Fri11162018

Last updateTue, 13 Nov 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Radio emisija Prava i dužnosti čovjeka

Prava i dužnosti čovjeka

Kur'an časni nabraja prava za čovjeka od kojih su opća načela sljedeća:

 

Prvo – Pravo na život

 

Prvo pravo koje Kur'an časni navodi za čovjeka jeste pravo na život. Život, sa islamskog aspekta ima dvije dimenzije: materijalnu i duhovnu. Niko nema pravo uskratiti ili lišiti nekoga od materijalnog ili duhovnog života. Lišiti nekoga fizičkog, tj. materijalnog života ogleda se u njegovom likvidiranju, tj. oduzimanju života, tj. ubijanju. Sa kur'anskog aspekta, akt ubijanja, poistovjećen je sa oduzimanjem života cijelom ljudskom društvu. Osim, da se to učini u određenim uvjetima uz opravdane razloge, kao što je naprimjer propis o odmazdi (kisas) koji zapravo predstavlja pravno sredstvo za suzbijanje daljeg proljevanja krvi u društvu i samim tim i objezbjeđivanje prilike ljudima za nesmetano korištenje svoga prava na život. Kisas, je pravno sredstvo koje je bilo u opticaju kod svih Bogom objavljenih religija i na koncu je također i u islamskom vjerozakoniku. Zahvaljujući toj činjenici Kur'an časni spominje potrvđivanje kisasa od strane prethodnih Božijih knjiga. U suri El-Maida od četrdesetpetog do četrdesetosmog ajeta kaže se: Mi smo im u njemu propisali: glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub, a da rane treba uzvratiti. A onome ko od odmazde odustane, biće mu to od grijeha iskupljenje. Oni koji ne sude prema onom što je Allah objavio pravi su nasilnici. Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indžil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je također bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali, i sljedbenicima Indžila smo bili naredili da sude prema onome što je Allah objavio u njemu. Oni koji nisu sudili prema onome što je Allah objavio - pravi su grešnici. A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, koji potvrđuje prethodne knjige i sadržinom ih obuhvata (nadzire). I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.

U tridesetdrugom ajetu iste sure kaže se: Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je sve ljude poubijao.

U osamdesetčetvrom ajetu sure El-Bekare u vezi sa ovim zakonom kaže se: i kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima nećete proljevati... Potrebno je naglasiti da i ako se ovdje obraća konkretnoj skupini ipak ovaj je zakon sveobuhvatan i tiče se svih ljudi i svih skupina.

S obzirom da smo svi naviknuti na svoju materijalnu dimenziju življenja nije teško pojmiti šta to znači lišiti nekoga njegovog prava na materijalni, tj. tjelesni život. Međutim, problem za “modernog” ili pak “urbanog” čovjeka nastaje kada pređemo na drugi segment istog ovog prava ali koji se odnosi na pravo duhovnog življenja. Usljed činjenice da je ruh, tj. čovjekov duh apstraktni egzistent koji ne podliježe materijalnoj dimenziji prolaznosti i nestajanja, čovjek koji nije dovoljno upoznat sa ovom stranom sebe, koja u zbilji čini njega, može se isprva zbuniti kada se kaže da čovjek ima pravo na duhovni život i da niko nema pravo lišiti ga njega, jer, kako će me neko lišiti nečega što je neprolazeće i trajno.

Lišavanje ili oduzimanje prava na duhovni život postiže se na taj način što se putem iskrivljenih stavova i pogrešnih razmišljanja drugi ljudi odvode u zabludu. Čovjek koji druge zavodi na bilo koji način, uništava njihov duhovni život, a izgubiti duhovni život zapravo znači izgubiti sreću i spasenje, jer rekosmo da ruh nikada ne nestaje.

Kao što prekršaj lišavanja drugih ljudi od materijalnog života za sobom povlači kaznu tako i ovaj prekršaj, tj. oduzimanje prava na duhovni život također ima predviđenu kaznu. Čovjek koji druge odvodi u zabludu i iskrivljava tuđu moć razmišljanja, mora učiniti tevbu, tj. pokajanje ili pak bolje rečeno vratiti se svome istinskom Gospodaru i odlučiti da se takvo što nikada više činiti neće. A da bi povratak, tj. tevba od ovog zlodjela bila prihvaćena uvjet je da se nadoknade i isprave učinjene štete, tako što će se svima onima koji su odvedeni u zabludu dati do znanja šta je zabluda i ujedno ih uputiti tamo gdje im je i mjesto tj. u okrilje istine, zbilje, realnosti i stvarnih vrijednosti. Dakle za počinitelje ovakve vrste prekrštaja predviđen je proces povratka uz spomenuta dva uvjeta koji taj akt čine ispravnim. U suri El-Bekare u stošezdesetom ajetu kaže se: Osim onih koji se povrate i poprave i to daju do znanja, pa njima ću oprostiti a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv.

Sa kur'anskog stanovišta pravo života se čovjeku izričito daje od strane Allaha, s.v.t., te usljed te činjenice On je jedini koji ima pravo po tom pitanju praviti promjene i donositi odluke. Zahvaljujući ovoj činjenici bilo koji oblik uništavanja materijalnog i duhovnog života bez dopusta Božijeg, bez obzira da li to pojedinac činio samom sebi ili neko da čini drugoj individui, je zabranjen.

Da bismo upotpunili sliku u vezi sa ovim islamskim načelom o pravu na život koji u islamskom miljeu sam po sebi obuhvata i materijalnu i duhovnu razinu egzistiranja neophodno je navesti nekoliko dodatnih objašnjenja.

Prvo: Život je i pravo a i obaveza svih pojedinaca.

Osim toga što je život pravo svakog pojedinca, ono je i njegova obaveza, i niko se ne može osloboditi iste. Naime, tačno je da ja imam pravo na život, međutim to moje lično pravo je obaveza drugih jedinki, tj. i oni moraju imati u vidu to moje pravo i ponašati se odgovorno po njegovom pitanju a isto ovo stanje je kada sam ja lično u pitanju tj. i ja imam obavezu vođenja računa o pravima drugih ljudi na život.

Drugo: Razine života.

Kao što smo već rekli Kur'an u načelu život djeli na dvije dimenzije: materijalnu i duhovnu. Dok materijalnu dijeli na tri razine: biljnu, životinjsku i čovječnu. U suri Enbija u tridesetom ajetu kaže se: I iz vode smo sve živo stvorili. Ova razina života protegnuta je kroz sve žive materijalne forme i ogleda se u nečemu što je presudno za biljke a sastavni je dio ostalih dvaju životnih srodnika po materijalnom životu, tj. životinjama i ljudima. Ogleda se u priskrbljivanju energije, rastu, razvoju, komoditetu i eventualnom davanju plodova. Ljudi kojima su nabrojani pojmovi postavljeni za životni cilj egzistiraju isključivo na razini života jedne biljke, te čak nisu ni kročili na razinu životinje a kamo li čovjeka.

Naprednija razina života od prethodno spomenute jeste životinjski segment egzistiranja. Na kojoj osim onog što postoji u prethodnoj na asortimanu odlika uključeni su osjećaji, srdžba, strah, družba. Kada Kur'an časni govori o ovoj razini egzistiranja u istom redu sa životinjama spominje i čovjeka. U suri En-Nazi'at u trideset trećem ajetu kao i u tridesetdrugom ajetu sure Abese kaže: Ove blagodati hrana su vama i životinjama vašim. U pedesetčetvrtom ajetu sure Taha kaže se: Jedite sami a i hranite time svoje životinje. Jasno je da je nepojmljivo da Kur'an može govoriti nesmjerne riječi, pa tako i sa ovim izjavama ne želi poniziti ili uvrijediti čovjeka. Već, čovjeku se želi uputiti poruka da su blagodati zajedničke i vama i životinjama, međutim, one nisu vaš životni cilj, te stoga nemojte sebi dozvoliti da se vežete za materijalne blagodati, ukoliko to ipak učinite onda ste sa aspekta vrijednosti na razini životinja.

Treće: Čovječan život.

Kada Kur'an govori o čovječnom životu, tada čovjekovo ime spominje u istom redu sa melekima. Naprimjer, u vezi sa pozitivnim učenjacima kaže: Svjedoči Allah koji je pravedan i meleki i posjednici znanja da nema boga osim Allaha. Duhovni život je spomenut u nekim od kur'anskih ajeta a kada se to čini obično se spominje uz pohvalu i bodrenje. Naprimjer, u devedesetsedmom ajetu sure En-Nahl, možemo pročitati: Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati čist život. Atribut čist život spomenut u citiranom ajetu aludira na čovječan život, koji je vrijedan i istaknut, te ga je stoga nemoguće naći na razini života biljki i životinja.

Nekada Kur'an ukazuje na ovaj život kroz primjer spominjanja onih koji su živi, svakako ajet koji spominjemo je samo primjer između brojnih primjera. U suri Ali-Imran u stošesetdevetom ajetu kaže se za šehide: Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi kod Gospodara svoga. Iz ovog i njemu po sadržaju sličnih ajeta zaključujemo da se usljed toga što su šehidi opisani kao živi i da se nalaze u blagodatima misli upravo na duhovni i čovječni život, jer jasno je da smrt kod čovjeka nikada ne nastaje i da se kojim slučajem misli na puko ostajanje živim u tom slučaju se ne bi spominjale blagodati obasutosti milostima Božijim, jer, i oni koji su umrli u redovima zablude, nasilja, bezbožništva također će živjeti vječnim životom, ali, ne životom kojim žive šehidi. U suri Fussilet u četrdesetčetvrtom ajetu kaže se: Oni se iz dalekog mjesta dozivaju. Primjer ovoj zbilji možemo naći na Bedru nakon toga što je završena bitka, kada je Poslanik, s.a.v.a., prolazio pored mrtvih mušrika, zastao je i obratio im se riječima: “Sada vidite da je obećanje vašeg Gospodara istinito.” (Biharul-Envar, svezak XVIII, str. 187, hadis 1.)

Treće: Veza između materijalnog i duhovnog života.

Pored podjele materijalnog života na tri razine koje smo upravo objasnili, Kur'an časni također govori i o vezi koja postoji između materijalnog i duhovnog života. Sa kur'anskog stanovišta ukoliko čovjek dođe u situaciju da mora birati između materijalnog i duhovnog života u tom slučaju bez dvoumljenja mora se opredjeliti za duhovni život. Ljudi koji uistinu žive životom ljudi uvijek su svjesni ove činjenice i spremni su na takvu odluku. U suri Nisa u sedamdesetčetvrtom ajetu čitamo: I neka se zato na Allahovu putu bore oni koji ne žale da žrtvuju život na Ovom svijetu za Onaj svijet. Međutim, oni koji nisu spremni za ovakav odabir, na Sudnjem danu će se kajati. U sure El-Fedžr u dvadesetčetvrtom ajetu čitamo: I reći: “Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!” Dakle, vidjet će da je izbor koji je učinio bio pogrešan, ali u tom trenutku kada shvati, već je kasno. Razlog zbog kojeg Kur'an časni ukazuje da je izabiranje duhovnog života pravi izbor jeste usljed činjenice što je duhovni život plodonosniji od materijalnog. Samim tim i opasnosti koje stoje na putu duhovnog života znatno su opasnije i teže nego li opasnosti koje se nalaze na putu materijalnog života. Spletka je veća od ubistva ili pak Spletka je teža od ubistva (El-Bekare, 191 i 217) Spletka, tj. fitna predstavlja lišavanje ljudi od duhovnog života i vjerskih uvjerenja. Jedan od najočiglednijih primjera spletki jeste širenje i promidžba kontaminiranih produkata, bilo vizuelnog audio i drugih formata koji direktno imaju uticaj na ljudski moral individualne i društvene prirode. Usljed toga borba protiv ovakvih vrsta prepreka kao što je smutnja i spletkarenje znatno je teža ali zato korisnija nego li suprotstavljanje materijalnim preprekama, među kojima je na vrhu piramide ubistvo.

Četvrto: Stanja i kvaliteti duše i tijela.

Razumijevanje i prihvatanje ove činjenice igra veoma važnu ulogu u shvatanju kvaliteta i prednosti zakonika o ljudskim pravima kojeg uspostavlja Zakonodavac, tj. Onaj koji je stvorio čovjeka nad zakonikom o ljudskim pravima kojeg je uspostavio čovjek koji prihvata samo jednu dimenziju svoga egzistiranja, na temelju čega i izrasta deklaracija o ljudskim pravima.

Svima je jasno, opipljivo i lično doživljeno da je jedna od karakteristika materije promjenjivost i prijemčivost kao i podlijeganje različitim uticajima iz svijeta materije. Uticaji mogu biti različite prirode i svakako mogu praviti različite rezultate na objekat svoga utjecanja. Različitost kvaliteta vode, klime, hrane, uvjeta života rezultiraju različitostima u boji kože, konstrukciji, visini, snazi, izdržljivosti, itd. Ta raznolikost se prostire na sve egzistente tako da ni biljke nisu izuzete iz ovog pravila. Naprimjer, jedan te isti cvijet, koji raste na različitim meridijanima planete Zemlje, ukoliko raste na osunčanim padinama planine gdje je vazduh čist, i gdje ima sasvim dovoljan procenat vlage ima ljekovito svojstvo, dok isti taj cvijet ubran u kotlini pored rijeke nema baš nikakvog ljekovitog svojstva. A svaki svjestan ljekar koji se bavi spravljanjem biljnih lijekova svjestan je činjenice da taj ljekoviti cvijet, ima uticaja samo na ograničenu skupinu ljudi, a ne na sve ljude svijeta.

Međutim, apstraktna čovjekova duša, tj. ruh, nikada ne pada pod utjecaj podneblja niti bilo kakvih drugih utjecaja učinkovitih na materijalne objekte. Ruh upravo kao što postoji na Zapadu, postoji isti takva i na Istoku, Sjeveru i Jugu. Apstraktni ruh nije vezan ni za zemlju niti zavisi od neba, drugim riječima, ruh nasuprot tijelu je jedan a nije mnogobrojan, postojan je a ne promjenjiv, upravo usljed toga u ruhu nema promjene. U suri Rum u tridesetom ajetu čitamo: Nema promjene u stvorenjima Allahovim.

Nakon ovog kratkog objašnjenja postalo je jasno da deklaracija o ljudskim pravima - koja je ustanovljena na vjerovanju materijalistički orijentiranih ljudi koji prihvataju samo materijalnu dimenziju sebe, koja je kako smo vidjeli isuviše podlježna promjenama usljed uticaja različitih faktora – ni u kom slučaju ne može pokriti čak ni materijalne potrebe svih ljudi samo jednoga vremena a nekmoli da se govori o pokrivanju potreba svih ljudi u svim vremenima na svim meridijanima svijeta.

Međutim, vjera sa duhovnim pristupom i od strane Onog koji ne potpada ni pod kakve materijalne sprege i zakone, sama po sebi obuhvata svijet i nije ograničena ni na mjesto ni na vrijeme.

Razumljivo je da sve podskupine vjere između čega i vjerske zakonske odredbe ulaze u prethodno objašnjeno pravilo univerzalnosti. Zahvaljujući ovoj činjenici Božiji su Poslanici kroz povijest odlučno i jedinstveno dolazili sa porukom jedinstvenosti čiste vjere. Upravo usljed ovih činjenica nemoguće je u egzaktnim znanostima doći do sigurne zakonitosti, već svakodnevno u svijetu se iznose nove teorije, koje se temelje na rušenju drugih teorija, da bi iznenada prije ili kasnije i same bile odbijene i proglašene nevažećim. Međutim, nasuprot njima, temelji vjere, ne podlježu zastarijevanju i slažu se sa svim vremenitim i prostornim promjenama, istovremeno se sama ne mjenjajući.

Peto: Zabrana samoubistva.

Niti u jednoj drugoj ideologiji se o ovoj zabrani ne potencira do mjere koliko se to čini u islamu. Na početku povijesti islama, Poslanik, s.a.v.a., je u prisustvu svojih prijatelja rekao u vezi sa jednim čovjekom da je njegovo odredište Džehenem. Ljudi su se začudili jer vidjeli su tog čovjeka da je veoma aktivan u pregnućima za boljitak islama, bio je prisutan u svim segmentima života. I zbilja, jednoga dana, bijaše ranjen u borbi, te usljed žestine bolova on diže ruku na samoga sebe. (Biharul-Envar, Svezak XX, str. 98, hadis 28.)

Pravo na život je toliko sveto i vrijedno da čak ako i onaj koji se uzdigao do velikih razina zahvaljajući požrtvovanju i učešću u borbi u ime Boga, digne ruku na sebe, tj. izvrši samoubistvo, njegovo krajnje odredište je Džehennem.

Svakako da je ideološko i duhovno samoubistvo žešće i teže od tjelesnog. Kao što smo već rekli da je pravo na duhovni život veoma važnije i časnije od prava na tjelesni život usljed prednosti duhovnoga nad materijalnim životom.

Nažalost, u većini ideoloških pravaca izuzev što je priznato pravo na tjelesni život, pravo na duhovni život je sasvim zapostavljeno tako da pripadnici tih ideologija sasvim komotno sebi dozvoljavaju lišavanje od duhovnog života na različite načine.

 

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.