Sat09252021

Last updateFri, 11 Jun 2021 3pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Hutbe Numan ef. Ćosić

Hutbe

Hutba: Važnost i zadaća džamije

Numan ef. Ćosić
05.05.2006.G.
Prkanjska džamija-Konjic

VAŽNOST I ZADAĆA DŽAMIJE

U prošloj hutbi smo govorili o džematu i obavezi čuvanja džemata za svakog muslimana. Svakako, glavni i osnovni faktor u čuvanju džemata jeste džamija ili mesdžid. Sami naziv džamija dolazi od glagola džemea što znači okupiti, sakupiti. Kad je poslanik došao u Medinu, prvo gradi džamiju sa sofom koja postaje glavna veza u muslimanskoj zajednici, njeno središte kako vjerskog tako i društvenog, obrazovnog, političkog, diplomatskog, odgojnog i sveukupnog života, iz koje muslimano kreću u prostor i vrijeme, u bračni, porodični, komšijski, odbranbeni i diplomski život i opet se, nakon svega vraćaju u džamiju, kuću dobra.

Tako je džamija središte, sjedište, sabiralište, utočište, počivalište džemata kao i njegov čuvar i garant njegovog opstanka, kao što je Kaba simbol i univerzalna centrala ummeta Islama, za koju se preko mihraba vezane sve džamije i svi džemati svijeta.Kako je veličanstveno i veliko!

U džamiji, kao živom središtu muslimana uspostavljaju se i ostvaruju osnovni oblici društvenosti koje je utemeljio Islam: upoznavanje koje počinje selamom, približavanje, prilagodžavanje, udruživanje; približavanje umjesto odbijanja, udruživanje umijesto razdvajanja, razgovaranje umjesto svađe, pomaganje umjesto odmaganja...

Muhammed a.s. je rekao: „Allahu najdraža mjesta na Zemlji su džamije.“

Posebno mjesto u džamiji pripada mihrabu. Riječ mihrab dolazi od riječi harb što znači rat i odatle se vidi da su to mjesta borbe protiv vlastitih negativnosti i slabosti-odnosno vlastitog nefsa.

Kaba je prvi bejtullah, odnosno prvi hram u Meki. U Ummul kura-gradu gradova u kome se veličao i obožavao Gospodar Allah dž.š. Kaba se nalazi direktno ispod El bejtul ma'mura koji je na nebu i koji je kibla meleka. Kako ljudi obilaze oko Kabe na Zemlji tako meleci čine tavaf oko svoje Kabe na nebu.

Sastavni djelovi Kabe u Mekkiu su Hadžerul Esved i Mekami Ibrahim.To su jedina dva predmeta na Zemlji koji su porijeklom iz dženneta.

Smatra se da je Hadžerul Esved ustvari pečat na ugovoru-misaku između Allaha i ljudi kojom prilikom su se ljudi obavezali Gospodaru svom na preanost i iskreno robovanje samo Njemu. Na taj događaj odnose se Kur'anske riječi:“E Lestu bi Rabbikum?“ –Nisam li ja vaš Gospodar? „Kalu bela“-Rekli su „Da“(Ti si naš Gospodar).

Taj dan će na Sudnjem danu svjedočiti o tome ko ga je poljubio sa tevhidom a ko ne.Poslanikova džamija u Medini je prva džamija koju je izgradio Poslanik nakon Hidžre što joj daje posebnu važnost.Kur'an govori o tome da je ona izgrađena na bogobojaznosti i predanosti Allahu: „Džamija koja je od prvog dana na bogobojaznosti zasnovana ima preče pravo da ti u njoj klanjaš.“

Mesdžidul aksa je drugi mesdžid na Zemlji koji je u slavu Allaha izgrađen i to kako se prenosi u nekim hadisima četrdeset godina nakon gradnje Mesdžidul harama. Nalazi se na prostoru svete zemlje koju je Allah u nasljeđe dao prijetelju svome Ibrahimu. Tu je na nebo uzdignut Isa a.s. U Mesdžidul aksa je u noći israa i miradža obavljen najveličanstveniji namaz gdje su safove činili Poslanici a imam je bio Muhammed a.s.Izgradnja i održavanje džamija djela su draga Allahu dž.š. Allah kaže:“Allahove džamije podižu i održavaju oni koji u Allaha i Sudnji dan vjeruju, namaz obavljaju i samo se Allaha boje“.

Poslanik Muhammed je rekao: „Ko izgradi džamiju makar koliko ke čapljino gnijezdo, Allah će njemu sagraditi istu u dženetu.“

Uzvišeni Allah hvali one koji se vežu za džamije; jedan od sedmorice koji će ući pod Allahov hlad kad drugog hlada neće biti jeste“čovjek čije srce je vezano za džamiju“.

Džamija je mjesto gdje se čisti duša i liječi srce i tijelo. Poslanik kaže:“Kad vidite nekog čovjeka da je navikao stalno dolaziti u džamiju, svjedočite mu da je mumin“.

Opisujući mumine u suri Eš Šura Allah dž.š. kaže: „Oni koji se odazivaju svome Gospodaru, uspostavljaju namaz i međusobno se dogovaraju“.

Abdullah ibn Omer kaže: „Poslanik je rekao: „Namaz u džematu je 27 puta vrijedniji od namaza obavljenog nasamo“.

Enes inb Malik kaže: „Poslanik je rekao: „Osoba koja u iskrenosti obavlja namaz sa džematom 40 dana na propuštajući prvi tekbir, dobiće 2 nagrade:

1-da će biti spašen džehenema

2-da će biti siguran od nifaka(dvolišnjaštva)“.

Sehl ibn Saada kaže da je Poslanik rekao: „Obradujte radosnom vješću one koji često idu u džamiju po mraku. Oni će na Sudnjem danu imati savršeno svijetlo(nur)“.

Muhammed a.s. podsticao je mulimane da stalno odlaze u džamiju i da ne ostavljaju džemat8 namaz u džematu ) bez velikog razloga“.

On je rekao: „Ako čovjek čuje ezan pa i pored toga bez jakog razloga ne ode u džamiju da klanja sa džematom, njegov namaz kod kuće neće biti primljen“. Kad su ga ashabi upitali šta je to jak razlog, on je rekao: „Bolest ili strah“.

„Ako se bar 3 osobe nađu u naselju i li pustinji pa ne klanjaju namaz u džematu onda će ih šejtan savladati. Zapamtite da je namaz u džematu neophodan za vas. Zaista vuk odnosi usamljenu ovcu, a šejtan je kao vuk za ljude“.

Hutba: Briga za lični izgled

Numan ef. Ćosić
06.05.2006.G.
Prkanjska džamija-Konjic

BRIGA ZA LIČNI IZGLED

Islam nudi čovjeku jedan sveobuhvatan program za život,odnosno za njegove ukupne aktivnosti.Mi smo ubjeđeni da taj uzvišeni program čovjeku donosi samo sreću i nadu u bolje sutra.Uzvišeni Allah kaže:“O vi koji vjerujete,odazovite se Allahu i njegovom poslaniku kad vas pozovu onome što će vam život dati...“-to je taj program koji će ljudima poboljšati život i učiniti ih sretnim.

Jedan od aspekata o kojem nas uči taj uzvišeni program jeste da održavamo našu vanjštinu i naš izgled.Musliman mora voditi računa o svom licu,o svojoj kosi,o svom odjelu,o svojoj obući...sve to treba biti čisto i uredno.

Onako kako se od muslimana traži da bude primjer u lijepom ponašanju i postupcima,to isto se traži od njega da bude primjer urednosti i čistoće u oblačenju i ukupnom izgledu.Muslimanski trgovci su prnosili islam narodima u na Istoku svojim lijepim postupcima iskrenim poslovanjem, bez varanja,i svakako svojim izgledom i vanjštinom.

Prvak ljudi Božiji poslanik Muhammed a.s.oblačio je lijepu odjeću i dotjerivao se svojoj porodici i svojim ashabima.Bilježi se od Džubejra ibn Mekisa da bi se poslanik uređivaokad bi mu dolazile delegacije iz različitih plemena:“Vidio sam Allahovog poslanika ,na dan kad je stigla delegacija iz Kinde,imao je na sebi jemenski ogrtač a i na Ebu Bekru i Omeru to isto.“

U komentaru ajeta iz sure El Earaf:“Reci:Ko je zabranio Allahove ukrase koje je On stvorio za svoje robove i lijepa jela iz opskrbe“-poznati mufessir Kurtubi navodi hadis od h.Aiše r.a.koja je rekla:“Neki ashabi su čekali Božijeg poslanika pred vratima,pa je pred izlazak prije nego ih vidi počeo gledati u čanak u kojem je bila voda,i počeo sređivati bradu i kosu.Upitala sam ga:“Božiji poslaniče,i ti činiš ovo?“

Odgovorio je:“Da,ako čovjek izlazi među svoju braću,neka se uredi,jer uistinu,Allah je lijep i voli ljepotu.“-Innellahe tajjibun juhibbu ttajjibe.

Istinski musliman neće zapostaviti sebe,niti se zaboraviti pored uzvišenih obaveza koje nosi u ovom životu,jer u njegovom shvatanju nije razdvojen vanjski od njegovog unutrašnjeg stanja.Lijepo uređen oblik je prikladniji časnoj sadržini i lijepoj stvarnosti.

Dakle,istinski musliman,svjestan i pravilnog rasuđivanja,jeste onaj koji ispravno procjenjuje između svoga tijela,svoga razuma i svoje duše,dajući svakome njegovo pravo,ne pretjerujući ni u jednoj od ovih strana na štetu druge.U tome će slijediti uputu Kur'ana i časnog poslanika.

Ne postupaju ispravno oni koji se brinu samo o svome tijelu,a pogotovo ne oni koji se oblače na oskudan i bezobziran način.Ta pojava u ovom periodu liberalizma i obaranja svih vrsta pravila ,normi i kodeksa,je suprotna pozivu islama i poslanika Muhammeda a.s.

Uzvišeni Allah kaže:“O poslaniče,reci ženama svojim, i kćerkama svojim i ženama vjernika neka spuste haljine svoje nizase...“ El Ahzab 59

U istom značenju veli Božiji poslanik:“Tri osobe neće ući u džennet niti će na Sudnjem danu Allah u njih gledati:dijete neposlušno svojim roditeljima,razgolićena žena koja se poistovjećuje sa muškarcima i čovjek koji ne vodi brigu o moralu svoje porodice.“

Prema tome,fino je da se uljepšavamo u granicama dozvoljenog bez ukusa i kiča.

Onako kako ne smijemo dati prednost tijelu na račun drugih komponenti (razuma i duše) isto tako nije ispravno da damo prednost ovim komponentama na račun tijela. Poslanik je sreo Abdullaha ibn Amra ib El As pa mu je rekao: „Nisam li ja čuo da ti postiš danju a noću ibadetiš?“ Odgovorio je: „Svakako, Božiji Poslaniče.“ Rekao mu je Poslanik: „Ne čini to! Posti i mrsi, spavaj i ustaj, jer uistinu i tvoje tijelo ima pravo kod tebe i tvoje oči imaju pravo kod tebe i tvoja žena ima pravo kod tebe...“

Islam podstiče muslimane na čuvanje svoga tijela i u pogledu uzimanja hrane; jasno ih upozorava da prekomjerno uzimanje hrane šteti organizmu; Božiji Poslanik kaže: „Nema gore posude koju čovjek može napuniti od njegovog stomaka. Međutim, kad treba jesti, onda jedna trećina za hranu, jedna trećina za piće a jedna trećina za njegovo disanje.“

Musliman se čuva narkotika, sedativa, alkohola i drrugog što je zabranjeno.

On zna da je jak vjernik Allahu draži od nejakog vjernika. Stalnu vitalnost i pokretljivost možemo postići pomoću umjerenosti, ravnomjernosti, stalnom aktivnošću i disciplinom. Poslanik nam naređuje da peremo našu kosu i da je držimo urednom.

Imam Malik ibn Muvettan navodi mursel hadis od Ata ibn jessara koji kaže: „Božiji Poslanik je bio u džamiji kad je ušao čovjek razborušene kose i brade. Poslanik je pokazao rukom na njega, kao da mu naredžuje da popravi kosu i bradu. On je to i učinio i onda se vratio. Vjerovjesnik tada reče: „ Zar ovo nije bolje, nego li da neko od vas dođe razborušene kose kao šejtan?“

Svojim ponašanjem i svojim izgledom musliman treba da plijeni poglede i da bude poželjan i rado viđen, a nikako ne smije biti odbojan i prezren.

Danas imamo takvih reformatora Islama i misionara koji pozivaju svemu više od ovoga navedenog-kao da im je cilj da budu što odbojniji i izoliraniji. Pojedine hadise tumače suhoparno i parcijalno poput hadisa u kome Poslanik kaže da Allah dž.š. neće pogledati u onog ko iz OHOLOSTI spusti svoje odjelo; oni u ovom hadisu nikad ne navode ključnu riječ a to je je-hajlae iz oholosti. Manji je problem što oni sebe prave takvima-potkresanima, ali je problem što i od drugih traže da budu takvi.

Pogledajmo zajedno Poslanikov hadis u kome on ponovo upozorava na oholost. U Muslimovom sahihu bilježi se od Ibu Mesuda da je Poslanik rekao. „ Neće ući u džennet ko bude imao u svom srcu i trunku oholosti.“ Neko od prisutnih je upitao: „ Čovjek voli da ima lijepu odjeću i lijepu obuću?“-(znači; da li se ovo ubraja u oholost?)

Poslanik je odgovorio:„Oholost je osporavanje istine i omalovažavanje ljudi.“

Iz hadisa se da nedvosmisleno zaključiti da je razlog negledanja Stvoritelja u njih upravo oholost a ne spuštena odjeća.

Ovo su pravilno razumjeli ashabi i oni koji su ih slijedili i po tome su postupali.Ebu Hanife je bio lijepe vanjštine.Jednog dana je vidio nekog čovjeka koji je sjedio sa njim u trošnoj odjeći.On se osamio sa njim i dao mu hiljadu dirhema da uredi svoj izgled.Čovjek mu je rekao:“Zar nisi čuo za hadis:“Uistinu,Allah voli da se vidi trag Njegove blagodati na Njegovom robu.“Ti treba da promjeniš svoje stanje,kako se ne bi od tebe krio tvoj prijatelj.“

I na kraju da napomenemo da pažnja i briga prema izgledu ne smije navesti muslimana na pretjerivanje u ukrašavanju i eleganciji do te mjere da se u njemu poremeti ravnoteža na kojoj islam toliko insistira.

Hutba: Kako naći smisao u životu

01.09.2006.G., Prkanjska džamija-Konjic

Koje je značenje života?Kako možemo naći svrhu i smisao u životu?Je li život puna čaša koju možeš popiti kad poželiš?Vrijedi li trošiti snagu s ciljem da se postigne nešto vrijednije? Koje ciljeve treba imati pred sobom i nastojati da ih ostvarimo?Koliko je važno birati ciljeve?
Život i iskustvo mnogih ljudi uče nas da mnogi ciljevi otkriju prazninu tek nakon godina potrošenih u potrazi za njima.
Život je jedan,on se nikome ne ponavlja,odnosno,život je samo jedna šansa koja se nikome ne ukazuje dva puta;zbog toga je od životne važnosti naći smisao u životu,otkriti svrhu života kako ne bi promašili život i uzalud ga potrošili.
U ovom našem dobu i našim društvenim prilikama ljudi tragaju za mnogim svrhama,misleći da će u njima naći značenje.Neka od ovih traganja uključuju:poslovni uspjeh,dobre društvene odnose sa drugima,bogatstvo,činjenje dobra drugima,zabavu,uspješan brak,uživanje,umjetnost,sport it.d.
Mnogi ljudi koji su postigli ovo sve navedeno u svom životu,svjedočili su da je stalno bila prisutna jedna praznina unutra-praznina koja se nikako nije mogla ispuniti.
Jasno je, dakle, bez pronađenog smisla u životu ne možemo izbjeći ovu prazninu.
Nema čovjeka koji se ,barem nekad, ne upita:-Koji je smisao života?
Tražeći ga u milionima solucija mnogi ga nikada nisu našli. Razlog tome je što ga traže na krivim mjestima i kod pogrešnih ljudi.
Mnogi ljudi ne nalaze smisao zbog navike podlijeganja društvenim pravilima. Društvo je moćna,nevidljiva sila koja želi opstati.Mnogi se u njoj utapaju jer im je lakše teći po već postavljenim životnim pravilima nego da sami za sebe učine nešto.
Tako stvari idu u krug:podlijeganjem društvenim normama u dreuštvu čovjek podržava opstanak tih normi.
Čovjek želi naći smisao,ali pošto ga ne nalazi podliježe društvu kojeg podržava i na kraju priče opet se pita:-Gdje je tu smisao?Život u mnogim društvima iziskuje kretanje kroz društvene šablone življenja.On živi u transu tih šablona koji su mu omeli njegovo pravo na izbor u životu.Pojedinac,uglavnom,nije ni svjestan da troši proizvode koje mu daje društvo i da radi ono što mu društvo nameće.

O tome nam govori i Ku'an kad govori o poslanicima koji su htjeli da izmjene način razmišljanja i života ljudi. Kad bi ih pozvali da vjeruju u Boga i budući život oni bi govorili: „Mi smo našli naše očeve kako ovako rade“-pa i mi tako radimo i slijedimo ih.
Onaj ko je našao smisao on izbjegava sve besmislene aktivnosti. Ona radi na tome da ostvari svoj cilj-da stigne smisao.
Na pitanje: zašto mnogi ljudi sve smatraju besmislenim ( a pogotovo mladi), austrijski profesor neurologije i psihijatrije Viktor Frankl veli: „Problematika blagostanja visokog društvenog i socijalnog blagostanje donosi sa sobom egzistencijalno osiromašenje. Ljudi imaju uvijek više ONOGA OD ČEGA BI mogli živjeti, ali ništa više ONOGA ZA ŠTO BI vrijedilo živjeti.“
To je po njemu potrebno da akcenat interesovanja s rastućeg materijalnog blagostanja bude prebačen na svrhu života.
Jedna mudrost kaže: „Opasno je ako čovjek ne zna za što živo.“
Čovjek mora izgraditi volju za životom utemeljenju na pravilnim i ispravnim ciljevima. Važnost ciljeva u životu pojedinca je vrlo bitna, ali je još bitnije izabrati pravi cilj, odnosno ciljeve. Ako promašimo ciljeve promašili smo i život-odnosno smisao života.
Ljudi pred sebe uglavnom postavljaju egzistencijalne, poslovne i emocionalne ciljeve-ili prostije rečeno: samo materijalne ciljeve koji se vežu za tijelo; O duši se vrlo malo razmišlja. Manji broj ljudi u ciljeve u svom životu uvrsti zadobivanje Allahovog zadovoljstva i milosti, a ono što je kod Allaha bolje je i dugotrajnije. Ku'an veli:
„A dobra djela koja ostaju bolja su kod Gospodara tvoga nagradom i bolja su nadom.“
El Kehf 46
Danas mnogi ljudi i mnoga učenja nude ciljeve za život,objašnjavaju svrhu života i uče nas šta je smisao u životu.Velika većina ne može da dođe do spoznaje o pravoj istini i ulozi čovjeka na ovom svijetu.
Život je pokazao da nakon ostvarenog bogatstva ljudi nisu sretni-nisu riješili pitanje završetka života a isto tako nisu postigli sreću i mir u svojoj duši.Oni osjećaju prazninu.
Slično osjećaju i oni koji traže smisao u ljubavi,zabavi,uživanju....

Neko je rekao:
-Ako želiš biti sretan jedan sat naspavaj se.
-Ako želiš biti sretan jedan dan otiđite na pecanje.
-Ako želiš biti sretan jedan mjesec oženi se ili udaj se.
-Ako želiš biti sretan jednu godinu naslijedi bogatstvo.
-Ako želiš biti sretan cijeloga života-pomaži drugima.

A pomaganje drugima ulazi u kategoriju el bakijatu salihatu-trajno dobra djela,ono što ćemo naći na drugom svijetu.
Pogledajmo šta neki velikani kažu o životu:
Anthony robins:“Promijenite svoje vrijednosti i promijenićete svoj život.“
Baruh Spinoza:“Mene ne uznemirava smrt,nego umiranje.“
Blaise Pascal:“Onaj ko smisao svoga života traži u duhovnom usavršavanju,ne može da bude nezadovoljan,jer je ono što on želi uvjek u njega.“
Ciceron:“Život koji nam je dala priroda kratak je,ali sjećanje na valjano upotrijebljen život vječno je.“
Goethe:“Beskoristan život je isto što i rana smrt.“
Robert Birne:“Smisao života je život sa smislom.“
Seneka:“Cijeli život nije ništa drugo do li put u smrt.“

Šta je smisao života zna najbolje Onaj koji je život i darovao. Vjernici vjeruju da je Stvoritelj Allah stvorio čovjeka, da mu je dao život kao i ostale mnogobrojne blagodati.
Oni također vjeruju da čovjek nije bez odgovornosti i vjeruju da će zasigurno biti pitani
za to kako su potrošili svoj život. Smisao našem životu naći ćemo u tome da se pripremomo za susret sa Onim ko nam je podario život tako što ćemo Mu biti pokorni i
što ćemo izvršavati Njegove naredebe kroz sve naše aktivnosti i postupke.
„Nisam stvorio džine i ljude ni zbog čega osim da Me obožavaju.“ Kur'an

Hutba: Živjeti po islamu

Numan ef. Ćosić
16.05.2006.G.
Prkanjska džamija-Konjic

ŽIVJETI PO ISLAMU

      Iman je određenje i ispunjenje čovjeka iznutra, on se veže za srce, dušu i um, a dinu-islam je određenje i ispunjenje čovjeka izvana. Riječ islam označava i sadržava svjesnu, namjernu i slobodnu predanost i pokornost Allahu dž.š.

Može se reći da dini-islam obuhvata sveukupno ponašanje i držanje ljudi koje je upravljeno i dirigovano imanom-vjerom u Allaha dž.š. Ukupna aktivnost, rad i postupci vjernika rezultat su njegovog ubjeđenja i vjere u Boga. Zbog toga se i kaže da vjernik čini ibadet i kad je na radnom mjestu i kad se brine o sebi, o svojoj porodici, o užoj i široj zajednici..jer on to radi u ime svoga Gospodara-Allaha dž.š.

Allah dž.š. kaže: „...koji god čovjek predano okrene lice svoje Allahu. A bude dobra djela činio, njemu pripada nagrada njegova kod Gospodara njegova! Takvima nema straha niti će se žalostiti.“ Bekara 112

      U ovom značenju Božiji Poslanik kaže: „Biće sretan onaj ko se uputi na put Islama i spasa, te kojem život bude umjeren i on bude zadovoljan takvim životom. Islam je lahka i jednostavna vjera. Nikome ko je pokušao biti neodmjeren u praktičnim pitanjima vjere, nije uspjelo da ostane trajno dosljedan, jer ga je to( kao protuprirodno ) savladalo. ( Ko sebi zadaje više nego se traži od njega) Zato budite umjereni u nafili-ibadetu i istrajni radujte se nagradi Allahovoj i tražite pomoć od Njega jutrom i večerom. Ko u Islamu doživi starost, to će mu na Ahiretu  biti svjetlo. Onome koga Allah dž.š. uputi Islamu i pouči ga razumjevanju Kur¨ana, a on se požali na neimaštinu Allah će mu odrediti siromaštvo do Sudnjeg dana. U Islamu nema klera i monaštva.“

U drugom hadisu on kaže: „ Islam je lijepa narav. Islam je javno ispoljavanje, dok je iman stvar srca. Islam je uzvišen i nenadmašiv, tako da ga niko i ništa ne može nadmašiti i nadvisiti. Islam je čista vjera, pa budite i vi čisti! U džennet može ući samo onaj ko je čist. Znak dobrog i čvrstog Islama jednog čovjeka je to da se ne mješa u ono što ga se ne tiče.“

       Osnovni princip koji donosi Islam jeste tevhid. Tevhid je riječ kojom ulazimo u Islam a onda po njoj živimo, radimo, ponašamo se, postupamo i postojimo. Vjerovanjem, očitovanjem, izgovaranjem i konceptom života prema kelime-šehadetu-tevhidu mi slijedimo pravi put: „ Allah svjedoči da osim Njega drugi Bog ne postoji i meleci i ljudi učeni isto svjedoče i da pravedno postupa! Nema Boga sem Njega, silnog i mudroga.“ Alu Imran 18

Princip tevhida-monoteizma je osnovni princip života , stvaranja, svijeta, jedinstva, bitisanja i opstanka. Unutar tevhida preko jedne te iste volje, riječi, odredbe i zakona stvara se i održava jedan te isti RED, POREDAK, RAVNOTEŽA I HARMONIJA u kosmosu i na Zemlji. Da nije tako život, red, ravnoteža bili bi poremećeni.

„Da na nebesima i na Zemlji ima još bogova osim Allaha, poremetila bi se nebesa i Zemlja!“ El Enbija 22

I kad mi izgovaramo riječi tevhida: LA ILAHE ILLELLAH  MUHAMMEDUR RESULULLAH- mi svjedočimo taj princip i tu stvarnost.

Muhammed a.s. pokazao nam je da vjera nije samo stvar ličnog uvjerenja, već kompletan put života. Poslanik je u Medini donio medinski ustav u kome je garantovao zaštitu vjerskim manjinama, kao najveći pravni akt jedne zajednice. Njime se regulišu odnosi među muslimanima, odnosi sa nekim plemenima, osnovna ljudska prav, obaveze i dužnosti, ekonomska i svojinska pitanja. Prema tome Islam se ne može predstaviti kao teologija jer ne govori se samo o vjerovanju, Islam je i način života koji treba primjeniti u životu i ne može se svesti samo na teoriju, Islam je jedna živa i dinamična realnost.

Islam štiti hurmet života. Prvi put u istoriju ljudskog zaštićena su prava žena,djece,siročadi,strancima i robovima.Poslanik je osudio rasizam i nacionalizam riječima:“Nema prednosti Arap nad nearapom,niti bijelac nad crncem,osim po dobročinstvu.“

Božiji poslanik je ohrabrivao i podsticao svoje sljedbenike da traže korisno znanje

gdje god bi ono moglo biti.Kad se pravilno koriste znanje i nauka donose samo korist i nikad nisu u koliziji sa učenjemislama.Muslimani su nekoliko stoljeća vodili svijet u mnogim znanostima;oni su,zapravo,udarili temelje mnogim naučnim disciplinama.Svoju kasniju dekadencu muslimani ne mogu ničim pravdati.

Božijom odredbom poslanik a.s. uvodi princip dobroćinstva-ihsana:to znači-da lijepo postupamo u svim svojim postupcima i radnjama,a najbolji musliman je,kako kaže poslanik onaj koji najviše koristi ljudima.Na drugoj strani pokuđena su sva svojstva i osobine kojima se nanosi šteta ljudima,poslanik veli:“U dženet neće ući varalica,onaj ko se oholi,izdajica i onaj ko je ružno postupao sa svojim podređenim.“ Tirmizi

„Nije  od nas onaj ko ne poštuje naše starije i ko nije milostiv prema našim mladima.“ Tirmizi

Pogledajte širinu islamskog učenja i pogledajte koja važnost se prIdaje dobroćinstvu iz hadisa u kojem poslanik kaže:“Niko od vas neće dostići pravo vjerovanje sve dok ne bude želio i volio svome bratu (muslimsnu) ono što želi i voli samome sebi.“Buharija i Muslim

       Da bi zaštitio ljudsku ličnost i dostojanstvo Božiji poslanik afirmiše i pridaje veliki značaj izgradnji porodice,njenom čuvanju i jačanju.On stalno podstiče na čuvanje i održavanje rodbinskih veza,kao i njihovo materijalno pomaganje.

       Lijepom moralu i ahlaku poslanik je pridavao posebnu važnost.On je govorio da će lijepo ponašanje imati najveću težinu na mizanu na Sudnjem danu.

       Poslanik je uspostavio pravila koja štite životinje,kojima se čuva vegetacija i životna sredina.Možemo slobodno reći da je poslanik preteča u razvoju ekološke svijesti.On je rekao:“Kad bi znao da će sutra nastupiti kraj svijeta a u ruci imaš sadsnicu-posadi je.“

      Uspostavio je prava radnika rekavši da im se plati prije nego im se znoj osuši.Zabranio je varanje u poslovanju i lihvarstvo,a hrabrio je slobodnu trgovinu i investiranje.Radio je za mir ali je poduzimao sve radnje da se odbrani u slučaju potrebe.

      U cilju zaštite zdravlja i tijela islam je zabranio alkohol i sve ono što šteti organizmu:“Ne bacajte sami sebe u propast.“ Kur'an

       Pad muslimana u zadnjim stoljećima nije posljedica nedostatka islamskog učenja,nego upravo njihov propust da žive po tom učenju.

Sve što je u islamu nekada bilo progres i napredak,pretvorilo se kod muslimana današnjice u nehat i stagnaciju;što god je bilo velikodušnost i spremnost za nesebičnost,izopačilo se kod današnjih muslimana u uskogrudnost i sklonost ka lagodnom životu.Glavni razlog za društveno i kulturno nazadovanje muslimana leži u činjenici da su oni postupno prestali slijediti duh islamskih učenja.Onda kada je muslimanima njihova vjera postala navika i običaj a prestala da bude životni program koji treba svjesno sprovoditi,dinamični podsticaj koji leži u osnovi njihove civilizacije iščezavao je i postepeno ustupao mjesto indolenciji,strilnosti i kulturnom padu.

Mi protuslovimo svojoj vjeri dok je ona našim dalekim precima bila živi podsticaj:mi je se stidimo,dok su se oni njome ponosili. Muslimani moraju prihvatiti i proučiti stanje u kojem se nalaze i otkriti uzroke koji su doveli do takvog stanja.Moraju se vratiti uzrocima progresa i napretka koji izviru iz njihove vjere i prakse Božijeg poslanika Muhammeda a.s.

Trebaju odgojiti ulemu koja neće voditi glavne rasprave o tome gdje treba držati ruke na namazu:na prsima ili na stomaku;ulemu,čiji vrhunac znanja neće biti saznanje da treba potkresati svoje pantalone.

Hutba: Medinska povelja - prvi pisani ustav

Numan ef. Ćosić
15.09.2006.G.
Prkanjska džamija-Konjic

Medinska povelja - prvi pisani ustav

Koliko je Poslanik vodio računa o sistemu,pravdi i odnosima među ljudima možemo vidjeti u činjenici da je ubrzo nakon postupka bratimljenja,usvojena Povelja, kitab (knjiga, pismo)

es-sahifa (spis, list) i el-wesika (dokument, povelja).

Čime je Allahov Poslanik (a.s.) želio ustrojiti sistem društvenog življenja, koji će biti okosnicom jedinstva stanovnika Medine. Postoji mišljenje da je ovaj, po mnogima, prvi ustav "grada države" Medine, sastavljen između muhadžira i ensarija, a da su nakon toga prošireni članovi ovog ustava i na jevrejska i neka druga plemena nastanjena u Medini, po kojima im je zaštićen imetak, čast i vjera, a određeni prava i dužnosti.

Tekst Povelje sadrži principe jedne čvrste politike i pravednih društvenih odnosa, s dosta demokratičnosti i sloboda. U posljednje vrijeme Povelja je poznata i pod nazivom "Medinski ustav", jer se smatra zakonskom osnovom političkog i društvenog života ummeta i njegovih unutrašnjih i vanjskih odnosa. Radi boljeg pristupa tekstu Povelje, u savremenim historijskim djelima uobičajena je njena podjela na članove, pa i grupe članova.

Podjela Povelje na grupe članova moguća je zbog toga što njen sadržaj nije nastao odjednom niti su ti članovi istovremeno napisani. Prva grupacija članova nastala je u samom početku medinske epohe i ostala je otvorenom da bi se dodavali dalji članovi po potrebi, kako bude vrijeme iziskivalo.

Općenito uzveši, Povelja sadrži 70 članova podijeljenih na četiri grupe, računajući tekstualno ili značenjem ponovljene članove. Upravo ovo ponavljanje članova ukazuje da je Povelja pisana u etapama i da se tekst svakog dijela očuvao zasebno bez pokušaja ujednačenja članova. Znači da je Povelja ostala otvorenom da se na nju dodaju članovi, već prema saglasnosti zainteresiranih strana o njoj.

Važnost izučavanja Povelje za nas je i u tome što ona ne ostavlja nimalo sumnje u to da je prvo islamsko društvo, u vrijeme Allahova Poslanika, bilo bazirano na osnovama ustava i zakona. Sam Muhammed (a.s.) ozbiljno je radio na tome da njegova zajednica živi na jasnim osnovama zakona, gdje će se eksplicitno znati prava i obaveze svakog njenog člana.

Sigurnim uzrocima slabljenja islamskih zajednica i društava u periodu poslije Poslanika i prve četvorice halifa može se smatrati, pored ostalog, i to što su mnogi koji su bili zaduženi da vode brigu o njima zanemarili zakonsku i ustavnu stranu u izgradnji svojih državnih sistema.

Bez čvrstih zakona i propisa koji jasno određuju prava i dužnosti onih koji vladaju i onih nad kojim se vlada, nema opstanka ni jednom civilizovanom društvu i zajednici.

Pored svega izloženog, nameće se pitanje kako i zašto je nastala ova povelja? Bez sumnje, Allahov Poslanik(a.s.) Poveljom je htio da zajednica muslimana, kao i svaki budući rad ummeta na društvenom uređenju, bude baziran na zakonskim osnovama (Kur'anski tekst obavezuje muslimane da oponašaju i slijede postupak Allahova Poslanika: "O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim..." Kur'an, ENNISA’, 59.

"Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje." Saveznici, 21.).

Dogovor Poslanika s muslimanima Jesriba (Medine) na Akabi i poslije Hidžre u oazi Kuba, kod Medine, bio je uopšen i usmen. Želio je da poslije ustaljenja u Medini sve to stavi "na papir", a razlog je: da svako ima napisano pred sobom svoja prava i dužnosti, kroz ustav i zakon.

Članovi Povelje sadrže prava i dužnosti mnogih ljudi i plemenskih zajednica od kojih se sastojalo društvo tadašnje Medine i okolice, što nas navodi na zaključak da je njen tekst nastao kao rezultat rasprave i dogovora između Muhammeda (a.s.), njegovih saradnika, ashaba, izabranih predstavnika Medine i drugih zainteresiranih strana u njoj.

Znači da Povelja nije jednostran akt, odnosno volja jedne strane, nego je nastala na najzdravijim osnovama demokratske uprave i diskusije zainteresiranih struktura grada i okoline. Kao dokumenat, ovaj Ustav nije nametnut ili poklonjen od vladara onim nad kojim se vlada.

Temeljni principi Medinske države. Principi i struktura rane islamske političke zajednice su sadržani u Medinskoj povelji koja je činila ustavnu osnovu političke zajednice koju je utemeljio Poslanik. Medinska povelja je ustanovila nekoliko važnih političkih principa koji su, kada se uzmu skupa, činili ustav prve islamske države i koji su definisali politička prava i obaveze članova novoosnovane političke zajednice, muslimana i nemuslimana podjednako, i koji su određivali političku strukturu društva u nastajanju. Najvažniji principi Povelje su:

Prvo, Povelja je proglasila da je Ummet politička zajednica, otvorena za sve pojedince koji su odani njenim principima i vrijednostima, i koji su spremni ponijeti njene obaveze i odgovornosti. To nije zatvorena zajednica čije je članstvo, sa svim pravima i garancijama koje sa sobom nosi, ograničeno na odabranu skupinu. Pravo na članstvo u Ummetu je podrazumijevalo: a) prihvatanje principa islamskog sistema što se ogledalo u odanosti i podržavanju moralnog i pravnog poretka, b) deklarisanju privrženosti sistemu kroz praktični doprinos i borbu za ostvarivanje zajedničkih ciljeva.Dakle, privrženost i briga za javno dobro su principi koji određuju članstvo u Ummetu i tako ga i definiše prvi član dokumenta: "Ovo je povelja koju daje Muhammed-Poslanik (koja će uređivati odnose) između vjernika i muslimana Kurejša i Jesriba (Medine) i onih koji ih budu slijedili, koji im se pridruže i koji se s njima buduborili".

Drugo, Povelja skicira opći okvir koji definiše pojedinačne norme i obim političke akcije unutar novoga društva, zadržavajući istovremeno društvene i političke strukture tada dominantne u plemenskoj Arabiji. Medinska povelja je zadržala plemensku strukturu negirajući istodobno plemenski duh i stavljajući plemensku lojalnost moralno utemeljenom pravnom poretku.

Stoga je islam prihvatio politički sistem utemeljen na konceptu Ummeta kao alternativu za razjedinjujući plemenski sistem i zadržao plemensku podjelu nakon štoju je očistio od agresivnih elemenata.

Treće, islamski politički sistem je prihvatio princip vjerske tolerancije utemeljene na slobodi vjere za sve članove društva. On je priznao pravo jevrejima da žive po principima i pravilima u koje su vjerovali: "Jevreji Benu ‘Avfa su jedna zajednica sa vjernicima. Jevreji imaju svoju vjeru a muslimani svoju." Povelja naglašava fundamentalni značaj saradnje između muslimana i nemuslimana u uspostavi pravde i odbrani Medine od spoljne agresije. "Jevreji moraju snositi svoje troškove a muslimani svoje. Svaka skupina mora pomoći drugoj protiv bilo koga ko napadne potpisnike ove Povelje. Oni se moraju savjetovati i dogovarati." Povelja je zabranila muslimanima da čine nepravdu jevrejima ili da se svete nad sljedbenicima jevrejske vjere za svoju muslimansku braću ne vodeći računa o principima istine i dobra. "Jevrej koji nas slijedi ima pravo na pomoć i jednakost. Njemu se neće činiti zlo niti će se pomagati njegovim neprijateljima."

Četvrto, Povelja predviđa da društvene i političke aktivnosti u novom sistemu moraju udovoljavati skupu univerzalnih vrijednosti i standarda koji sve ljude tretiraju podjednako. Suverenitet u društvu neće pripadati vladarima, ili nekoj posebnoj grupi već zakonu utemeljenom na pravdi i dobru, koji garantira dignitet svih članova društva. Povelja opetovano i često naglašava temeljnu važnost pravde, dobrote i pravičnosti, a na različite načine osuđuje nepravdu i tiraniju:"Bogobojazni vjernici će se boriti protiv pobunjenika i onih koji žele širiti nepravdu, grijehe, neprijateljstvo ili korupciju među vjernicima. Ruka svake osobe će biti protiv njega čak i ako bude sin nekoga od njih", stoji u Povelji.

Peto, Povelja je uvela nekoliko političkih prava koja će uživati i pojedinci u medinskoj državi, kako muslimani tako i nemuslimani, kao što su: a) obaveza da se pomogne ugnjetene; b) izvan zakona je stavljena krivica po srodstvu koju su često praktikovala predislamska arapska plemena: "Osoba neće odgovarati za nedjela svoga saveznika"; c) sloboda vjerovanja: "Jevreji imaju svoju vjeru, a muslimani svoju"; i d)sloboda kretanja iz i u Medinu: "Ko god želi napustiti Medinu siguran je, i ko god želi ostati u Medini siguran je osim onoga ko se ogriješio o nekoga ili je počinio grijeh".

Poštujući uputu objave, Ummet je tokom značajnog dijela svoje duge historije poštivao princip vjerske i kulturne raznolikosti. Muslimanske vlasti od vremena hulefa-i rašiduna su štitile slobodu vjere i omogućile nemuslimanskim manjinama ne samo da prakticiraju svoje vjerske rituale i ispovijedaju svoju vjeru, već i da provode svoje vjerske zakone prema autonomnom administrativnom sistemu.

Preporod

BRAK I PORODICA

RADIO BIR

ZEKAT

Edukacija

edukacija-o-islamu-baner