) sam poslao kurbana (da se zakolje u Mekki), pa mi napiši ono što mi naređuješ, ili naredi onome koji vodi kurbana kako da postupi!" 'Amra veli da je "Aiša, r.a., rekla: "Nije tako kao što tvrdi Ibn "Abbas, ja sam svojim rukama pravila ogrlice za kurbane Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zatim ih je Allahov Poslanik, s.a.v.s., označio, a poslao je i kurbane koje je vodio moj otac, pa AIlahovom Poslaniku, s.a.v.s., nije ništa bilo zabranjeno što mu je Allah, dž.š., dozvolio, a onda je zaklao te kurbane."
Muhammed je kazao: "Mi ovo uzimamo kao ispravno. Zabrane se odnose na osobu koja se zaputi u Mekku vodeći sa sobom kurbana, odnosno goneći pred sobom devu koju je označio da će je žrtvovati kao kurban. Ta osoba je muhrim i ona se kreće u pravcu Mekke sa svojim kurbanom s namjerom da obavi hadždž ili "umru. A ona osoba koja je mukim u mjestu stanovanja, ona nije muhrim i na nju se ne odnose zabrane, naprotiv njoj je sve to dozvoljeno. To je mišljenje i Ebu Hanife. Allah mu se smilovao."

 

Obilježavanje i označavanje deva

398, Obavijestio nas je Malik, pričao nam je Naff da je Abdullah ibn Omer, r.a., kada je vodio kurbana (hedj) iz Medine, obilježio bi ga (ogrlicom) i označio (oštricom noža ili nečega drugog pustivši krv na devinoj grbi) u Zul-Hulejfi. Prvo bi ga obilježio, a potom označio na jednom mjestu, okrenuvŠi ga prema kibli. Obilježio bi ga sa dvije ogrlice na nogama, a označio bi ga tako Što bi im malo zarezao lijevu stranu (devine) grbe, zatim je vođena sa njim, sve dok ne bi bila zaustavljena na mjestu gdje su ljudi stajali na Arefatu, a nakon toga bi bila povedena sa njima, onda kada bi i oni krenuli. Kada bi došao na Minu, ujutro prvog dana Kurban-bajrama, zaklao bi kurban prije nego što bi obrijao glavu ili skratio kosu. Deve je klao svojom rukom u stojećem položaju povezavši im noge274 i okrenuvŠi ih prema kibli, a njihovo meso je jeo i nahranio bi njime druge.

399.   Obavijestio nas je Malik. pričao nam je Naff da je Abdullah ibn Omer, r.a., prilikom označavanja svoje deve puštanjem krvi iz njezine grbe učio: "Bismillahi, va Allahu ekber (u ime Allaha. Allah je najveći)."

400. Obavijestio nas je Malik. pričao nam je Nafi" da je Abdullah ibn Omer, r.a., označavao svoje deve puštanjem krvi na lijevoj strani njene grbe, osim u slučaju kada su bile jedna do druge pa nije imao mogućnosti da im priđe s te strane onda je puštao krv na desnoj strani grbe. Prilikom njihovog označavanja bi ih okrenuo prema kibli i pritom izgovarao: Bismillahi, va Allahu ekber. Označavanje i klanje je vršio svojom rukom, dok su deve bile u stojećem položaju.
Muhammed je rekao: "Mi ovo prihvatamo i kažemo da je označavanje kurbana ogrlicama bolje od njihovog označavanja puštanjem krvi, a i ovo drugo je lijepo. Također smatramo da puštanje krvi biva na lijevoj strani devine grbe. osim u situaciji kada su poredane jedna do druge pa im se ne može prići s lijeve strane, onda označavanje može biti sa bilo koje strane, lijeve ili desne."

 

O onome koji se namiriše prije (oblačenja) ihrama

401. Obavijestio nas je Malik. pričao nam je Nafr od Eslema.
uge Omera ibnul-Hattaba, r.a., da je Omer ibnul-Hattab osjetio iris dok je boravio u mjestu Sedžera, pa je upitao: "Čiji je ovo iris?" Mu'avija ibn Ebi Sufjan odgovori: "Moj, o vladaru
ravovjernih." A Omer na to reče: "Tvoj je, Boga mi."
Vavija nastavi pa reče: "O vladaru pravovjernih, Ummu abiba me je namirisala njime", a Omer na to reče:
Naređujem ti da se vratiš i sapereš ga."

402. Obavijestio nas je Malik. pričao nam je Es-Salt ibn ubejd od više članova svoje porodice koji kažu da je Omer ibnul-attab, r.a., osjetio miris dok je bio u mjestu Sedžera, a pored jega je stajao Kesir ibnus-Salt. Omer je upitao: "Čiji je ovo
iris?" Kesir odgovori: "Moj, namazao sam njime svoju kosu i tio sam je obrijati." Omer mu reče: "Idi do vode (koja se skupila oko stabla palme) i njome isperi kosu i tako očisti svoj glavu (od mirisa)." Tako je Kesir ibnus-Salt i učinio.

Muhammed veli: uOvo prihvatamo i ja smatram da se muhrim ne treba namirisavati prije ihrama. Izuzetak je situacija ako bi se muhrim namirisao. a zatim okupao. Ebu Hanife, pak, nije smatrao da postoji zapreka u tome."

 

O onome ko bude vodio sa sobom kurban, pa mu se nešto desi na putu, ili se zavjetuje da će zaklati devu

403. Obavijestio nas je Malik. pričao nam je Ibn Šihab ez-Zuhri od Se'ida ibnul-Musejjeba da je govorio: "Ko dobrovoljno bude htio zaklati kurban kojeg vodi sa sobom, zatim mu se približi kraj, pa ga za kolje, neka ogrlice kurbana natopi njegovom krvlju, pa onda neka ostavi kurban ljudima koji će jesti njegovo meso i na taj način se iskupio. Ali ako bi jeo odmesa svog kurbana ili naređivao da se jede od njega, dužan je da plati protuvrijednost mesa kojeg je pojeo."

404. Obavijestio nas je Malik. pričao nanije Hišam ibn 'Une od svog oca da je onaj koji je poznavao praksu AIlahovog Poslanika, s.a.v.s. (Nadžije el-Eslemi), upitao: "Allahov Poslanice, kako ćemo postupati sa kurbanom koji je na umoru?" Allahov Poslanik, s.a.v.s. je odgovorio: "Zakolji ga i zamoči ogrlice kurbana u njegovu krv, i omogući ljudima da uzmu meso i njime se hrane."

405.  Obavijestio nas je Malik. pričao nam je Abdullah ibn Dinar: "Viđao sam sina Omera ibnul-Hattaba, r.a., kako na hadždžu žrtvuje za kurban po dvije deve, a na "umri jednu devu." Pored toga je rekao: "Vidio sam ga da na 'umri kolje svoju devu u stojećem položaju u jednom kraju dvorišta Halida ibn Esida u sklopu kojeg je bila i njegova kuća." Također prenosi i sljedeće: "Vidio sam ga kako probada kopljem donji dio devinog vrata čija je oštrica izašla ispod njezine plećke."

406. Obavijestio nas je Malik, pričao nam je Ebu Dž'afer el-Kari" da je vidio Abdullaha ibn 'AjjaŠa ibn Ebi Rebi'u da je jedne godine prinio za kurban dvije deve, jedna od njih je bila veoma dugačkog vrata (buhtijja).

Muhammed je rekao: "Mi ovo prihvatamo i kažemo da se sa životinjom kojoj se približi kraj na putu (prema Mekki) postupa na navedeni način, a ljudima se omogući da se nahrane mesom tog kurbana. Mi ne dozvoljavamo da to meso kozumira iko drugi, osim onoga kojem je ono neophodno za prehranu."

407. Obavijestio nas je Malik. pričao nam je Nafr da je Abdullah ibn Omer, r.a.. govorio: "Kurban (hedj) je ona životinja koja se obilježi ogrlicom, puštanjem krvi, i sa njom se boravi na Arefatu."

 

408. Obavijestio nas je Malik, pričao nam je Nafi7 da je AbduIIah ibn Omer. r.a., rekao: "Ko se zavjetuje da će žrtvovati devu ili kravu za kurban, onda je on obilježi posebnom ogrlicom i puštanjem krvi, zatim je vodi sa sobom i zakolje u blizini Bejtullaha ili na Mini prvog dana Kurban-bajrama. Nijedno drugo mjesto nije za to predviđeno, osim spomenutih. A ko se zavjetuje da će žrtvovati za kurban deve ili krave (koje nisu predviđene da se kolju na spomenutim mjestima), dozvoljeno mu je da ih žrtvuje na bilo kojem mjestu koje odabere."
Muhammed veli: "Ovo su riječi Ibn Omerove, a od Vjerovjesnika, s.a.v.s., i njegovih ashaba je preneseno da su oni dali olakšicu kada se radi o klanju deve i krave, pa su onome koji se zavjetuje dozvolili da to učini na bilo kojem mjestu po njegovom izboru. Neki učenjaci su rekli: "Hedj se žrtvuje u Mekki, jer Allah. dž..š., kaže: 'Hedj koji će stići do K/abe* (El-Maide. 95.), a to nije rekao za kurban koji ima namjeru zaklati na nekom drugom mjestu po slobodnom izboru." Iz toga se izuzima situacija kada bi imao namjeru kurban zaklati u granicama Harema, onda mu to nije dozvoljeno osim u okviru tih granica. To je mišljenje Ebu Hanife, Ibrahima en-Neha'ija i Malika ibn Enesa."

409. Obavijestio nas je Malik, pričao mi je "Amr ibn 'Ubejd el-Ensari da je upitao Se'ida ibnuI-Musejjeba o svojoj ženi koja se obavezala zavjetom da će zaklati za kurban "bedene" (devu ili kravu). Se'id reče: ""Budn"(množina od '"bedene"') su deve, a mjesto predviđeno za klanje deva je Harem (Bejtul-'Atik), osim u slučaju da je imenovala neko drugo mjesto na zemlji, pa će tada primjeri kurban na imenovanom mjestu. A ako ne bude mogla žrtvovati devu, onda na njezino mjesto dolazi krava, a ako ne bude u mogućnosti žrtvovati ni kravu, onda deset grla sitne stoke." lAmr veli: "Onda sam isto pitanje postavio i Salimu ibn Abdillahu, pa je dao identičan odgovor Se'idovom, osim što je rekao: '...a ako ne bude u mogućnosti žrtvovati kravu, onda sedam grla sitne stoke.' Zatim sam otišao kod Haridža ibn Zejd ibn Sabita, pa sam i njega isto upitao, na što mi je odgovorio poput Salima, i na kraju sam se obratio Abdullahu ibn Muhammedu ibn Aliji, te mi je i on dao potpuno isti odgovor kao i Šalim ibn Abdillah."
Muhammed veli: ""Budn" je riječ koja ima značenje (velikog kurbana) deve ili krave, tako da ona žena koja se zavjetovala ima pravo na izbor i da jedno od spomenutog prinese kao kurban, osim u slučaju kada donese nijjet da taj kurban žrtvuje u granicama Harema Mekke, jer ga onda mora žrtvovati u tim granicama i tada će on biti hedj. U velikom kurbanu (deve i krave) može učestvovati sedam osoba, ne više od toga. Ovo je mišljenje kako Ebu Hanife. tako i većine naših pravnika.''

 

O čovjeku koji vodi velikog kurbana, pa bude prisiljen da ga uzjaše

410. Obavijestio nas je Malik, pričao nam je Hišam ibn *Urve od svog oca daje rekao: "Ako budeš primoran da uzjašeš na svog kurbana (devu ili kravu), učini to kako dolikuje." (tj. nemoj ga iscrpljivati, ili mu bol nanosili),

411. Obavijestio nas je Malik, pričao nam je Ebuz-Zinad od El-E'aredža, a on od Ebu Hurejre, r.a.. da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., prošao pored Čovjeka koji je vodio devu (za kurban), pa mu je rekao: "Uzjaši je!" Čovjek mu odgovori: "To je veliki kurban", a nakon dva puta Poslanik, s.a.v.s., mu oštro reče: "Uzjaši je, teško tebi! (ako me ne poslušaš)""

412.   Obavijestio nas je Malik, pričao nam je Naff da je Abdullah ibn Omer. r.a., govorio: "Ako deva bude imala mladunče (devče) sa sobom, neka ga vlasnik povede sa njom i /akolje ga zajedno sa njegovom majkom, a ako bude slabo toliko da ne može hodati, neka ga postavi na njezina leđa i dovede do mjesta gdje će biti zajedno žrtvovani."

 

O muhrimu koji ubije krpelja (vaš, buhu i si.), ili otkine dlaku

414. Obavijestio nas je Malik da mu je Nafi* rekao: "Muhrimu nije dozvoljeno da išta čupa od svojih dlaka, niti ih smije brijati, a ni potkresati. Iz toga se izuzima ako bi ga pogodila kakva bolest (kožna i si.), ali je tada dužan da izvrši otkup u skladu sa naredbom Uzvišenog Allaha (u suri El-Bekare, 196. ajet). Također mu nije dopušteno da obreže nokte, ubije vaš, niti da je sa glave, kože, tijela, ili odjeće ukloni. Nije mu dozvoljeno da lovi divljač, niti da naređuje lov ili ukazuje na mjesto lovine."
Muhammed je rekao: "Mi ovo prihvatamo, a ujedno je to mišljenje i Ebu Hanife, Allah mu se smilovao

 

Puštanje krvi (hidžama) za onoga koji je u ihramima

415. Obavijestio nas je Malik. pričao nam je Nafr da je Abdullah ibn Omer, r.a., govorio: "Muhrim ne treba puštati krv (zarezujući kožu u kupicu), osim u nuždi kada je to neophodno učiniti."
Muhammed konstatira: "'Nema smetnje da muhrim pusti krv (sebi ili drugome), s tim da neće brijati glavu (ili dlačice na drugom dijelu tijela). Preneseno nam je da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., puštao krv dokje postio i bio muhrim, zato mi ovo prihvatamo, a to je stav i Ebu Hanife, Allah mu se smilovao, kao i većine naših pravnika."

 

O muhrimu koji pokrije svoje lice

416. Obavijestio nas je Malik, pričao nam je Abdullah ibn Ebi Bekr da mu je Abdullah ibn Rebi'a kazivao: "Vidio sam Osmana ibn 'Affana, r.a., u mjestu El-'Ardž kada je bio muhrim jednog ljetnog dana, a svoje lice je držao pokriveno vunenim crvenkastim prekrivačem. Pred njega je doneseno meso divljači, pa je rekao: "Jedite!" Ljudi ga upitaše: "Zar ti nećeš jesti?" On odgovori: "Ja nisam poput vas (jer je muhrim. a oni nisu), a ovo je ulovljeno radi mene."

417. Obavijestio nas je Malik, pričao nam je Nafi" da je Abdullah ibn Omer. r.a.. govorio: "Ono što je iznad brade, muhrimu nije dozvoljeno pokriti/'
Muhamied veli: "Mi prihvatamo riječi Ibn Omera, a to je mišljenje Ebu Hanife. Allali mu se smilovao, i većine naših pravnika.

 

Muhrimu je dozvoljeno oprati glavu i okupati se

418.   Obavijestio nas je Malik, pričao nam je Naff da Abdullah ibn Omer, r.a., nije prao glavu dok je bio u ihramima, osim ako bi polucirao.

419.  Obavijestio nas je Malik. pričao nam je Zejd ibn Eslem od Ibrahima ibn Abdillaha ibn Hunejna, a on prenio od svog oca da su Abduilah ibn 'Abbas i El-Misver ibn Mahreme razišli u mišljenju (oko toga da lije muhrimu dozvoljeno kupanje) u mjestu El-Ebva,280 pa ibn 'Abbas, r.a., reče: "Muhrimu je dopušteno oprati glavu", a El-Misver reče: "Ne, nije." Tada je Ibn 'Abbas poslao Abduilah ibn Hunejna Ebu Ejjubu, r.a., da njemu postavi isto pitanje, pa ga zatekao da se kupa zaklonjen haljinama od pogleda. El-Misver kazuje: "Nazvao sam mu selam, pa me upita: 'A ko si ti?' Odgovorih mu: 'Ja sam Abduilah ibn Hunejn, poslao me tebi Ibn 'Abbas da te upitani ako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao muhrim, prao svoju glavu?' Ebu Ejjub rukom spusti haljine koje su ga zaklanjale samo toliko da mu vidim glavu, zatim naredi čovjeku koji mu je posipao vodu: "Pospi vode!, pa mu je polio vodu po glavi, zatim je rukama istrljao kosu naprijed i nazad,pa je nakon toga kazao: "Ovako sam ga vidio da postupa."

420. Obavijestio nas je Malik. pričao nam je Humejd ibn Kajs el-Mekki od "Ataa ibn Ebi Rebaha da je Omer ibnul-Hattab, r.a., rekao Palu ibn Munjetu koji je Omeru polijevao vodu dok se on kupao: "Pospi mi po glavi!", a Pala mu reče: "Da li želiš da to učinim? Ako mi narediš, ja ću ti posuti." Omer mu naredi: "Polij mi vodu, zaista voda još vise Čini kosu raštrkanom.

 

Sta je muhrimu pokuđeno obući od odjeće

21. Obavijestio nas je Malik. pričao nam je Nafi" od Ibn Omera. r.a.. da je neki Čovjek upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Šta je muhrimu dozvoljeno da nosi od odjeće?1' Allahov Poslanik, s.a.v.s. mu odgovori: "Nije mu dozvoljeno da oblači košulje,283 turban,2"'' donji veŠ,285 ogrtač, mestve,286 osim onoga koji ne nađe papuče, onda neka obuje mestve     i neka ihtako da budu ispod članaka, i nemojte oblačiti išta što je došlo u dodir sa mirisom šafrana ili žutim isiotom (indijski šafran)."

283 To je odjeća koja se oblači na gornji dio tijela, pa se tu ubraja i potkošulja. majica i si.
284 Turban na arap. 'amama, a pod tim se podrazumjeva sve što prekriva glavu poput kape i si.
285 duge i kratke gaće
286 i duboka obuća koja prekriva članke nogu

287 ili duboku obuću koja prekriva članke

 

422. Obavijestio nas je Malik. pričao nam je Abdullah ibn Dinar da je Abdullah ibn Omer, r.a.. rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je zabranio ni uh rimu da obuče odjeću koja je namirisana šafranom ili žutim isiotom (indijskim šafranom), a Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'Ko ne bude imao papuče, onda neka obilju duboku obuću i neka je skrati tako da bude ispod članaka.'"

423. Obavijestio nas je Malik. pričao nam je Nafi* da je Abdullah ibn Omer, r.a.. govorio: "Ženi-muhrimi nije dozvoljeno da prekrije lice (nikabom. žarom), niti da obuče rukavice."

424. Obavijestio nas je Malik. pričao nam je Nafi* da je čuo Eslema. slugu Omera ibnul-Haltaba, da priča Abdullahu ibn Omeru da je Omer ibnul-Hattab, r.a., ugledao na Talhi koji je kao muhrini obukao obojenu tkaninu (ihram), pa mu je rekao: "0 Talha, kakva je ovo obojena tkanina?" Talha mu odgovori: "O vladaru pravovjernih, ta boja je od crvenkaste zemlje koja nema u sebi mirisa." Omer na to uzvrati riječima: "O ljudi (ashabi), vi ste imami u koje se drugi ugledaju, pa da je neuk Čovjek ugledao ovu odjeću (ihrame) rekao bi da je Talha kao muhrim oblačio obojene (i namirisane) ihrame."


Muhammed je rekao: "Pokuđeno je da muhrim oblači ihrame kod kojih preovladava žućkasto-crvena boja koja dolazi od jedne vrste biljke, a također je pokuđeno da oblači ihrame koji su natopljeni šafranom ili žutim isiotom (indijski Šafran), osim ako bi to mjesto bilo oprano vodom, pa na taj način bude uklonjen miris i ne širi se zrakom. U tom slučaju nema smetnje da se obuče takav ihram. Što se tiče žene, ona ne smije oblačiti nikab. a ako bi htjela da prekrije svoje lice, onda neka ga zakloni dijelom odjeće koju spusti preko mahrame i odvoji je od lica. To je mišljenje Ebu Hanife, Allah mu se smilovao, i većine naših pravnika."

425. Obavijestio nas je Malik. pričao nanije Humejd ibn Kajs el-Mekki od 'Ala'a ibn Ebi Rebaha da je beduin, koji je imao na ebi košulju sa žutim tragom, došao kod Allahovog Poslanika, .a.v.s., dok je bio na Hunejnu, pa ga je upitao: "O Allahov oslaniče, ja sam donio odluku da ću obaviti "umru, pa šta mi naređuješ da činim?" Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu odgovori: Skini svoju košulju, operi ovu žućkastu boju sa sebe i čini u oku svoje 'umre ono što činiš i prilikom obavljanja hadždža."

 

Koje životinje je muhrimu dozvoljeno ubiti?

426. Obavijestio nas je Malik, pričao nam je Nafi" od bdullah ibn Omera, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ima pet vrsta životinja koje muhrim može ubiti, a da mu to ije grijeh: crni gavran, miš, škorpija, lunja (vrsta sokola) i ijesan pas koji ujeda.'"

427.  Obavijestio nas je Malik. pričao nam je Abdullah ibn Dinar od Ibn Omera, r.a.. da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.. rekao: "Ima pet vrsta životinja koje muhrim može ubiti, a da mu to nije grijeh: škorpija, miš, bijesan pas koji ujeda, crni gavran i lunja (vrsta sokola)."

428. Obavijestio nas je Malik, pričao nam je Ibn Šihab da je Omer ibnul-Hattab, r.a., naredio da se ubiju zmije u Haremu.

429. Obavijestio nas je Malik. pričao nam je Ibn Šihab: "Do mene je predajom došlo da je S'ad ibn Ebi Vekkas. r.a., govorio: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je naredio da ubijemo "vezega'V"
Muhammed veli: "Mi prihvatamo sve ove hadise, a identičan stav je i Ebu Hanife. Allah mu se smilovao, i većine naših pravnika."

 

O muhrimu koji propusti obaviti hadždž

430. Obavijestio nas je Malik. pričao nam je Nafi' od Sulejman ibn Jesara da je Hebbar ibnul-Esved došao na Dan klanja kurbana (prvi dan Bajrama) dok je Omer, r.a., klao svoje deve, pa mu je rekao: "O vladaru pravovjernih, pogriješili smo ti računanju, pa smo smatrali da je današnji dan, dan Arefata", pa mu Omer reče: "Otiđi do Mekke, pa oko K'abe obiđi sedam krugova, a sa'j učini sedam puta između Saffe i Merve, ti i oni koji su s tobom. Zatim zakolji kurban, ako ga vodiš sa sobom, pa onda obrijte glave ili skratite kose, a potom se vratite (kućama). Naredne godine obavite hadždž i koljite kurban, a ko ne bude imao mogućnosti da žrtvuje kurban, neka posti tri dana dok je na hadždžu i sedam dana po vašem povratku (kućama)."

Muhammed je rekao: "Mi ovo prihvatamo, a to je mišljenje Ebu Hanife i većine naših pravnika, osim u jednoj situaciji, a ona je da hadždž koji obavljaju naredne godine ne zahtijeva klanje kurbana, niti post. Takav stav prenosi El-E'ames od Ibrahima en-Neha'ija, a on od EI-Esveda ibn Jezida koji kaže: "Pitao sam Omera ibnuI-Hattaba, r.a., o onome koga prođe hadždž, pa mi je odgovorio da iz hadzskih propisa izlazi na taj način što će obaviti 'umru, a dužan je da naredne godine ponovo pristupi obavljanju hadždža, i nije spomenuo kurban." On je zatim rekao: "Poslije toga sam postavio isto pitanje i Zejd ibn Sabiru koji je ponovio ono što je Omer kazao."

432. Obavijestio nas je Malik. pričao nam je Abdullah ibn Omer ibn Hafs ibn Asim ibn Omer ibnul-Hattab od Muhammeda hn tbrahima el-Tejmija. a on prenio od Rebre ibn Abdillaha ibnul-ludejra da je rekao: "Vidio sam Omera ibnul-Hattaba, r.a., da kao muhrim u mjestu Es-Sukja uklanja krpelje sa svoje deve i baca ih na zemlju."
Muhammed konstatira: "Ovo mi prihvatamo i u tome nema smetnje, a to je mišljenje Ebu Hanife, Allah mu se smilovao, i većine naših pravnika."

 

Da li muhrim smije nositi pojas i torbicu u kojoj se čuvaju vrijedne stvari?

433. Obavijestio nas je Malik. pričao nam je NafV da je Abdullah ibn Omer, r.a., smatrao pokuđenim nošenje pojasa i torbice za onoga koji je u ihramima.
Muhammed ističe: "I u ovome nema nikakve smetnje. Nemali broj šerijatskih pravnika je dozvolilo muhrimu primjenu olakšice koja se odnosi na nošenje pojasa i torbice i preporučili su mu:
"Osiguraj se i sačuvaj svoja sredstva za put!"

 

Da li je dozvoljeno m uh rimu da se počeše po svojoj koži?

434. Obavijestio nas je Malik. pričao nanije 'Alkame ibn Ebi 'Alkame od svoje majke daje rekla: "Čula sam 'Aišu, r.a., da kad je bila upitana o tome da li je mu li rimu dozvoljeno da se počeše po svojoj koži odgovara: "Da. neka se počeše, pa neka i izraženije to učini. Kada bi mi ruke bile vezane, a ja ne pronađeni drugog načina da se počešem, učinila bi to (u krajnjem slučaju) svojim nogama."
Muhammed veli: "Mi se ovoga držimo, a to je mišljenje i Ebu Hanile. Allah mu se smilovao."

 

Da li je muli rimu dozvoljeno da se oženi?

435. Obavijestio nas je Malik, pričao nam je Naff od Nubejha bn Vehba. brata Beni Abdid-Dara. da je Omer ibn 'Ubejdillah loslao nekoga Ebanu ibn Osmanu koji je bio namjesnik Medine, a njih dvojica su tada bili muhrimi, pa je Omer lostavio pitanje: "Htio sam da Talhti ibn Omera oženim sa cćerkom Sejbe ibn Džubejra, a želio sam da i ti tome >risustvuješ," Eban je negodovao i suprostavio se tome >oručivši mu: "Cuo sam Osmana ibn Affana, r.a.. da citira rijeci Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Muhrimu nije dozvoljena ženidba, on ne može nekoga zaručiti sebi, niti nekoga udati."

436. Obavijestio nas je Malik, pričao nam je NaiV da je Ibn Omer r.a., govorio: "Muhrimu nije dozvoljena ženidba, on ne lože nekoga zaručiti sebi, niti drugome."

 

nastaviće se ako Bog da

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.