Nedavno smo u
dnevnim novinama mogli pročitati vijest o našim ljudima
koji su se nakon progona skrasili u jednoj od svjetskih
zemalja,kako slušaju samo turbo muziku putem satelitskih
kanala koji na programu imaju cjelodnevno emitovanje
bezlične muzike i koji najviše znaju o Srbiji.Ispade da
im oni koji su ih protjerali kreiraju emisisije koje će
gledati i na taj način formiraju njihov sud i mišljenje.
U drugom
primjeru slijedi ovakva priča:sjedili sno nedavno u kući
jedne porodice i priča nam majka osmogodišnje curice
kako je ona plakala sa svojim djetetom kad je poginuo
izvjesni Toša.Mi smo ostali nijemi,riječ iz nas ne
izlazi.Samo se pitamo:do kojih granica može ići naša
naivnost
Ako analiziramo
programe i “naših” TV kuća nećemo naći mnogo bolju
situaciju.
Najmanje je
emisija koje su prikladne dječijem uzrastu.Naši urednici
i novinari apsolutno ne razmišljaju o svojim
gledaocima,a tamam kad pomisliš da ima neka fina ideja
pretočena u lijepu emisiju a oni potroše pare nekome na
put za Pariz ili Istanbul a omah u sljedećem prilogu
prikazuju nekoga ko ne može sastaviti kraj s krajem.
Oakav
program,bez ukusa i normi nanosi veliku štetu svim
onima koji žele da svoju djecu odgoje u moralu i
karakteru,a posebno onima koji nastoje da svoju djecu
odgoje u vjeri.
“Svijet
televizije već poodavno duboko ugrožava porodični život,
razarajući zajednicu i unutarporodičnu komunikaciju.
Televizija je okupirala kako slobodno vrijeme pojedinca
tako i zajedničko porodično slobodno vrijeme. Porodični
razgovori podređeni su komunikaciji sa TV-om, a
porodične teme - televizijskim. Jaz između roditelja i
dece produbljen je različitim TV-interesovanjima i
navikama, što vodi odvajanju u posebne sobe i vjernosti
ličnim TV-aparatima (svijetovima). Tako se javlja
savremeni fenomen da se sa većom pažnjom prate i
proživljavaju životi TV- junaka negoli bližnjih. Na tom
putu dolazi do definitivnog odumiranja porodične
zajednice. I baš kad je taj proces u toku pojavljuju se,
kao naručene, TV-serije koje u potpunosti promovišu
odsustvo značaja porodične zajednice za savremenu
građansku jedinku.”
Ima kuća u
kojima se i ne gasi televizor, stalno nas kljuka svojim
idejama, često nevrijednim pa i pogubnim. Danas već
psiholozi jasno govore o štetnosti gledanja televizije
za djecu, o novoj pojavi ovisnosti o računarima,
igricama. Ni najbolji program ne bi bio koristan u
tolikoj mjeri: kad ćemo raditi važnije stvari? Tako nam
se uporno nameću misli i stavovi koji nisu spojivi s
normalnim životom a posebno sa vjerskim pogledom na
svijet.
U hadisu kojeg
prenosi hazreti Alija stoji da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: “Odgajajte vašu djecu u znaku tri
svojstva: da vole Vjerovjesnika, njegovu porodicu (ehli
bejt) i ljubavi prema Kur'anu., jer će hafizi Kur'ana
biti u hladu Allahova prijestolja sa Njegovim
vjerovjesnicima i odabranim robovima na Dan kada drugog
hlada neće biti.”
To je zadaća
vjernika:da odgojiti čestita,iskrena,moralna i ponosna
čovjeka koji će znati svoje obaveze prema svome
Gospodaru,svojoj porodici,svojoj
zajednici,društvu,državi kao i prema čovječanstvu
općenito.U tom cilju mu naši novinari i njihove emisije
neće nikako biti od koristi,naprotiv one će mu biti
smetnja i znatno će mu otežati put.
Prije par dana
smo mogli gledati emisiju na TV kanalu Nacionalna
Geografija u kojoj autori na jedan briljantan način
“dokazuju” da je živa ćelija nastala sama od sebe usljed
pripremljeni uslova na Zemlji.Sasvim je vidljivo da se
želi pokazati onima koji vjeruju da je svijet i život
bez Stvoritelja i Gospodara sasvim moguć,a onda kad nema
Boga nema ni odgovornosti:možeš raditi šta hoćeš i
nemoraš poštovati tradicionalne norme i pravila.
Isti cilj
se krije iza emisija o izboru Mis turizma,Mis maturske
večeri ili neke druge Mis,izvještaji o gey
paradama,različitim partyjima,muzičkim
spektaklima,modnim revijama i manekenkama,plesnim
grupama,pijankama,kućnim ljubimcima i svemu onom što
vodi u razvrat i beščašće.Dok naše dijete gleda Izeta
Fazlinovića kako “simpatično”reklamira lozu,u njegovom
mladom mozgu se treba razvijati saznanje da je alkohol
lijep i da ga vjera zabranjuje bez nekog naročitog
razloga.
Ako bi
analizirali programe svih naših nezavisnih TV kanala
vidjeli bi da dobar procenat njihovog programa
ispunjavaju muzika i muzički programi,pa naša djeca mogu
zaključiti da je muzika najvažnija stvar u našem
životu,da se ne može bez nje živjeti,i da ćemo biti
hendikepirani ako ne slušamo muziku;a Božiji poslanik
nas savjetuje da našu djecu odgajamo uz glas učenja
Kur’ana i njegovih sura.
“Ideološke
namjere očituju se i u stalnim nastojanjima da se putem
televizije, a sada i interneta, infiltriraju svi
negativni modeli ponašanja i izopačeni sistem
vrijednosti čiji je cilj da razori porodicu, a samim tim
i društvo. Primjetno je, dakle, da se uloge televizije
danas nadovezuju jedna na drugu i nadopunjuju. Kako
drukčije nazvati ulogu medija kojom se promovišu blud,
preljuba, zavist, ljubomora, materijalizam, nego
destruktivnom, jer se amoralno predstvalja kao nešto
sasvim normalno i prirodno, novac postaje glavni cilj u
životu,. Ako se u tom duhu «odgajaju» ukućani, onda je
normalan slijed očekivanje konflikta i sukoba. A kada se
razori porodica kao nukleus društva, onda je na pomolu i
uništenje cjelokupne društvene zajednice kojom je, tako
razorenom, mnogo lakše vladati. Gledajući na televiziji
stil življenja, oblike ponašanja, stil oblačenja i
načine ophođenja, djeca, bez razmišljanja, to prihvataju
i oponašaju, i udaljavaju se tako od svog sistema
vrijednosti, svoje kulture i identiteta.”
Kaže se da djeca
uče ono s čim' žive...
"Ako dijete živi s kritikom, uči osuđivati.
Ako dijete živi s nasiljem, uči se tući.
Ako dijete živi sa strahom, uči biti zabrinutim.
Ako dijete živi sa samilošću, uči samo sebe
sažalijevati.
Ako dijete živi s ismijavanjem, uči se sramiti.
Ako dijete živi s ljubomorom, uči što je zavist.
Ako dijete živi sa stidom, uči se osjećaju krivnje.
Ako dijete živi s ohrabrivanjem, uči se samopouzdanju.
Ako dijete živi u toleranciji, uči se strpljenju.
Ako dijete živi s pohvalama, uči cijeniti.
Ako dijete živi s prihvaćanjem, uči se ljubavi.
Ako dijete živi s odobravanjem, uči voljeti samoga sebe.
Ako dijete živi s priznanjem, uči da je dobro imati
cilj.
Ako dijete živi s dijeljenjem, uči o velikodušnosti.
Ako dijete živi s poštenjem i pravednošću, uči da
postoji istina i pravda.
Ako dijete živi sa sigurnošću, uči se vjeri u sebe i
one oko sebe.
Ako dijete živi s prijateljstvom, uči da je svijet
mjesto
na kojem je ugodno živjeti”
A mi možemo reći
da dijete koje gleda nasilje da će biti nasilno,ako
gleda nemoralne emisije da se priprema da bude
nempralno,ako mu se nameće poremećen system vrijednosti
ono će i rezonovati po takvom sistemu….a ako živi u
vjerskom miljeu on će se pridržavati vjerskih principa i
pravila.
Pripremio:Numan Ćosić
