Imam u ovoj džamiji već duži niz godina je Salih ef. Ćesir.Od imama koji su prije njega obavljali imammsku službu u Glavatičevu potrebno je posebno spomenuti hodžu Hasan ef. Razića iz sela Razići koji je 60 godina bio imam u Glavatičevu. Inače je rođen 1878. Osamnaet godina se školovao u medresama u konjicu i Mostaru. Poznavao je arapski, turski i perzijskiu jezik. Umro je 1968.godine.  Pored džamije u Glavatičevu u okviru ovog džamijskog odbora nalaze se još mekteb u Kašićima  te dva u Grušči.

Što se tiče istorije ovoga kraja mnogobrojni izvori potvrđuju da je područje Glavatičeva i okoline od XII stoljeća pa do dolaska Turaka bilo veoma važno kako u vojnom , tako i u privrednom i kulturnom pogledu. Centar tog razvijenog  kraja bio je grad Kom, čije su ruševine i sada očuvane na teško prohodnom vrhu planinskog grebena iznad sela Kašići. Prema Komu čitavo područje današnjeg Glavatičeva prozvano je Komska Župa ili samo Župa.

Od XII do početka XIV stoljeća brojni su dokumenti o velikaškoj porodici Stanković, čije je sjedište bilo u Biskupu, nedaleko od Glavatičeva. Pored zemljoradnje i stočarstva u Župi je bilo veoma razvijeno rudarstvo. Rudokopi su se nalazili na Kuli, te u Razićima i Dudlama. Pojedina sela imala su zadatak da Stankoviće snabdijevaju pojedinim prehrabrenim proizvodima pa su neka po tome dobila i ime, npr. selo Ribari čiji su mještani ribom snabdijevali ovu porodicu.

Po jednoj legendi i Glavatičevo je dobilo naziv po ribi Glavatici, koje je u to doba bilo u Neretvi.

Međutim, dr Pavao Anđelić u svojoj knjizi “Spomenici Konjica i okoline” tvrdi da je Glavatičevo dobilo sadašnji naziv po vlastitom imenu Glavat, Glavatec, Naime, područje današnjeg Glavatičeva nalazilo se u posjedu nekih Glavata ili Glavateca, kojih je bilo u susjednom Nevesinju. Budislav Glavatec “iz Nevesinja” spominje se 16. septembra 1330. godine, Tog dana on je u Dubrovniku kupio neke stvari za Ženu velikaša Poznana Purčića. Anđelić izvodi zaključak da je ovo mjesto dobilo ime po svom vlasniku što je po njemu moglo biti u XiV ili XV stoljeću.

Kosače su Župom upravljale sve do druge polovine 1465. godine. Dvije godine ranije, 1463. poslije pohoda tuskog sultana Mehmeda fatiha osvojen je Konjički kraj, pa i Kom. Postoji podatak da se turska vojska 22 juna 1463. godine nalazila u Nevesinju. Zapovjednik joj je bio Mahmut-paša Anđelović, koji je za nekoliko dana osvojio Kom. Ali od početka jula pa do septembra iste godine herceg Stjepan Vukčić i njegovi sinovi krenuli su u protivakciju i ponovo povratili Kom i okolinu. Tako je ostalo dvije godine. Sredinom 1465. godine turska vojska pod zapovjedništvom Ish-bega Ishakobića provalila je u zemlju herceg Stjepana i potpuno je zauzela. Tada je pao i Kom.

Komska Župa je postala nahija i pripala je Kadiluku Blagaj. To se vidi iz popisa bosanskih sandžaka iz 1469. godine. Po dolasku Turaka, neko prije neko poslije, sve stanovništvo je prešlo na islam.U ovom mjestu je bilo dosta bogumila od kojih su neki dugo ostali u svojoj vjeri prije nego što su prešli na islam.

“Neki Lazo bogumil prešao je na islam, ali se nećkala njegova žena Mara (Marija). Često su je pitali:”Da li si Marija razi?” (misli se na prelazak na islam). Po tome su je nazvali Raza , Razija a njene potomke Razići kao i naselje u kom je stanovala. od porodice Razići nastalo je više drugih: Ćesiri, HodŽići, Husići...Dedići vode porijeklo od Miloševića, potomaka bogumilskih rukovodilaca. Tabakovići potiču od Batinića a Hebibovići od Bjelojevića.”Š1]

Hršćansko stanovništvo je kasnije naseljeno na područje Glavatičeva. Za vrijeme turske vladavine Glavatičevo je prestavljalo važan saobraćajni čvor. U početku se preko Neretve prelazilo u mjestu Lađanica uzvodno iznad Glavatičeva (Lađanica je po lađarima i dobila takav naziv). Kameni most u GlavatičevuŠ2] je izgrađen odmah iza Karađozbegova mosta u Konjicu. Kada je hadži Bali iz Mostara 1612. godine popravio ovaj onjički most on je sagradio sličan u Glavatičevu. Kada je ovaj vremenom dotrajao nalazimo u fermanu sultana Mehmeda IV, početkom aprila 1686. g. naređenje hercegovačkom mutesarrifu Husejnu da “popravi most u Glavatičevu koji je podigao hadži Bali iz mostara”Š3]. I s jedne i s druge strane mosta bili su izrađeni hanovi u kojima su noćevali putnici za Sarajevo, Bjelimiće, Konjic ili Nevesinje. Pred kraj Turske vladavine ovaj kraj je u administrativnim knjigama vođen kao Džemat Župa kako je ostalo sve do dolaska Austro-Ugarske.

Ovaj kraj je pružio veoma jak otpor Austro-Ugarskim trupama. Borbe su se nakon Vrapča vodile na desnoj obali Neretve a jedan od velikih okršaja vođen je u selu Ribari ispod Bajića glavice. Š4]

Zanimljivo je da se ovdje desio još jedan veliki boj sa Austro-Ugarskom prilikom hercegovačkog ustanka 1882. godine kada je 150 ustanika porazilo u prvoj borbi Austro-Ugarsku vojsku kod mosta u Glavatičevu. Ustanike je vodio Sulejman beg Šurković iz Bjelimića.