Tue10232018

Last updateMon, 15 Oct 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI Ramazanske teme Ramazansko predavanje za žene

Ramazansko predavanje za žene

Hvala Allahu Koji nam je dao da dočekamo Ramazan i u njemu nas učinio postačima i klanjačima; neka je salavat i selam na najodabranijeg Poslanika, njegovu porodicu i asahabe.
Svima nama mjesec Ramazan je sinonim prvenstveno za post, zatim za obavljanje namaza, učenje Kur'ana, činjenje dobra, udjeljivanje sadake i još mnoštvo drugih djela koja ustvari i jesu dio ovog mubarek nam mjeseca. Često ćemo čuti da je mjesec Ramazan mjesec oprosta, ili mjesec promjene na bolje, za nekoga je mjesec Ramazan možda prekretnica u životu itd.

Mi ćemo danas nešto više reći o Ramazanu kao mjesecu ustrajnosti. Većina nas svoje obaveze prema Gopsodaru u ovim danima želi i uspije izvršavati. Tu mislimo na post, namaz i sve ostalo što smo naveli na samome početku. Na osnovu toga možemo zaključiti kako nam je ovo vrijeme idealna prilika da pokušamo biti ustrajni u činjenju nekih djela kako bi upotpunili svu vrijednost koju Ramazan nosi sa sobom. Navest ćemo nekoliko djela koje ne predstavljaju nikakavu teškoću a s njima vaga naših dobrih djela će postati teža, život lakši, a odnos sa Našim Gospodarom jači i bolji.
Prvo što ćemo spomenuti u čemu svaka od nas treba pokušati da bude ustrajna jeste dova.


Dova je inače jako važna u životu svake muslimanke. Intenzitet učenja dove posebno trebamo pojačati u ovim danima.
Prve generacije muslimana su dosta pažnje posvećivali dovi u Ramazanu, insistirajući na njoj tokom cijelog mjeseca: na sedždama, nakon namaza, pred iftar, za vrijeme iftara, tokom sehura… i govorili bi: „Tako mi Allaha ne bi nastupio idući Ramazan, a da Allah ne bi ispunio naše želje.“


To najbolje ilustriraju riječi Poslanika, s.a.v.s.: „Dova trojice se ne odbija: dova roditelja za svoje dijete, dova postača i dova putnika.“  


 Također Uzvišeni Allah kaže: „’Gospodar vaš je rekao: ‘Molite Me, Ja ću vam se odazvati!’“ (Gafir, 60.)


Učenje dove je posebno važno za nas žene. Iz razloga što nekada nastupe mubarek noći, a mi smo u tom periodu u hajzu, spriječene smo da klanjamo, da idemo u džamiju itd. Onda mi tu imamo vid Allahove milosti prema ženi kada nam se daje mogućnost da sjedimo kod svojih kuća i molimo Allaha za svoje potrebe. A postoji još jedan ključni moment u svemu ovome a to je da se nama pišu dobra djela za koja smo bile spriječene učiniti kao da smo ih i učinile. Znači zbog hajza/ciklusa, meno-pauze nisi u mogućnosti da postiš, klanjaš, ideš na teraviju, sve se piše kao da si to i učinila.
Druga stvar koju bi bilo lijepo da uvedemo kao praksu tokom ovog mjeseca jeste konstantno činjenje nekog dobrog djela. To zaista može da bude neko malo djelo ali iz toga se dosta dobra može izroditi. Možemo tim malim djelom uvesti promjenu za cijeli život. Kaže jedna izreka: dobru naviku je teško steći ali je lahko s njom živjeti, a lošu naviku je lahko steći ali je teško s njom živjeti. To može biti možda dva rekata neke nafile, možda da zalijemo cvijeće u džamijskoj avliji itd.


Muhammed a.s. je rekao: “ Allahu je najdraže ono djelo koje čovjek stalno radi.”


Ako uspijemo neko djelo sebi da uvedemo kao praksu tokom ovoga mjeseca teško da ćemo nakon Ramazana prestati da ga činimo. Jer, ako to radimo iz ljubavi onda će nam nedostajati te topline koju smo doživjeli svaki put kad ispunimo taj zadatak koji smo sebi postavili. Neka baš to djelo bude nešto po čemu ćeš zapamtiti ovaj Ramazan, pa do idućeg Ramazana postavimo sebi još veći cilj.


Treća stvar na koju bih se osvrnula jeste pokušati da poboljšamo svoje odnose prema drugima, prvenstveno mislim na poboljšanje rodbinskih veza. Kad kažem rodbinske veze misli se naravno na širi krug naše familje. Izgradnja boljih odnosa treba da krene od naše sofre. Ovaj termin sofra ne odnosi se bukvalno na sofru, nego na osobe koje sjedaju da zajedno ručaju, večeraju ili konkretnije iftare i sehure. To su osobe sa kojima provodimo najviše vremena. Da li jedni drugima posvećujemo dovoljno pažnje, da li se trudimo da izbjegavamo ono što smeta nekome drugom. Iskoristimo Božiju milost koja se spušta u ovim mubarek danima, i razmislimo o tome kako poboljšati svoje odnose. Mnoge su uloge u kojima možemo da se popravljamo. Uloga majke, supruge, snahe, svekrve, nene itd. Na nama je da se zapitamo šta trebam učiniti da popravim npr. svoju ulogu snahe, možda da budem više strpljiva. Ako to jeste sabur, evo onda prilike da u Ramazanu testiram sebe u poboljšanju tog odnosa. Kad uspijemo da izgradimo poprilčno čvrste odnose sa onim najbližim, svoj zadatak širimo dalje.


Kur'anski ajet u suri ''En-Nahl'', kojeg hatibi uče svakog petka na džuma namazu, zahtijeva izuzetnu pažnju prema rodbini: „Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini i da se rodbina pomaže, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; pa pouku primite, On vas savjetuje.“(En-Nahl, 90)


Neki čovjek je došao Poslaniku, a.s., i zamolio ga: „Uputi me na djelo koje će me približiti Džennetu a udaljiti od Džehennema!“ Vjerovjesnik, a.s., odgovori: „Obožavaj isključivo Allaha i ne pripisuj Mu druga, obavljaj redovno namaz, daji zekat i pazi i posjećuj rodbinu!“. Kada je taj čovjek odmakao, Muhammed, a.s., je rekao: “Ako se bude pridržavao onoga što mu je rečeno, ući će u Džennet!“ (Buharija)
Iz navednog ajeta i hadisa možemo uvidjeti veliku važnost održavanja rodbinskih veza, zato ne trebamo dopustiti da nam prođe ovaj Ramazan a da nismo uspjeli uraditi ništa na ovom polju. Neka tu bude barem jedan pokušaj.


Kad se obraćamo nama majkama, sestrama, ženama, hanumama, moramo svakako spomenuti našu ulogu u toku ovog nam mubarek mjeseca. Kroz sve tri ove situacije koje smo gore spomenuli mi žene imamo presudnu ulogu. Prva stvar jeste da se naša dova učinjena za dijete prima. Koja je to samo čast kad znaš da svome dijetetu možeš poželjeti samo najbolje a to ti se primi. Naravno ako ustrajemo i budemo iskreni u činjenju naše dove. Druga stvar bilo je dobro djelo koje trebamo konstantno raditi. Zamislite kakav mi uticaj kao majka možemo ostaviti na našu djecu svojim postupcima. Mi majke, nene smo model i uzor ponašanja za našu djecu. Pa ako naša kćerka primjeti da imamo neku lijepu naviku, sigurno će to doprijeti i do nje. Svaka od nas se sigurno rado sjeća nekih finih navika koje smo naučile da li od naših majki, neni, tetki. Neka duh i ljepota Ramazana i naših finih običaja bude utkana u život  djece preko našeg odnosa prema njima.


Često možda možemo razmišljati o tome kako je teško uskladiti obaveze koje ima svaka žena a s druge strane ispuniti propise koje nam Bog Dragi naređuje. Tu je kuća, djeca, muž, bašta, jelo itd. Kada dođemo u takvu situaciju sjetimo se nagrada koje se obećane onome ko pripremi iftar postaču, gdje Muhammed, a.s., kaže : “Ko priredi iftar postaču, imat će istu nagradu kao i on (postač), s tim što postaču neće biti umanjena njegova nagrada.”


Svrha ovoga jeste da sve svoje poslove koje obavljamo shvatimo kao vid ibadeta. Nije to baš lahko, posebno ako smo navikle da budemo društveno aktivne, da učestvuijemo u raznim aktivnostima, onda nam teško pada to da smo stalno kući. To je isto jedan vid treniniga i ustrajnosti gdje pokušavamo da sve svoje obaveze shvatimo kao ibadet.


Molim Uzvišenog Allaha da nas učini od onih koji će biti ustrajni u činjenju dobra. Molim Allaha da nam ukabuli post i ostala dobra djela u ovom mubarek mjesecu, amin!


Adela Hebibović

 

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.