Fri11162018

Last updateTue, 13 Nov 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Radio emisija Vjerska misao u modernom svijetu

Vjerska misao u modernom svijetu

 

Prije nego li počnemo govoriti u vezi sa osnovnom temom, postoji potreba za ukazivanjem na značenje određenih termina. Kao prvo, kada kažemo riječ: vjera (ar. din) trebamo se zapitaati šta ona zapravo podrazumjeva? Drugo, šta je to vjerska misao, i treće, da li je vjerska misao različita od vremena do vremena te zbog toga postoji potreba za neprestano upoznavanje s istom?

 

Kada je riječ o prvom pitanju, tj. šta je vjera, kažemo da je to program koji je ponuđen u Kur’anu časnom, i dokazanom originalnom sunnetu Božijega poslanika. Dakle zbir naredbi, propisa, stavova, zakona, koji se nalaze u Kur’anu i Sunnetu.

Vjerska misao odnosi se na ono što je rezultat crpljenja ponuđenog nebeskog nauka na temelju preciziranih mjerila iz već nabrojanih izvora, tj. iz Kur’ana i Sunneta.

Što se tiče trećega pitanja moramo reći da ono što nazivamo vjerskom misli a što crpimo iz Kur’ana i Sunneta to predstavlja jednu općenitu sliku sa posebnim karakteristikama, sliku ili slike koje se u svakom vremenu ili pak s vremena na vrijeme mogu međusobno razlikovati sa ovoga ili onog aspekta. Ove razlike nam ukazuju na to da ili ona prethodna slika je kvalitetnija i bliža istini ili je pak to karakteristično za novu sliku i predstavu koja je stečena o vjeri. Drugim riječima, misli kojima izgrađujemo svoju vjersku misao, nekada se udaljuje od zbilje vjere a nekada joj je pak bliska.

U slučaju da je slika, tj. općenita predstava o vjeri udaljena od zbilje vjere (i teorijski i praktično i individualno i društveno) za nju su pretežno karakteristične dvije činjenice:

Prvo, laži i neispravnosti dobivaju šminku ljepote i na taj način lahko nalaze mjesto u srcima ljudi a u isto vrijeme istina i ono što je tačno predstavlja se lažnim i ružnim te na taj način biva odbačeno. U tom slučaju društvo se kreće prema fantazmama i iluzijama koje su ambalažirane pod standardima istine.

Drugo, u društvu se omasovljuje talas ubjeđenja, tj. daje se prioritet načinu vjerovanja, na njega se fokusira, a u isto se vrijeme zapostavlja druga strana medalje, tj. praktično provođenje onoga do čega se došlo intelektualnim stremljenjem; djelo i praksa se zapostavljaju, gube svoju vrijednost. Sve ovo u slučaju kada Kur’an časni i sunnet Poslanika i Imama jasno daju do znanja istovjetnosti nivoa teorije i prakse i neodvojivosti ovih dvaju činilaca vjere.

Ukratko, u ovom slučaju slika koju o vjeri stiču ljudi drastično se razlikuje od njenoga originala. Tako da oni misle kako su vjernici a zapravo vjeruju u nešto što ne postoji, nešto što je rezultat mašte. Mogu vjerovati kako slijede vjerske regulative, a to nema ni jedne dodirne tačke s vjerom, niti je rezultat vjere.

Primjer devijantnosti prestave koja se može steći o vjeri jeste primjer filosofa koji su se trudili steći predstavu o vjeri (o dobronamjernosti ili pak zlonamjernosti takvoga pregnuća sada nećemo govoriti) i za rezultat svoga umovanja i truda dvaju različitih skupina, koji ne pripadaju religioznom miljeu dobivaju sljedeće predodžbe: Jedni, u jednom vremenu kažu vjera je opijum za narod, drugi, u svome vremenu kažu vjera je revolucija siromašnih protiv bogatih.

Razumljivo je da ne mogu oba ova mišljenja, shvatanja, slike i predstave o jednoj te istoj pojavi biti istinite, usljed proste činjenice što jedna stvar u isto vrijeme ne može imati dvije različite suštine i biti. Kao što je jasno nakon ovog zaključka da je u najmanju ruku jedno od ovih dvaju stavova zabluda, tj. predstava koja je udaljena od zbilje onoga šta se htjelo opisati, međutim, u ovom primjeru nije potrebno naglašavati da su obje slike čisti promašaj, i da se ne slažu sa originalnom slikom vjere.

Usljed ovakve situacije i činjenice da općenita slika koja može biti stečena o vjeri nije uvijek pravilna, postoji potreba za egzistiranjem pojedinaca koji imaju ulogu preporoditelja muslimanskog društva, koji će svojim naučno istraživačkim pregnućima omogućiti isrpavan uvid u vjeru, i čiji rezultati će predstavljati standard usporedbe svega onoga što se nudi kao komentar vjere i prikaz vjere sa njenom zbiljom. Za takvo šta potrebni su precizni i kompleksni zahvati kojima se stiče uvid u konstrukciju te se na taj način odvaja ono što je originalno i suštinsko od umetnutog, podmetnutog, devijantnog i plagijata.

Postavlja se pitanje da li svako može da se bavi ovim poduhvatom i da li je svako spreman uhvatiti se s ovim izazovom u koštac?

Odgovor je negativan. Jer, samo onaj čovjek može krenuti na poduhvat preporoda vjerske misli koji posjeduje sljedeće kvalitite. U aspektu poznavanja vjere posjeduje i dubinu i što je moguće veće svestrano poznavanje različitih islamskih aspekata i naučnih disciplina, da bi na taj način bio moćan na ispravan način praviti razliku između istine i zablude, originala i iluzije. A što se tiče vremena u kojem živi mora biti dostatno obaviješten o potrebama istoga i onome što te potrebe iziskuju kada je u pitanja islamska misao i adekvatan stav, kako bi mogao očuvati tržište od plagijata i nevjerskih rješenja.

Ukoliko uspije ispuniti ove nabrojane uvjete, u tom slučaju njegova je dužnost da prione pokretu oživljavanja i preporađanja vjerske misli, bilo pisanim djelima, bilo predavanjima i ostalim vidovima davanja do znanja i očuvanja istine. U vezi sa ovom činjenicom, Poslanik, s.a.v.a., daje do znanja: “Kada se u mome ummetu pojavi novotarstvo, tada je učenjak dužan pokazati svoje znanje, ko ne postupi u skladu sa ovom potrebom, pa nad njim je Božije prokletstvo.”

 

Jedna od novotarija, zabluda, devijantnih slika pa i osuda na račun vjere i na teret ljudi koji žele živjeti u skladu sa programom kojeg nudi program života koji se naziva Islam, jeste ideja sekularizma, u vezi sa čime se u posljednjih nekoliko decenija vode žustre rasprave i protiv čega su ustali brojni svjesni islamski učenjaci koji su posjedovali i posjeduju potrebne kvalitete da bi shvatili nesuvislost ove ideje kada je u pitanju njeno etiketiranje na račun islama i islamske misli.

Kolijevka nastanka ove misli je Europa, svakako srednjovjekovna, u vrijeme kada nauka počinje da se lagano razvija. Kada su eksperimentima i novim otkrićima uspjeli dovesti pod pitanje slovo klera, i kada je moć crkve i sholastika bila na pijedestalu, ondašnjega života i kada su sholastici htjeli kontorilirati i rukovoditi znanjem, nastao je procjep između crkve i nauke iz čega se definira i nastanak sekularističke klime. Dočim, i pored toga što je islam i islamsko učenje od početka pa do današnjega dana uvijek bio otvoren za nauku, koju ne samo da podržava, šta više on bodri i inicira ljude da budu učeni, da budu obrazovani, radini, vrijedni, trezveni da poznaju zakone koji vladaju i u prirodi i u čovjeku a dakako i u vanmaterijalnom svijetu. Islam ne staje samo na tome, šta više i pored ogromnog broja moralnih stavova i programa koje nudi favorizira, u istom omjeru je prisutan i impuls društvenog čovjekovog života. Naime uzmemo li u obzir cjelokupni islamski program života rijetko koji segment i propis koji je čak naizgled individualnog karaktera a da na ovaj ili onaj način ne zadire i u društvenu sferu življenja, a da ne govorimo o obimnom planu i programu koji se direktno odnosi na polje društvenog života. Počev od politike, međudržavnih relacija, ekonomije, školstva, socijalnog osiguranja, penzionog osiguranja, zdravsta, državništva, vojnih pitanja, računovodstva, trgovine, razmjene potencijala, društvenih dobara, općih dobara...  I pored svega ovoga ipak, islam, nije ostao nenapadnut ovom pošasti, da zlo bude veće ne samo od strane nemuslimana, čak određeni broj intelektualaca muslimana također poseže za ovim ekonomičnim rješenjem. Ako sve ostale devijacije kojih uvijek ima ostavimo po strani, ova, dakle ideja koju zagovaraju sekularisti, sama po sebi odvlači veliki potencijal uma jer više nije riječ o zabuni, već riječ je o dobro isplaniranom nastupu i dezavuisanju činjeničnog stanja. Naime rekli smo da kada se pojavi nešto što nema blage veze sa stvarnošću prvo čime se služe jeste laž, drugo jeste da lijepo upakirana laž lahko nalazi puta do ljudskih srca. Ako se svemu ovome doda pravilo da cilj opravdava sredstva, onda je lahko razumjeti kakav samo napor moraju uložiti preporoditelji vjerske misli i ujedno općenitog poimanja stvarnih koristi za ljude kada je u pitanju ova lažna slika.

Možda je u doba socijalizma i komunizma bilo potrebno dokazivati kako islam nije vjera koja se dade zatvoriti u kućni pritvor i ponekad izvesti u šetnju do bogomolje. Islam je način života, islam je model čovjeka kojeg od nas traži Bog koji nas je stvorio i koji je u skladu sa svojom providnošću kroz povijest slanjem čistih robova, dakle poslanika, polahko čovječanstvo vodio ka zrelosti i koji nas uči da svemu, baš svemu moramo prilaziti na islamski način svjetopogleda. Na posljednjoj razini intelektualnog i duhovnog razvoja šalje se novi program života u svijetu poznat kao islam. On svojim programom pokriva bukvalno cijeli život i čovjeka kao jedinke i čovječanstva kao izabrane vrste u Božijem stvaranju. Sve ovo dokazuju veliki umovi koji su svoje časne živote nesebično posvetili proučavanju i poučavanju i otvaranju očiju svim ljudima. Onima kojima to nije jasno, jednostavno ne mogu da se ogluše o postojanje onih ljudi koji također imaju pravo živjeti u skladu sa svojim uvjerenjima na osnovu modela kojim žele prihvatiti cjelokupan plan života a ne da žive tuđe određenim standardima birajući ono što im ide u prilog društvenoga napretka i ugleda. U ovom pogledu učenjaci, nudeći čitav niz postojanih, matematički neoborivih racionalnih dokaza daju do znanja da je ideja sekularizma nedolična da stane uz ime islama i programa kojeg on kao univerzalni program života nudi.

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.