Fri11162018

Last updateTue, 13 Nov 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Radio emisija Čovjekovo pravo na slobodu

Čovjekovo pravo na slobodu

Pravo na slobodu

 

Drugi princip kojeg Kur'an časni predviđa za čovjeka jeste pravo na slobodu u vezi sa kojim je potrebno reći nekoliko činjenica.

 

Prvo: Svi poslanici i vjerovjesnici bili su nosioci poruke o slobodi čovjeka. Iako su različiti poslanici sa različitih aspekata imali sebi svojstvene elemente, počev od načina života, vremena u kojem su živjeli, težine i obimnosti programa s kojim su dolazili i nekih razlika u ograncima svojih programa – što Kur'an naziva šerijatima i minhadžima. U suri El-Maida u četrdesetosmom ajetu u vezi sa ovim čitamo: (لِكُلٍّ جَعَلْنَا مِنكُمْ شِرْعَةً وَمِنْهَاجًا) Svima vama zakon i pravac smo propisali. Međutim, načelno gledano rezultati misije svih poslanika osim razlike u općenitim pitanjima bili su isti, za što postoji veliki broj dokaza u kur'anskim ajetima, naprimjer, kada je riječ o općim načelima Božanske vjere, Kur'an časni sve poslanike vidi istom dušom i istim jezikom. Naprimjer, kada se u Kur'anu spominju dva naroda Ejke i Hidžra kaže se: Narod Hidžra je poricao poslanike. (Hidžr, 80) a na drugom mjestu: Porekao je narod Ejke poslanike. (Šu'ara, 176) Ukoliko uzmemo u obzir činjenicu da je ovim dvama narodima bio poslan po jedan poslanik i da su oni porekli ukupno dvojicu poslanika, ipak u oba ajeta poslanici su izneseni u množini što nam daje do znanja da je poruka poslanstva univerzalna i da su govorili jednim ‘jezikom’.

Na drugom mjestu u Kur'anu nailazimo kako je svaki poslanik kada bi došao potvrdio riječi prethodnog poslanika: (وَأَنزَلْنَا إِلَيْكَ الْكِتَابَ بِالْحَقِّ مُصَدِّقًا لِّمَا بَيْنَ يَدَيْهِ مِنَ الْكِتَابِ وَمُهَيْمِنًا) A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, koja potvrđuje prethodne knjige i sadržinom ih obuhvata (nadzire). (El-Maida, 48) Isti sadržaj nalazimo i na sljedećim adresama: Bekare, 97; Ali-Imran, 3 i 50; Fatir, 31...

I ova poslanička tradicija međusobnog potvrđivanja pokazatelj je činjenice da je osnovni stub poslanstva bio jedan.

Kada je činjenično stanje takvo u tom je slučaju dovoljno poslužiti se porukom jednog ili nekoliko poslanika da bismo došli do poruke svih.

Jedna od poruka koju je sa sobom donio jedan od velikih poslanika Božijih, Musa, a.s., bila je poruka prava na slobodu. On je odmah na počektu svoga ustanka, nakon poziva u monoteističku vjeru, ljude pozvao u slobodu. Ova poruka nije imala za cilj oslobađanje Egipta i povratak prirodnih resursa u ruke naroda, već cilj tog poziva bio je oslobađanje egipatskog naroda iz potlačenosti faraonu. Dakako, ukoliko narod jednog predjela postane slobodan, samo po sebi biti će slobodna i zemlja i resursi. Musaova poruka i poziv slobode glasio je: (أَنْ أَدُّوا إِلَيَّ عِبَادَ اللَّهِ) Predajte mi robove Allahove. (Ed-Duhan, 18) Faraon i njegovi bliski istomišljenici nisu htjeli da se povinuju ovom pozivu, držeći sebe gospodarima naroda. Jasno je da to što je faraon rekao kako je on njihov gospodar najveći ne znači da je on umislio da ih je stvorio, već je sebe držao njihovim vlasnikom i hraniteljem. (فَقَالَ أَنَا رَبُّكُمُ الْأَعْلَى) “Ja sam gospodar vaš najveći!” - on je rekao. (En-Naziat, 24) Dakle, on je umislio kako je on taj koji može upravljati njihovim životima. Faraon i njegove pristalice su bili idolopoklonici, upravo zbog toga su mu rekli: (وَقَالَ الْمَلأُ مِن قَوْمِ فِرْعَونَ أَتَذَرُ مُوسَى وَقَوْمَهُ لِيُفْسِدُواْ فِي الأَرْضِ وَيَذَرَكَ وَآلِهَتَكَ) A glavešine naroda faraonova rekoše: “Zar ćeš ostaviti Musaa i narod njegov da nered u zemlji pravi i da tebe i božanstva tvoja napusti?” (El-E'araf, 127) Upravo zbog toga Musa, a.s., je čvrsto stajao pri svome i tražio slobodu za ljude: (وَتِلْكَ نِعْمَةٌ تَمُنُّهَا عَلَيَّ أَنْ عَبَّدتَّ بَنِي إِسْرَائِيلَ) A prebacuješ mi za blagodat to što si sinove Israilove robljem učinio!? (Šu'ara, 22)

Duh Musaove poruke bio je to da je nedostojno da se ljudi povinuju bilo kojem biću osim Allahu, i da se moraju osloboditi lanca robovanja te da ne slijede zakone i naredbe koje su izmislili ljudi.

U vijestima koje su do nas stigle od Poslanika, s.a.v.a., i njegovog čistog Ehli bejta, a.s., odjekuje poziv slobode. Najočitiji trag koji poziva slobodi jeste obraćanje hazreti Alija, a.s., sinu Hasanu, a.s.: Ne budi rob drugome, kada te je Allah učinio slobodnim. (Staza rječitosti, Pismo 31) U ovoj poruci sloboda se sažima u oslobađanju od robovanja bilo čemu osim Allahu. Upravo usljed ovoga Imam Ali, a.s., kaže: “Bože, dovoljno mi je časti da Ti budem rob, i dovoljno mi je ponosa da mi budeš Gospodar.” (Biharul-Envar,  Svezak 74, str. 15, rivajet 23)

 

الهي كفي بي عزا ان اكون لك عبدا و كفي بي فخرا ان تكون لي ربّا.

 

Drugo: Razlika u gledanju islama i drugih ideologija na slobodu.

Kao što smo rekli, sloboda sa islamskog stanovišta znači oslobađanje od robovanja bilo čemu drugom osim Allahu. Međutim, pristalice drugih pravnih ideologija vjeruju da se čovjekova sloboda ogleda u mogućnosti slobodnog izbora bilo čega, između ostalog i robovanja drugome mimo Allaha. Sa njihovog stanovišta, čovjek je slobodan izabrati vjeru ili je pak ne izabrati, jer vjeru smatraju relativnom konvencionalnom stvari jednokratne važnosti upotrebe, čiji izbor zavisi od ukusa individue. U tom slučaju, čovjek kako god ima pravo odabrati šta će jesti, i obući, gdje će živjeti, ima slobodu biranja da li će vjerovati ili ne. Sve to zahvaljujući činjenici što oni vjeru ne vide nečim dokazivim, već nečim izniklim iz načina života mase kroz vrijeme. Dočim u ideologijama Objave, ova apsolutna raspuštenost, ima značenje robovanja. Usljed toga ukoliko je čovjek slobodan izabrati što mu srce želi po pitanju svoga vjerskog i drugih opredeljenja, u tom slučaju on je rob svojih ličnih strasti, koje bespogovorno slijedi: (أَفَرَأَيْتَ مَنِ اتَّخَذَ إِلَهَهُ هَوَاهُ) Jesi li vidio onoga koji je za boga svoga strast svoju uzeo. (Džasije, 23) Sličan ovome je i četrdeset treći ajet sure Furkan.

Poruka islama je sljedeća, iako je čovjek stvaranjem slobodno biće, i nije prisiljen po pitanju izabiranja bilo koje vjere, ipak, i racionalno i po prirodi dužan je izabrati vjeru i logiku Istine.

Usljed različitosti razumjevanja slobode u pravnim ideologijama, koje nisu islamske, nerijedak je slučaj dolaska u bezizlaznu situaciju, upravo kao što su to učinili prilikom krojenja zakonskih materijala.

Objasnit ćemo neke od primjera različitosti gledanja na pravo slobode, koje se vidi između islamskog i neislamskog poimanja ovoga pitanja.

Jedan primjer možemo naći kada je u pitanju politička sloboda. U ideologiji nevjerstva i egocentričnosti, politička sloboda podrazumjeva da građani mogu učestvovati na izborima na kojima će glasati za koga im je volja, i ovo se naziva demokratijom. Dočim, u svijetloj atmosferi monoteizma, političku slobodu je nemoguće sažeti i definisati na ovako skučen fragment. Naprimjer, Kur'an časni, o slobodi vjerovanja i izražavanja kaže: (فَبَشِّرْ عِبَادِ الَّذِينَ يَسْتَمِعُونَ الْقَوْلَ فَيَتَّبِعُونَ أَحْسَنَهُ) Zato obraduj robove Moje koji govor s razumjevanjem slušaju i slijede najbolji. (Ez-Zumer, 17,18) Dakle sa jedne strane Kur'an daje slobodu slušanja i izabiranja govora, ali izabiranje nije prepušteno neznanju i hirovima, već s druge strane daju se mjerila i parametri na osnovu kojih nam se daje do znanja koji je to govor najbolji: (وَمَنْ أَحْسَنُ قَوْلًا مِّمَّن دَعَا إِلَى اللَّهِ وَعَمِلَ صَالِحًا وَقَالَ إِنَّنِي مِنَ الْمُسْلِمِينَ) A ko govori bolje od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: “Ja sam zaista od onih koji su predani Allahu!” (Fusilet, 33) Na ovaj način Kur'an objašnjava ispravno mjerilo za ovu vrstu izabiranja vodeći računa o čovjekovoj prirodi.  Dočim sljedbenici nevjerničke ideologije ne vode računa o ovom mjerilu, već drže da je čovjek kada je riječ o putu izbora sasvim slobodan, te može izabrati koju želi ideologiju, a samim tim usljed nepostojanja mjerila svaki će pravac i skupina držati za najbolje ono što su izabrali. Jer nema ideologa, vođenog ovim principom slobode da ne smatra svoju ideju krajnjim dometom čovjekove moći. Čak i faraon i njegovi istomišljenici koji su počinili nebrojene zločine drže da je njihova ideologija najbolja, i upozoravali su ljude kako Musa i Harun, a.s., žele uništiti tu ideologiju: (وَيَذْهَبَا بِطَرِيقَتِكُمُ الْمُثْلَى) Da unište vjeru vašu prelijepu. (Taha, 63)

Sljedeći primjer različitosti poimanja slobode može se razumjeti kada je riječ o slobodi privređivanja. U islamu, nakon objašnjenja dozvoljenog i zabranjenog kaže se možete slobodno privređivati, svakako u preciziranom okviru, i u tom slučaju slobodni ste raspolagati stečenom imovinom: (لِّلرِّجَالِ نَصِيبٌ مِّمَّا اكْتَسَبُواْ وَلِلنِّسَاء نَصِيبٌ مِّمَّا اكْتَسَبْنَ) Muškarci mogu koristiti ono što steknu, i žene mogu koristiti ono što steknu. (En-Nisa, 32)

Treba napomenuti činjenicu da kada Kur'an, ukazuje na nešto važno što se tiče i muškarca i žene, spominje obje ove imenice zasebno. Iz toga se može zaključiti da je i sloboda privređivanja od enormne važnosti i tiče se i muškarca i žene, u suprotnom bilo bi rečeno: Svako može koristiti ono što stekne. Usljed toga što su zaredom došli propisi o dozvoljenom i nedozvoljenom kao i ukazivanje na slobodu privređivanja, lahko je zaključiti da sa islamskog aspekta ova sloboda ima smisao u okviru robovanja Allahu i poštivanju propisa. Dočim u materijalističkom ideologiji, ništa ne može precizirati kodeks ponašanja učesnika u natjecanju privređivanja osim ličnih koristi svakog pojedinca, tj. cilj opravdava sredstvo. Usljed toga, najogavnija i najomraženija vrsta privređivanja je u materijalističkom lancu razmišljanja komotno opravdana i dozvoljena, čak i u slučaju da se gazi po najsvetijim moralnim načelima i da čovječnost čojveka bude dovedena u ozbiljnu opasnost.

Sljedeći primjer jeste sloboda izbora svoga staništa. Kur'an poziva na putovanja svijetom, i na slobodan izbor mjesta u kojem će se živjeti, međutim, daje do znanja da kada je i taj životni segment u pitanju treba voditi računa o nekim mjerilima i paziti između ostalog da li mjesto u kojem smo nakanili živjeti pruža uvjete koji odgovaraju našim ideološkim opredjeljenjima. Isto ovo nam poručuju riječi Imama Alija, a.s.: “Najbolja država je ona koja te podnosi.” Upravo usljed ove činjenice nije dobrodošlo putovanje u mjesto u kojem je dovedena u opasnost vjera čovjeka. Dakle, sloboda izbora mjesta za život ima smisla dok je u granicama očuvanja čovjekovog prava na bezbjedan duhovni i materijalni život i dok nije ugrožena osnovna sloboda. I u ovom aspektu pobornici materijalističkog svjetonazora ruše sve granice i sprege, i jedino što ih u odabiru domovine upravlja jeste materijalna korist, i ne prihvataju da bi po tom pitanju moralne i duhovne norme trebale igrati bilo kakvu ulogu i predstavljati odsudan faktor.

Treće: Pažnja koju Kur'an časni poklanja slobodi.

Sloboda, kakvu smo je opisali, u Kur'anu zauzima veoma važno mjesto, i to se kreće dotle da je čak i Kjaba uzeta za simbol slobode, te je u Kur'anu nazvana Kućom slobode (بيت عتيق). Čovjek je u određenim uvjetima sklon simbolizirati i ovjekovječivati neke trenutke i aspekte svoga života. Između ostalog to je slučaj i sa slobodom, povodom čega se vajaju kipovi slobode, dok je Kur'an časni, dajući čovjeku do znanja koliko je istinska sloboda važna u njegovom egzistencionom krugu prije XIV stoljeća odredio vječni simbol slobode, Kjabu. Koju je učinio stalno prisutnom u životima vjernika, tako da u različitim situacijama čovjeka uči da bude svjestan tog simbola.

وَحَيْثُ مَا كُنتُمْ فَوَلُّواْ وُجُوِهَكُمْ شَطْرَهُ

I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu. (El-Bekare, 144)

وَمِنْ حَيْثُ خَرَجْتَ فَوَلِّ وَجْهَكَ شَطْرَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ

I iz svakog mjesta u koje dođeš, ti lice svoje Svetom hramu okreni. (El-Bekare, 150)

وَلْيَطَّوَّفُوا بِالْبَيْتِ الْعَتِيقِ

Neka oko Kuće slobode obilaze. (Hadždž, 29)

 

Dakle, od samoga rođenja kada nam prema Kući slobode na uho uče ezan i ikamet pa do zadnjek trenutka našeg tjelesnog života, i u svim ostalim segmentima života kao kada smo u namazu, kada učimo Kur'an, kada spavamo, kada se kopa u mezar... U svim situacijama koje su časne ili je obavezno ili je preporučeno da se obavljaju u stanju kada smo okrenuti prema Kući slobode. Suprotno od ovoga djela koja ne spadaju u krug časnih djela ne mogu biti vršena u tom smjeru, (obavljanje nužde, spolni odnos...) neka su zabranjena a neka pokuđena, da se vrše ukoliko smo okrenuti prema Kući slobode. U svakom slučaju tijesna povezanost s Kjabom u toku cijeloga života ukazuje da vjernik cijelog života mora živjeti slobodan i čuvati tu slobodu, i nikada ne smije sebi dozvoliti da žrtvuje svoju duhovnu i nebesku slobodu zbog “uživanja” prizemnih, naoko lijepih ljudskom rukom skrpljenih sloboda.

 

Četvrto: Veza između bogomdane slobode i istinske čovjekove sreće.

Časni Kur'an, čovjeka gleda kao biće koje je po načinu stvaranja slobodno koje ima slobodu i pravo na izbor svoga puta i ideologije. U načelu vjera predstavlja niz posebnih uvjerenja koja je nemoguće nekome nametnuti. Ukoliko se u čovjeku ne oforme temelji i principi vjere samim tim ni vjera neće imati pristup u njegovom biću. Kur'an u vezi toga kaže: (لاَ إِكْرَاهَ فِي الدِّينِ) Nema prisile u prihvatanju vjere. (El-Bekare, 256) Međutim, iz ove slobode date stvaranjem, ne može se zaključiti da čovjek može ići gdje god zaželi a da Bog svemu odabranom da epitet vrijednosti i da sve ljude dovede do vječne sreće. To je neprihvatljivo svakom čovjeku koji ima zdrav razum. Usljed toga Kur'an komentariše okvir slobode, kako ga treba iskoristiti: (الْحَقُّ مِن رَّبِّكُمْ فَمَن شَاء فَلْيُؤْمِن وَمَن شَاء فَلْيَكْفُرْ) Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće - neka vjeruje, a ko hoće - neka ne vjeruje! (El-Kehf, 29) Veliki broj ajeta u Kur'anu ukazuje na granicu između ove dvije strane, istine i zablude, dajući čovjeku do znanja da treba povesti računa na svoju primordijalnu obavezu prilikom izbora i prihvatanja Istine: Čvrsto prihvatite ono što smo vam dali. (خُذُواْ مَا آتَيْنَاكُم بِقُوَّةٍ) (El-Bekare, 63) Dakle, prilikom izbora između istine i zablude, čovjek ne samo da treba izabrati istinu, već to mora učiniti odlučno vođen čvrstim entuzijazmom. Ukoliko čovjek nakon detaljnog traganja ipak svojom voljom odabere zabludu daje mu se jasno do znanja da je u tom slučaju njegovo konačno stjecište Džehenem.

Ponavljam, treba nam biti jasna činjenica da iako nas je Allah stvorio bićima sa slobodom volje, što podrazumjeva i slobodu izbora vjere i vjerovanja, ipak u istom takvom stanju put napretka i sreće nam je u tančine preciziran: Pravi put se jasno razlikuje od zablude. (قَد تَّبَيَّنَ الرُّشْدُ مِنَ الْغَيِّ) (El-Bekare, 256)

Na temeljima islamskog svjetonazora čovjek je biće koje je u stanju stalnog prelaska iz razine na razinu sa Dunjaluka u svijet Berzeha a pa u svijet Ahireta. A s obzirom na činjenicu da je riječ o svijetovima koji su nevjerovatno povezani i tako uspostavljeni da sljedeće razine zavise od toga za šta smo se opredjelili na prvoj početnoj razini, tj. u svijetu materijalnog egzistiranja, u tom slučaju ukoliko u Ovom svijetu odaberemo nevjerovanje ono na sljedeće svjetove ima učinak poput smrtonosnog otrova, dok ispravna i zdrava logika i svjetonazor kada je u pitanju učinak na sljedeće razine naše egzistencije je pozitivan poput djelovanja pravog pčelinjeg meda na naše fizičko zdravlje. Jasno je da Allah ne odobrava slobodu prilikom izbora između cvijeta i vatre ili otrova i meda. Sloboda prilikom ispijanja otrova u islamu nikada nije prihvaćena.

 

Peto: Veza između života i slobode.

Sa kur'anskog stanovišta sloboda je početak života. Sve slobode čvojeka su radi obezbjeđenja iskonski vrijednog života. Da bi čovjek postigao duhovni i materijalni život mora biti slobodan, a za stizanje do ove slobode mora se osloboditi lanca strasti. Svi su ljudi zatočenici svojih djela i svoga ponašanja. Jedina skupina koja je slobodna ove stege jeste “družina desnih” (اصحاب يمين) tj. oni koji su imali čista djela utemeljena na istinskoj vjeri. Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio, osim družine desnih. (El-Mudessir, 38-39)

Trebamo vidjeti kako je to družina desnih uspjela sebe osloboditi ove odgovornosti. Odgovor je lahko naći u riječima Poslanika, s.a.v.a., kada se obratio ljudima posljednjeg petka u mjesecu Ša'banu: “O ljudi, vaše su duše u lancima vaših djela, zato oslobodite svoje duše traženjem oprosta od Allaha, s.v.t.” (Biharul-Envar,  Svezak, 93, str. 46, rivajet 25)

أيّهاالناس أنفسكم مرهونة بأعمالكم ففكّواها باستغفاركم

 

Dakle, stvarna sloboda čovjekova nalazi se u traženju oprosta i povratku prema Gospodaru, tj. osloboditi sebe iz lanaca strasti i grijeha i zdravom vjerom i dobrim djelima ući u skupinu družine desnih. Ova sloboda predstavlja uvod za uzvišeni i valjan život, a istinska sloboda jeste upravo ova vrsta slobode.

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.