Fri06222018

Last updateWed, 20 Jun 2018 7pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Vijesti i obavještenja Vijesti iz Rijaseta Odgovor dr. Cerića na Izvještaj SSI: Sile mraka ne miruju

Odgovor dr. Cerića na Izvještaj SSI: Sile mraka ne miruju

Na Izvještaj Instituta za strateške studije (SSI) u kojem se optužuje da je imao kontakte sa muslimanskim organizacijama i da bi u BiH uvodio šerijat, dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema emeritus i predsjednik Upravnog odbora Centra za dijalog Vesatija, objavio je sljedeći odgovor:

- Žalosno je što i više od 20 godina od izbijanja agresije na našu zemlju sa rezultatom genocida nad Bošnjacima na prostorima bivše Jugoslavije, gdje niko ne može reći da je bio nevin, postoje sile kojima nisu u interesu mir i sloga na Balkanu.

Toj tezi u prilog ide i posljednji izvještaj Instituta za strateške studije američkog Army War Collega (SSI), a koji potpisuje Leslie S. Lebl, bivša politička savjetnica zapovjednika EUFOR-a u Bosni i Hercegovini.

Izvještaj je napisan ciljano, tendenciozno, krajnje amaterski i površno, bez ozbiljne i vjerodostojne analize, te krajnje čudnih izvora informacija, na koje se autorica poziva.

Neobična je i činjenica da je izvještaj napisan u maju ove godine, objavljen u junu, pa nije jasno zašto mu je trebalo punih šest mjeseci da dođe do bosanskohercegovačke javnosti.

Neobična je i koincidencija da je izvještaj objavljen u momentu kad policija upada i više od sedam sati u krajnje nedemokratskom maniru maltretira redakciju portala Klix, zbog spornih tekstova o zvaničnicima manjeg bosanskohercegovačkog entiteta, kao da su to najbitniji državni problemi danas.

Jedino objašnjenje može biti zametanje nestabilnosti u ionako krhkom političkom sistemu naše zemlje, što nikome u ovom momentu nije potrebno, osim onima koji uporno pokušavaju destabilizirati državu zarad vlastitih separatističkih interesa.

Što se mene i Islamske zajednice tiče, navodi jednostavno nemaju pokriće.

Da nije žalosno, načini na koji autorica pokušava povezati prvenstveno mene, ali i Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini, sa radikalnim strujama, poput Muslimanskog bratstva, bili bi smiješni.

Ni na koji načine se ne osjećam krivim što sam i što ću, dok sam živ, kontaktirati sa muslimanima cijeloga svijeta, uključujući i članove Muslimanskog bratstva, iako nikada formalno nisam bio član te organizacije.

Ne znam otkad je zavedena zabrana, embargo, nama Bošnjacima na slobodu druženja i udruživanja sa muslimanima u svijetu?

Ovaj izvještaj može samo osnažiti moju predanost vrijednostima slobode, ravnopravnosti, demokracije i moralnog integriteta, za koje se zalažu naši ljudi, kao i naši američki prijatelji, na čije prijateljstvo sam ponosan.

Isto tako znam da Amerika ima više lica (homo duplex), od kojih je i ovo jedno mrzovoljno lice prema Bosni i Hercegovini, no ta vrsta mrzovolje prema našoj zemlji nije izraz ukupnog američkog odnosa ni prema Bosni ni prema Bošnjacima, već je odraz permanentne antibosanske propagande kroz razna lobiranja rušitelja Bosne u cilju izjednačavanja dželata i žrtve.

Ja mogu reći da sam ponosan na svoj posao reisu-l-uleme jer sam, uz podršku muftija, imama i svih muslimana, kao i mojih kolega i sugrađana iz drugih vjerskih zajednica, održao jedinstvo svoga naroda, pa se u mojoj zemlji nije dogodio ni Afganistan ni Irak.

Na to sam posebno ponosan!

Ponosan sam što sam onemogućio one koji su činili sve da se moja zajednica sektaški podijeli, kao i one koji su sa „zelenom knjigom“ htjeli da se mi u Islamskoj zajednici bavimo sami sobom i tako nam onemoguće da se bavimo pravim stvarima, od kojih je, naravno, i stalno podsjećanje na opasnost od genocida, posebno od onih koji ga negiraju (Milorad Dodik).

Prema tome, ako je izvještaj Leslie Lebl imao namjeru pohvaliti me što sam svojim radom u domovini i svijetu održao mir i slogu u svom narodu, kao i sa drugim narodima, onda nemam ništa reći i zahvalan sam joj na njezinoj revnosti da me podsjeti ko sam, šta sam i šta sam radio.

Ponosan sam na ono što sam uradio i postigao boreći se za prava svoga naroda, ne poričući prava svih drugih, jer sam bio svjestan da jedinstvo, sigurnost, sloga i sreća moga naroda garantiraju to isto i svim drugim narodima u mojoj zemlji.

Ponosan sam na svoj rad i nemam se potrebe nikome ispričavati.

Mogu reći da su postojale mjere po pitanju radikalnih struja, ali niti u jednom momentu nije bilo potrebe, baš kao što to nigdje u normalnom, demokratskom svijetu nije običaj, da jedna vjerska zajednica polaže račune, pojašnjava svoju politiku i poteze i pravda se međunarodnim vojnim snagama ili bilo kome.

To ne znači da kontakata sa EUFOR-om nije bilo, pa tim više čudi što se autorica izvještaja više poziva na nekompetentne i sumnjive izvore, a ne i na one kojima je navodno bila politički savjetnik!?

Dok se poziva na Aleksu Đilasa, sina Milovana Đilasa, koji 1992. godine upozorava na porast muslimanskog nacionalizma u Bosni, autorica me optužuju da sam se postavio kao branitelj vlastitog naroda od separatističke i nacionalističke politike Milorada Dodika, te da „Bošnjake predstavljam kao žrtve u stalnom strahu od Srba“.

Ne znam da li na ovaj način autorica pokušava negirati i genocid u Srebrenici i time vrijeđa žrtve kojima se i sam američki predsjednik poklonio i nije mi jasno zašto biti na strani svog naroda i svoje zemlje automatski znači biti islamski radikal i neprijatelj demokracije i ljudskih prava, dok se oni koji ljudska prava Bošnjaka krše i skoro 20 godina nakon rata, niti ne spominju.

Iako u gotovo svakoj premisi i zaključku autorica izvještaja otkriva svoje neznanje, ova premisa i zaključak je zanimljiv zato što sugerira Bošnjacima samonegaciju ili asimilaciju: „Dobro poznata promatračka grupa, Međunarodna krizna grupa (International Crisis Group – ICG), nedavno je zaključila da bi ‘najbolji doprinos Islamske zajednice bio da pomogne u izgradnji vizije Bosne koju Hrvati i Srbi mogu prihvatiti’“

To znači, ne znam da li je madam Leslie Lebl poznato, da se Bošnjaci muslimani odreknu svoje vjere, prihvate srpsku ili hrvatsku nacionalnost i odreknu se prava na državu.

Ne znam da li autorica zna da su Bošnjaci na sve to već jednom bili pristali, ali zauzvrat dobili su genocid.

Pardon, Leslie Lebl, taj film više neće gledati, baš kao ni krivo predstavljeni Galijašević, koji ne zna o čemu priča, pa ni njegove ocjene nisu relevantne za ozbiljne i odgovorne ljude.

Dijelove izvještaja u kojem me autorica optužuje za pokušaje nametanja Šerijata neću ni komentirati, budući da je i više nego očito da pomenuta apsolutno ne zna o čemu govori.

Nakon ovakvog jeftinog, senzacionalističkog izvještaja, s pravom očekujem otkaz za autoricu, budući da je na ovaj način nanijela štetu i NATO-u i Americi, a posebno onima koje ne poznaje, a protiv kojih ima snažne predrasude.

Na kraju, unatoč svemu, moje poštovanje prema Sjedinjenim Američkim Državama se nije umanjilo i neće se umanjiti i nikad niko neće moći da mi omrzne američki narod zato što su Amerikanci imali dušu i srce u najodsudnijim trenucima za moj narod i moju državu te uradili posao za koji su svi patrioti naše zemlje zahvalni.

Zato, oni koji nam u našoj zemlji, ali i u Americi, pokušavaju omrznuti našeg istinskog i iskrenog partnera u borbi protiv genocida, neće u tome uspjeti.

Na kraju, madam Leslie S. Lebl, dozvolite da vam uputim čestitku u ime svih Dobrih Bošnjana: Marry Christmas & Happy New Year!

(www.cdv.ba)

Poštovani posjetioci naše stranice želimo skrenuti pažnju na činjenicu kako stranica www.medzlis-konjic koristi tzv. "kolačiće" (cookies).Spomenute "kolačiće" koristimo samo kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice.