Mon07232018

Last updateMon, 23 Jul 2018 9am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI Tekstovi vezani za Konjic HISTORIJAT RODOVA NA PODRUČJU BJELIMIĆA

HISTORIJAT RODOVA NA PODRUČJU BJELIMIĆA

(Iz knjige Ahmeta ef. Bibera, Bjelimići na vjetrometini povijesti, Izdavač: Fondacija "Lijepa riječ" Konjic, 2013.g.)[1]

Agići, selo Gradeljina, prezime je nastalo po imenu Ago, od tur. ličnog imenu Agan (visoki, otmjeni, po našoj kovanici izvedenoj od aga-gospodar, prvak, veleposjednik: naslov svih zapovjednika turske plaćene vojske, počasni naslov za svakog onog koji ne pripada inteligenciji i plemstvu). Prema predanju, Osmanlije su u selu Grušča zatekli pripadnike nemuslimanskog roda Crnčani, koji su odmah na početku njihove vlasti prihvatili islam. Jedan od njih zvao se Ago, a bio je poznat po tome što je po kasabi Mostar prodavao luč kako bi prehranio brojnu porodicu. Uza se je uvijek nosio čekić, potkovice za konjska kopita i čavle. Jednog dana na planini Bahtijevici Ago susretne neznanog osmanskog časnika, čiji je konj ostao bos (bez potkovica). Ago je iz straha pristao da mu potkuje konja i kad je potkivanje bilo završeno, časnik se zahvali na usluzi, upita Agu odakle je i čime se zanima, pa nastavi put. Nakon nekoliko godina, Ago bi pozvan od neretvanskog kadije. Ago se odazvao pozivu i kad mu je kadija saopćio da mora otići u Travnik i javiti se veziru, Ago je zamolio kadiju da mu dadne dva-tri dana za razmišljanje, jer se nije nadao ničemu dobrom. Nakon što se posavjetovao s članovima svoje porodice, prijateljima i drugovima, odlučio je da otputuje u Travnik. Vezir ga je potanko ispitivao o njegovom životopisu, a uzgred i potkivanju konja osmanskom časniku. Ago se prepao kazne i na sve načine je pokušavao vezira uvjeriti da to nije bio on. Tada mu vezir sve ispriča i priznade da mu je Ago pomogao da umakne potjeri i izbjegne pogubljenje pod sabljom. Vezir mu se na tome zahvalio i dao berat za zemlje na selu Borci. Nakon toga, Ago je promijenio prezime Crncanin u Agić i iz Grušče, gdje su i dalje ostali njegovi srodnici, preselio na Borke, dok su neki njegovi srodnici otišli u selo Gradeljina. Ago je zadržao čifluke na Borcima, preselio se u kasabu Belgraddžik/Konjic i postao rodonače-lnik konjičkih Agića.  U kasabi Belgraddžik/Konjic, dva su odvojka Agića dodali prezimena Hadžović, po imenu Hadži, od ličnog imena Hadžan.

Arapovići, prezime nastalo od naziva Arap, čovjek crne puti, tamne kože. Doseljenici u Ljutu iz istočne Bosne, nahija Foča.

Biberi, selo Luka, prema predanju prezime nastalo od začina biber (ljut, žestok koji ugriza i pali). Po jednom prenošenju ili kazivanju, Biberi su Berberi koji su se doselili iz Afrike u islamsku Španiju prilikom inkvizicije 1492. godine. Mnogi su spas tražili i našli u Osmanskom carstvu, dok su se neki budući da je u to doba otkrivena Amerika, uspjeli ukrcati u brod i kao konvertiti katolici otišli u Ameriku. Danas žive po svim državama SAD-a i Kanade pod različitim imenima, ali s istim prezimenom. Od onih što su izbjegli, neki su se doselili na Balkan i turske varoši Sarajevo, Rudo itd., a kasnije se širile po Slavoniji, Vojvodini, Mađarskoj. Dolaskom u Sarajevo novo stanište im je bilo mahala Vratnik gdje egzistiraju nekoliko stoljeća skoro sve do šezdesetih godina XX vijeka, kada postepeno izumiru u tom kvartu. Još polovinom XVIII vijeka, kada su u Sarajevu i cijelom Bosanskom sandžaku bijesnili desetogodišnji nemiri protiv velikih nameta na bosanski narod. U tim nemirima učestvuju između ostalih sarajevskih pobunjenika i neki od porodice Biber s Vratnika. Upravo onda kada su pohvatani i pogubljeni Morići, jedan Biber s Vratnika s prijateljem Drkom uspijeva umaći potjeri i skriti se kod jataka, a na proljeće prebaciti se u bjelimićku Ljutu u kojoj ostaju i zasnivaju porodicu. Poslije potpunog smirivanja prilika u Bosni i uspostave reda, jedni doseljavaju.

Brkani, prezime je nastalo po nadimku Brko (od brkovi). Matica im je u Dubravama (Stolac), odakle su doselili u selo Podveležje (Mostar). Odatle su jedni doselili u selo Luka, a nakon kuge 1814. godine jedna porodica prešla u selo Grušču.

Bozalija, prezime nastalo od naziva boza (kiselasto osvježavajuće piće koje se pravi od kukuruznog, projinog brašna). Pretpostavlja se da su spravljali i prodavali bozu, a doselili su iz sela Kokorine (Mostar) u selo Gradeljina.

Bublini, prezime nastalo po nadimku Bubla (bublast, bucmast u licu). Iz sela Gleđevci (Ljubinje) doselili u sela Ljutu i Veluše.

Bureci, prezime nastalo od naziva burek (tur. burek - pita od razvučenog tijesta s mesom). Odvojak su od Sordovevića iz Ljubina koji su doselili iz Sofije. Raselili su se po mnogim mjestima, a jedno od njih je  i selo Doljani (Bjelimići).

Čomage, prezime nastalo od tur. čomaga (tojaga s čvorugom na jednom kraju). Doseljenici su u selo Seonica iz kasabe Sarajevo. Pod oblikovanim prezimenom, oni su u selu Sopot i Mokro (Bjelimići), ali se ne zna kad su se doselili.

Ćurt, prezime nastalo od tur. ćurde (kožuk Ćurk) nastanjeni u selu Ljubna, ogranak Šurkovića.

Dauti, prezime je nastalo od srpskog ličnog imena Davud (Daud) (ime Božijeg poslanika). Doselili sa istoka potkraj osmanske vladavine, pretpostavlja se iz Afganistana. Prvo su došli na Sopot, a kasnije u Odžake i selo Ježepresina.

Delije, prezime je nastalo po nadimku Delija, tur. deli (junak, pripadnik brze lake konjice - prvi red delija osnovao je bosanski sandžakbeg Gazi Husrev-beg prije nego je krenuo na osvajanje Like i dalmacije 1525. godine). U selu Ljuta vjekovima je bila samo jedna kuća, starenci su i ne zna se kad su i odakle doselili. Sada je ta porodica u Ljutoj nestala.

Delići, nastalo kao i prezime Delije. Prema predavanju Delići su doseljenici iz Sofije, odakle su se doselili u sela Domanovića i gradove Počitelj i Mostar. Doseljeni su iz Hercegovine i naseljeni u selo Gradeljina.

Drke, prezime je nastalo po nazivu drčan, odvažan....Doseljenici u selu Ljuta kad i Biberi, 1757. godine.

Dževlani, prezime je nastalo od arapskog ličnog imena Dževlan (lutalica) u selo ljuta su se doselili iz Bijelog Polja (Mostar).

Đonke, prezime je nastalo po nadimku Đonka, od riječi đon (vrsta debele kože). Naseljeni u selu Veluše, zaseok Pločnik. Doseljenici iz Bivoljeg Brda (Domanovići).

Fejzagići, prezime nastalo od imena Fejzo, koje je nastalo od arapskog ličnog imena Fejzullah (Božija darežljivost, milost) i titule aga. Iz Sarajeva su se doselili u selo Odžaci gdje su imali svoje čitluke.

Gedže/Gadže, prezime je nastalo po nadimku Gadžo, od albanske riječi gaxne - bosanski šaljivac. Prema predanju koje se prenosi s koljena  na koljeno, rod Gedža potiče od časnika osmanske vojske iz pokrajne Dedeabaćutrakiji (Bugarska), odakle se naselio u Borču na izvoru Neretve, a onda se naselio u u selo Ljubuču i zasnovao porodicu.

Gluhe, prezime je nastalo od pridjeva gluh (koji ne čuje). Pretpostavka je da su starosjedioci u selu Veluše, te da su nakon prihvatanja islama zadržali isto prezime.

Granuli, prezime je nastalo od nadimka Granulo (lat.- zrnce,u zrncima). Starenci su u selu Gradeljina, Ljubuča i Luka.

Hasete, prezime je nastalo od nadimka Hase (ljepotan). Nastanjeni su u zaseoku Dindo, a doselili su iz Zagorja.

Hebibović, prezime je nastalo od riječi habib (dragi, voljeni) Naseljeni su u selu Zabrđani, Glavatičevo i Čuhovići. Pretpostavlja se da su doselili iz kasabe Cernica ili sela Ravni-Gacko, pod prezimenom Hebib i da su ih nazvali Hebibović.

Holjan, prezime je vjerovatno nastalo od riječi holjeva (isitnjeno, izlomljeno). Starenci su u selu Gradeljina, a ima ih i u selu Ljuta i Tušila (Trnovo).

Hrelje, prezime je nastalo od bosanskog ličnog imena Hrelj (krilo), starinci su u selu Sopot.

Hromići, prezime je nastalo po nadimku Hrom (sakat), nastanjeni u selu Odžaci. Doseljenici iz istočne Bosne. Porodica izumrla.

Imamovići, prezime je nastalo po ulemanskoj tituli imam. Dva su predanja o nastanku ovog prezimena. Prvi, da je prezime nastalo od prvog imama koji se zaimamio u novosagrađenoj džamiji u Bjelimićima (Odžaci) u XVII stoljeću, a iz porodice je Roma. Po predanju starih ljudi u Bjelimićima, džamija je sagrađena na ciganskom padalištu u Odžacima. Bjelimićki muslimani odlučiše graditi džamiju pa su tragali za najpogodnijim lokalitetom i najpristupačnijim mjestom u blizini rijeke i izvorske vode. Taj lokalitet je najbolje odgovarao, ali su se suprostavili Cigani (Romi), budući da je to bilo njihovo padalište prilikom ljetnih putovanja. Ciganski ceribaša pristao je na taj zahtjev, ali pod uslovom da se njihovo padalište označi u blizini tog mjesta, za kojih pedesetak metara, te da kada se džamija sagradi, njegov sin bude prvi imam u njoj, a on će dotle poslati sina u medresu kako bi stekao obrazovanje za taj časni posao. Tako je i bilo. Velikom donacijom jedne Hajratovke iz sela Tinja, odnosno prodajom njenog miraza u uloškom kraju, te pomoći begova Šurkovića i drugih imućnih ljudi, džamija je sagrađena pored bjelimićke rijeke. Mladi imam romskog roda oženi mještanku, a od njegova potomstva postaše Imamovići. Po drugom predanju, neki imam iz sela Seonice, od roda Čomage, došao je za imama poslije prvoga i od njih su nastali Imamovići, a naseljeni su u selu Gradeljina, Odžaci, Brda i zaseok Strane (Tinje).

Jažići, prezime je nastalo od nadimka Jažo (Jaz - otvor kroz koji silovito teče voda na mlinski kamen - u značenju mlinar. I nakon prihvatanja islama zadržali su svoje prezime. Iz nepotvrđenog izvorišta još za vrijeme Turske, doselili su se iz sela Jažića kod Kalinovnika u selo Ježepresinu pa je po njima to selo i dobilo ime.

Kajanija, prezime dolazi od nadimka Kajan (turski-kaja,bosanski-badžanak). U selo Doljani, Ocrkavlje, te zaseok Huci doselili su iz Nevesinja ili Blagaja.

Kalajdžići, prezime je nastalo od naziva kalajdžija, od turske riječi kalači - koji kalajiše posuđe.

O njihovom porijeklu postoje dvije pretpostavke: Prva je da su Grko-vlasi iz bratstva Kalajdžije iz oblasti Banjana (Crna Gora), doselili u Hodbinu (Mostar), a odatle u selo Mokro (Bjelimići). Druga da su iz kasabe Cernica (Gacko) doselili u Bjelimiće.

Kamiši, prezime je nastalo od naziva kamiš, turski-trstika i štap od dugog čibuka koji se izrađuje od trstike. Starinci su u selu Zabrđani.

Karkelje, prezime nastalo od naziva karkelj, turski - crni kupus ili na bosanskom jeziku Crnokupusovići. Starinci su u selima Svjenča i Ljubuča, ali su u Ljubuči izumrli.

Kanđeri, doselili od Jeleča u selo Ljutu, zaseok Kozica. Porodica odselila u Vogošću (Sarajevo).

Kurtovići, prezime je nastalo od ličnog imena Kurt, turski-vuk. Nastanjeni su u selu Doljani i Odžaci. Po jednima su starenci, a po drugima su doselili iz sela Metahija, gradsko naselje Gacko, po drugima iz sela Zabice (Ljubinje) ili zaseoka Kurtovići (Trebinje).

Kutinčići, iz sela Kutine (Zagorje), kao dijete s majkom doselio na djedovinu u Mokro i Doljane.

Landže, prezime je nastalo po iskrivljenoj riječi lango ( ). Starinci su u selu Tinje, zaseok Sokolice.

Leše, prezime je nastalo po nadimku rodonačelnika Lešo (lešo - kuhano meso). Doseljeni su iz nekog od primorskih mjesta nakon pada u mletačke ruke. Doseljenici u Ljubuču i Svjenču.

Mašnići, prezime je nastalo od imena Mašan - oskrnavljeno ime Mahmud ili bosanski - Mahmut (hvaljen). Iz Nikšića (Crna Gora) su se doselili u Odžake nakon pada u crnogorske ruke 1877. godine, a odatle u selo Ljutu. Dugo su nosili dvojno prezime Mašnić-Nikšić.

Mahovići, prezime nastalo po hipokoristiku Maho, od arapske riječi Mahmud - hvaljen, pohvaljen. Stanovnici su u selu Ljubuča, a moguće je da su doselili iz Hercegovine.

Macići, prezime je vjerovatno nastalo po nadimku Macan, alb.macan-bos. čovjek. Stanovnici su u selu Podveležje (Mostar). Odatle su se raselili u više sela u okruženju, a iz sela Jasenjani i Prigrađani (Mostar) doselili su kao stočari nomadi u planinu Bjelašnicu i Visočicu u sela Odžaci, Grušča i Dubočani.

Mehremić, prezime je nastalo od nadimka Mehrem - mrtvac. Doseljenici u Odžake iz Hercegovine, selo Rabina (Nevesinje), gdje ih i danas ima.

Mešinovići, prezime nastalo od Meša, arapski Mehmed - hvaljeni. Iz Jeleča doselili u selo Ljuta, a danas žive u Sarajevu.

Memić, prezime nastalo po imenu Memo. Matica im je u selu Kružanj (Mostar), odakle su se odselili jedni u Blagaj, a drugi u Svjenču.

Muharemovići, prezime je nastalo po ličnom imenu Muharem, arapski sačuvan, svet, prvi mjesec hidžerskog kalendara. Starenci su u selima Doljani i Veluše.

Muhadžerin, prezime nastalo od naziva muhadže, arap. muhadžer-izbjeglica. Doselili iz istočne Bosne i naselili se u selu Ljuta.

Mujani, prezime je nastalo po hipokoristiku Mujan, arapski Mustafa (odabran). Iz ranijeg prebivališta Mostara, došli su u Hume, Lišane, a prilikom haranja kuge 1814. godine doselili se u Luku, a neki u Pazarić, gdje i danas žive.

Nikšići ili Nišići, prezime je toponomastičko, a nastalo je po nazivu ishodišta doseljenika koji su se doselili 1877. godine iz Nikšića i naselili se u Konjicu. Sva njihova ranija prezimena: Đolići, Đolovići i Ganijagići nazvana su po mjestu iz kojeg su se doselili, Nikšići ili Nišići.

Pintuli ili Pintoli, prezime je nastalo od nadimka Pintul, tur. škrtac. Matica im je u selu Žulja (Nevesinje), a odvojak su od Marića. Odatle su se odselili u selo Podveležje i selo Opine (Mostar). Kao stočari polunomadi, izgonili su stoku na Visočicu i Bjelašnicu, gdje su neki i ostali. Nastanili su se u selima Svjenča, Lukavac i Kašići.

Plavčići, po prezimenu se pretpostavlja da su iz plemena Arbanasa (Albanaca) iz plemena Hoti iz Plava (Crna Gora). Ne zna se kada su se doselili u Doljane i Veluše.

Pobrići, prezime je nastalo po nadimku Pobro (pobratim, prijatelj). Oduvijek su od Volodera u selu Kokorina. Kao stočari polunomadi, izgonili su stoku na planinu Visočicu, jedni se stalno nastanili u selo Tinje- zaseok Strane.

Podumljaci, prezime nastalo vjerovatno po imenu brda Hum ispod koga su stanovali, ali se glas „h“ izgubio. Starenci su sela Doljani.

Rajkovići, prezime je nastalo po imenu Rajko, skraćeno od imena Radoslav, Radomir. Plemenitaški su rod. Doselili su se iz Crne Gore. Nakon dolaska Osmanlija, prihvatili su islam i iz nahije Trebinja doselili se u  kasabu Mostar. Ne zna se tačno odakle su se Rajkovići doselili u Gradeljinu, da li iz Mostara ili sela Ribići (Konjic).

Sidran, prezime je nastalo po nadimku Sidran. Sidro je naprava kojom se brod drži na mjestu. Iz sela Biograd (Nevesinje) doselili su se u selo Svijenču.

Skorupan, prezime je nastalo od nadimka Skorupan (skorup, kajmak od ovčijeg i kozijeg mlijeka). Stanovnici su sela Odžaci i Mokro.

Sokolovići, prezime je nastalo po nadimku Sokol - uzgajivači ptica sokolova koje su koristili u lovu. Po svoj prilici, oni su doselili iz Soko-Banje (Srbija), nakon predaje tih gradova kneževini Srbiji 1862. godine i naselili se u selo Sopot.

Šahini, prezime je nastalo od turskog ličnog imena Šahin (soko). Stanovnici su sela Mokro.

Šurkovići, prezime je nastalo od nadimka Šurko (šuriti životinje vrelom vodom radi skidanja perija ili dlaka). Kako stoji u knjizi „Starosjedilački rodovi i njegove okoline“ autora dr. Jusufa Mulića radi se o stočarima Vlasima koji su po dolasku Osmanlija prihvatili islam, postali begovsko plemstvo u nahiji Zagorske župe. Svoj su Odžak imali u selu koje je dobilo naziv Odžaci, iako ih je bilo u Luci, Gradeljini, Sopotu i Veluši, a jedni su odselili u kasabu Foča. Neki od Šurkovića nose dvojna prezimena po imenima pojedinih predaka kao što su: Jusufbegovići, Begtaševići, Đulbići, Hadžići i dr. (Jusuf-beg, Begtaš, Đul-beg, Hadži-beg i dr.).

Tabaci, prezime nastalo od naziva tabak, od tur. riječi debag (štavljač kože-kožar). Doseljenici su iz sela Mrezice ili Bijela Rudina (Bileća) pod prezimenom Tabak i naselili se u selu Luka. Odatle su neki odselili u selo Osoje - Grušča i u selo Ljuta.

Tarahije, prezime je nastalo od nadimka Tarahija (tur. tarah – natpis, onaj koji ispisuje natpise). Stanovnici su sela Svijenča.

Tinjaci, prezime nastalo po nadimku Tinjak (tinjati, gorjeti bez plamena ispod pepela, slabo svijetliti). Stanovnici su sela Tinje, neki su odselili u selo Borovčiće (Nevesinje), a odatle na mnoge strane - Mostar, Glavatičevo, Grušču i dr.

Trnke, prezime nastalo po nadimku Trna – kupasto spletena košarica od pruća (onaj koji se bavi njihovom izradom). Prilikom pada Unđurovine (Mađarske) i povlačenja Osmanskog carstva s tih područja, doselili su se u Bosnu u selo Argud i iz tog sela postepeno odseljavaju u Sarajevo i Konjic.

Tucakovići, prezime je nastalo po nadimku Tucak, od turske riječi tutsak - ratni zarobljenik. Iz naselja Donje Hrasno (Neum) selo Rabrani kao stočari i polunomadi izgonili su stoku na planinu Visočicu i jedni od njih se stalno naselili u selu Lađanica i Zabrđani, zaseok Selišta.

Tuzi, prezime nastalo po nadimku Tuz, turski tuz - so. Iz nepoznatog izhodišta doselili u selo Odžake, zaseok Vranjići. Moguće je da su se bavili trgovinom soli.

Vladavići, prezime je nastalo po imenu Vlada, od ličnog imena Vladimir. Iz zaseoka Vladavići, selo Gleđevci (Ljubinje) doselili su se u selo Ljuta. Vjerovatno se radi o vlasima stočarima koji su se s paša na planini Treskavici naselili ispod te planine u selu Ljuta.

Voloderi (Čukundruci), prezime nastalo po nadimku Voloder (čovjek koji dere volove, stočar koji se bavi proizvodnjom volovske kože).

Starenici su u selu Križanj (Mostar), odakle su odselili u: Počitelj, Vranjeviće, Dužane, Glavatičevo i Mokro (Bjelimići).

Zalihići, prezime je nastalo po nadimku Zaliha, od turske riječi zaliha-uskladištena roba. O njihovom porijeklu i doseljenju u sela Raziće i Veluše postoje dvije pretpostavke. Prva, da su se doselili iz sela Zalihići, danas Zelomići (Kalinovnik) Druga, da su se doselili iz sela Ranjevići (Nevesinje).

Velići, doseljenici u Ljutu, zaseok Oglavak iz Mrežice (Foča).

Vilići, doselili iz sela Sačana (Kalinovnik).


PRAVOSLAVNI STAROSJEDILAČKI RODOVI

U BJELIMIĆIMA

 

Spisak srpsko-pravoslavnih porodica:

  1. 1.Bovan
    1. 2.Cuca
    2. 3.Đogić
    3. 4.Gojković
    4. 5.Janjić
    5. 6.Miljević

Cuce, prezime je nastalo od naziva Cuca, selo u Crnoj Gori odakle su doselili u sela Baljci (Bileća) i Ljubomir (Trebinje), a iz navedenih mjesta doselili su se u selo Grušču 1873. godine i Sitnik (Bjelimići) 1902. godine.

Đogići, prezime nastalo po nadimku Đogo (at - konj, djogat, konj bijele dlake). Starenici su od Krivokapića iz sela Mirilovići (Bileća), odakle su se raselili u zaseoke Rujev Do (Gornje Hrasno, općina Neum). Iz jednog od navedenih sela doselili su se u selo Sitnik (Bjelimići) 1902. godine.

Gojković, prezime nastalo po ličnom imenu Gojko, što znači gojiti, uzgajati biljke i stoku. Starenici su iz sela Rudo Polje odakle su se doselili u selo Jugoviće. Doselili su se u zaseok Puhare i Zabrđane 1902. godine.

Janjići, prezime je nastalo po nekoj babi. Razasuti su po mnogim mjestima Hercegovine. Ovi u selu Sitnik i Zabrđani starinom su iz sela Vojno kod Mostara, odakle su jedni preselili u selo Raška Gora (Mostar), a odatle u selo Bijela (Konjic) 1835. godine, selo Bradina - 1893. godine, te Sitnik i Zabrđani (Bjelimići) 1902. godine.

U Drugom svjetskom ratu, prema mojim saznanjima, poginuli su: Đogić Novo, Đogić Nikola, Đogić Đoko, Đogić Neđo, Đogić Luka i Gojković Risto.


KATOLIČKI  STAROSJEDILAČKI RODOVI U BJELIMIĆIMA

 

Spisak hrvatsko-katoličkih porodica:

  1. 1.Barbarić
    1. 2.Bilić
    2. 3.Bošković
    3. 4.Marčinko
    4. 5.Vujnović

Barbarići, prezime nastalo od svetačkog imena Barbara. Matica im je iz sela Blatnica i Služanj (Čitluk). Odatle su se raselili u više mjesta Hercegovine. Iz navedenih sela, doselili su se u selo Spiljani (Konjic) 1870. godine, a 1874. u selo Odžake (Bjelimići).

Bilići, prezime nastalo od nadimka Bilan (onaj koji ima bilkastu, bijelkastu boju kose). Matica izvornih Bilića je u selu  Crvani Grm i jednoga odvojka od Bošnjaka iz sela Jasenjani (Mostar). Prema nadimku Nikole, sina Križana koji je imao nadimak Bile. Nisu u vezi s druga dva odvojka Bilića čije su se obitelji doselile na današnje područje općine Konjic. Nemamo tačan datum dolaska u Bjelimiće, ali po pričanju starijih i po predajama, to bi trebalo biti negdje oko 1920-1930. godine. Imanja i posjede kupili su od Sejdi-bega Šurkovića. Napustili su Bjelimiće negdje oko 1955-1960., prodavši imanje Šurkovićima - Aziz-begu i Aliji Šurkoviću. Odselili su u Banat.

Boškovići, prezime nastalo od ličnoga imena Boško (Bogomil, Bogdan, Bogoslav). Matica im je u selu Bijelo Polje (Mostar). Odvojak su od Zovka, a rodonačelnik im je Boško, sin Andrije iz navedenog sela. Doselili su se u sela Ljubuču i Mokro u Bjelimićima

Marčinke, prezime je nastalo po imenu Marčinko. Matica im je u Zažablju (Neum), odakle su se doselili 1912. godine u selo Mokro (Bjelimići). Imanje su kupili od Šurkovića.

Vujinovići, prezime nastalo od imena Vujin. Matica im je u selu Gornji Zelenikovac (Neum) Raselili su se u mnoga sela Hercegovine: Gornje Hrasno, Bitunja, Burmezi i Kotezi, te u Dubrovnik. Iz jednog od navedenih sela doselili su se 1850. godine. u selo Odžake - Bjelimići.



[1] Jusuf Mulić, Konjic i njegova okolina. Starosjedilački rodovi, Sarajevo, 2005. 

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.