Thu11152018

Last updateTue, 13 Nov 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Radio emisija Tolerancija, ljudska prava, predstavljanje čovjeka

Tolerancija, ljudska prava, predstavljanje čovjeka

Tolerancija, ljudska prava, predstavljanje čovjeka

 

U posljednjem nizu naših emisija prostor smo posvetili temi tolerantnog suživota sa aspekta islama. U novom krugu želimo ući u temu temeljitiju od tolerancije, usljed toga što se tolerancija oslanja na nju. Bez rasvjetljavanja ove teme nije moguće da među ljudima postoji tolerancija. Riječ je o priznavanju ljudskih prava među ljudima. Ukoliko ljudi međusobno ne bi smatrali da drugi ljudi imaju svoja određena prava među njima bi postojala stalna netrpeljivost i sukob, što bi ugušilo postojanje terena za tolerantnost. Kada je riječ o međusobnim pravima, ne treba ići daleko u društvo, prvo čovjek treba da obrati pažnju na prava koja ima on kao član porodice i ostali članovi koji sačinjavaju jednu porodicu koja spada u najmanji i primarni nukleus društva, nakon toga prava se šire na plemena, narode, države itd.

U posljednjih nekoliko stoljeća evidentnost sukoba i prisustvo nerazumjevanja primorali su čovjeka da ozbiljnije poradi na predmetu ljudskih prava. Zahvaljujući toj potrebi svjetlost dana ugledala je povelja o ljudskim pravima na međunarodnom nivou.

 

Opća deklaracija o pravima čovjeka

 

Usvojena i proklamovana od

Generalne skupštine

odlukom 217 A (III)

10. XII 1948. godine

 

U V O D

 

Pošto je priznavanje urođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske prorodice temelj slobode, pravde i mira u svijetu;

pošto je nepoštovanje i preziranje prava čovjeka vodilo varvarskim postupcima, koji su vrijeđali savjest čovječanstva, i pošto je stvaranje svijeta u kojem će ljudska bića uživati slobodu govora i vjerovanja i biti slobodna od straha i nestašice proglašeno kao najviša težnja svakog čovjeka;

pošto je bitno da prava čovjeka budu zaštićena pravnim sistemom kako čovjek ne bi bio primoran da kao krajnjem izlazu pribjegne pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja;

pošto je bitno da podstiče razvoj prijateljskih odnosa među ljudima;

pošto su narodi Ujedinjenih nacija u Povelji ponovo proglasili svoju vjeru u osnovna prava čovjeka, u dostojanstvo i vrijednost čovjekove ličnosti i ravnopravnost muškaraca i žena i pošto su odlučili da podstiču društveni napredak i poboljšaju životni standard u većoj slobodi;

pošto su se države članice obavezale da u saradnji sa Ujedinjenim nacijama obezbjede opće poštovanje i primjenu čovjekovih prava i osnovnih sloboda;

pošto je opće shvatanje ovih prava i sloboda od najveće važnosti za puno ostvarenje ove obaveze,

 

Generalna skupština

proglašava

 

Ovu opću deklaraciju o pravima čovjeka kao opći ideal koji treba da postignu svi narodi i sve nacije da bi svaki pojedinac i svaki organ društva, imajući ovu Deklaraciju stalno na umu, težili da učenjem i vaspitanjem doprinesu poštovanju ovih prava i sloboda i da bi se postepenim nacionalnim i međunarodnim mjerama obezbjedilo njihovo i stvarno priznanje i primjena kako među narodima samih država članica, tako i među narodima ovih teritorija koje su pod njihovom upravom.

Član 1.

Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i treba jedni prema drugima da postupaju u duhu bratstva.

Član 2.

Svakom pripadaju sva prava i slobode proglašeni u ovoj Deklaraciji bez ikakvih razlika u pogledu rase, boje, kože, spola, jezika, religije, političkog ili svakog drugog mišljenja, nacionalnog ili društvenog porijekla, imovine, rođenja ili drugih okolnosti.

Dalje, neće se praviti nikakva razlika na osnovu političkog, pravnog ili međunarodnog statusa zemlje ili teritorije kojoj neko lice pripada, bilo da je ona nezavisna, pod starateljstvom, nesamoupravna ili da se nalazi pod ma kojim drugim ograničenjem suverenosti.

Član 3.

Svako ima pravo na život, slobodu ili ličnu bezbjednost.

Član 4.

Niko ne smije biti držan u ropstvu ili potčinjenosti: ropstvo i trgovina robljem zabranjeni su u svim oblicima.

Član 5.

Niko ne smije biti podvrgnut mučenju ili svirepom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni.

Član 6.

Svako ima pravo da svugdje bude priznat kao pravni subjekt.

Član 7.

Svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo bez ikakvih razlika, da ih zakon jednako štiti. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije kojom se krši Deklaracija i protiv svakog podsticaja na ovakvu diskriminaciju.

Član 8.

Svako ima pravo da ga nadležni nacionalni sudovi efikasno štite od djela kršenja osnovnih prava koja su mu priznata ustavom i zakonima.

Član 9.

Niko ne smije biti proizvoljno uhapšen, pritvoren, niti protjeran.

Član 10.

Svako ima potpuno jednako pravo na pravično i javno suđenje pred nezavisnim i nepristrasnim sudom koji će odlučiti o njegovim pravima i obavezama, i o osnovanosti svake krivične optužbe protiv njega.

Član 11.

(I)

Svako ko je optužen za krivično djelo ima pravo da bude smatran nevinim dok se na osnovu zakona krivica ne dokaže na javnom pretresu na kojem su mu obezbijeđene sve garancije potrebne za njegovu odbranu.

(II)

Niko ne smije biti osuđen za djela ili propuste koji nisu predstavljali krivično djelo po nacionalnom ili međunarodnom pravu u vremenu kada su izvršeni. Isto tako ne smije se izricati teža kazna od one koja se mogla primjeniti u vrijeme kada je krivično djelo izvršeno.

Član 12.

Niko ne smije biti izložen proizvoljnom miješanju u privatni život, porodicu, stan ili prepisku, niti napadima na čast ili ugled. Svako ima pravo na zaštitu zakona protiv ovakvog miješanja ili napada.

Član 13.

(I)

Svako ima pravo na slobodu kretanja i izbora stanovanja u granicama pojedine države.

(II)

Svako ima pravo da napusti bilo koju zemlju, uključujući i svoju vlastitu, i da se vrati u svoju zemlju.

Član 14.

(I)

Svako ima pravo da traži i uživa u drugim zemljama utočište od proganjanja.

(II)

Na ovo se pravo niko ne može pozivati u slučaju proganjanja koja su zasnovana na običnom krivičnom djelu ili postupku protivnom ciljevima u načelima Ujedinjenih nacija.

Član 15.

(I)

Svako ima pravo na jedno državljanstvo.

(II)

Niko ne smije biti samovoljno lišen svoga državljanstva niti prava da promjeni državljanstvo.

Član 16.

(I)

Punoljetni muškarci i žene bez ikakvih ograničenja u pogledu rase, državljanstva ili vjere, imaju pravo da sklope brak i da osnuju porodicu. Oni su ravnopravni prilikom sklapanja braka,  za vrijeme njegovog trajanja i prilikom njegovog razvoda.

(II)

Brak se može sklopiti samo uz slobodan i potpun pristanak lica koja stupaju u brak.

(III)

Porodica je prirodna i osnovna ćelija društva i ima pravo na zaštitu društva i države.

Član 17.

(I)

Svako ima pravo da posjeduje imovinu, sam kao i u zajednici s drugima.

(II)

Niko ne smije biti samovoljno lišen svoje imovine.

Član 18.

Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere; ovo pravo uključuje slobodu promjene vjere ili uvjerenja i slobodu da čovjek, bilo sam ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, manifestira svoju vjeru ili uvjerenje putem nastave, vršenja kulta ili obavljanja obreda.

Član 19.

Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvata i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obaveštenja i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.

Član 20.

(I)

Svako ima pravo na slobodu mirnog izbora i udruživanja.

(II)

Niko ne može biti primoran da pripada nekom udruženju.

Član 21.

(I)

Svako ima pravo da učestvuje u upravljanju javnim poslovima svoje zemlje, neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika.

(II)

Svako ima pravo da na ravnopravnoj osnovi stupa u javnu službu u svojoj zemlji.

(III)

Volja naroda je osnova državne vlasti: ova volja treba da se izražava na povremenim i slobodnim izborima koji će se provoditi općim i jednakim pravima glasa, tajnim glasanjem ili odgovarajućim postupkom kojim se obezbjeđuje sloboda glasanja.

Član 22.

Svako, kao član društva, ima pravo na socijalno osiguranje i pravo da ostvaruje privredna društvena i kulturna prava neophodna za svoje dostojanstvo i za slobodan razvoj svoje ličnosti uz pomoć države i međunarodne saradnje, a u skladu s organizacijom i sredstvima svake države.

Član 23.

(I)

Svako ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravične i zadovoljavajuće uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti.

(II)

Svako, bez ikakve razlike, ima pravo na jednaku plaću za jednaki rad.

(III)

Svako ko radi ima pravo na pravednu i zadovoljavajuću naknadu koja njemu i njegovoj porodici osigurava egzistenciju koja odgovara ljudskom dostojanstvu i koja će ako bude potrebno, biti upotpunjena drugim sredstvima socijalne zaštite.

(IV)

Svako ima pravo da obrazuje i da stupi u sindikate radi zaštite.

Član 24.

Svako ima pravo na odmor i razonodu, uključujuću razumno ograničenje radnog vremena i povremeni plaćeni odmor.

Član 25.

(I)

Svako ima pravo na životni standard koji osigurava zdravlje i blagostanje, njegovo i njegove porodice, uključujući hranu, odjeću i stan, ljekarsku njegu i potrebne socijalne službe, kao i pravo na osiguranje u slučaju nezaposlenosti, bolesti, onesposobljenja, udovištva, starosti ili drugih slučajeva gubljenja sredstava za izdržavanje usljed okolnosti nezavisnih od njegove volje.

(II)

Majke i djeca imaju pravo na naročito staranje i pomoć. Sva djeca rođena u braku ili van njega, uživaju jednaku socijalnu zaštitu.

Član 26.

(I)

Svako ima pravo na školovanje. Školovanje treba da bude besplatno bar u osnovnim i nižim školama. Osnovna nastava je obavezna. Tehnička i stručna nastava treba biti opća, a viša nastava treba biti svima podjednako pristupačna na osnovu sposobnosti.

(II)

Školovanje treba da bude usmjereno punom razvitku ljudske ličnosti i učvršćenju poštovanja čovjekovih prava i osnovnih sloboda. Ono treba da unapređuje razumijevanje, trpeljivost i prijateljstvo među svim narodima, rasnim i vjerskim grupacijama, kao i djelatnosti Ujedinjenih nacija za održavanje mira.

(III)

Roditelji imaju prvenstveno pravo da biraju vrstu školovanja za svoju djecu.

Član 27.

(I)

Svako ima pravo da slobodno učestvuje u kulturnom životu zajednice, da uživa u umjetnosti i da učestvuje u naučnom napretku, i u dobrobiti koja otuda proističe.

(II)

Svako ima pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proističu iz bilo kog naučnog, književnog ili umjetničkog djela čiji je on tvorac.

Član 28.

Svako ima pravo na društveni međunarodni poredak u kojem prava i slobode objavljeni u ovoj Deklaraciji mogu biti potpuno ostvareni.

Član 29.

(I)

Svako ima dužnost prema zajednici koja jedino omogućava slobodno i puno razvijanje njegove ličnosti.

(II)

U vršenju svojih prava i sloboda svako može biti podvrgnut samo onim ograničenjima koja su predviđena zakonom u cilju nužnog priznanja i poštovanja prava i sloboda drugih i u cilju zadovoljenja pravičnih zahtjeva morala javnog poretka i općeg blagostanja u demokratskom društvu.

 

 

Kako vidimo u Deklaraciji kao i u uvodu upotrebljene su određeni pojmovi i termini koji aludiraju na osnovna ljudska prava a koji su istovremeno veoma privlačni i očaravajući, naprimjer:

1-      čovjek poštovano biće,

2-      urođeno dostojanstvo čovjeka,

3-      članovi ljudske porodice,

4-      bratstvo i jednakost,

5-      prijateljski odnosi,

6-      duh čovječnosti,

7-      ista prava,

8-      sloboda,

9-      mir,

10-  pravda,

11-  najuzvišeniji ideali,

12-  razum i savjest,

13-  život,

14-  vjerovanje,

15-  međusobno razumjevanje,

16-  uvažavanje svjetskih razmjera,

17-  suzbijanje divljeg ponašanja,

18-  bez nasilništva,

19-  najviše granice razvoja za sve,

20-  zaštita moralnih interesa, itd.

 

Dakle, povelja ili deklaracija o ljudskim pravima sastavljena je od ovih i sličnih termina koji su veoma dotjerani i privlačni.

Međutim, zašto na djelu ova deklaracija nije bila uspješna, te nije mogla ostvariti željenu korist za ljude.

Gdje su jednaka prava za sve na Ovome svijetu? Gdje su jednake slobode i pravo na život? Zašto na svijetu slobodno obitava divljaštvo i nasilništvo? Zašto bratstvu, jednakosti, prijateljskim odnosima, pravednosti i miru nisu data dostojna mjesta u svijetu?

Svuda vlada diskriminacija u različitim vidovima po različitim zemljama, ali ima je svugdje. Ili pak kada je u pitanju pravo na život, pitamo se kakva vrsta života? Ljudi umiru na raznim i brojnim tačkama svijeta – od gladi – dok bogate države svijeta uništavaju nagomilane zalihe hrane, počev od butera, pšenice i drugih namirnica i troše milijerde dolara da bi to uništili, da bi bavili hranu u more i riješili se viška. Troškovi uništavanja su veći nego li vrijednost robe, to se ponavlja svakih šest mjeseci jer višak se ne može smjestiti u skladišta. Nove žetve dolaze ali niko ih ne da Etiopiji. Ljudi umiru – to nije bitno; ljudi gladuju to nije bitno.

Najvažniji razlog ovom neuspjehu krije se u neispravnoj definiciji čovjeka. Svi lijepi termini koji ispunjavaju tekst deklaracije dobivaju sasvim različita značenja u zavisnosti od načina na koji se shvataju. Naprimjer, kolika je samo razlika između ograničenog i kratkovidog materijalističkog poimanja čovjeka sa jedne strane i dubokog, realističnog Božanskog. Ovi pogledi usljed razlika koje među njima postoje čine da je razlika temeljna u svim aspektima počev od suštine, sposobnosti, odgovornosti, vrijednosti, moći i ostalih segmenata čovjekovih.

Sa stanovišta ograničenog zazora materijalnog čovjek je živo biće poput ostalih živih nastanitelja Zemlje, osim što on ima više razuma i sposobnosti tako da može vladati drugim bićima i koristiti ih za svoje potrebe. Nikome nisu skriveni fatalni rezultati i negativne posljedice koje su prisutne kroz povjest koji proizlaze iz ovakvog jednodimenzionalnog i ograničenog shvatanja čovjeka.

Naspram ove misli, stoji prodorno kur'ansko realistično sažimanje čovjeka koje ne samo da negira prvospomenuti pristup čovjeku, štaviše, upućuje nas na čovjekove realne osobenosti i karakteristike ukazujući na njegov položaj namjesništva Božijeg, poput zrcala u kojem se odslikavaju atributi Stvoritelja Univerzuma, Stvoritelja Kojem ne mogu dati mjesta nebesa i zemlje ali za Kojeg ima mjesta u čovjekovom srcu. Čovjek u ovoj misli ima ulogu nosioca skupocjenog amaneta koji ga uzdiže iznad cjelokupnog Univerzuma, i upravo zahvaljujući tome amanetu on stiže na pijedestal namjesnika Božijeg na Zemlji.

Između ova dva pristupa postoji dugi niz različitih gledišta i stavova po pitanju toga šta je zapravo čovjek. Što samo po sebi čini da termini poput plemenitosti, časti, jednakosti, nasilja i dr., poprime drugačija značenja koja zavise od načina kojim se pristupa objašnjavanju i shvatanju suštine čovjekove.

Dakle, ne treba se zaletati i naivno pristupati ugodnim frazama i terminima. Već, mora se vidjeti kakva ideja i poruka se krije između nakićenih redaka. Mora se pogledati šta različite ideologije razumiju iz istih termina kao što su naprimjer, sloboda i blagostanje. Da li riječima sloboda i red žele istu stvar koju želi nebeski Zakonodavac?

Isto kao što dva pravnika iz jednog zakona ili iz jednog zakonskog člana daju dva sasvim suprotna objašnjenja tako da rezultat istog zakona bude sasvim različit u očima dva različita pristupa. Hazreti Ali, a.s., u vezi sa istinom kaže: “Istina, sa aspekta definicije ima širok teren, međutim, u praksi teren je veoma skučen.” Drugim riječiima sa pojmovima se može dosta manipulirati i teren je otvoren i prostran, međutim, kada je u pitanju praktično ispoljavanje značenja onda je teren dosta skučen i svodi se dosta puta čak na jedan primjer, poput toga da možemo voditi rasprave o pravu suzbijanja gladi u svijetu, o čemu mogu biti ispisane knjige, dok u praksi sve se svodi u obezbjeđivanju hrane gladnim ljudima u čemu nema mjesta manipulaciji, tek kada se ljudi zasite i kada im se obezbjedi hrana to je praktičan komentar svim teorijskim pristupima.

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.