Sun04052020

Last updateSat, 04 Apr 2020 6am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel

PROŠLOST KONJICA (1)

Konjic je iza Jajca najstarije gradsko naselje u Bosni i Hercegovini, a njegov kontinuitet naselja na današnjem području grada Konjica traje više od četiri hiljade godina i, drugog, što je bivši kameni most bio jedan od najljepših na širem južnoslavenskom prostoru iz perioda osmanske vladavine. Konjičani su ponosni na ova dva događaja. To se posebno odnosi na kameni most, koji je predstavljao njihov ponos. Nakon njegovog rušenja (1945), u njihovim dušama ostala je bolna praznina i tuga neutješna. Da bi sačuvali uspomenu na svoj kameni most i napravili razliku između njega i novoizgrađenog nizvodno, iz milja su ga nazvali Stari most. Ove priče o Konjicu i njegovom bivšem starom mostu posvećujem njihovim godišnjicama.


GRADSKO NASELJE KONJIC


Gradsko naselje Konjic jedinstveno je u čitavoj Bosni i Hercegovini po tome što su njegovi današnji dijelovi na dvije obale rijeke Neretve od prve polovine XIV vijeka pa sve do osnivanja Bosanskog vilajeta 1865. godine bili u sastavu dviju upravno-administrativnih jedinica na razini okruga i sreza/ kotara.1 Trg Konjic (tur. Konjiće) bio je u sastavu župe Bosanska Neretva a trg 

Biograd (tur. Belgrad) u sastavu župe Hercegovačka Neretva, kao njihova sjedišta. Nakon osmanskog zaposjedanja, trgovi su preimenovani u bazare, a župe u upravne nahije. Oba trga početkom druge polovine XVI vijeka dobila su status kasaba, pod nazivima Neretva (tur. Konjiće) i Belgraddžik (tur. Konjiće). Objedinjeni su u jedinstveno gradsko naselje (kasabu) pod nazivom Konjice (Konjiće) nakon objedinjavanja istoimenih kaza prilikom osnivanja Bosanskog vilajeta 1865. godine. Tako je ostalo sve do današnjih dana.
Iz rimskog perioda pronađeni su tragovi postojanja naselja na obje obale rijeke Neretve na području današnjeg gradskog naselja Konjic. Ispod brda Repovica, preko puta Željezničke stanice, nalazio se hram posvećen indo-perzijskom bogu Mitri,2 a na hramu je reljefna ploča na kojoj je bio natpis3 posvećen caru Deciusu i njegovim sinovima, prinčevima Cezara Etruscusa i Kaju Valenti Hostinijanu Mesiju Kvintu, najodličnijem Cezaru iz perioda 249-251 godine naše ere.4 U krugu svetišta pronađena je ara (oltar ili žrtvenik) od krečnjaka na kojoj bio natpis: Nepobjedivom suncu Mitri i brojni sitni predmeti od kamena, ilovače, krečnjaka, željeza, bronze, stakla i kosti. Također, u krugu svetišta, pronađen je bakarni novac presvučen srebrom, koji je pripadao blagajni hrama, kovan je u vrijeme vladavine careva Trajana pa sve do Arcadia krajem IVvijeka. Na ušću Trešanice u Neretvu, u samom gradu Konjicu na njegovoj desnoj obali, pronađeni su tragovi građevina, grobne urne, kameni spomenici, nakit i novac. Po ploči posvećenoj Mitrasu, može se zaključiti da je na tom dijelu današnjeg gradskog naselja Konjic postojala njegova bogoštovna općina.5 I na lijevoj obali današnjeg gradskog naselja Konjic, također su pronađeni brojni dokazi prisustva ljudi i tragovi građevina u današnjim naseljima Varda,6 Podmjenica (Podmenca), utvrde na Gradu (Biograd) na Radavi. Očito se radilo o važnoj stanici na trgovačkoj i vojnoj cesti. Prema mišljenju Pave Anđelića, sve su to komponente jedne naseobinske organizacije gradskog tipa koje su ovdje postojale u rimsko doba,7 što potvrđuje i neprekidna nit naseljenja koje 

tu traje više od četiri hiljade godina.8 Međutim, nema nikakvog pisanog traga o tome kako se to naselje zvalo ili kako su se zvala moguća dva naselja, od kojih svako na jednoj od dviju obala Neretve današnjeg gradskog naselja Konjic.
Ni sa početka ranog srednjeg vijeka nema vijesti o naseljima na današnjem području gradskog naselja Konjic s obje strane Neretve. U XII vijeku kao samostalna bila je oblast Podgorje (lat. Sub-montana), u čijem su sastavu bile župe Onogošt (danas područje općine Nikšić), Morača (kasnije Gornja i Donja Morača, danas na području općine Kolašin), Komarnica (danas na području općine Pljevlja), Piva, drugi naziv Banja (danas područja općina Plužine i Nikšić), Gacko, Nevesinje, Gacko, Viševa (danas područje Uloga u općini Kalinovik), Kom (danas područje Glavatičeva), Neretva9 i Rama. Župa je morala imati svoje sjedište i to, navjerovatnije, upravo na desnoj obali današnjeg područja gradskog naselja Konjic, ali sve do 1382. godine o tome, kao ni o njegovom nazivu, nema nikakvih vijesti.


Prvi pisani trag o naselju Konjic, bez naznake njegove teritorijalne rasprostranjenosti, odnosi se na navod Mavre Orbinija iz perioda 1366-1369. godine, vezanog za dinastičke borbe u Humskoj zemlji i župi Neretva. Tu je navedeno da je Sanko Mladenović, čiji se dvor nalazio u Zagorju (Bjelimići), držao cijelu Humsku zemlju,10 počev od Primorja (danas Dubrovačko primorje) do Nevesinja i Konjica, zajedno sa Vlasima.11 Ovo, međutim, ne dokazuje da  je tada postojalo naselje Konjic, jer je Orbini naziv naselja mogao unijeti na temelju kasnijih saznanja. Međutim, prvi zvanični podatak o Konjicu kao naselju na desnoj obali Neretve nosi datum 16. juna 1382. godine. Radilo se o jednom ugovoru između Dubrovčana i Vlaha da svojom turmentom12 prenesu olovo iz Podvisokog i Konjica u Dubrovnik.13 Poslije ovoga, u sačuvanim pisanim spomenicima u Državnom arhivu u Dubrovniku ima dosta podataka o Konjicu. Prvi pomen Biograda kao grada (tvrđave) nosi datum 19. februara 1444. godine. Radi se o darovnici aragonsko-napuljskog kralja Alfonza V kojom je ugovoren savez sa velikim vojvodom rusaga (države) bosanskog Stipanom Vukčićem Kosačom i potvrđuje posjed gradova (tvrđava) sa njihovim kotarevima (tvrđavskim knežijama) u župama Komska župa (Kom) i Hercegovačka Neretva: Kom, Vrabač, Bisoko (Bila), Biograd i Borovac.14 Posljednji put prije osmanskog zaposjedanja, sa početka 1465. godine, spominju se grad (tvrđava) i trg Biograd u vlasti hercega Stipana Vukčića Kosače.15 Dvije župe Bosanska Neretva i Hercegovačka Neretva, sa trgovima Konjic i Biograd kao njihovim sjedištima, ostale su sve do osmanskog zaposjedanja. Najvažniji događaj u ovom periodu je izgradnja Franjevačkog samostana sa Crkvom sv. Ivana Krstitelja u Konjicu u vrijeme vladavine kralja Tvrtka Kotromanića 1353-1391. godine.16

Nakon zaposjedanja dviju župa između 1465. i 1466. godine, Osmanlije su ih preimenovali u nahije, a trgove u bazare, ali pod novim nazivima: Konjice (tur. Konjiće) i Belgrad. Između 1550. i 1574. godine, trg Konjice dobio je  status kasabe,17 pod novim nazivom Neretva, ali je korišten i naziv Konjice sve do početka XVIII vijeka. Tom prilikom, u sastav kasabe ušla su sela Trešanica i Gornje Konjice u statusu mahala. Tako je kasaba 1574. godine imala tri mahale, od kojih je jedna bila muslimanska (Mahala mesdžida Ahmeda- Tabandže18 ili Tbanice), a dvije nemuslimanske (bivše selo Trešanica kao Mahala nemuslimana i Mahala Gornje Konjice), čiji je teritorijalni opseg obuhvatao područje današnjih sela Donje Polje i Gornje Polje (Puhale), koje je do sredine XVIII vijeka bilo nenastanjeno. Počev od prve polovine XVII vijeka kao drugo ime za kasabu Belgraddžik korišten je Konjice, koji je od polovine XIX vijeka ostao i jedini naziv kasabe. Prilikom osnivanja Bosanskog vilajeta 1865. godine, iz sastava kasabe Neretva izdvojena je mahala Gornje Konjice (današnje četvrti gradskog naselja Konjic, Donje i Gornje Polje ili Puhale), priključena su im i druga okolna sela, pa je od njih obrazovana posebna općina pod nazivom Polje. Između 1537. i 1585. godine, Osmanlije su na potezu današnjih četvrti Cakići, Čaršija, Prkanj i Orašje gradskog naselja Konjic na lijevoj obali Neretve počeli graditi novo naselje, kojemu su dali status kasabe i naziv Belgraddžik (Mali Biograd). Kasaba je 1585. godine imala tri muslimanske mahale (Hadži Abdije, današnje Orašje, Sulejman-bega, današnji Prkanj i Džemata muslimana, današnja Čaršija) i jednu nemuslimansku koju je činio raniji trg Belgrad. Krajem XVI ili početkom XVII vijeka, kasaba je dobila i svoju četvrtu mahalu (Mahala Husein-bega, današnja Varda). Godine 1833. dvije su nahije dobile status kaza (srezova) pod nazivima Neretva i Konjice (Konjiće). Prilikom osnivanja Bosanskog vilajeta 1865. godine, one su objedinjene u jednu kazu pod nazivom Sa Neretvom Konjice (Mea Neretva Konjiće), a od 1867. samo Konjiće. Tada su objedinjene i dvije kasabe u jednu pod nazivom Konjiće. Tako je ostalo sve do austrougarske okupacije 1878. godine.

Među važnije događaje u periodu osmanske vladavine (1465-1878), spadaju slijedeći: osnivanje kadiluka19 Neretva odmah na početku osmanske vlasti, a on je 1865. godine pretvoren u nijabet (ispostavu) Sarajevskog kadiluka (poslije mullaluka) i kadiluka Belgrad. To je od polovine XVII vijeka Belgraddžik, a od početka XVIII vijeka nosi naziv  Konjice (od polovine XIX vijeka isključivo Konjice), koji je ukinut prilikom nove upravne i sudsko-administrativne podjele i osnivanja Bosanskog vilajeta 1865. godine, nakon čega je osnovan Građanski sud i ispostava Šerijatskog suda u Mostaru; 1524. rušenje Franjevačkog samostana sv. Ivana Krstitelja u Konjicu; izgrađeno je pet džamija, od kojih jedna u kasabi Neretva (Repovačka sagrađena u prvoj polovini XVII vijeka i četiri u kasabi Konjice Čaršijska ili Huudaverdi Bosna Mehmed-bega, koja danas nosi naziv Junuz-čauševa, sagrađena prije 1579. godine, Prkanjska ili Sulejman-pašina, sagrađena i prije 1585. godine, Vardačka ili Husein-begova, sagrađena između 1585. i 1604. godine i Tekijska ili Mehmed-begova, sagrađena između 1622. i 1649. godine) i jedno otvoreno molitveno mjesto u kasabi Neretva (Musalla, koju je prije 1579. godine uredio Lutf hodža sin Alije); prije 1570. otvaranje prvog mekteba u kasabi Neretva, a drugoga u isto vrijeme ili neposredno nakon toga u kasabi Belgraddžik; otvaranje dviju medresa, od kojih jedna halvetijska (Junuz-age prohe) i jedna derviška (Mehmed-bega): 1612. umjesto starog i dotrajalog drvenog, ponovna gradnja velikog drvenog mosta preko Neretve, koji je porušen 1679. godine, a 1682. godine 30 m uzvodno gradnja novog kamenog mosta; prije 1664. godine Konjic je dobio svoga šeher-ćehaju (uglednik grada koji je dočekivao visoke dostojanstvenike); 1868. povezivanje Konjica sa Mostarom novom makadamskom20 cestom; 1871. otvaranje trećeg (ženskog mekteba) u mahali Prkanj, objedinjene kasabe Konjiće; 1870. otvaranje prve sekularne osnovne škole pod nazivom Pravoslavna osnovna škola u mahali Varda; 1841. održavanje sabora u kasabi Konjice dvaju bosanskih političkih prvaka u vezi sa provođenjem reformi sultana Abdul Medžida (vladao u periodu 1839-1861. godine), kojima je prisustvovao posebni predstavnik (komesar) središnje vlade Osmanskog carstva (poznatoj i kao Porta)21 u Carigradu (Istanbulu).22 

Austrougarske vlasti su 1878. godine kazu Konjice preimenovali u kotar pod novim nazivom Konjica, a kasabu Konjiće u grad pod nazivom Konjica. Današnja gradska naselja Donje i Gornje Polje (Puhale) i dalje su ostala izvan granica gradskog naselja Konjica. Od važnijih događaja u gradu Konjicu u vrijeme austrougarske vladavine, mogu se ubrojiti: 1879. otvaranje poštanskog ureda; 1881. otvaranje narodne osnovne škole; 1882. prvo geodetsko snimanje grada Konjica; 1885. osnivanje Stanice za pastuhe i bikove i postavljanje hidrološke stanice na kamenom mostu u Konjicu; 1886. osveštenje pravoslavne Crkve sv. Vasilija Velikog u naselju Varda i registrovanje prvih šest trgovačkihradnji mješovitom robom na malo kod Okružnog suda u Mostaru; 1888. dolazak prvog liječnika u Konjic, izgradnja Franjevačkog samostana na lokalitetu Kapela u naselju Orašje i osnivanje Dobrovoljnog vatrogasnog društva; 1889. dolazak prvog voza iz pravca Mostara na Željezničku stanicu Konjic i izvođenje prve pozorišne predstave; 1890. izgradnja upravne zgrade Kotarskog suda u Konjicu; 1891. odlazak prvog voza sa Željezničke stanice u Konjicu u pravcu Sarajeva i otvaranje Općinske bolnice sa 14 postelja; 1892. otvaranje prve apoteke i dolazak prvog veterinara i izgradnja Napretkovog doma; 190l. otvaranje Hrvatske čitaonice i puštanje u pogon vodovoda Ankina česma na rječici Ljutoj; 1904. registrovanje prve drvorezbarske radionice;1905. otvaranje drvorezbarskog kursa Zemaljske vlade za BiH, osveštenje Svetosavskog doma i otvaranje teniskog igrališta na lokalitetu Pleha;

1906. otvaranje Kotarskog suda; 1907. otvaranje Muslimanske čitaonice i osnivanje podružnice Prosvjete, prosvjetnog i kulturnog društva Srba u Bosni i Hercegovini; 1908. preimenovanje grada Konjica u Konjic, osnivanje podružnice Napretka, kulturnog i prosvjetnog društva Hrvata i otvaranje Srpske čitaonice; 1909. izgradnja katoličke Crkve Sv. Ivana Krstitelja (bez zvonika); 1911. osnivanje Pododbora Gajreta, prosvjetnog i kulturnog društva muslimana u Bosni i Hercegovini; 1913. otvaranje Seljačke škole fra Didaka Buntića u organizaciji Hrvatske bratske zajednice. U ovom periodu, Konjic je počeo dobijati obrise modernog grada. Današnje područje grada Konjica imalo je 1910. godine 2.784 stanovnika.23

Propašću Austro-Ugarske monarhije, kotar Konjic je preimenovan u srez. Općina Polje ukinuta je prilikom nove administrativno-upravne podjele Kraljevine Jugoslavije 1931. godine, a njeno područje priključeno je gradskom naselju Konjic. Među važnije događaje iz ovoga perioda spadaju: 1920. osnivanje Lovačkog društva u Konjicu; 1925. osnivanje Ženske zanatske škole i prvog nogomentog kluba Zmaj, 1929. osnivanje Limene glazbe, Dobrovoljnog vatrogasnog društva i Nogometnog kluba Građanski; 1932. osnivanje Dječijeg zabavišta školskih sestara sv. Franje III reda; 1934. dolazak prvog automobila, vlasništvo Dauta Prohića (Eto auta i u njemu Dauta), 1936. osnivanje Građanske škole industrijsko-zanatlijskog usmjerenja, Stručne produžne (šegrtske) škole, Ženske stručne škole školskih sestara sv. Franje III reda, uvođenje električne rasvjete. Današnje područje grada Konjica imalo je 1939. godine blizu tri hiljade stanovnika (procjena).24

U periodu fašističke okupacije, u Konjicu nije bilo posebnih događaja koji su osobeni samo za ovaj grad, osim što je izgubio dosta svojih građana i bio dobrano porušen. Godine 1942. nakon skoro četiri i po vijeka postojanja, prestala je sa radom Havletijska medresa Junuz-age Prohe, koja je Konjicu podarila veliki broj kasnijih poznatih intelektualaca. Najveću nesreću Konjic je doživio 1945. godine, kada je srušen njegov stari kameni most.25

Svoj procvat Konjic je doživio poslije Drugog svjetskog rata, izrastao je u moderan grad, postao poznato industrijsko i kulturno središte Bosne i Hercegovine. Najvažniji događaji iz ovoga perioda su izgradnja tvornica metaloprerađivačke industrije u okviru preduzeća Igman i kasnijih brojnih drugih preduzeća koja su se iz njega izdvojila, drvne industrije u okviru preduzeća pod raznim nazivima, tekstilne industrije i zanatstva; 1945. obnova Limene glazbe Dobrovoljnog vatrogasnog društva (kasnije preimenovane u Gradsku glazbu) i predratnih nogometnih klubova pod novim nazivom Nono Belša, zatim Prenj, Metalac i Igman; 1946. otvaranje Niže realne gimnazije; 1952. izgradnja Doma kulture i otvaranje Gimnazije; 1947. osnivanje Kulturno-umjetničkog društva Neretva, koje je kasnije preraslo u istoimeno Amatersko društvo i Stručne škole za učenike u industriji i zanatstvu; 1950. osnivanje Društva za tjelesno vaspitanje Partizan, koje je imalo čuvenu odbojkašku ekipu; 1958. prerastanje Narodne osnovne škole u osmogodišnju; 1960. otvaranje Ekonomske škole; 1961. otvaranje Mašinske tehničke škole; 1965. otvaranje Škole sa praktičnom obukom; 1967. otvaranje Dječijeg zabavišta Zulejha Begeta; Ženske stručne škole i ženskog hora Djevojke sa Neretve, koji je po svome umijeću postao čuven i van granica bivše Jugoslavije; osnivanje rukometnog i košarkaškog kluba sedamdesetih godina i dr. Današnje područje grada Konjica imalo je 1991. godine 13.744 stanovnika, od kojih su 202 sa 112 članova svojih porodica bili na privremenom radu u inostranstvu, zatim 4.004 domaćinstva, 3.990 stanova i 758 poljoprivrednih gazdinstava.26

Konjic je nakon srpsko-crnogorske agresije izmijenio svoju fzionomiju i izgubio mnoge od svojih predagresijskih sadržaja. I pored brojnih napora na obnovi, duhovni život još nije ni blizu dostigao razinu koju je imao. Računa se da, uključujući i izbjeglice iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine, koje su Konjičani toplo primili, danas u Konjicu živi preko dvadeset hiljada stanovnika.

 

 


_____________________________________________
1/ Sličnu sudbinu imalo je i gradsko naselje Jablanica, koje se također prostiralo na dvije obale Neretve. Međutim, sve do današnjih dana, dio naselja na lijevoj obali Neretve vjerovatno zbog konfguracije terena, ostao je nenaseljen.

2/Mitra (grč. Mitras, lat. Mithras) je staro indo-iransko božanstvo, koje je poistovjećivano sa nepobjedivim suncem iz čega se razvio mitraizam kao novi vjerski pokret koji propovijeda kreposan život, a kao nagradu vječno blaženstvo u koje posvećenog uvodi Mitra. Kao novi vjerski pokret, mitraizam se širio Rimskim carstvom u prva tri vijeka n.e. Posljednji rimski carevi III vijeka n.e. propagirali su mitraizam u nastojanju da ga suprotstave kršćanstvu, a car Aurelijan ga je proglasio državnom vjerom. Car Teodizije I zabranio je mitraizam u Carstvu
391. godine, ali se on održao u perifernim dijelovima sve do početka V vijeka n.e. Mitrom se danas u kršćanskoj liturgiji naziva kapa crkvenih dostojanstvenika. 
3/ Patsch, K.: Mithraeum u Konjicu, GZM IX, 1897, 4: 629 i Pavo Anđelić: Historijski spomenici
Konjica i okoline, Konjic, 1975, 90-99.
4/Patsch, K.: Rimska mjesta u konjičkom kotaru, GZM, 1902, 311.
5/Anđelić, P.: Historijski spomenici Konjica i okoline, n.dj. 101.
6/Naziv varda dolazi od latinske riječi gvardia, što znači osmatračnica ili stražarnica.
7/Anđelić, P.: Historijski spomenici Konjica i okoline, n.dj. 101.

8/N.dj., 319.
9/ Župa Neretva tada se prostirala na čitavom današnjem području općine Konjic osim Bjelimića (čije je središte bilo u selu Ocrkavlju, današnjem selu Odžaci) i Komska župa ili Kom (čije je središte bilo u selu Potkom, današnje selo Glavatičevo), sa dijelom današnjeg područja općine Rama sa lijeve obale rijeke Rame do ušća u Neretvu (Šišić, F.: Ljetopis popa Dukljanina, Beograd-Zagreb, 1928, 327). Župa Neretva bila je navedena i u darovnici mađarsko-hrvatskog kralja Bele IV iz 1244. godine, u kojoj su navedeni posjedi Bosanske biskupije, u župi Neretva (Theiner, A.: Monumenta Slavorum meridonalium II, Zagreb, 1875, 297-298 i II dio 1903, 236-240), koje priznao i ban Ninoslav Matej (vladao u periodu 1232-1250). Osnovano je pretpostaviti da se početkom XIII vijeka oblast Podgorja raspala i da je tom prilikom župa Neretva priključena Bosanskom banatu. U njegovom sastavu župa Neretva imala je poseban status sve do polovine godine 1329. Postojao je banski dvor u Neretvi, ali je to mogao biti i Kraljwec Stolac iznad tvrđave Bokševac u Neretvici. Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina XIV vijeka, župom Neretva upravljao je kao župan rođak bana Tvrtka Dabiša, a nakon njega župan Sanko Mladenović. Od njega je dio župe na lijevoj obali Neretve preuzeo veliki vojvoda Sandalj Hranić i priključio je svojoj feudalnoj oblasti (od 1448. Hercegovina). Dio župe na desnoj obali Neretve došao je pod neposrednu vlast bosanskih kraljeva (Kraljeva zemlja). Od tada su postojale dvije župe: Bosanska Neretva i Hercegovačka Neretva. Župa Bosanska Neretva Hercegovačka Neretva. Tako je ostalo sve do osmanskog zaposjedanja dviju župa. .., (Anđelić, P.: Historijski spomenici Konjica i okoline, n.dj. 308-309).
10/ U literaturi još uvijek ima dosta suprotstavljenih navoda o teritorijalnom opsegu Humske zemlje nakon njenog priključivanja Bosanskom banatu 1327. godine. 11/ Orbini, M.: Kraljevstvo Slovena, Beograd, 1968, 95 i 149-150.

12/Turmenta je karavan vlaških tzv. ponosnika na čijem je čelu stajao kapetan koji se zvao kramar. Prema ovim nazivima do danas su se zadržali toponimi sela Turmente u općini Trebinje i sela Gornji i Donji Kramari na Bjelašnici u općini Hadžići.
13/ Jireček, K.: Trgovački drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku, Sarajevo, 1951, 125. Kao mjesto gdje se nalazi izvorni oblik pisanog spomenika u kojemu je taj datum naveden, Jireček je naveo Državni arhiv u Dubrovniku, zbirku Lettere di Levante, 1419. godinu, dok. XXII. Zamolio sam arhivskog savjetnika dr. Antu Šoljića da mi spomenik pomogne pronaći. Nažalost, u tome se u ovom pokušaju nije uspjelo zbog velikog broja spomenika u toj godini i izmijenjenih signatura. Budući su svi spomenici pisani na latinskom jeziku, što otežava njegovo brzo otkrivanje, pronalaženje ovoga spomenika iziskivalo bi mnogo potrebnog vremena. To će se svakako pogodnom prilikom učiniti. Međutim, nema nikakvog razloga za sumnju u tačnost navoda. Jireček je bio izvanredan poznavalac zbirki današnjeg Arhiva u Dubrovniku, ali i suviše ozbiljan istraživač da bi sebi dozvolio luksuz površnosti u navođenju izvora svojih obavještenja.
14/ Thalloczy, Q.: Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens in Mittelalter, Muenchen-Leipzig, 1914, 361-362.
15/ Ćirković, S.: Herceg Stjepan Vukčić Kosača, Beograd, 1964, 257, bilj. 68. 16/ Podrobnije o historiji Konjica i njegove okoline od najstarijih vremena do početka osmanske vladavine, vidjeti u knjizi Pave Anđelića: Historijski spomenici Konjica i okoline, n.dj.

17/ Status kasabe mogla su steći samo naselja koja su ispunjavala tri uslova: prvi, da imaju makar jednu muslimansku mahalu, sa džematom muslimana, drugi, da imaju makar jedno islamsko pokriveno molitveno mjesto (mesdžid ili džamiju) i, treće, da se u njemu jednom sedmično održava pazarni dan. Kasabe su u načelu nastajale pretvaranjem trgova, ali je bilo slučajeva da su to postajala i sela (Nevesinje, Ulog i dr.) ili da su kasabe nastajale podizanjem naselja sa statusom kasabe na ledini odnosno na mjestima na kojima prije toga nije bilo nikakvih naselja (Belgraddžik, Rudo, Sokolac i dr.).
18/ Može se samo pretpostaviti da je Ahmed bio kožar i da je izrađivao kožne džonove. 19/ Kadiluk je sudsko-administrativno područje na čijem je čelu stajao kadija. To nije bio sud a ni sudija u klasičnom smislu riječi, jer su nadležnosti kadije bile izuzetno široke (o tome vidjeti u mojoj knjizi Konjic i njegova okolina u vrijeme osmanske vladavine, Konjic, 2001, 25).

20/ Ovaj tip gradnje kaldrmisane ceste nazvan je po izumitelju engleskom inženjeru Mc Adamu. 21/ Porta je predio Carigrada (Istanbula) po kojemu je bilo sjedište središnje vlade Osmanskog carstva, po čemu je i sama Vlada prozvana Portom.
22/ O osmanskom periodu vladavine podrobnije vidjeti u mojoj knjizi: Konjic i njegova okolina u vrijeme osmanske vladavine (1465-1878), Konjic, 2001.20/ Ovaj tip gradnje kaldrmisane ceste nazvan je po izumitelju engleskom inženjeru Mc Adamu. 21/ Porta je predio Carigrada (Istanbula) po kojemu je bilo sjedište središnje vlade Osmanskog carstva, po čemu je i sama Vlada prozvana Portom.

22/ O osmanskom periodu vladavine podrobnije vidjeti u mojoj knjizi: Konjic i njegova okolina u vrijeme osmanske vladavine (1465-1878), Konjic, 2001.

23/ O periodu austrougarske vladavine podrobnije vidjeti u knjizi Mulić, J., Galić, S., Mulić, J., Jurišić, Ml., Džumhur, M., Rašeta-Jurišić, Jelica., Bugarski Astrida., Begtašević, S.: Konjic i njegova okolina u vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918), Konjic, 1990. 24/ Podaci su preuzeti iz rukopisa moje nove knjige (monografje): Konjic i njegova okolina između dva svjetska rata (1918 -1941).

25/ O ovom periodu podrobnije vidjeti u knjizi Mome Radovića: Revolucionarni radnički pokret i narodnooslobodilačka borba u konjičkom kraju, Konjic, 1986. 26/ Prvi rezultati za stanovništvo, domaćinstva, stanove i poljoprivredna gazdinstava po opštinama i naseljenim mjestima, RZS, SB 220, Sarajevo, 1991, 83