Thu04022020

Last updateThu, 02 Apr 2020 11am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel

Tragom jedne misli

Evo već mjesec dana je raspisan konkurs za literarni rad o Poslaniku islama, Muhammedu, a.s. Konkurs je raspisan prvenstveno za osnovce i srednjoškolce s područja Konjica u želji da ih podstaknemo da pišu o voljenom Poslaniku a obezbijeđene su i lijepe novčane nagrade u iznosu od 220 KM. Pregledah pristigle radove, nažalost svega njih 6 i ne mogu da se ne zapitam zašto ne volimo pisati. Ne vjerujem da same novčane nagrade nisu primamljive a da ne uzimam u obzir primamljivost teme same za sebe. Je li do naše omladine ili do nas roditelja?

Stari umiru, mladi nit' čitaju nit' pišu.

Što se ne zapiše zaboravi se" Narod bez prošlosti može sutra biti bilo ko i bilo šta....

Ova misao mi pade na um jutros dok štampah osmrtnice jendog insana kojeg sma prije dvije godine upoznao u Svijenči. Rahmetli Vejsilu Pintolu, jučer je preselio na Ahiret. A, baš jučer, iz štamparije donesoh prvi paketić svoje knjige "Tragovi misli, dnevnik jendog softe" u kojem ima i jedan zapis "Bjelimićima u pohode" i u tom zapisu nekoliko redaka o rahmetli Vejsilu:

"vraćamo se natrag kroz Odžake ka Doljanima, Sopotu, Modranu, Gradeljini, Argudu i završavamo u Svijenči tražeći Vejsila Pintola. Najstariji je insan u Svijenči i najrelevantniji da Ahmetu da podatke o stradalim Bjelimićanima u Prvom svjetskom ratu. Korisitm priliku dok razgovor ne zahukta da pitam koliko ih zimi ostane u Svjenči i veli mi desetak kuća s jednim ili dva čeljadeta.
Iznad kuće rodila mu kruška.
-“Evo je rodila Jeribasma!”
-“Jes, al' opadoše!”- veli on meni.
I tu poče razgovor od Sidrana što cijela Svjenča bješe njegova, pa o četiri Pintula što u Hercegovini ubiše nakva čovjeka pa pobjegoše do Svjenče, tu da se skrase i do dan danas ostanu.
Sidran dva put iš’o na hadž. Hadžija bio u svakom pogledu. Drugi put na hadžu i umro, a žena mu se nakon nekog vremena dovela nekog pa je ispala cijela frka s tim, al’ ni moja pamet nije kao nekad, zaboravih sve detalje. Nakon Sidrana zametnu se Prvi pa domalo za njim i Drugi svjetski rat.
Vejsil priča, a meni uživljenu let obada oko glave na tren posta fijuk četničkog metka dok naviru iz Dindola da popale Svijenču.
Nedade im Bjelimićka milicija.
Osta Svijenča do 1993.g. kad dođoše i popališe.
-“Mi ih dedo gonili devedeset treće s ovog brda gori, bilo nakvo žito, oni po žitu...!”- velim mu ja da ga malo zadivim, a on samo odmahnu rukom i kiselo se nasmija.
-“Ma gonili ste vraga, nisu ni napali samo došli i popalili, šta ste vi gonili!”
Otrese me k’o s pika i nastavi beglenu sa Ahmetom."

 

Gledam sliku koju sma uslikao, i Ahmet efendija Biber je preselio na Ahiret, i Vejsil, živa je još sa ove slike Vejsilova supruga Derviša. I ona ima pamćenje kao i druge naše dobre stare majke i nene. Hoćemo li znati da ga sačuvamo, prenesemo djeci i unučadi. Ili će nas susrest iskušenje izvijesnosti koja mi kroz onu rečenicu na početku pade na um.

Stari umiru, mladi nit' čitaju nit' pišu.

Što se ne zapiše zaboravi se. Narod bez prošlosti može sutra biti bilo ko i bilo šta....

 

No nadu da griješim vrati mi spoznaja da smo baš sinoć u Klubu knjige imali promociju mlade pjesnikinje porijeklom iz Bjelimića, Nudžejme Karkelje. Ima deset godina i piše lijepu poeziju. Allah će s hajrom dati da se piše, da se pamti da  Bošnjak Bošnjakom u svojoj Bosni ostane!