Sun04052020

Last updateSat, 04 Apr 2020 6am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Knjige i tekstovi ODABRANI TEKSTOVI Tekstovi vezani za Konjic Prikaz knjige: Tragom zaboravljene zemlje

Prikaz knjige: Tragom zaboravljene zemlje

Piše: Esad Bajić

Za Klis sam čuo još kao malo dijete. Oženio se neko u našem, župskom kraju pa uz tu vijest došla i ona da mu je žena Klišanka. Ne znam kako sma zaključio da to oslovljavanje nije po prezimenu nego prema mjestu, no dobro sam zaključio i negdje u mali dječiji pamteći mozak msjestio informaciju da među desetak sela koja sma poznavao smjestim i to, kako tada mišljah selo Klis a među Abazuše, Hajdaruše, Kohnuše i ine druge žene koje sam poznavao po njihovom prezimenu pridodao sam i jednu Klišanku, po mjestu.
No, nije ovo priča o našim starim adetima i tome kako su se mlade umjesot imneom zvali po djevojačkom prezimenu, mjestu iz kog su došle ili nerijetko po imenu čo'eka (Salkinica, Mehinica, Mujinica) nego o knjizi koja govori o historiji i geografiji, životu, umiranju i rađanju.

Osnovna teme knjige o kojoj govorim je naprijed spomenuti Klis ili dolina Neretvice. Mjesto za koje sam kao dijete mislio da je selo, kao mladić u prošlom ratu pješačeći po njemu shvatio da je skup velikog broja naselja a nakon što sam od Medžlisa Konjic određen da budem hatib u klišanskom selu Podhum shvatio sam da je to mjesto čestitih, poštenih, radinih i iznad svega patriotizmom ispunjenih ljudi.

Čitajući knjige o historiji nalazio sam dosta interesantnih podataka vezanih za ovaj kraj, među njima i odgovor zašto se zove KLIS. Naime kako su u administrativno pravnoj podjeli Bosne za vrijeme Osmanlija sva mjesta na desnoj obali Neretve oko Konjica od Dubočana pa nizvodno pripadala Kliškom sandžaku tako su i stanovnike doline Neretvice stanovnici s lijeve obale zvali po sandžaku Klišanima. Čudilo me pri tom čitanju kako nema nigdje poptunija knjiga koja bi govorila o ovom i historijom i prostorom i ljudima i događajima bogatom kraju. Nije ovom prostoru falilo ni pametnih ni stručnih ljudi, no, eto, knjige nije bilo. Bar sve do nedavno kada mi u ruke dođe knjiga TRAGOM ZABORAVLJENE ZEMLJE autora Ibre Here. 

Bi mi drago. Malo je falilo da se zbog te manjkavosti sam ne upustim u sastavljanje knjige o Klisu što je po meni greška jednaka grešci gledanja tuđe žene. Može se o nekom kraju naći sva potrebna građa, i historijska i geografska i ona što tu ne spada a za knjigu treba, no ako se u njemu nisi rodio, ako mu havu nisi disao, na neninim koljenima uz priče predaka o njemu ninan nisi bio, to je opasna zamka.

Zamka u koju ja neću upasti jer imam knjigu TRAGOM ZABORAVLJENE ZEMLJE u kojoj je na dosta lijep, uspješan način sakupljena građa o prošlosti, povijesti i historiji naroda i prostora doline Neretvice, prijašnjosti što ušatorenjena u ostacima stećaka, mezara, kula, sudačkih stolica, narodnih predanja i sad svijetli u sadašnjosti i sadašnjosti što se šturo otima za komad nade i ljepšeg sutra vječno noseći na svojim leđima drukčija, bolja vremena prijašnjosti.


A prošlost ovog prostora seže dalje od pisanih tragova koji započinju sa predilirskim vremenima i plemenima koja su živjela na ovom zemljom bogatom prostoru pa u potrazi za soli koje bješe u slanim izvorima u vrh Orahovice često ratovaše sa drugim plemenima koja su živjela na području gdje sma ja rođen.

I tada, reklo bi se, područje Konjica bi podjeljeno na dva dijela. Za slana su jezera kako historija tu i tamo bilježi ratovali na poljima podno Orahovice gdje su danas Čelebići i Jablaničko akumulaciono jezero. Ko je koga pobijeđivao ne zna se. Bezbeli je bilo nekad 'vako nekad nako.

Od tih predilirskih trenutaka počinje i autorovo kazivanje i trag o izgubljenoj zemlji i kroz mnoštvo interesantnih korisnih informacija vodi nas sve do današnjih dana na, za stranicu manje od 400 stranica knjige skraćenog b5 formata.


Knjiga ima sedam poglavlja a svako od njih po 30-setak podpoglavlja.

Prvo poglavlje je PRIČA O ZEMLJI, drugo STANOVNIŠTVO NERETVICE, treće TERITORIJALNA ZASTUPLJENOST, četvrto HISTORIJSKA SLIKA NERETVICE, peto DUHOVNI I VJERSKI ŽIVOT, šesto OD TRADICIJE DO OBRAZOVANJA i završno sedmo NA GRANICI ZABORAVA.

Recenzije poptisuju prof.dr. Salih Jaliman i Sead Hakalović koji svjedoče da je autor svojom knjigom intenzivnim i rigoroznim ispitivanjem društva Neretvice a na temelju izvora učinio širok uvid u društvene, ekološke i ekonomske baze svakodnevnog života što može biti standardni model za povijesna istraživanja lokalne prošlosti (Jaliman str.378)

Autor kroz cijelu knjigu iskazuje oduševljenje poviješću Neretvice, čak i njenim najprozaičnijim pojedinositma jer oni postaju poetični čim postanu dio prošlosti. On ovom knjigom dokazuje da Neretvica nije više zaboravljena zemlja nego povijesno identifikovana i dokumentovana činjenica života i postojanja čovjeka ovog kraja.

U osvrtu na neku knjigu pored hvale trebalo bi izreći i kritiku ako za nju mjesta ima. No, kritiku ćemo davati onda kad na istu temu budemo imali 3 i više knjiga, do tada valja ovo djelo voliti, cijeniti, čitati, učiti a njegovom autoru čestitati što je dio duga prema svome zavičaju u ime svih drugih i sad i prije odužio.

Dr. Jusuf Mulić i još neki autori su obradili Konjic u cjelini kroz sva njegova razdbolja, Aziz Nuhić je obradio Idbarsku kotlinu, rahmetli Ahmet ef. Biber Bjelimićki plato, Šefko Hodžić, još davne 1975.godine napisao Monografiju GLAVATIČEVO a evo Ibro Hero je poklonio otisak dolini Neretvice. 

Čestitam svima u nadi da će uskoro iz usmenog pamćenja na papir da se pretoče intimna kazivanja Repovaca, Barmiša, Hasanovića, Stojkovića, Gobelovine, Grabovaca, Kotla, Hondića (Dočine kako je narod zove) kao i prostora koji iz turskog vakta još uvijek u katastarskim knjigama bilježimo kao Dragočaj...