Tue02252020

Last updateMon, 24 Feb 2020 2pm

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel

002. Poglavlje Bekare

POGLAVLJE: 2

POGLAVLJE BEKARE

OBJAVLJENO  U  MEDINI,  40   DIJELOVA,  286   AJETA

 

SADRŽAJ:

Poglavlje Bekare je Hazreti Muhammedu  poslije hidžreta objavljeno u Medini. Poslije hidžreta u  Medini muslimani  su došli  u  dodir  među  ostalim   i  sa  Židovima. Arapska plemena u Medini Evs i Hazredž živila su pod zaštitom židovskih plemena.  Pošto su Židovi bili pristaše jedne monoteističke vjere, uspjeli su među ovim Arapima   u Medini zadržati vodeći položaj.

Prije pojave Islama židovski rabini su Arapima govorili, da će doći jedan novi pejgamber, koji će među Arapima idolopoklonstvo istrijebiti. Kad su Arapi iz Medine saznali, da je u Mekki Hazreti Muhammed počeo pozivati u Islam, povjerovali su ovim  riječima židovskih rabina, da će doći taj Božji Poslanik. Inače Židovi su očekivali da će doći jedan poslanik, koji će njihovu  moć  i snagu učvrstiti.  Pošto su Židovi  vidili da ovaj novi poslanik neće ispuniti njihovih težnja, i da im neće služiti, počeli su mu se opirati i zašli su s njim u rasprave. Nastojali su da ga stave u kušnju sa raznim pitanjima  iz  njihove  svete knjige, dizali su se protiv  njega i sudjelovali su u  svim pothvatima, koji su bili makar od koga protiv Njega poduzimani.

Poglavlje Bekara govori o Židovima i o njihovim neprijateljskim pothvatima protiv Islama, kao i o propisima po kojima se  Islam i židovstvo razlikuju, te pobija sve zamjerke, koje su Židovi Muhammed alejhisselamu činili.

U prvom dijelu ovog poglavlja nam se objašnjavaju glavni osnovi  Islama kao i posljedice koje nastupaju njegovim primanjem ili neprimanjem. U drugom dijelu se  i govori o onim licima, koja islamsko vjerovanje drže samo na jeziku.  U trećem dijelu govoreći o tome, da su osnovi Islama i vjerovanje u Božje jedinstvo jedna neporeciva istina, iznose se kao dokaz ovome veliki nepromjenljivi zakoni u prirodi, koje je Svemoć Božja uspostavila.

Četvrti dio ovog  poglavlja govori o velikim  čovječijim sposobnostima.  U  ovom dijelu nam se objašnjava kako čovjek radi toga što propusti zgodnu priliku udara na razne poteškoće. Ova tačka je obrazložena sa zgodama iz života oca ljudi Hazreti Adema. Peti dio govori o zavjetu Izraelićana i o nagovještanjima, koja su objavljena u knjigama Izraelićana, a koja su sa objavom Kur'ana ispunjena. Šesto i sedmo poglavlje govori o onim velikim blagodatima, koje su Izraelićanima darovane i o tom>e kako su prema tim darovima bili nezahvalni. Osmi, deveti i deseti dio govori o propadanju Izraelićana, o njihovoj okrutnosti i neizvršavanju i kršenju preuzetih | obaveza, dok jedanaesti i dvanaesti dio govori o njihovom neprijateljstvu prema Hazreti Muhammedu  i o pokretima, koje su protiv  Njega  poduzimali.

Trinaesti dio govori o dizanju propisa onih knjiga, koje su prije bile objavljene i o Islamu, kao najsavršenijoj vjeri, koja je objavljena, četrnaesti dio objašnjava kako je Islam u vjerovanju najsavršeniji od svih vjera. U petnaestom dijelu se Izraelićani upućuju na obećanje, koje je dano Ibrahimu, i prema ovome obećanju će se u potomstvu Ibrahimova sina Ismaila pojaviti jedan pejgamber. Iza toga se govori o tome, kako je Hazreti Ibrahim podigao Ka'bu, a u slijedeća dva dijela se govori o novom duhovnom preporodu, koji će nastati i o Ka'bi kao Kibli mjesto Jerusalema  (Kudusa).

Devetnaesti  dio ovog  poglavlja govori  kako  će  muslimani  prije  nego postanu gospodari  Ka'be, toga  središta  muslimanskog,  u  kome  se  nalazi  po  Bogu  odabrani

I hram, pretrpiti mnoge nevolje i poteškoće, ali će u svakom slučaj'u nestati i idolopoklonstva, a vjera u jedinstvo Božje će konačno izvojevati pobjedu, a dvadeseti dio to pobliže objašnjava. Pošto su izložene sve sporne tačke, koje postoje između židovstva i muslimanstva, dokazano je da židovsko vjerovanje nije pravi monoteizam. U slijedećih jedanaest dijelova se govori o raznim propisima kao: oporucivanju, odmazdi, ratu, hadždžu, piću i igri, siročadi, bračnim dužnostima, razvodu braka i propisima za udovice. U slijedeća dva dijela se iznose propisi kojih se moraju muslimani u borbi držati kao i zabrana pokolja, te se donose primjeri iz života Izraelićana.

U slijedećem tridesetčetvrtom dijelu se govori o Božjoj moći i preporučuje se muslimanima da radi nevolja, koje su zbog vjere pretrpili od svojih neprijatelja, ovima se ne osvećuju i ne zlostavljaju ih. U jednom dijelu, koji iza ovih slijedi, iznose se primjeri iz života Hazreti Ibrahimova i Izraelićana, koji nam predočuju, kako I se narodi iz mrtvila dižu i napreduju. Tridesetšesti i sedmi dio govori, da napredak jednog naroda i njegova snaga ovisi o žrtvama i požrtvovnosti i poučava, da svaki trud, koji bude učinjen za pobjedu pravde i istine, i novac, koji se utroši u tu svrhu, donosi sedmerostruku, pa i veću korist.

Pošto su ovako jasno izložene posljedice požrtvovnosti, koje muslimanima mogu donijeti uspjeh, u slijedećem dijelu se musliman- upozoravaju da se čuvaju lihvarstva. Cilj muslimana u životu nije da gomila imetak i od njega vuče samo korist. U tridesetdevetom dijelu ovog poglavlja se preporučuje muslimanima da sve poslove svršavaju pred ispravnim i vjerodostojnim svjedocima i da sve zapisu, a zadnji dio nagovještava, da konačno Istina mora pobijediti.

Poglavlje Bekara je među prvima što su u Medini objavljena, a najveći dio ovog poglavlja je objavljen u drugoj  godini po Hidžretu.

 

 

1 Elif, Lam, Mim(1) (O Muhammede) 2 -— 4 To je knjiga o kojoj nikakve sumnje(2) nema. Ona je putokaz bogobojaznima,(3) koji vjeruju u neviđeno,(4) klanjaju namaz, dijele i pomažu druge sa onim što smo im darovali. I onima koji vjeruju u ono što je objavljeno Tebi i u ono što je objavljeno prije Tebe, i koji su od svog Gospodara upućeni na pravi put. To su oni, koji su spašeni i koji su do svog cilja došli. 6 Zaista onima, koji ne vjeruju, svejedno je da li si ti njih opomenuo ili ih nijesi opomenuo (od posljedica puta kojim oni idu). Oni neće vjerovati. 7 (Onima, koji ne slušaju i ne razumiju pravu Riječ). Srca i uši ovih Bog je zapečatio, a pred očima zastor stavio. Njih čeka teška kazna!

  1) Sa ovom vrstom glasova susrećemo se na početku kod 21 poglavlja. Po mišljenju nekih tumača Kur'ana ovo su imena ili nazivi pojedinih poglavlja.

2)  Ovdje se Kur'an naziva »kitab« ili knjiga. Knjiga je djelo, koje je od početka, do kraja napisano. Iz ovoga razumijemo, da je Kur'an od početka do kraja kao jedna cjelina. Ovo nam jasno govori, da je red ajeta i poglavlja u Kur'anu lično sam Božji Poslanik pokazao.

3)   Bogobojazan ise kaže: mutteki. Muttekija je čovjek, koji sa čuva svih  nevaljalština  i svoje dužnosti  najsavjesnije  ispunjava.

4)  Vjerovati   »neviđeno«  misli  se:   vjerovati  Svemogućeg Boga.

 

DIO. 2 — KOJI VJERUJU RIJEČIMA I PRETVARAJU SE.

8 Neki ljudi govore i ako ni jesu vjernici: »Mi vjerujemo Allaha i Sudnji dan.5) 9 Oni žele da prevare Boga i one koji vjeruju. Oni varaju samo sebe, a to ne znaju. 10 Srca su ovih bolesna. I Bog im je bolest povećao. Zato, što su lagali, čeka ih teška kazna. 11 Kada im se rekne: »Ne pravite smutnje po zemlji«, oni tada odgovaraju: »Mi smo ljudi, koji samo na zemlji žele red i mir«. 12 Dobro znaj i oči otvori, oni su pravi smutljivci, ali to ne mogu da shvate. 13 Kada im se rekne: »vjerujte kao što i drugi ljudi vjeruju!« onda oni odgovaraju: »zar ćemo mi vjerovati, kao što lude vjeruju?« Zapravo su oni lude, ali oni to ne znaju. 14 A kada se sretnu sa onima koji vjeruju, govore im: »I mi vjerujemo«, ali kad se sa svojim zavodnicima 6) nađu na samu, onda im kažu: »Mi smo š vama, samo se njima izrugivamo«. 15 Allah će njih ruglu izvrgnuti i pustit će ih, da u zabludi svojoj bez cilja tumaraju i lutaju. 16 To su ljudi, koji su izabrali zabludu mjesto pravog puta. Njihova glavnica im neće donijeti koristi, niti će biti upućeni na pravi put. 17 Stanje ovih ljudi je slično čovjeku, koji je naložio vatru da mu osvijetli, pa kad se oko njega rasvjetlilo, Allah je to svjetlo (nekim uzrokom) odstranio i ostavio ih u tmini, da više ništa ne mogu vidjeti. 18 Oni su gluhi, slijepi i nijemi i nemaju mogućnosti da se sa te staze povrate. 19 Ili oni sliče ljudima, koje je uhvatio tmasti oblak iz koga pljušti, sijeva i grmi, i oni u smrtnom strahu začepljaju pred tom grmljavinom uši. Ali nevjernike će snaći kazna Božja. 20 Sijevanje kao da zasljepljuje poglede njihove, svaki put kad oko njih osvijetli, oni naprijed pođu, ali kad tama zavlada, onda zastanu. A kad bi Bog htio, uništio bi im i sluh i vid njihov. Samo Bog sve može učiniti.

5)  Ovdje se govori o licemjercima i dvoličnjacima.

6)   Starješinama,  vođama.

 

DIO. 3 — BOŽJE JEDINSTVO.

21 O ljudi, obožavajte Boga, koji je vas stvorio i one prije j vas, da bi tako došli u red sačuvanih i bogobojaznih. 22 Koji i vam zemlju (da bi na njoj mirno i spokojno obitavali) prostrije i kao postelju, a nebo podiže kao svod. Spusti vam s neba kišu, da j bi tako kao hrana vaša nicali i rasli plodovi zemaljski. Pa onda | nemojte Allahu zamišljati pomagača, a vi znate (da On toga  nema). 23 Ako vi sumnjate u Kur'an što smo ga objavili Našem j robu (Muhammedu), onda vi načinite jedno poglavlje slično njegovim7) i pozovite one bogove, koje mjesto Boga obožavate da vam pomognu, pa ako su vaše tvrdnje istinite, onda ih utvrdite (da je Kuran Muhammedovo djelo). 24 Ali ako ovo ne učinite, a sigurno učiniti nećete, onda se čuvajte vatre koja je za nevjernike priređena, a čije je gvrivo ljudi i kamenje.8) 25 (Muhammede!) Objavi radosnu vijest onima, koji vjeruju i dobra djela čine: za njih imaju vrtovi ispod kojih rijeke teku. I kad plodove tih vrtova budu jeli i uživah, reci ce: »ovo su stvari koje smo i prije uživali«. Plodovi će jedni drugima sličiti, a oni će imati čiste (i nježne) družice i tamo će vječno boraviti.9) 26 Zaista se Bog ne susteže od toga da vam kao primjer pruži komaricu i stvari koje su od nje veće.10) Oni, koji vjeruju, znaju dobro da je ovo prava istina od Gospodara njihova, a nevjernici govore, šta je Bog htio sa iznošenjem ovakih primjera? Iznoseći ove primjere Allah mnoge ostavlja u zabludi, a mnoge upućuje na pravi put. Samo će hrđave i nevaljalce ostaviti u zabludi.11) 27 Ovi nevaljalci krše Bogu danu obavezu i kidaju ono, što je Bog naredio da se veže, a po zemlji siju razdor i smutnju. To su oni, koji sami sebi štetu čine. 28 Kako ćete vi Allaha zaboraviti i zanijekati, kada ste mrtvi bili, a on vam je život dao, a kasnije će vas usmrtiti pa onda opet oživiti i napokon ćete se svi Njemu morati povratiti. 29 Sve što se na zemlji nalazi stvorio je za vas (vašu korist), a stvarajući nebesa u najsavršenijem redu stvorio je sedmerokatna nebesa. On svaku stvar najbolje zna.12)

 7) Kur'an je čudo arapske rječitosti i jezične ljepote. Najveće kur'-ansko čudo je preokret, koji j.e proizveo. Kur'an traži od svojih protivnika da sačine jedno poglavlje, koje će moći proizvesti toliki preokret kao što ga Kur'an proizvodi. Preokret 'koga je Kur'an proizveo ne može se zaboraviti. Zahvaljujući veličini njegovih riječi, tako reći preko noći je nestalo idolopoklonstva i najodurnijeg razvrata, prestale su svađe i raspre, koje su prijetile da jedan narod potpuno unište. Kur'an je uspio ujediniti narod, koji je bio ogrezao u svađi i bratskom ubijanju, i naj zaostali j i narod učiniti najiskrenijim propagatorom i prijateljem nauke i kulture.

8) Arapi strašivicama i koji ne drže do svog obećanja običavaju reći: \ »hadžer« ili kamen. !
9) Kur'an govori opisujući vječni život pravovjernih o vrtovima ispod | kojih rijeke teku. U jednom drugom ajetu se lijepa i istinita riječ prispodablja drvetu, koje u svako doba plod daje (14:24). Radi toga plodovi, koje će čovjek u džennetu naći mogu se isporediti kao sa jednim drvetom, koje plod daje. Na ovakav se način dobra djela ispoređuju sa drvetom, koje plod daje, a vjera se ispoređuje sa vodom, koja je izvor čitavog materijalnog života. Džennet, koji se iz Kur'ana razumije, jest : vrt, koji je vlastitim trudom i radom uređen. Oni koji uniđu u džennet,kad uzmu da uživaju plodove njegove reći će: »ovo je stvar koju smo i prije jeli«, jer će ovo biti prvi plod što će ga oni od svog vlastitog rada uživati. O čistim i lijepim poslovima vidi (36:56).

10) Arapi nijesu mogli predstaviti sebi, da ima nešto slabije i sićuš-nije od komarice. Kur'an sa ovim ukazuje da su .ova kriva božanstva slabija i od samih komarica i muška.
11) Jasno je da su oni koji su u zabludi ostali, nevaljalcii. Ljude u zabludu vode šejtan i neznalice, koji vode svijet. Ovi primjeri što nam ih Kur'an navodi upućuju nas, da oni, koji se udalje od kur'anskih istina, moraju zalutati i ostati u zabludi.
12) Sa sedmerokatnim nebesima se namjerava ili sedam zvijezda koje očima vidimo, ili sedam planeta našeg sunčanog sustava. Uopće sa ovim brojem sedam želi se izraziti mnoštvo.

 

DIO. 4 — VELIKE ČOVJEČIJE SPOSOBNOSTI.


30 Kada je tvoj Gospodar anđelima (mele kim a) rekao: »Ja ću na zemlji stvoriti onog, koji će njom vladati i gospodariti13), oni mu na to odgovore: »Hoćeš li stvoriti na zemlji čovjeka, koji će po njoj smutnju sijati i krv prolijevati?«14), a mi Te slavimo, hvalimo Te i obožavamo Te. Bog je rekao: »Ja znam što vi neznate«. 31 Allah je Adema naučio imena svih stvari.15; Zatim ih je predočio anđelima i rekao im: »Ako je vaša tvrdnja ispravna, kažite mi imena ovih stvari«. 32 Anđeli rekoše: »Velik si, slavljen si i moćan si Bože! Mi znamo samo ono, što si nas Ti naučio.
Ti si onaj, što svaku stvar u suštini njenoj znaš, što sve sa mudrošću radiš 16) 33 Allah reče: »Ademe! pouči ih imena ovih stvari«. Adem ih pouči, a Allah reče: »Zar vam ni jesam rekao da Ja samo znam sve tajne na nebu i na zemlji i ono što vi otvoreno činite i što sakrivate?«17) 34 Kad smo rekli melekima: učinite sedždu Ademu! (poklonite se Ademu).18) svi su se poklonili osim Iblisa. On se ustegao i oholo se ponio, jer je spadao među nezahvalne i nevjernike.19) I mi smo rekli:
»O Ademe: »Nastani se sa svojom družicom u džennetu (raju) i u obilju jedite sve što zaželite20), ali se ne prikučujte ovom stablu, jer ćete biti neposlušni i silnici«.21 36 Sa-tana ih je naveo pa su posrnuli i skrenuo ih je sa puta poslušnosti. I izvadio ih je iz blagodati u kojoj su bili.22) A mi smo rekli: Idite i silazite odavle23), jer među sobom neprijateljstvo gajite, a vaš boravak će biti i život vaš do određenog roka na zemlji. 37 Adem je uzeo i zapamtio neke riječi od svoga Gospodara i pokajao se je. Bog je primio njegovo pokajanje. Bog prima pokajanje svojih robova koje iz milosti i ljubavi stvara.24) 38 Da, mi smo rekli: silazite svi iz njega, pa kad vam dođe od mene vodić, ko ga bude slijedio, neće poznavati ni straha ni tuge.25) 39 Koji zaniječu naše znakove i dokaze i budu ih smatrali lažnim, biće drugovi u paklu i vječno će trpiti muke paklene.

 

13) Ovdje nam se primjerom dokazuje, da je čovjek stvoren kao naj-savršenije biće na zemlji, i upućuje se na to, da je između ljudi izabran onaj, koji će ih voditi na pravi put. Adem je naš praotac, ali Kur'an govoreći o Ademu ne kaže, da je on praotac svih ljudi, ih da je prije šest sedam hiljada godina stvoren.
14) Ovdje se upućuje na loše strane čovjekove. Kad se čovjek dograbi vlasti postane sklon prolijevanju krvi, i da sije smutnju.

 15) Allah je Adema naučio da »poznaje razna svojstva i osebine pojedinih stvari, Ademu je dana poznavanje svih stvari, jer je stvoren da na zemlji vlada, zato mu se daje snaga i sposobnost da mogne svim na zemlji raspolagati.

16) Iz ovoga se razumije da anđelima ni jesu dane one sposobnosti, koje su ljudima dane.
17) To su naročito velika svojstva i sposobnosti anđela, koja su im od Boga podarena, a sa kojima su oni »stekli spoznaju, da će kod ljudi prevladati loše strane. Oni su obdareni svjetlom saznanja i po tome dolaze do svojih obkrovenja. Ljudi ne raspolažu sa tim sposobnostima da bi mogli otkriti posljedice svojih djela i prirodnih zbivanja.
18) Meleki služe kao* posrednici, da prirodni zakoni, dođu do izražaja. Allah je čovjeku dao veliku sposobnost saznavanja. Po ovoj svojoj sposobnosti čovjek postaje gospodar prirode, savladava sebe, a u duhovnom i materijalnom životu postiže, koristeći se ovim sposobnostima, veliki napredak.
19) Iblis znači isto što i satana. Kako meleki imaju veze sa onim visokim sposo'bnostima čovječjim, koje služe njegovu dobru, tako satane stoje u vezi sa onim niskim i životinjskim prohtjevima ljudskim. Satana pokreće niske strasti u čovjeku i nastoji, da ga spriječi u njegovom uzdizanju i usavršavanju. Ovo je uzrok radi čega mije htio pred Ademom sedždu učiniti. Pouka, koju trebamo iz ovoga crpiti jest, da se trudimo i borimo se da savladamo u sebi ona životinjska osjećanja i pohotu, koju u nama satana potpiruje. Zato je potrebno svakom čovjeku, koji želi da poluči uspjeh u svome životu, da sve te tjelesne želje i prohtjeve stavi pod strogi nadzoir i da rau ne budu smetale njegovom duhovnom uzdizanju.
20) Džennet nam predstavlja sipokojistvo, sreću i obilje svega što želimo. Po Kur'anu nestašica se smatra kao nesreća. Družica treba da nam predstavi potpuno' spokojstvo i sreću.
2i) Sa ovim se strogo zabranjuje prikuči vati se zabranjenom stablu ili grijehu, na koji su svi Božji poslanici upućivali ljude, da ga se čuvaju. čovjek mora prema grijehu gajiti odvratnost i nastojati da mu se suprotstavi. Ovaj ajet nas, dakle, upozorava da se grijeha čuvamo.
22) Kada je Adem sa -svojom družicom zapao u grijeh, njihova sreća se poremetila i izgubili su svoj prvi stan, gdje su se bili nastanili. Kur'an kaže, pošto je žena čovjeka prevarila, navela ga je na nepokornost i zavela ga. Sadržina ovog grijeha je opisana u (20:115) odakle možemo vidjeti kako je nastao ovaj Ademov zaborav o kome je riječ.
23) Sa ovim »idite i izađite« misli se iz dženneta, to jest spokoj stvo i sreću gubite. Ovo nas upućuje na borbu, koju čovjek mora voditi sa satanom. čovjek je u ovoj borbi bio poražen. Ali poraz ne znači, da se mora pasti. Naprotiv čovjek mora ponovno stupiti u borbu i izvojevati pobjedu.

24) Ovi ajeti objašnjavaju da 6e čovjeku Božja Objava otvoriti nove vidike, čovjek živeći u punom spokojstvu potreban je Božje pomoći, da ne zapadne u grijeh, čovjek nije stvoren sa grijesima, nego je na svijet došao bez grijeha, ali može zapasti u grijeh. Kad bi čovjek ostao bez pomoći Božje Objave, mogao bi tada u grijeh zapasti bez svoga, saznanja.

25) Svrha je ovog ajeta da nam pokaže, da svaki čovjek kao i Adem može zapasti u grijeh, ali zahvaljujući Objavi Božjoj poučava nas, da se može toga grijeha i spasiti.

 

 DIO. 5 — ZAVJET IZRAELIĆANA.

 


40 O sinovi Israilovi! Sjetite se Mojih blagodati, koje sam vam podario! Izvršite obavezu Moju prema Meni, pa ću i Ja ispuniti obećanje koje sam vam dao. Bojte se Mene, jer ćete svi  preda Me doći.26) 41 Vjerujte ovu knjigu koju sam objavio27) a koja potvrđuje istinitost Tevrata, koji je kod vas, i ne budite prvi koji će je zanijekati, i ne žrtvujte ove moje dokaze (ajete) za neku neznatnu korist. Čuvajte se, jer vam valja preda Me doći. 42 I ne zastirite Istine sa neistinom (miješajući jedno s drugim) i ne sakrivajte Istine, a vi znate (da to činite).28) 43 Klanjajte namaz, dijelite zekat i činite ruku' — saginjite se — zajedno sa onima koji ruku' čine.29) 44 Zar vi naređujete svijetu da čini dobro, a sebe zaboravljate? A vi ste koji učite knjigu. Kako vi mislite i odakle to razumijete? Da li imate pameti u glavi? 45 — 46 U strpljenju i molitvi (namazu) tražite pomoći od Boga! Molitva i strpljenje su teške (slabićima) ali bogobojazni, koji su uvjereni da će jednog dana doći pred svoga Gospodara i da će se Njemu vratiti, ne osjećaju te težine.

26) U knjizi Izraelićana zvanoj: Zakoni ponovljeni, stoji pisano, da će se oni prema svome zavjetu pokoravati Božjim zapovijedima i slušati Njegov »glas«, to jest da će islušati i pokoravati se obećanom Božjem poslaniku o kome se govori u 18 glavi, citat 18 iste knjige. Ovaj citat j glasi: »Proroka ću im podignuti između braće njihove, kao što si ti, i i metnuću riječi svoje u usta njegova, i kazivače im sve što mu zapovi- i jedim«. Kao nagradu za to Allah kaže da će ih, ako poslušaju, učiniti I velikim narodom. Kur'an ovdje kaže, da se mora čovjek Boga bojati, a | time' se hoće reći, da čovjek mora paziti na posljedice koje nastaju kršenjem Božjih zakona.

27) Sa ovim nas Kur'an upućuje na obećanje dano Izraelićanima u Starom Zavjetu ili Tevratu. Ovo obećanje glasi: Bog će vam između vas — vaše braće, poslati poslanika kao što je i mene poslao. Njega ćete slušati. Njima ću između njihove braće poslati poslanika kao što sam i tebe poslao. Staviću u njegova usta Moje riječi. Sve što mu budem zapovijedi©, on će im reći. Ko ne ustaša, što on bude govorio u moje ime, biće Mi zato odgovoran (Stari zavjet, Zakoni ponovljeni 18:15—19). Ha-zreti Muhammed je ovaj obećani poslanik, koji ima ispuniti Musaova proročantva. Ova Musaova proročanstva je obnovio i Hazreti Isa.

28) Sa ovim se misli raznim tumačenjima učiniti nejasnim i nerazumljivim obećanja, koja su u Tevratu najavljena.
29) Muslimani su oni, koji ruku' čine. Ovim se ajetom Židovima naređuje da u vjerovanju slijede muslimane.

DIO. 6 — BLAGODATI KOJE SU IZRAELIĆANIMA DAROVANE.

 

47 O sinovi Israilovi! Sjetite se Mojih blagodati, koje sam vam podario, sjetite se, da sam vas odlikovao i uzdigao nad druge narode!30) 48 Čuvajte se onoga dana, kad više niko neće moći tuđeg prava ispuniti, kad se više ničiji zagovor neće primiti, kad se od nevjernih neće moći uzeti ošteta za učinjena nasilja i nepravde i kad se više nevjernicima neće moći pomoći.31) 49 Sjetite se kad smo vas spasili od groznih muka, na koje su vas bili Fir'avni stavili. Klali su vaše sinove, a na životu su ostavljali vaše kćeri. Ovo je bilo za vas veliko iskušenje od vašeg Gospodara. 50 Mi smo vam more rastupili i vas spasili, a na vaše oči Fir'avne potopili.32) 51 Mi smo Musau obećali (da će boraviti) četrdeset noći.33) Pošto je Musa otišao (na boravak na Goru Sina), vi ste se počeli teletu klanjati i prema sebi ste nasilje počinili.34)   52 Zatim smo vam oprostili da bi zahvalni bili. 53 Musau smo dali kitab (knjigu) i Furkan,35) da bi se vi uputili na pravi put. 54 Musa reče svome narodu: Moj narode! Za to što ste se teletu klanjali, vi ste se o se ogriješili i sebi ste nasilje učinili. Obratite se Stvoritelju vašem i ugušite strasti vaše.36) To će vam najbolje biti kod vašeg Stvoritelja. On će ovako primiti vaše pokajanje, jer On pokajanja prima i (Svojim robovima) je milostiv. 55 Vi ste rekli: »O Musa, mi ne možemo riječima tvojim vjerovati dok očima Allaha ne vidimo. I na vaše oči, munje su vas spaljivale i uništavale.37) 56 Pa pošto ste bili u nesvjesnom i polumrtvom stanju, Mi smo vas opet oživili,da bi tako zahvalni bili. 57 Sjenu i hlad smo vam napravili sa oblacima, koji su iznad vas bili i poslali smo vam manu (slatko) i prepelice. »Jedite ove lijepe stvari, što smo vam ih dali!« Oni nisu Nama nikakva nasilja počinili, nego su se prema sebi ogriješili i sebi su nasilje počinili. 58 Rekli smo (vašim djedovima): Uniđite u ovaj grad38) i u izobilju uživajte i jedite sve što želite, i uniđite kroz vrata (gradska) klanjajući se i recite: »Naša je želja da nam grijesi budu oprošteni«. Mi ćemo vam pogreške vaše oprostiti. Mi ćemo povećati nagradu onih, koji dobra djela čine. 59 Oni, koji su griješeći, prema sebi nasilje počinili, zamijenili su riječ koja im je bila rečena,39) i Mi smo na njih radi njihova nevaljalstva s neba kaznu spustili.40)

 30) Izraelićani su u doba svoje političke moći i snage bili nadmašili druge narode, a među njima se pojavio velik broj pejgambera, te su go-spodovali i drugim narodima. Ovaj ajet nas upućuje na doba njihove velike moći.

31) Izraelićani su ovaj kobni dan još prije Sudnjeg dana i na ovom svijetu vidjeli, židovska plemena, koja su u Medini živila, udružila su se sa neprijateljima Islama i potajno ih pomagali huškajući ih protiv muslimana i muslimanstva. Neprijatelji Islama su bili poraženi, pa su i Židovi posljedice toga poraza osjetili. I mušrići (pogani), a i munafici (dvoličnjaci) su ih ostavili na cjedilu i nisu im htjeli pomoći pružiti. U 59. poglavlju se o ovom opširnije govori.

32) Kur'an nam ne daje opširnijeg tumačenja o tome kako se more rastupilo. Prema Starom zavjetu ovo se dogodilo na sjevernom rubu Crvenog mora. One noći kad se ovo dogodilo bjesnio je žestoki istočnjak, morska se  voda  povukla, a morsko dno presušilo, te su Izraelićani tako more pregazili (Tevrat, Izlazak 14:21). Islamski učenjaci, raciorialiste, ovako opisuju ovaj događaj: Prema starim geografskim kartama na sjevernom rubu Crvenog mora nalazilo se mnoštvo otoka. More tada nije bilo duboko kao što je danas. More je tada bilo plitko, a nastupanjem oseke, voda bi se potegla i tako je Izrae-lićanima bilo moguće bez ikakve opasnosti more pregaziti. Za njima su se dali u potjeru Egipćani, ali dok su još bili na morskom tlu, nastupila je plima i to je bio uzrok da su se Egipćani u moru podavili (Sejjid Ahmed han: Tumač Kur'ana).

33) »I Musa uniđe u oblak i uspe .se na Goru. Musa je četrdeset dana i četrdeset noći boravio na Gori« (Tevrat, Izlazak 24:18).
34) U dvadesetom poglavlju se o ovome opširno govori. U trideset-drugom dijelu »Knjige Izlazak« nailazimo na opširno izlaganje o- tome. kako je došlo do obožavanja zlatnog tele ta. Najvažnija razlika između izlaganja Kur'ana i »Knjige Izlazak« o ovom pitanju je u ovom: Po Starom zavjetu je Hazreti Harun naveo Izraelićane da obožavaju tele. Kur'an kaže da je Harun kao Božji poslanik potpuno čist i nevin u ovoj stvari, a da je Izraelićane na obožavanje teleta naveo Samirija. Razumije se da su Izraelićani ovaj običaj poprimili od Egipćana. Isto mišljenje dijele Renan, Maspero i Konig. Po mišljenju ovih učenjaka Izraelićani su mogli poprimiti ovaj običaj • da se klanjaju teletu, posto su to kod Egipćana vidjeli da se u Memfisu klanjaju Apisu, a u Heliopolisu Mendesu (Enciklopedija Starog i Novog Zavjeta). U istom djelu u članku »Zlatno tele«, govori se, da su ovaj običaj obožavanja zlatnog teleta Izraelićani poprimili od Egipćana, koji su se klanjali živim životinjama. Moguće da je zlatno tele bilo kip, koji je predstavljao živo tele. Izraelićani su stoljećima živjeli među Egipćanima, pa je razumljivo da su poprimili i mnoge njihove običaje. Poznato je da su Egipćani od najstarijih vremena obožavali tele ili vola, i klanjali im se. Musaov šeriat (vjerozakon) je nastojao suzbiti ovaj loši običaj Egipćana i Izraelićane je poticao da kolju ove životinje. Usprkos tome svemu ovaj običaj obožavanja teleta se zadržao sve do Hosea (Stari zavjet, Ozeja 8:5 i 5:15).

35) Furkan znači: sud ili mišljenje, kojim lučimo istinu od neistine.

36) Ugušiti strasti znači dušu očistiti od svih ružnih želja i gadnih prohtj eva.
37) Iz Starog zavjeta »Knjige Izlazak« (15:7) razumije se da je Izraelićane 'zadesio težak zemljotres. Knjiga Izlazak (19:16) ovako nam tu zgodu prikazuje: »Treći dan kad se razjutrilo počelo je grmiti, a munje sijevati, na gori se ukazao jedan tmast i cm oblak, začuo se jedan strašan glas i sav narod je pred ovim užasom zadrhtao i zastrepio.«

38) Ovaj grad bi mogao biti Jerusalem (Kudus), Šittim ili Eriha. Prema Statrom zavjetu bi taj grad mogao biti Šittim, u čijoj se 'blizini nalazi i Eriha, gdje su Izraelićani počinili strašno oskvrnuće. Stari zavjet o tome kaže: »Moap je oskvrnuo svoje kćeri kad su Izraelićani boravili u šittirnu«. Knjiga četvrta, Brojevi (25:1).
39) Pošto je Moap oskvrnuo svoje kćeri i klanjao se idolima zaslužili su da ih Božja kazna stigne (Sari zavjet, Brojevi 25:1—2).
40) Stari zavjet govoreći o ovome kaže: Od kuge je pomrlo dvadeset-četiri hiljade ljudi (Brojevi 25:9).

 

 

DIO. 7 — PRKOS IZRAELIĆANA.

60 Kad je Musa svome narodu vodu tražio, Mi smo rekli: Udari svojim štapom o kamen!«41) Iz kamena je provrelo dvanaest vrela i svako je znao iz kojeg će vrela vodu piti. (Mi smo im na to rekli): Jedite i pijte od ovih darova Božjih, samo ne budite obijesni i po zemlji ne pravite smutnje. 61 I kad ste vi rekli: »O Musa! mi ne možemo podnositi jedno te isto jelo.42) Moli za nas Boga, neka nam dade graška, krastavica, sočivice, crnog i bijelog luka, što iz zemlje raste«, Musa je rekao: »Zar hoćete da bolje zamijenite za lošije? Tada idite u grad 43) i tamo ćete naći što želite«. Oni su bili osuđeni na poniženje i prezir i Božja srdžba se na njih izlila, jer su zanijekali Božje dokaze i na pravdi su poslanike Božje ubijali. 44) Ovako im se desilo, jer su bili nepokorni i prekoračili su granice onoga što im je dopušteno bilo.

 

41) U Starom zavjetu je ova zgoda prikazana na slijedeći način: »Gospod reče Moj siju: Prođi pred svoj narod i uzmi -sa sobom starješine Izraelove i štap svoj kojim si udark> vodu, uzmi u ruku svoju. A ja ću stajati ondje pred tobom na stijeni u Horebu, a ti udari u stijenu i poteći će iz nje voda da narod pije.« (Knjiga Izlazak 17:5-6).
Ugledni indijski učenjak i prevodilac Kur'ana Mevlana Muhammed Ali ovako ovaj ajet prevodi: »Udari štapom o stijenu, to jest uzmi svoj narod i idi prema stijeni«.
42) »Na pamet nam dolaze ribe, krastavice, dinje, prasa, crni i bijeli luk što smo u Misiru sve bezplatno jeli. Sada nam se grlo opječe, a pred očima osim ove mane ništa 'drugo ne vidimo« rekoše, a Musa je čuo kako svako pleme naroda njegova pred čadorima (sjenicama) svojim plače (Brojevi 11:5-6).

 43) Prema Starom zavjetu ovaj grad je bio- Hazerot (Brojevi 11:35). Po »Enciklopediji Starog i Novog zavjeta« ovo je mjesto u pustinji iza Sinaj ske gore i leži četrdeset milja sjeverno od Gore Musaove. Vjerojatno da je to današnji Ajnul-hudara.

44) U Matijinom Evanđelju (23:35) Hazreti Isa kaže da su Židovi ubili mnoge druge pejgambere pa veli: »Da dođe na vas sva krv pravedna, što je prolivena na zemlji od krvi Abela pravednog do krvi Zaharije sina Barahiina, kojega ubiste među crkvom i oltarom«. Ovaj ajet upućuje na atentat, koga su Židovi spremali protiv Hazreti Muhammeda.

 

 

DIO. 8 — PADANJE IZRAELIĆANA.


62 Oni, koji vjeruju (dvoličnici, koji kažu da vjeruju), Židovi, kršćani i sabejci,45) zaslu-žiće kod Boga nagradu, ako budu vjerovali Allaha, Sudnji dan i radili dobra djela. Oni neće nikad zapasti u strah, niti će ih žalost snalaziti.46) 63 Mi smo uzeli zavjet vaš (da ćete raditi po Tevratu) i iznad vas smo Tur podigli (pošto ste ovaj zavjet prekršili).47) Knjigu, koju smo vam dali, ustrajno i zdušno sjedite i stalno je držite na umu, da bi se tako spasili nevaljalština i došli u red bogobojaznih. 64 I vi ste se opet iznevjerili zavjetu vašem. Da vam nije bilo Božje Milosti i naklonosti prema vama, vi bi potpuno bili izgubljeni i oštećeni. 65 Vi sigurno znate, šta se je desilo onima (vašim djedovima), koji su prekršili zapovijed o odmoru subotnjem.48) Mi smo im rekii: Budite kao majmuni, koji su odbačeni i ostali bez milosti Božje.49) 66 Učinili smo ih kao primjer u poniženju i kazni onima, koji su ih gledali i onima, koji će iza njih doći, a kao pouku bogobojaznima. 67 Kad je Musa rekao svome narodu: Bog vam naređuje da kravu zakoljete«,50) oni odgovoriše: Zar ćeš s nama šalu zbijati«. On reče: Utječem se Bogu od toga, da budem od neznalica (koji vršenje Božjih zapovijedi smatraju šalom). 68 Oni na to rekoše: »Moli tvoga Boga za nas, da nam reče kakve boje treba da krava bude«. Musa odgovori: Bog kaže, da ne bude ni stara ni mlada, nego srednje dobi. Radite ono što vam se naređuje. 69 Oni ponovno rekoše: »Moli ispred nas tvoga Boga da nam kaže, kakve boje treba da bude krava«. On im reče: Allah kaže da je to čisto žuta krava i ljepota njene boje da se bude sviđala i godila očima gledaoca. 70 Opet mu narod njegov reče: »Moli tvoga Gospodara u naše ime, neka nam objasni, kakva još ta krava mora biti, jer mi vidimo mnogo krava, koje su ovoj slične i koje nam se sviđaju i zanose nas, pa ako Bog da, naći ćemo kravu koja se baš želi. 71 Musa reče: To je krava s kojom se nije oralo, a ni natapalo, koja na sebi nema nikakvih mana i koja je čiste i jedinstvene boje. Oni tada rekoše: Sada si nam sve dobro objasnio. Zaklali su je, ali su se skanjivali.51)

 45) Sabejci su po pričanju slijedili Ibrahimovu vjeru. U »Enciklo-pedia Britanika« se kaže, da su oni živili u Babilonu kao neka polu-kršćanska sekta i da su u vjerskim obredima sličili sljedbenicima Hazreti Jahja'a. Neki komentari govore da je i saibeizam kao i kršćanstvo i židovstvo u prvim svojim počecima se zasnivalo na monoteizmu (jednoboštvo), ali većina komentatora ih smatra idolopoklonicima.

46) Židovi sebe smatraju izabranim narodom i tvrde da će samo oni biti spašeni. Ovaj ajet potpuno ovu njihovu tvrdnju zabacuje i kaže da će biti spašeni svi, koji vjeruju Allaha i dobra djela rade.

  47) Stari zavjet govori, da su sinovi Israilovi obitavali pod brdom (Knjiga Izlazak 19:17). Priča koja kaže da su po kur'anskom objašnjavanju Izraelci obitavali pod brdom Turom, koje je u zraku visilo, prava je bajka i nema nikakva oslonca u Kur'anu.

48) Židovima je bilo naređeno da u subotu ne rade, nego da se taj dan posvete molitvi. Kršćanima je to bilo naređeno u nedjelju. Kod muslimana petak nije ovakav praznik. Muslimani preko dana vrše molitve radeći svoj posao, a petkom i prije i poslije džum'e-namaza će raditi. Židovima je bilo strogo naređeno, da se subotom posvete molitvi, što oni nijesu činili.
49) Učenjak Imami Mudžahid ovako tumači ovu zgodu: »Oni nisu bili pretvoreni u majmune, nego se sa ovim hoće da prikažu njihove prilike. Iz ovoga se razumije da su im se preokrenula i okrutnula srca, ali nema ni govora o tome, da su se oni pretvorili u majmune«. Ovo nam potvrđuju i ajeti, koji će kasnije doći. (Tafoerija, Tumač Kur'ana).
50) U Starom zavjetu se govori o klanju krave. U »Tesniji« (Zakoni ponovljeni) se kaže kad 'bi se našao netko ubijen i ne bi se mogao ubica naći, onda bi se u nekoj dolini zaklalo goveče, koje nije u jaram uprezato. Starci bi perući u dolina ruke govorili: »naše ruke'nisu prolile ove krvi, a naše oči nisu vidjele«. Ovako 'bi krvna osveta bila oproštena (Zakoni ponovljeni 21:1—9). Ovako isto objašnjenje nalazimo i u »Knjizi Brojevi« ..(19:1—9).

Kur'anski navod nema nikakve veze sa ovim obrazloženjima iz Starog zavjeta. Kur'an nam prikazuje koliku su pažnju i poštovanje Židovi iskazivali govečetu, što se naročito vidi iz onog dijela, koji govori o zlatnom teletu, koga su obožavali, kao i to da su neku vrstu govečeta naročito pazili i iskazivali mu velike počasti. U Indiji i danas ovu vrstu govečeta poštuju, koju su i Izraelaćani poštivali. Hazreti Musa naređujući, da se ovaka goveda kolju, htio je da ukloni obožavanje govečeta, što je veliko poniženje za čovjeka kao razumno biće.

51) Ovi nam ajeti pokazuju da je krava, koju je Musa tražio da je zakolju, smatrana kod Izraelićana vrlo skupocjenom. Trebala je biti lijepa i da se gledaocima sviđa. Židovi je nije.su htjeli zaklati. Sva svojstva opisane krave su ih podsjećala na zlatno tele, koje su oni obožavali. Radi toga je Musa ustrajno zahtijevao', da se ova krava zakolje.

 

DIO. 9 — OKRUTNOST SINOVA ISRAILOVIH.


72 Sjetite se kad ste jednog čovjeka ubili, pa ste se radi njega prepirali i svađali. Tada je Bog otkrio vaše tajne.52) 73 Mi smo rekli: Udrite ga jednim dijelom zaklane životinje. Eto tako Bog mrtve oživljava i pokazuje vam svoje znakove da bi tako shvatili (Njegovu moć i veličinu).53) 74 Iza toga su vaša srca otvrdla kaokamen i postala tvrđa i od samog kamena, jer i iz kamena rijeke izviru, iz napuklih stijena vrela udaraju, a i stijene se od straha pred moći Božjom otkidaju i kotrljaju. Bog nikada ne pušta iz vida vaših djela. 75 Želite li vi (o poslanice i pravovjerni) da vam oni (Židovi) vjeruju? Među njima ih ima takih, koji slušaju Božje riječi, pa pošto su ih razumili onda ih malo pomalo izvrću i iskrivljuju, a oni to sve znaju.54) 76 Kad se nađu u društvu sa onima, koji vjeruju, onda govore, i mi vjerujemo, a kada se na samu sastanu jedni s drugima onda kažu: »Zar ćete im pričati ono što vam je Allah u Tevratu  objavio,  pada to pred vašim Bogom upotrijebe kao dokaz protiv vas?55) Pa zar ovako nešto ne možete shvatiti?« 77 Zar oni ne znaju, da Bog sve zna što oni skrivaju i što javno čine? 78 Među njima ima jedan dio rođenih neznalica. Knjige (Tevrata) ne znaju. Čitavo njihovo znanje se sastoji iz niza laži, koje su iz usta naučili. Oni su samo u zablude svojih misli utonuli. 79 Teško i jao onima, koji za neznatnu korist svojim rukama iskrivljeno knjigu pišu i govore: Ovo vam je od Boga! Teško njima, koji ovu i ovaku knjigu svojim rukama pišu! Jao njima, kad zarađujusa onim što je najstrožije zabranjeno! 80 Oni govore: »Kazna džehennemska će nas samo nekoliko dana stignuti.56) (Mi ćemo samo nekoliko dana u vatri paklenskoj goriti). -Reci: (Muhammede!) »Jeste li vi zato od Boga jamstvo dobili. Sigurno Allah danu riječ neće prekršiti. Zar vi Bogu pripisujete ono, što ne znate? 81 Ne, nije tako! Ko grijeh počini i grijesima se natovari, taj spada u pakao i tamo će vječno ostati. 82 Ko vjeruje i dobra djela čini, to su drugovi rajski i tamo će vječno ostati.

 

52) Ko je onaj čovjek što su ga Židovi ubili? Odlični indijski učenjak i prevodilac Kur'ana Muhammed Ali kaže: »Komentatori Kur'ana iznose mnoge priče o onom ubijenom čovjeku. Kako nije moguće o ovom naći neki dokaz u hadisu (pejgamberovoj tradiciji) i izlaganjima ashaba, isto tako se ne može ni u Starom zavjetu naći nekakav oslonac, po kome bi se moglo odrediti ko je bio onaj ubijeni čovjek. Dakle treba ga u Kur'anu tražiti. Ovaj ajet to djelo pripisuje svim sinovima Israilovim, jer kaže: »Sjetite se kad ste jednog čovjeka ubili«. Komentatori govore da je bio ubijen stric nekog čovjeka, pa kako nisu mogli pronaći ubice, onda su se iskupili da pokopaju ubijenog čovjeka i tom su prilikom zaklali kravu, da tako otkupe krvarinu na način kako je to već naprijed izloženo. Ali nema ništa što bi ovu tvrnju moglo. potkrijepiti. U ova zadnja tri dijela su kratko izloženi razni događaji sa Židovima, a učeći poglavlje »Niša«. od 153—157 ajeta nailazimo na ova izlaganja o Židovima: »Sa Židovima smo učinili ono što im se dogodilo, zato, jer su govorili: mi smo ubili Božjeg poslanika Isa'a, sina Merjemina. U istinu oni Isa'a nisu ubili, a nisu ga ni razapeli, nego se to njima pričinilo. Oni, koji nisu saglasni u tome što se je sa Isa'om dogodilo, sumnjaju ko je bio taj ubijeni. Oni o tome ne znaju ništa, nego samo nagađaju«. Iz ovoga se ajeta jasno razabire kako su Židovi tvrdili da su ubili Hazreti Isa'a. Onda ko bi bio taj ubijeni o kome se u ovome ajetu govori i oko koga je nastao toliki spor i nesporazum. Ako ovaj ajet isporedimo sa navedenim ajetom iz poglavlja »Niša«, onda vidimo da je ime toga ubijenog čovjeka u ovom ajetu ispušteno, a navedeno je u spomenutim ajetima poglavlja »Niša«, nadalje se u ovom potonjem govori o tome kako su Židovi ubili Isa'a, i oni se kao narod objođuju, a ta objeda je naročito karakteristična, jer ih se objeduje kao ubice Božjih poslanika. U glavnom riječ »ubiti« kako može da znači u istinu ubiti jednog čovjeka, tako može i da znači tvrdnju, da su nekoga ubili, a u istinu nije ubijen. U ovom slučaju se uzima ovo zadnje značenje.

53) Iz ovoga ajeta se razumije da se djelo ubičino nije ispunilo. Kad je Hazreti Isa bio skinut sa križa po tadašnjem običaju prema pričanju, nijesu mu bile slomljene noge i golijeni. Tada je bio običaj, da se kosti polome svakome ko bi manje od tri dana ostao na križu razapet. Sa Hazreti Isa'om se ovako šta nije učinilo, jer je on nakon nekoliko sati »skinut« s križa. Ako se ova činjenica uzme u obzir onda je nemoguća tvrdnja da je on na križu ubijen. (»Mevlana Muhammed Ali«).

  54) Kur'an ovdje govori da Židovi i kršćani nijesu sačuvali pravu čistoću ranijih Božjih objava, koje su bile sadržane u Te vratu i Indžilu. Da su ove knjige iskrivljene danas se prima kao apsolutno utvrđena i nepobitna činjenica. Zapadni kritičari nakon dugotrajnog ispitivanja i istraživanja došli su do potpunog uvjerenja, da ovo učenje Kur'ana o izmjeni i promjeni prijašnjih objava, koje je prije toliko stoljeća izneseno, odgovara potpuno istini.

55) Neki su Židovi muslimane izvijestili da su u Tevratu našli napisano, da će Hazreti Muhammed doći kao Božji Poslanik, a drugi su ovo pred muslimanima krili i prve su radi toga prekoravali.

56) Židovi su vjerovali da džehennemska kazna neće biti viša od jedne godine dana, a kršćansko je vjerovanje bilo da oni uopće neće biti kažnjeni dželiennemskom kaznom (Izlazak 20:3).

 

 

DIO. 10 — KRŠENJE ZADANE RIJEČI.


83 Mi smo uzeli riječ i obavezu od sinova Israilovih: Vi ćete samo Boga (jedinoga) obožavati,57) vi ćete lijepo postupati i dobro činiti svojim roditeljima,58) rodbini, siročadi i bijednicima 59) recite ljudima lijepe riječi, istinski se molite i zekat dijelite.60) Ali ste kasnije osim nekolicine od vas zadanu riječ iznevjerili i lica vaša okrenuli. 84 Mi smo od vas uzeli riječ i obvezali smo vas, da nećete vašu krv bezpravno prolijevati i da nećete  jedni  druge iz vaših domova  protjerivati.  I  vi  ste  to  utvrdili i tome činu ste svjedoci bili. 85 Zatim ste se međusobno ubijali, pa iz neprijateljstva i bez ikakva prava ujedinjivali ste se protiv vaših i progonili ih sa njihove grude, a kad bi vam se oni kao zarobljenici vratili, onda bi od njih otkupninu tražili, a ovo njihovo protjerivanje iz njihovih domova, strogo vam je bilo zabranjeno.61) Zar vi hoćete, da vjerujete jedan dio Knjige (Tevrata), a drugi da zaniječete. Ko ovako radi nagrada će mu na ovom svijetu biti samo grdno poniženje, a na Sudnjem danu će ga snaći najteža kazna. Bog ne pušta iz vida vaših djela. 86 ! To su oni, koji u zamjenu kupuju prolazni zemni život za onaj ; trajni i vječni. Njihova se kazna nipošto neće olakšati, niti će im ! se ikako pomoći.

57) »Osim Mene, nećete obožavati drugih bogova (Knjiga Izlazak 20:3.).

ss) »Oca i majku poštujte« (Knjiga Izlazak 20 :92).
59) »Prema vašoj bijednoj, i sirotnoj braći otvorenu ruku držite« (Zakoni ponovljeni 15:11).
60) »Krajem svake treće godine desetinu čitavog ploda te godine odstranite i u hambare spremite. Tamo nek dolaze nevoljnici, siročad i udovice, pa nek jedu i hrane se« (Zakoni ponovljeni 15:28, 29).

61) U Medini su rasijana živila židovska plemena Kurejza i Nadir, \ koja su bila u savezništvu sa arapskim plemenima Evs i Hazredž. Kad i bi se ova dva arapska plemena među. se zaratila, onda bi se i oni zaratili j i palili bi jedni drugima kuće i domove.

 

DIO. 11 — ŽIDOVI I HAZRETI MUHAMMED.


87 Mi smo Musau Knjigu dali, a iza njega poslanike jednog j po jednog slali. Isa'u sinu Merjeminu smo dali jasne i otvorene dokaze i utvrdili ga sa Ruhul-kudusom (duhom svetim.62) Koji god vam je poslanik (Židovi!) donio nešto što se vama nije sviđalo, zar se vi niste oholo isprsili i niste htjeli vjerovati, pa ste ih neke smatrali laživcima, a neke ste ubijali. 88 Oni vele: Naša su srca zastrta.63) Ne. Bog ih je prokleo zbog njihova nevjerstva i oni vrlo malo vjeruju. 89 I pošto je njima (Židovima) došla i Knjiga (Kuran) od Boga, koja im potvrđuje knjigu, koju oni imaju — a oni su prije toga tražili da im Bog pomogne, da pobijede nevjernike — pa pošto im je došlo ono što su znali64) (pošto je došao zadnji Božji Poslanik Hazreti Muhammed), to onda i nisu htjeli vjerovati.65) 90 Kako su se oni za ružnu stvar prodali! Radi zavidnosti, što je AUah iz Svoje blagosti uputio Objavu jednom od Svojih robova, kome je On to htio, oni su porekli i nisu htjeli vjerovati Objave Božje. Radij:oga ih je stizala nevolja za nevoljom. Nevjernici će doživiti strašnu i ponizujuću kaznu. 91 Kad im se kaže: vjerujete što vam je od Boga objavljeno, oni odgovaraju: mi vjerujemo što je nama poslano i objavljeno, a ostalo poriču, i ako je ovo (Kur'an) istina, koja utvrđuje ono, što oni imaju (Tevrat). Reci (Muhammede): Za što ste vi ubijali Božje poslanike prije (kad govorite, da vjerujete Tevrat) ako ste pravi vjernici.66) 92 Musa vam je došao sa najjasnijim i najotvorenijim znakovima, pa ste u njegovu odsustvu obožavali tele i prema sebi zlo i nasilje počinili. 93 Mi smo uzeli obvezu vašu, a iznad vas smo Tur podigli (goru sinajsku). Čvrsto se držite onoga što smo vam dali i lijepo slušajte67) (propise i zapovijedi). Oni su govorili: mi smo čuli i neposlušni smo bili. Radi njihovog nevjerstva, srcima su svojim tele zavolili. Reci (Muhammede!) Ako ste vi vjernici, ružno je to, sto vam vaše vjerovanje naređuje, (da vam se sviđa obožavanje teleta). 94 Reci: Ako je Bog Vječnu kuću samo za vas odredio, a nije i za ostali svijet, onda zaželite smrt svoju, ako istinu govorite. 95 Oni smrti nikad zaželiti neće radi grijeha koje su počinili. Bog potpuno zna sve prilike silnika. 96 Ti ćeš sigurno njih (Židove) naći da su između svih ljudi naj-pohiepniji na ovozemni život, pa čak ga više vole i od samih idolopoklonika (pogana). Neki bi htjeli i po hiljadu godina da žive, ali i taj dugi život nebi ih od kazne udaljio. Bog sve vidi što oni rade.

 

61) U Medini su rasijana živila židovska plemena Kurejza i Nadir, \ koja su bila u savezništvu sa arapskim plemenima Evs i Hazredž. Kad i bi se ova dva arapska plemena među. se zaratila, onda bi se i oni zaratili j i palili bi jedni drugima kuće i domove.

62) U Kur'anu se pod »ruhul-kudus« misli veliki melek Džebrail. Obc- ] žavanje »ruhul-kudusa« ili »duha svetoga« je kršćanska novotarija. Ni Židovi a ni Hazreti Isa ovo nijesu vjerovali. U sva četiri evanđelja se i govori da su se Židovi suprotstavljali ovom kršćanskom vjerovanju. Sa »ruhul-kudusom« se namjerava Božja Objava. Božja Objava to je najveća snaga koja Božje poslanike podržava 

63) Muhammede! mi ne trebamo tvoga učenja. Mi što Čujemo to uzmemo, ali od tebe nećemo ništa ni da Čujemo niti da uzmemo. 

64) Židovi su očekivali poslanika, koji im je u Starom Zavjetu obećan i govorili su da će sa njegovim dolaskom sve neprijatelje svoje pobijediti.

65) Poslanik koji je došao nije bio od Izraelićana.

66) Židovi ni jesu htjeli primiti Kur'ana, jer nije bio objavljen po poslaniku od roda Israilova, ali oni su šta više ubijali Božje poslanike, koji su propovijedali zapovijedi Tevrata i pripadali rodu Israilovu.

 67) Ovdje se prikazuje stanje i prilike Židova kad su se udaljili od prave vjere i postali neposlušni.

 

 

DIO. 12 — ŽIDOVSKO NEPRIJATELJSTVO PREMA BOŽJEM POSLANIKU.

 

97 — 98 Reci: (Muhammede!) Ko je neprijatelj Džibrilu što je On, po zapovijedi Božjoj, stavio Kur'an Tebi na srce, da tako potvrdi Knjige koje su ranije bile objavljene i da bude putokaz i radost vjernicima? A ko je neprijatelj Bogu, Njegovim melećima, poslanicima, Džibrilu i Mikailu,68) pa i Bog je svima nevjernicima neprijatelj. 99 Mi smo Tebi zaista uputiti jasne dokaze i njih samo nevaljalci i pokvarenjaci neće vjerovati. 100 Kadgod oni (Židovi) kakav ugovor sklope, među njima će se naći jedan dio, koji će ga prekršiti, a mnogi neće (ni Tevrata) vjerovati. 101 Kad im dođe od Boga poslanik i potvrdi Knjigu, koja im je ranije dana, onda neki nevaljalci od onih kojima je dana knjiga,odbacuju Božju Knjigu za leđa svoja kao da i ne znaju za nju, i lice joj okreću. 102 Oni slijede laži koje su satane69) iznosile protiv poslanstva70) Sulejmanova. Sulejman nije nikada bio nevjernik71) samo su satane nevjernici, koji svijet čarolijama uče. (Govore da su čarobnjaštvo naučili od dvaju meleka u Babilu). A nije ništa melekima u Babilonu: Harutu i Marutu ovako šta poslano. Oni nikoga ovako šta nisu naučili, pa su čak govorili: I Ne vjeruj, jer mi samo iskušavamo i čuvaj se, da ne skreneš s i pravog puta! Pa kao da su oni od njih naučili kako će rastaviti j muža od žene. Oni nisu nikome bez Božjeg dopuštenja mogli | nikakva zla učiniti. Učili su od njih stvari koje će im štetu nani-I jeti, a nikakve koristi donijeti.72) Oni su uvjereni bili da oni koji ovake stvari uzimaju, u vječnosti ostaju bez nagrade i svoga I dijela. Da samo znaju kakve su za sebe ružne i nevaljale stvari uzeli! 103 Da su oni vjerovali i grijeha se čuvali, veliku bi I nagradu kod Boga našli i koliko bi dobra od toga imali. Kamo sreća da su oni to znali!

68) Židovi su Mikaila smatrali svojim prijateljem (Stari zavjet, Danijal 12:1), a Džibrila su neprijateljski gledali, jer su vjerovali da su po njemu spremane sve one kazne, koje su oni bili zaslužili. Ovo držanje Židova prema Džibrilu ne odgovara slovu Starog- zavjeta. I Stari i Novi zavjet, a i Kur'an o Džibrilu govore kao o meleću koji je Božje zapovijedi dostavljao poslanicima (Danijal 8:16), (Lukino evanđelje 1:19).

69) Pod šejtanima se misle ljudi sa satanskim podvizima (Ebu Hajjan, Raži).

70) U ajetu se govori o carstvu Sulejmanovom, to jest o poslanstvu ili dobu njegova vladanja (Imam Ebu Hajjan, Raži). Židovi smatraju Sulejmanovo carstvo i moć kao čarolije satanske. Ovdje u ovom ajetu se ističe udešena laž od strane Židova i kaže se, da su oni u tom pravcu slijedili satane.
71) Sa ovim Kur'an ispravlja izlaganja Staroga zavjeta. Po Starom zavjetu su Hazreti Sulejmanove žene sklonule njegovo srce da se klanja drugim bogovima (Prva knjiga o carevima 11:4), radi toga je Bog Slile j mana kaznio. Sulejman je obožavao drugog boga, a nije se klanjao Bogu Izraelićana i zato nije čuvao njegove zapovijedi (Prva knjiga o carevima 11:9).
Kur'an ove izmišljotine odbija, a ovo potvrđuju i sva znanstvena istraživanja. U engleskoj enciklopediji Svetog pisma od T. K. Cheyne-a se iznosi da Sulejman nije nikada pripadao poganima, pa govoreći o tome kako su ove izmišljotine mogle doći u Stari zavjet doslovno kaže:»Može se primiti da je Sulejman imao žena koje su pripadale Izraelića-: nima, a koje i nisu njima pripadale, ali nikada nije slijedio običaje i | vjerski pravac svojih žena, koje su pripadale dragim vjerama«. (Eney-| klopedia Biblica).
72) Židovi su naučili od Perzijaca priču o dvojici meleka: Harutu i I Marutu. Kur'an ovu priču pobija i upozoruje da su u Babilonu bila dva meleka, koji u čarolijama nisu bili poučeni, i ova dva meleka nijesu nikoga naučili čarolijama, a onima koji bi se njima obratili da ih ovo nauče govorili bi, da samo iskušavaju i upozorili bi ih da ne skrenu s pravog puta i da nevjerstvo ne počine. Iz ovakog kur'anskog obrazlaganja se ovo razumije: Židovi su bez ikakva oslonca Božjoj Objavi (Tevratu) dodali stvari koje su neistinite i obij.ed.ili su Božjeg poslanika Sulejmana i me-leke Haruta i Maruta da su se bavili čarolijama. Kur'an Hazreti Sulejmana pere od ovih podvala, a i pobija one tvrdnje o Harutu i Marutu, da su oni svojim nekakvim čarolijama rastavljali muža od žene. Židovi su nastojali da Božjeg Poslanika očaraju, ali im Kur'an kaže da ovaj njihov postupak Pejgamberu neće nikakve štete učiniti. U 58 poglavlju 10 ajet nailazimo na slične riječi, koje nas upoiznaju sa tajnim židovskim udruženjima, kojima je bio cilj srušiti Islam (Mevlana Muhammed Ali).

 

DIO. 13 — DIZANJE I MIJENJANJE STARIH KNJIGA.


104 O vjernici! Ne govorite »rai'na«, nego recite »unzurna«. Pozorno slušajte! Nevjernike čeka teška kazna.73) i 105 Nevjernici (koji kažu da slijede Božju Objavu) i pogani, ne vole da vam makar kakvo dobro od vašeg Gospodara dođe, Bog, kome hoće Svoju milost daje. Bog je najveći dobročinitelj i pomagač.74) 106 Mi jedan ajet ukidajući ili ga stavljajući u zaborav, nećemo ostaviti a da ne damo bolji ili sličan tomu.75) Zar ne znaš, da Bog Svojom savršenom moći sve može učiniti. 107 Zar ne znaš, da je jedini Gospodar svega na nebu i na zemlji samo Allah. Osim Boga drugog zaštitnika i pomagača vi    nemate.108 Hoćete li i vi da pitate vašeg poslanika, kao što je ranije Musa bio pitan?76) Ko zamijeni vjerovanje sa nevjerstvom, taj je izgubio pravi put. 109 Mnogi nevjernici (koji kažu da slijede Božju Objavu) žele, pošto ste vi primili pravu vjeru, da se povratite u nevjerstvo, jer vam zavide i ako su istinu otvoreno i jasno vidjeli. Pusti ih i okreni se od njih dok ne dođe odluka Allahova, koji sve može učiniti. 110 Klanjajte namaz i dajite zekat! Svako dobro djelo, koje budete za se učinili i unaprijed ga poslali (sigurni budite), da ćete ga kod Boga naći. Bog uvijek vidi šta vi radite. 111 (Židovi i kršćani) kažu: U raj će unići samo Židovi i kršćani. To su njihove prazne želje. Reci: Ako istinu govorite, donesite dokaze, čime ćete to potvrditi. 112 (Istina je ovo): Ko se (čitavim svojim bićem) preda Bogu i čini dobra djela, zaslužiće kod svoga Gospodara nagradu i plaću. Ovi neće nikakva straha osjećati, niti će tužni biti.77)



73) Riječi i »raina« i unzurna« znače »gledaj nas!« Muslimani su sa riječju »rai'na«, koju su upućivali Božjem Poslaniku htjeli da izraze svoju punu pažnju riječima Božjeg Poslanika, dok su Židovi istu riječ izvrtali i upotrebljavali je u značenju riječi luda, da bi tako ponizili i Božjeg Poslanika. Zato je pravovjernim naređeno da mjesto riječi »rai'na« upotrebljuju riječ »unzura« koja znači: »gledaj nas« ili »svrati pažnju na nas«.

Ovaj nam ajet pokazuje, do koje je mjere išlo neprijateljstvo Židova prema Božjem Poslaniku. Oni se ni jesu obazirali ni na najosnovni-ja načela pristojnosti.Ovaj ajet muslimanima daje pouku da se klonu upotrebljavanja riječi, koje mogu imati ružna i nelijepa značenja, pa ih i zabranjuje.

74) Riječi: milost i dobro, koje se u ovom ajetu upotrebljuju znače Božju Objavu. To je ono dobro koje bi Židovi i pogani želili da ne dolazi muslimanima, ali je Bog muslimane odlikovao sa ovim dobrom i ovom milosti (Ebu Hajjan).
75) Općenito je primljeno da se ovim ajetom kaže, da se neka kur'-anska ajeta zamjenjuju drugima. Mi se ovome mišljenju ne priključujemo. Ako se ovaj ajet pomno proučava sa prethodnim ajetima vidje-ćemo, da sadrži mnogo dublju i obimniju mudrost. Dolazimo do zaključka da Židovi odbijaju prihvaćanje kur'anskih propisa, jer Kur'an diže ranije propise sadržane u Tevratu. Nismo mogli vidjeti ni jednog pejgamberova hadisa, koji bi nam izložio, koji je kur'anski ajet odstranio propise nekog drugog ajeta. Učenjaci ne mogući značenje jednog ajeta s drugim povezati, počeli su dijeliti mišljenje da se značenja dvaju ajeta sukobljnju i odatle je nastala teza da neki ajeti odstranjuju propise drugih ajeta. O tome koji bi ajeti po svom sadržaju dizali propise nekih drugih ajeta, nema saglasnosti mišljenja. Kod nekih su neki ajeti smatrani da je njihov propis dignut, dok ih drugi takovim ne smatraju. Prema jasnom tumačenju poglavlja 4:81, između dva kur'anska ajeta ne može biti nikakva spora. Prema tome iz ovog ajeta se razumije da se govori o dizanju propisa ranijih Božjih knjiga«

76) Židovi su u svoje vrijeme Musa'a obasipali raznim pitanjima. Kad je došao Hazreti Muhammed i prema njemu su na isti način postupali.
77) Arapi radi svoga neznanja ni jesu htjeli pristati ni uz koju vjeru, koja propisuje da se čine dobra djela. Židovi i kršćani su bili jedni protiv drugih. Muslimanima se preporučuje da ne govore o tome, da su druge vjere bez ikakvih propisa o vršenju dobrih djela.

 

 

DIO. 14 — SAVRŠENI PUTOKAZI ISLAMSKOG VJEROVANJA.


113 Učeći (jednu te istu knjigu) Židovi kažu: kršćansko vjerovanje nije ništa, a kršćani kažu: Židovsko vjerovanje nije ništa. Oni govore kao i oni koji ništa ne znaju. Bog će na Sudnjem danukonačno izreći osudu u pitanjima u kojima se oni nisu slagali. 114 Može li biti većeg silnika od onoga, koji zabranjuje i sprečava da se u Božjim hramovima ime Njegovo spominje i koji nastoji da ih poruši.78) Oni samo iz straha u hramove (džamije) ulaze (da bi se od nesreće spasili). 115 Njih na ovom svijetu čeka poniženje, a u vječnosti će ih stignuti teška i velika kazna. 116 Božji je istok i zapad, pa na koju god stranu se okrenete, to je Božja strana, (prema' kojoj se može vršiti pobožnost). Zaista je Bog milostiv i sveznajući. 117 Oni (kršćani) kažu: »Bog je rodio sina«. Bog je od toga (od tih potvaranja) čist. Sve što je na nebu i na zemlji Njegovo je. Sve se Njegovim odredbama pokorava.79)

118 On je jedini Tvorac neba i zemlje. Koju god stvar odredi da bude, samo kaže: »budi« i ona se stvara i biva. 119 Neki koji ne znaju govore: »Za što ne bi s nama Bog govorio ili za što nam nebi od Njega kakav znak došao? I oni, koji su prije njih bili, isto su tako govorili«. Koliko li sličnosti u njihovim srcima. Mi smo jasno izložili Naše znakove onima koji ih žele potpuno upoznati. 119 Mi smo Te poslali sa Istinom (Kuranom) da ljudima doneseš radosnu vijest i opomeneš ih (prestrašiš ih). Ti nećeš biti pitan (odgovoran) za one, koji će u strašnoj paklenskoj vatri gorjeti. 120 Ne će s Tobom biti zadovoljni ni Židovi ni kršćani, sve, dok Ti ne bi pošao njihovim pravcem. Reci im: »Zar nije Božji pravac samo onaj pravi pravac«.80) Ako bi ti, pošto si stekao potpuno saznanje, slijedio njihove želje i prohtjeve, onda ti nema nikoga, ko bi te prema Bogu mogao zaštiti i pomoći. 121 Oni, kojima smo dali Knjigu, slijede je onako kako treba sliejditi i postupaju onako kako ih Knjiga uči). To su oni, koji je potpuno vjeruju u Kur'an). Oni koji je ne budu vjerovali su na šteti i gubitku.

78) Neprijatelji su Islama neprekidno radili da Islam unište. Kurej-ševići u Mekki nisu nikako dali muslimanima prilike, da u Ka'bi klanjaju, a konačno su ih prisili, da iz Meke isele. Židovi u Medini su nastojali da i odatle muslimane izbace.

79) Po kršćanskom vjerovanju »bog- otac« nije mogao ljudima oprostiti grijeha, zato je poslao svog-a sina da otkupi ljudske grijehe svojom smrću. Kur'an ovo vjerovanje pobija i ističe da je Bog- čist od svakih mana i nedostataka, i da Njegovu moć i volju ne može niko ograničiti.

80) Muslimani vjeruju glavne temelje onih vjera koje su od Boga objavljene, ali ih ne mogu slijediti, jer je Kur'an najveći i najbolji putokaz i vođa.

 

DIO. 15 — ZAVJET IBRAHIMOV


122 Sinovi Israilovi! Sjetite se mojih dobara, koje sam vam podario i izdigao vas nad druge narode! 123 Bojte se onoga dana kad neće niko nikome moći pomoći, kad se neće ni od koga više moći dužno potraživanje primiti, kad više nikakav zagovor neće vrijediti i kad im više ni s koje strane neće moći pomoć doći. 124 Ibrahima je njegov Gospodar sa nekoliko rijeci (zapovijedi) stavio u iskušenje, pa pošto ih je sve najsavjesnije ispunio, rekao mu je: »Ja ću te postaviti vođom ljudima«.81) Ibrahim reče: »Jesili i moje potomke?« a Allah mu odgovori: »Ovo moje obećanje neće zapasti silnike«. 125 Mi smo napravili ljudima kuću, da se oko nje iskupljaju i učinili smo je mjestom, u kome vlada puna sigurnost (za pravovjerne). (Rekli smo): Učinite od mjesta Ibrahimova hram (gdje ćete klanjati). Naredili smo Ibrahi-mu i Ismailu da po Meni odabrani hram čiste i u redu drže za one, koji ga obilaze, koji unutra klanjaju i pred Bogom klanjajući se padaju na ruku' i sedždu. 126 I gle, kad Ibrahim reče: »O moj Bože! Učini da se u sigurnosti i miru podigne ovdje jedan grad. Raznovrsnim plodovima obdari stanovnike njegove,koji vjeruju Boga i Sudnji dan«. Bog reče: »Oni, koji ne vjeruju, kratko vrijeme će mojim darovima biti obdareni, zatim ću im vatru paklensku učiniti skloništem. Kako je ružno mjesto kuda će oni otići. 127 Kad su Ibrahim i Ismail postavili temelje hrama (Čabe) podižući ga molili su: Naš Bože! primi ovo (naše dobro djelo) što podižemo! Ti si onaj, koji čuješ (molitve) i znaš (namjere). 128 Naš Bože! učvrsti nas obojicu u predanosti i iskrenosti prema Tebi. Od našeg poroda učini narod Tebi predan i pokoran! Pokaži nam propise hodočašća našeg! Primi pokajanje naše! Ti si Onaj, koji svakako prima pokajanje, Ti si milostiv. 129 Naš Bože! Pošalji im između njih (poroda našeg) jednog poslanika, koji će im učiti Tvoje dokaze, koji će ih učiti Tvojoj Knjizi i Tvojoj Mudrosti i potpuno ih očistiti!82) Ti samo veliki, Ti si samo mudar!

 

81) Zato što je Hazreti Ibrahim Božje zapovijedi najsavjesnije ispunio, Bog ga je za nagradu učinio vođom svijetu. Muslimani, Židovi i kršćani smatraju Hazreti Ibrahima svojim duhovnim vođom. Pošto je Kur'an opširno objasnio da će od roda Ismailova doći jedan Božji Poslanik, izložio je da su i knjige Izraelićana nagovještavale dolazak poslanika iz njegova roda, pa je ovo upotpunio sa izlaganjem o zavjetu Ibrahimovu. U ovom dijelu se ističe da se Židovi nisu zavjetovali Israilu, nego Ibrahimu i Ismailu, pa je zato i Ismailovo i Ishakovo potomstvo na jednakom stupnju i jednako blagosloveno. Ovo nam potvrđuje i Stari zavjet i Knjiga o Postanju svijeta (12:2 i 3), (15:5) i Kur'an (10:16).

82) Božji Poslanik učeći ovaj ajet (dovu Ibrahimovu) rekao je: »Ja sam onaj za koga se molio Ibrahim«.

 

DIO. 16 — VJERA IBRAHIMOVA.


130 Samo će neznalice okrenuti lice od vjere Ibrahimove. Mi smo njega na ovom svijetu odabrali (jer Smo ga počastili poslanstvom i pravom vjerom). On će i u vječnosti biti od odabranih. 131 Kad mu je Bog rekao (dušom i srcem) predaj se! on je odgovorio: »Svim svojim bićem predajem se Gospodaru svjetova«. 132 Ibrahim je isto ovo preporučio svojim sinovima, a tako isto i Jakub i rekao je: »Sinovi moji! Bog vam je odabrao vjeru. Pa kad vas smrt zateče budite samo Bogu odani pravi muslimani!83) 133 Zar nijeste bili prisutni kad je Jakuba smrt zatekla? On je tada zapitao svoje sinove: Moja djeco! koga ćete obožavati poslije moje smrti? Oni su odgovorili: Mi ćemo obožavati samo jedinoga Boga, koji je tvoj Bog i tvojih otaca Ibrahima, Ismaila i Ishaka. Mi se Njemu potpuno predajemo. 134 To je narod koga je već nestalo. Oni će dobiti što su zaslužili, a vi ćete dobiti što ste zaslužili. Vi nećete odgovarati za ono, što su oni radili. 135 Oni (Židovi i kršćani) govore: bićete na pravom putu samo onda ako budete Židovi, ili ako budete kršćani. Reci: Mi slijedimo pravu i istinsku vjeru Ibrahimovu, koji nije bio idolopoklonik. 136 Recite: mi vjerujemo Boga i ono što nam je poslano i objavljeno, (vjerujemo) što je objavljeno Ibrahimu, Ismailu, Ishaku, Jakubu i potomcima njegovim, što je dano Musau i Isa'u i sve što je Bog svima poslanicima svojim dao i objavio. Mi među njima ne pravimo razlike, mi smo muslimani koji samo Boga volimo.84) 137 Ako oni budu vjerovali kao štovi vjerujete, onda će biti na pravom putu. Ako okrenu leđa (pravoj vjeri, Kuranu), onda oni prkose.85) Bog će ti biti dovoljna zaštita (ne boj se njihova neprijateljstva). On sve čuje i sve zna.86) 138 Prigrlite onu boju, koju vam je Bog dao. Zar ima od te boje ljepše boje. Mi samo Boga obožavamo.87) 139 Reci: Zar vi hoćete da se o Bogu prepiremo? Pa On je i naš i vaš Gospodar. Mi što uradimo to je za nas, a vi što uradite to je za vas. Mi Bogu iskazujemo najiskreniju odanost. 140 Zar vi ne govorite da su Ibrahim, Ismail, Ishak, Jakub88) i njegovi sinovi bili Židovi ili kršćani? Reci: Da li vi to bolje znate ili Bog? Ima li većeg silnika od onoga (kad je istina sa ovako jasnim dokazima utvrđena), koji od Boga poslanu i objavljenu istinu skriva? Allah ne pušta iz vida ono što vi radite. 141 To je narod koga je već nestalo. Oni će dobiti što su zaslužili, a vi ćete dobiti što ste zaslužili. Vi nećete odgovarati za ono što su oni radili.



83) U Starom zavjetu (Postanje svijeta 18:19) se kaže: Ja ga znam. Poslije mene će moju djecu oponiinjati i oni će radi izvršavanja istine čuvati pravac svoga Gospodara i izvršiće ono što je Bog Ibrahimu govorio.
84) Ovi ajeti objašnjavaju vjerovanje muslimana. Muslimani ne samo da vjeruju Božje poslanike, koji su bili upućivani Izraelićamima, oni vjeruju i sve ostale poslanike, kojima je od Boga Objava data. Na ovaj način Islam dobiva značenje sveopće vjere i svi poslanici koji su se na svijetu pojavili dolaze u ovaj krug-. Kur'an ovaj sveopći značaj islamske vjere iznosi i objavljuje u časovima kad su Židovi i kršćani zajednički nastojali da ga unište.

85) Ovo njihovo okretanje je posljedica tjesnogrudnosti i krutog  nevj erstva.
86) Ovim ajetom Svemogući Bog- kaže Svome Poslaniku da će ga štititi od svih nasrtaja njegovih neprijatelja. (Ebu Hajjan).
87) U ovom ajetu riječ »Sabg« znači obojiti, odraziti boju, u vodu smočiti. Radi toga »Sabg« može značiti i čišćenje. Kršćani stavljajući čovjeka u vodu vrše čišćenje, koje nazivaju »kršćenjem«. Ovaj ajet upućujući na ovo ističe božansko čišćenje. Kao posljedica toga je da su Božji poslanici svih vremena i svih naroda iznosili pravu i istinsku vjeru i tumačili je čovječanstvu odbijajući to navodno simbolično čišćenje vodom, nazvano »krštenjem«. Zahvaljujući samo ovom pravom čišćenju sa primanjem istinske vjere, čovjek dobiva svoju pravu boju, preporađa se ipostaje sposoban da mu se na jasan način otvore pogledi i primi istinu, koja se u vjeri nalazi. Srce se puni ljubavlju i u čovjeku se ta ljubav razbukti i probudi u težnji da čitavom čovječanstvu služi. To je ono Pravo Božje čišćenje, to je božanska priroda, koju je Allah čovjeku podario, to je prava duhovna boja.
88) Allah kaže da Ibrahim nije bio ni Židov ni kršćanin, nego najčišći jednobožac.

 

Džuz : 2


DIO. 17 — NOVO DUHOVNO SREDIŠTE.


142 Neke će lude među ljudima reći: Šta je njih (muslimane) okrenulo od Kible89) koju su bili prihvatili? Reci: I istok i zapad su Božji. Bog koga hoće vodi na pravi put. 143 Tako smo mi vas (muslimane) učinili zajednicom koja će se poznavati po znanju i radu, po pravednom i istinskom postupku, da budete vodići ljudi vjesnici prave i istinske staze), a Božji Poslanik da bude vaš vođa.90) Mi smo učinili ovu Kiblu, kojoj se vi okrećete (Čabu), samo za to, da vidimo one koji će slijediti Poslanika i one, kojiće ga napustiti. I ako je to (preokretanje Kible) nekima teško, to neće biti teško onima, koje je Bog uputio na pravi put. Bog vaše vjerovanje (vaše molitve) neće ostaviti bez ploda. Božje dobročinstvo i milost Njegova prema ljudima je velika i neizmjerna. 144 Mi vidimo da ti često svoje liceprema nebu okrećeš. Da bi Te zadovoljili Mi smo tebe okrenuli prema Kibli i postavili te Gospodarom njenim.91) Okreći svoje lice prema Mesdžidi-haramu i gdjegod se budete nalazili okrečite se prema toj strani! Oni kojima je Knjiga (Kur'an) poslan, neka znaju, da je okretanje prema Kibli odredba njihova Gospodara. Bog ne pušta iz vida ono, što oni čine.92)   145   Sa kojim god dokazom ti dođešonima, kojima su knjige objavljivane, oni neće slijediti tvoje Kible, ali nećeš ni ti njihove Kible slijediti. Pa i između njih neće jedni da slijede Kiblu drugih.93) Ako bi ti nakon ovog poučenja, što je tebi upućeno, slijedio zablude njihove, ti bi zaista bio nasilnik. 146 Oni kojima smo Mi uputili Knjigu, poznaju Božjeg Poslanika, kao što poznaju i svoju djecu.94) Zaista jedan dio od njih poznajući istinu, sakrivaju je. 147 Istina je od Tvog Gospodara. Nipošto nemoj biti od onih koji sumnjaju!

89) Kibla je po vjerskom učenju strana, kojoj se ljudi okreću kad vrše molitvu (namaz). Ova zgoda koja se iz ovog ajeta razabire dogodila se 16 mjeseci poslije hidžreta Hazreti Muhammedova, a do toga vremena okretalo se prema hramu u Jerusalemu, jer su tada u. Mekki bili idolopoklonici. Pošto je u Medini židovski elemenat bio vrlo jak, iza hidžreta se počelo okretati prema ćabi. Činjenica, da je ćaba postala Kiblom bila je predznak muslimanima, da će Mekku osvojiti. Iz ovoga razumijemo koji su uzroci i ciljevi doveli da je Ćaba napravljena Kiblom.

 90) Vijesnici prave i istinske staze su oni, koji su naukom i saznanjem došli do prave Istine i druge toj Istini poučavali. Božji Poslanik poučava muslimane kako će ovu veliku dužnost vršiti.

91) Božjeg Poslanika je tištilo što se Mesdžidi-haram, taj statri hram u kome se samo Allahu klanjalo, nalazi u rukama idolopoklonika. Ovaj ajet mu kaže radosnu vijest da će on naskoro postati gospodar Mekke, pa da se ne treba radi toga uznemirivati.
92) Još i prije smo naveli da je Hazreti Muhammed rekao: »Ja sam onaj za koga se Ibrahim molio«. Sljedbenicima ranijih Božjih Objava je bilo poznato da je Ibrahim molio, da od potomstva njegova sina Ismaila dođe jedan Božji poslanik, a osim toga su znali da je potomstvu Ismailovu obećan blagoslov Božji. Prema tome sljedbenicima ranijih Božjih Objava je moralo biti poznato, da će hram koga je Ibrahim podigao i oko koga se nastanilo potomstvo Ismailovo biti središte obećanog poslanika, odakle će on propovijedati pravu Božju vjeru.

93) I Židovi i kršćani hram u Jerusalemu smatraju svojim, ali se ne slažu u tome, da im ovaj hram služi kao zajedničko središte, kome se u molitvama okreću, jer se kršćani okreću prema istoku (W. Muir). Osim toga se u ovome ne slažu ni Židovi, a ni Samirije, koji slijede Musa'ov vjerozakon.
94) Božji poslanici, koji su do Hazreti Muhammeda dolazili iz potomstva Ibrahimova, pripadali su rodu Israilovom. Židovi su znali da će iz roda Ismailova doći jedan poslanik. Kasnije je i Hazreti Musa objavio da će od sinova Ismailovih, braće Izraelićana, doći jedan poslanik kao što je i on. Usprkos tomu svemu Židovi su uporno nijekali Hazreti Muhammeda.

DIO. 18 — KA'BA KAO DUHOVNO SREDIŠTE.


148 Svako (svaki narod) ima neku stranu kojoj se okreće. Vi se takmičite u dobrim djelima. Gdjegod se budete nalazili, sviju će vas Bog sakupiti. Zaista je Bog svemoguć.95) 149 Odakle god izađeš okreni svoje lice prema Mesdžidi-haramu. Ovaj tvojpostupak se slaže sa odredbama tvoga Gospodara. Bog nikada ne pušta iz vida što vi radite. 150 Gdjegod se budeš našao, lice svoje pravo Mesdžidi-haramu okreni, gdjegod se budete nalazili, okrečite svoja lica toj strani, da vam tako ne može niko ništa prigovoriti, osim nasilnih. Vi se njih ne bojte. Mene se bojte da vam Moje blagodati upotpunim, da bi se uputili pravim putem. 151 Da Moje blagodati upotpunim Mi smo vam između vas poslali jednog poslanika, koji će vam učiti naše ajete, vas očistiti i poučiti vas knjizi i mudrosti, naučiti vas ono što prije niste znali. 152 Eto (idući Mojom stazom) samo Mene spominjite, pa ću se i ja vas sjetiti (sa Mojom milosti). Budite Meni zahvalni i nemojte pokazivati nezahvalnosti.

 

95) Ovaj ajet poučava da su svi muslimani jedna jedinstvena zajednica. Radi toga se preporučuje muslimanima pošto imaju jednu Kiblu i jedan cilj, da se smatraju jednom jedinstvenom zajednicom. Jedna Kibla prikazuje jedinstvo zajedničkog cilja. Muslimani gdjegod se nalazili okrećući se Kibli, svi se oko jednog središta u svojim mislima kupe. Muslimani kad se Kibli okreću osim toga što time vidno ispoljavaju svoju pripadnost jednoj zajednici, pokazuju sa punom samosviješću i svoje muslimansko bratstvo. Radi toga Božji Poslanik naređuje da se šeljedbenici Kible ne smiju proglašavati nevjernicima. Na ovaj način je Kibla simbol Božjeg jedinstva, a onda predstavlja ideju sveljudskog jedinstva. Uz ovo treba dodati da ćaba kao takova ne sadrži u sebi nikakve svetosti. Nijedan joj musliman ne može ovako šta pripisati. Njena je vrijednost u ovome što smo izložili.

 

 

DIO. 19 — MUKE, KOJE SE MORAJU TRPITI.


153 O pravovjerni! Trpeći (pred svim nevoljama koje vas stignu) i klanjajući, tražite u Boga pomoći. Bog je s onima koji trpe. 154 Ne govorite za one koji su boreći se na Božjem putu "Bolje da su mrtvi". Ne, oni su živi, ali vi to ne znate.97) 155. Svakako ćemo Mi vas staviti na kušnju malo sa strahom i glađu, sa umanjivanjem imetka, čeljadi "Tplođova (da vas tako izvedemo na pravi put). Reci strpljivima radosnu vijest. 156 Onima, koji kažu kad ih nevolja zadesi: »Mi smo Božji i mi se Bogu povraćamo«. 157 To su oni, koje prate blagodati, oproštenje i milost njihova Gospodara, to su napućeni na pravi put.98) 158 Zaista Safa i Merve su znakovi, koje je Allah postavio.99) Ko hodočasti Ka'bu ili stupi u Umru, neće time počiniti grijeha, ako oko Ka'be ophodi. Ko od srca bude zaželio da dobro učini, nek ne sumnja, Bog je onaj koji nagrađuje i koji sve zna.100) 159 One, koji kriju jasne dokaze i pravi put koji smo Mi pokazali, nakon što smo to ljudima objasnili u Knjizi, Bog će prokleti i lišiti ih milosti Svoje, i svako će ih još proklinjati.101) 160 Samo će primiti pokajanje onih, koji se skrušeno pokaju, svoja djela poprave i istinu, koju su tajili, otvoreno priznaju. Ja pokajanje primam i grijehe opraštam. 161 Zaista oni, koji ne vjeruju i koji umru kao nevjernici, to su oni, koje će stignuti prokletstvo Božje, anđela i svih ljudi. 162 Ovo će prokletstvo vječno na njima ostati, patnje im se neće olakšati, niti će im se roka dati (da se poprave). 163 Onaj, kome treba da se klanjate, to je jedini Bog. Samo je On, koji svemu dobro čini i koji je milostiv.

 

96) Ćaba je bila u poganskim rakama. Tim što je ćaba učinjena Kiblom muslimani su bili svijesni toga da će. preći u njihove ruke. Da bi postigli ovaj veliki cilj, moleći se Bogu i klanjajući namaz, muslimani su podnosili i najveće muke. Do cilja se dolazi samo tako, ako se neustrašivo suprostavimo svim opasnostima i ne klonemo ni u najtežim časovima.

97) To je velika i neosporiva istina da su vječno živi oni, koji se žrtvuju na Božjem putu. Istina živi, a laž umire. Nikad ne umiru oni, koji se bore za pobjedu istine i kojima je to glavni životni cilj, pa makar na tom putu i život žrtvovali.

98) Musliman pri najvećoj nevolji treba da kaže: »Mi smo Božji ; robovi i Božja stvorenja, naš je konačni cilj Allah«. Ovako nikakva i nevolja i nikakva nezgoda ga ne može pokolebati. Prema tome čovjek ; pokazuje da teži za većim ciljem, nego li je to životna utjeha. Zato će svaki j musliman i kod najveće nesreće reći: »Inna lil-lahi ve inna ilejhi radžiun«, pa kakvagod bila posljedica te nesreće neće utjecati na njegovo srce i dušu. !
99) Safa i Merve su dva brijega u Mekki. Hadžera, majka Ismailova j tražeći vodu trčala je između ova dva brijega. Ovi brežuljci, koji su bili j pozornica velikih i teških muka Hadžerinih, i pošto je tu radi svog velikog ' strpljenja bila nagrađena, postali su mjestima na kojima se vrše naročiti ; vjerski obredi. Ovo je dovoljno da nam pokaže vezu ovog ajeta sa prethodnim ajetom.
100) Na brežuljku »Safa« bio je postavljen kip Usaf, a na Mervi Naile. Arapski pogani kad bi hodočastili Ćabu, klanjali bi se ovim idolima. Poslije osvojenja Mekke su neki muslimani počeli kolebati u vršenju ovih dužnosti, koje su propisane da se vrše između Safe i Merve.

101) Ovdje se misli ono prokletstvo, što ga je Hazreti Musa prorekao Izraelcima: Ali ako ne uzaslušaš; glasa Gospodina Boga svojega da držiš i tvoriš sve zapovijedi njegove i uredbe njegove, koje ti ja danas zapovijedam, doći će na tebe sve ove kletve i stignuće te. Proklet ćeš biti u gradu, i proklet ćeš biti u polju. Prokleta će biti kotarica tvoja i naćve tvoje. Proklet će biti plod utrobe tvoje i plod zemlje tvoje, mlad goveda tvojih i stada ovaca tvojih. Proklet ćeš biti kad dolaziš i proklet ćeš biti kad polaziš. (Peta knjiga Mojsijeva ili Zakoni ponovljeni 28:15—19).

 

DIO. 20 — POBJEDA BOŽJEG JEDINSTVA


- 164 Bez sumnje u stvaranju neba i zemlje, u stalnoj mijeni dana i noći, u lađi koja (vjetrom gonjena) morem plovi, (natovarena) sa onim od čega će ljudi imati koristi, u kiši koju Bog iz oblaka spušta, pa sa njom obamrlu zemlju oživljava, u tome što su se raznovrsne životinje po zemlji raštrkale, u promjeni vjetrova i u oblaku koji se podvrgao (moći Božjoj), pa se vija između neba i zemlje, ima znakova i dokaza za one, koji su potpuno razumni. 165 Među ljudima ima takih, koji osim Boga druge obožavaju i njima se klanjaju i ljube ih kao što se Bog ljubi i voli.102) Oni, koji vjeruju Boga, njihova je ljubav prema Bogu najčvršća i najjača. Da vide ranije oni koji prema sebi nasilje čine (obožavajući i klanjajući se kipovima mjesto Allahu), a ne kad ih kazna snađe, da sva moć i snaga samo Bogu pripada i da On strašno i teško kažnjava (sigurno bi se bili pokajali), 166 Tada će se odricati vođe onih, koje su vodili i gledajući muke njihove presjeći će sve veze koje su ih zajednički vezale i spajale.167 Onda će govoriti oni, koji su bili vođeni i vođe svoje slijedili:»Da nam se još jedamput na svijet povratiti, pa da se i mi njih odreknemo, kao što se oni nas odrekoše«. Tako će im Bog pokazati sva djela njihova, radi kojih će se teško i preteško kajati. Ali njima nema izaći iz vatre paklene.103)

 

102) Sve ono čemu ljudi priznaju božansku moć i smatraju ga božanstvom osim jedinog Allaha, vodi ljude velikoj i teškoj zabludi.

103) Međusobno odricanje vođa i onih koji su vođeni počelo je i na ovom svijetu. Mnogi Židovi su se pokajali radi toga, što su slijedili svoje vođe i prema Božjem Poslaniku svoje neprijateljstvo ispoljili. Radi tog je mnoge židovske porodice i plemena zatekla velika nevolja, bili su proganjani i udaljivani sa svojih domova, ili su druge razne kazne pretrpili.

 

DIO. 21 — ZABRANJENA JELA.

168 O ljudi! Jedite sve one stvari na zemlji, koje su dopuštene, čiste i lijepe.104) Ne idite stopama sataninim, jer vam je on otvoreni neprijatelj. 169 On (satana) vas navodi da činite ružna i nevaljala djela i da o Bogu govorite ono, što vi ne znate. 170 Kad se njima (koji Bogu druga zamišljaju) rekne: slijedite ono što vam je Bog objavio, onda oni odgovaraju: mi slijedimo ono, što su naši očevi slijedili. A hoće li oni to i onda činiti, kad znaju da njihovi očevi nijesu ništa shvaćali, niti su bili upućeni pravim putem. 171 Stanje je onoga, kojj nevjernike poziva na pravi put, kao i stanje pastira, koji se javi tastadu svome, a stado mu samo glas i viku čuje, ali riječi ne razaznaje. Oni su gluhi, slijepi i nijemi. Oni ne mogu ništa da shvate.105) 172 O vjernici! jedite one lijepe i dozvoljene stvari, koje smo vam podarili. Obožavajte Allaha i klanjajte Mu se, i budite Mu zahvalni. 173. Bog vam je zabrnaio da jedete mrljinu, krv, svinjsko meso i što je zaklano u nečije drugo ime osim Božjeg.106) Koga bi nevolja natjerala da ovo jede, a nije prekoračio graruče onoga što je dozvoljeno, njemu neće grijeha biti. Bog oprašta i milostiv je. 174 Oni, koji sakrivaju knjigu koju im je Bog poslao (makar koji dio) i sakrivajući to, žele neku malu i neznatnu korist da steku, trpaju vatru u svoje stomake i žderu je. Bog na Sudnjem danu neće s njima razgovarati, niti će ih (od grijeha) očistiti. Njih čeka gorka i strašna kazna. 175 To su oni, koji uzimaju zabludu mjesto pravog puta, a patnju mjesto opro-stenja. Kako li se čine strpljivim pred tim, što će biti u pakao bačeni! 176 Eto tako Bog je objavio Knjigu iznoseći Istinu u njoj. Oni, koji jedan dio Knjige vjeruju, a drugi dio poriču, i koji skreću sa pravog puta, u protuslovlja zapadaju. Oni su vrlo daleko od Istine. 

 

104) Pošto je vjerovanje u jedinstvo Božje u prošlim dijelovima opširno izloženo i objašnjeno, sada se iznose druga vjerovanja. Ovaj ajet sadrži dva propisa. U prvom se kaže da se mogu jesti samo dozvoljene i čiste stvari. Stvari koje su nedozvoljene smatraju se da su po šeriatu zabranjene. Osim toga stvari koje su po šeriatu dozvoljene ako se cio njih dođe krađom, mitom i drugim nedozvoljenim sredstvima, postaju po šeriatu zabranjene. Potrebno je bilo da se Židove na ovo upozori, jer su oni pridavali važnosti samo vanjskoj formi vjere, a nisu posvećivali pažnje tomu da i svoju unutrašnjost očiste. Radi toga su oni poprimili ne samo one dvije stvari koje im je vjera zabranjivala, nego su se služili prevarama i drugim nedozvoljenim sredstvima.Drugi propis ovog ajeta poučava, da se ne ide stopama sataninim, a onda, da se ne upotrebljuje zabranjena jela. Tjelesni i duševni život čovjekov stoji u međusobnoj vezi. Neosporno je da na mozak i srce hrana vrlo mnogo utječe. Radi toga Kur'an hrani i načinu ishrane daje veliku važnost i naređuje da se jedu samo čiste, lijepe i zdrave stvari.

105) Ovaj ajet prispodoibljava Božjeg Poslanika onome, koji svakoga istini poziva; ali nevjernici su slijepi, gluhi i nijemi i radi toga ne čuju njegova glasa. Oni su kao oni koji čuju glas pastirov, ali riječi ne razu¬miju. Radi toga kad se nevjernici pozivaju da istinu prime, govore kako to prednji ajet izlaže, da slijede očeve svoje. 106) životinja koja bi uginula ili bi je naklala i razdrla kakva zvijer bila je zabranjena jesti i u Hazreti Musaovu vjerozakonu. (Treća knjiga Mojsijeva ili Levitska 15:17). Po istom vjerozakonu je bila i krv zabra-njena (Knjiga Levitska 7:21). Isto tako je bila i krmetina zabranjena (7:11). U Evanđelju ima mjesta koja se odnose na svinju iz kojih se razumije da se Hazreti Isau gadila svinjetina. U ovom pogledu ne nalazimo ništa u čemu bi se Hazreti Isaov vjerozakon razlikovao od Hazreti Musaova.

 

DIO. 22 — O ODMAZDI I OPORUCI.


177 Dobročinstvo i pravi put nije u tome, da vi okrećete lica vaša prema istoku ili zapadu (107) Dobročinstvo čini i pravim putem ide ko vjeruje Boga, Sudnji dan, anđele,108) Knjigu109) i poslanike; koji imetak, što mu je srcu prirastao dijeli i dariva svojim bližnjim, siročadi, nevoljnicima, putniku (koji je ostao bez sredstava), siromahu prosjaku i zarobljeniku, da se otkupi,110) kojj klanja namaz i dijeli zekat, koji, ono što obeća i ispuni, i koji trpi kad ga nevolje, boleštini poteškoće životne snađu. Eto to su oni koji su u dobru i istini postojani i koji se čuvaju svih hrđavih i nevaljalih djela. 178 O vjernici! naređuje vam se odmazda zaone,koji su ubijeni. Čovjeka za čovjeka, roba za roba, a žensko za žensko.111) Ako bi bilo oprošteno (ubici) od brata njegova (ubijenog ili njegovih na¬sljednika), onda treba postupiti po običaju i na najljepši način to izvršiti (platiti krvarinu nasljednicima za ubijenog). To vam je olakšanje i milost učinjena od Gospodara vašeg, a poslije toga svako ko počini prestup i zlo djelo, zaslužuje tešku i groznu kaznu. 179 O razumni i pametni! Vi ćete život svoj u odmazdi osigurati da bi se sačuvali (od nepravednog prolijevanja krvi).112) 180 Naređuje vam se, kad se nekom od vas smrt prikuči, ako imetka ostavlja, daga oporučno ostavi roditeljima i bližnjim gvojima, kako je to li običaju. Ovo je dužnost bogobojaznih.113) 181 Ko izmijeni zapovjed pošto to čuje, veliki grijeh pada na one, koji to budu mijenjali. Bog sve čuje i sve zna. 182 Ko se boji da će oporučitelj (sa svojom oporukom) zapasti u pokrešku ili grijeh počiniti, neće biti griješan ako bude nastojao da ih izmiri (one kojih se oporuka tiče). Bog oprašta (onima koji dužnost vrše) i (pokornima) je milostiv.


107) Ovim ajetom Kur'an stiče pohvalu i priznanje i najvećih svojih neprijatelja. Prevodilac i komentator Kur'ana Wherry govoreći o ovom ajetu kaže: »Ovaj ajet je od najglavnijih kur'anskih ajeta. Ovaj ajet do najveće mjere jasno i otvoreno dijeli formalno i stvarno učinjeno dobro¬činstvo i uz klanjanje i obožavanje Allaha kao glavni temelj vjere postavlja dobročinstvo prema ljudima. 108) U početku ovog poglavlja je istaknuto da vjerovanje meleka ih anđela spada u osnove vjere, pa se to i u ovom ajetu ističe da je to vje¬rovanje temeljna vjerska dužnost. Ovo vjerovanje meleka možda nije onako kao što je to vjerovanje Božjeg jedinstva. Ali u svim jednobožačkim vjerama nailazimo na ovo vjerovanje. Kao što se u svekolikom islam¬skom vjerovanju nalazi jedno dublje značenje, tako isto se ono nalazi i u vjerovanju meleka. Kako materijalne snage ljudi ne mogu doći do pu¬nog izražaja bez vanjske podrške i utjecaja, na pr. očima ne možemo vi¬djeti ako nema svjetla, koje ih stalno podržavaju i daju im nove snage, tako isto i duševne snage ne mogu se zadovoljiti same sobom. Radi toga naše duševne snage trebaju podrške od izvjesnih nadprirodnih bića, čija je opstojnost i bitak neovisan i samostalan.
U čovjeku vidimo dvostruku sposobnost njegovih duševnih primanja i stremljenja. Duševna stremljenja čovjekova su ili upućena višem du¬ševnom obliku dobra i visokih moralnih vrlina, ili su upućena niskim i životinjskim strastima. Ovdje dolaze do izražaja vanjski utjecaji. Mi ka¬žemo da čovjeka na dobra djela potiču meleći, a na hrđava djela đavoli ili satane. Prvi slijede »ruhul-kudusa« ili Božanski duh, a drugi slijede satanu. Cilj, koji se želi postići vjerovanjem meleka je, da u čovjeku razvije naklonosti dobru i da se tim osjećajima i naklonostima čovjek bez sustezanja pokorava. Radi toga nam se naređuje vjerujući meleke da naše dužnosti najsavjesnije ispunjavamo i da ne dopustimo da satana mogne vršiti utjecaj na naša duševna osjećanja i da nas zavede stranpu¬ticama u nevjerstvo. Prema tome vjerovanje u meleke znači pokoriti se glasu duše, koji čovjeka vodi dobru i sreći.
109) Ovdje se govori, o vjerovanju u »knjige« i »poslanike«. Knjiga je spomenuta u jednini, a poslanici u množini. Uzrok je tomu, što je Kur'an sabrao sve ranije knjige ili Božje Objave. Ko vjeruje Kuran taj vjeruje i sve ranije knjige, koje su bile objavljene.
l10) Islam je jedina vjera, koja svojim sljedbenicima preporučuje i . naređuje da svoj imetak žrtvuju i dijele ratnim zarobljenicima, kako bi se mogli riješiti ropstva. Muslimani su prema ovoj odredbi dužni da za svoga zarobljenoga neprijatelja i imetak žrtvuju da se on otkupi. Ovako visokim čovječanskim propisima nema primjera ni u jednoj vjeri. Ha-zreti Isa je rekao: »Ljubi neprijatelja!« Nije moguće ne priznati veli¬činu ovoga propisa, ali neprijatelja koji je u ratu zarobljen ostaviti slo¬bodna, pa onda u Božje ime žrtvovati i imetak da se taj zarobljenik ot¬kupi, kako to Kur'an nalaže, to je najveća služba čovječanstvu i najkori¬snija zapovijed i propis koji je postavljen.
111) Islam je u ovom pitanju odmazde učinio znatne izmjene prema Hazreti Musaovu šeriatu (vjerozakonu) i odmazdu skratio samo u sluča-
Ovaj ajet ne daje važnosti tome što će se neko okrenuti istoku ili zapadu, nego traži da djela budu iskrena i prožeta pravim vjerskim duhom, a ako taj istinski vjerski duh ne bude vladao tim djelima, onda od tih djela neće biti koristi. jevima ubistva ili' umorstva. Musaov vjerozakon je propisivao odmazdu u svim slučajevima tjelesnog- ranjavanja, dok Islam odmazdu naređuje samo za ubijene, to jest ubojice treba smrću kazniti. Pošto je Kur'an ovo pravilo iznio u općoj formi, propisuje, da se ubica ima smaknuti, pa bio slobodnjak, rob ili žena. Kad bi kod Arapa prije pojave Islama bio u nekom plemenu ubijen kakav plemić, onda bi nastojali da radi njega ubiju što više ljudi radi osvete, a ako bi ubijeni bio rob ili žena, onda bi se zadovoljili sa samim ubijanjem ubojice. Kur'an ovaj običaj dokida (0 ovome opširne podatke daju Ebu Hajjan i Razija).
112) Do objave ovog ajeta muslimani su podnosili najveće muke i nevolje i nisu od sebe glasa puštali. Mnogo je muslimana na najkrvoločniji način ubijeno. Neprijatelji muslimanstva su se bavili mišlju da sve muslimane uzmu pod sablju i na to su se bili najozbiljnje pripremili. Ovaj propis odmazde potakao je muslimane na obranu i stavio im u dužnost da svoje živote čuvaju. Osim toga ako ovo pitanje sa općeg stanovišta raz¬motrimo dolazimo do zaključka, da .sigurnost i napredak ne mogu biti za¬jamčeni ako se ljudima ne osigura život i sloboda kretanja, te zločinci, koji na pravdi Boga ubijaju, ne budu kažnjeni odgovarajućom kaznom.
113) Neki govore da je ajet o nasljedstvu (4:11) digao ovaj propis o oporuci van ju, ali ovo nije tačno jer (119) ajet u (5) poglavlju, koji je bez sumnje poslije ajeta o nasljedstvu došao, dokazuje da ova odredba o oporuci i dalje ostaje, šta više propisuje postavljanje svjedoka za ovu oporuku koja je veoma korisna. Ova oporuka, koja se ovdje nalaže služi dobrom cilju i sigurno nije dokinuta.

 

DIO. 23 — POST.

183 O vjernici! Vama se post naređuje kao što je bio naređen i onima, što su prije vas bili, da bi se tako sačuvali (od grijeha).114)
184 To je (post koji vam se naređuje) određeni broj dana.115) Ko od vas bude (u tim danima) bolestan ili na putu (ako bude jeo), naposti će one dane koje nije postio u drugim danima. Oni, koji ne mogu izdržati post, otkupiće ga (dužnost posta) tako, da nahrane (za svaki dan) jednog siromaha. Ko od srca bude htio dobro učiniti, njemu će dobro biti. Da postite, to će za vas mnogo bolje biti ako vi to samo znate. 185 (Ovi određeni dani su) Ramazan mjesec u kome je objavljen Kur'an kao putokaz čovječanstvu i jasan dokaz, koji vodi do pravog puta i dijeli istinu od neistine.116) Ko se uvjeri da je mjesec Ramazan nastupio i bude prisutan tome, taj neka ga posti. Ko bude od vas bolestan ili na putu, dane u koje nije postio kasnije će napostiti. Bog želi da vam olakša, a ne da vam oteža i da vi post potpuno ispunite, i da Boga slavite i veličate što vas je uputio na pravi put, da bi Mu bili potpuno zahvalni. 186 Kad te Moji robovi zapitaju o Meni (reci im): Ja sam vrlo blizu. Odazivam se molitvamaonih, kojiMi se klanjajući mole Me. Neka se oni odazovu Mome pozivu i neka Me vjeruju, pa da budu upućeni na pravi put i da do sreće dođu.117) 187 Dozvoljeno vam je da se u noćima ramazanskim prikučujete ženama vašim. One su vaša odjeća, a vi ste njihova odjeća.118) Bog zna da vi dušama vašim nasilje činite, pa prima pokajanje vaše i oprašta vam. Sada dopuštenjem Božjim prikueujete se (noću) ženama vašim i tražite što vam je Bog odredio i dao. Jedite i pijte sve dok se tmjiia noćna ne počne rastupati i zora pojavljivati, a onda postite sve do noći. Ne prikučujte se ženama vašim dok u džamijama boravite vršeći pobožnost (kad se zatvorite u i'tikaj). To su propisi i zabrane Božje, pa se ne približujte njima. Tako Bog ljudima tumači znakove i dokaze Svoje, da bi ih tako (od nevaljalština) sačuvao. 188 Ne jedite jedni drugih imetke na nedozvoljen način i ne idite sudi jama i upravnicima, da bi se mitom mogli dograbiti tuđeg imetka i neopravdano ga jesti i uživati, a to naročito kad znate da je tako.119)


114) Post je ustanova kao i namaz sveopće Božje vjere. Čak i kršćanima je post naređen (Matej 6:16—17; Luka 5:30—32). Ali Islam je ovoj ustanovi vjere dao posve novo značenje. Prije Islama je post bio trapljenje i mučenje tijela. U Islamu post treba da posluži moralnoj i duhovnoj obnovi čovjeka. Na kraju ovog ajeta stoji: »da bi se tako sačuvali«, dakle da bi se moralno i duhovno uzdigli. Cilj je posta odstraniti od čovjeka sve zle poroke i naučiti ga da ih se čuva. Radi toga u Islamu nije post suzdržavati se izvjesno vrijeme od jela i pića, nego u isto vrijeme treba se čuvati svih nevaljalština i poroka.
115) Ovaj određeni broj je 29 ili 30 dana.
116) Ovdje Kur'an u prvom redu ističe da je putovođa ljudi, te da su u njemu sadržane sve pouke koje su ljudima bez razlike na stalež, mjesto i vrijeme potrebne, u drugom redu kaže da sadrži najjasnije dokaze i istine koje vode do pravog puta, a treće poučava ljude, kako će moći lučiti istinu od neistine, te predočava kakve će plodove imati vjernici od ovog vjerovanja kao i kakve će posljedice stići nevjernike. Prvi Kur'anski ajeti su objavljeni u noći »Kader«.
117) čovjek sa postom potpuno očisti svoju griješnu unutrašnjost i tako se Bogu približi. Molitve koje se upućuju u ovim časovima pune pobožnosti bivaju primljene. Ovo se dade razumi ti iz ovog ajeta. Božji Poslanik se uz Ramazan više odavao molitvi, nego li u drugim danima (Buharija). Isto su tako i ashabi radili (Sahihi Muslim).
118) Ovdje se na klasičan način izlaže odnos, između muža i žene, njihova privrženost jednog prema drugom i supružanska ljubav, te zaštićivanje i čuvanje bračnih veza.
119) Pošto se ljudima naređuje, da se posteći čuvaju svih nevaljalština, onda im se strogo naređuje da ne jedu imetak, do koga su na nedozvoljen način došli, čovjek kad posti postaje gospodar svojih strasti, i kod ljudi koji poste nestaje želje da, uživaju imetak, do koga se na nedozvoljen način dolazi.

 

DIO. 24 — OBRAMBENI RAT.

189 Pitaju te o mlađacima, (koji se rađaju ili nastupaju), reci: oni su putokazi ljudima, kojima se koriste i po kojima hadždž (hodočašće na Ka'bu) vrše. Nije nikakvo dobročinstvo, da vi u domove vaše straga ulazite. Dobročinstvo je to, da se čovjek (nevaljalština) čuva. U domove vaše na vrata ulazite. Bojte se Boga i izvršavajte dužnosti vaše prema Bogu, pa da budete spašeni.120) 190 Borite se na Božjem putu sa onima, koji s vama u borbu stupe, ne prekoračujte granice, zaista Bog ne voli one, koji prekorače granice (onoga sto je dopušteno).121) 191 Ubijte ih gdjegod ih nađete,122) i prognajte ih, odakle su oni vas prognali.123) Smutnja ie mnogo teža nego ubijanje.124) I ne borite se s njima kod Mesdžidi-hrama (Ka'be), ; dok se oni ne počnu s vama boriti. Ako oni udare na vas, onda j se vi borite protiv njih. Takova je kazna nevjernicima. 192 Ako i se oni prođu boja i ratovanja (i vi se okanite). Svakako je Bog milostiv i oprašta.125) 193 Borite se s njima sve dok smutnju i zlo ne istrijebite, i tada će biti samo vjera u Allaha jedinoga. Ako se oni borbe okane, onda se samo može boriti protiv silnika.126) 194 Mjesec haram je zamjena mjeseca koji je ha ram.127) Sve što je tada zabranjeno činiti spada pod propise odmazde.128) One, koji vas tada napadnu, na isti način i vi na¬padnite. Bojte se Boga i znajte, da je Bog sa onima koji se boje. 195 Žrtvujte na Božjem putu (imetak vas) i ne bacajte se rukama vašim u opasnost,129) dobra djela činite! Bog voli one koji dobra djela čine.

120) Arapi su narod, koji je naročito odan mitologiji i vjerovanju u razne bajke. Kad bi započeli neki posao nebi htjeli ulaziti na vrata svojih kuća sve dotle dok ne bi polučili kakav uspjeh, nego bi u kuću ulazili sa stražnje strane. Ovako bi često puta i po čitavu godinu ustrajali i ne bi htjeli na vrata ulaziti. Muslimani, koji su živjeli u jednoj silničkoj i tiranskoj sredini i koji su sebi postavili za zadatak uspostavljanje vjer¬ske slobode, morali su prije svakoga, da se riješe ovih glupih bajki. Radi toga im se naređuje, da se oni u prvom redu čuvaju svih nevaljalština. Neki komentatori Kur'ana tumače da ulazak na kućna vrata znači slije¬diti pravi put, a ulazak sa stražnje strane znači ići stramputicom. Neki misle, pošto je u Arapa bio običaj kad bi stupili u ihrame da ulaze u kuću sa stražnje strane, da se ovim ajetom hoće da dokine taj stari po¬ganski običaj.
121) Ovo je prvi ajet koji dopušta ratovanje. Šest ajeta se bavi ovim pitanjem i završavaju, .se sa 195 ajetom. Ovim ajetom se naređuje musli¬manima da stupe u borbu sa onima, koji ih napadnu. Iz ovoga jasno razabiremo da rata može biti samo u slučaju obrane i da je propisan bio zato jer su muke i patnje muslimana postale nesnošljive.
Iz ovoga ajeta razumijemo da se muslimanima dopušta borba samo s onima koji ih napadnu i dignu se protiv njih. Radi toga vidimo da se ne dozvoljava da se u borbu stupi sa drugim osim onih koji su napali, pa prema tome muslimani nisu istupali u borbu protiv djece, staraca, žena i onih koji nisu u borbi sudjelovali i čuvali su mirno gradsko i seosko stanovništvo.
Druga tačka ovoga ajeta sadrži propis da se u ratu ne smiju pre¬koračiti granice onog što je dopušteno. Borba koja sadrži ove uvjete naziva se »borba na Božjem putu«. U cijelom Kur'anu nema nijednog ajeta, koji bi dopuštao rat u cilju širenja vjere. Ono što se govori da Kur'an dopušta ratovanje radi širenja vjere su proizvoljna naklapanja neprijatelja Islama. Iz ovoga je posve jasno da je muslimanstvo neprijatelj ratovanja, a dopušta ga samo u krajnjoj nuždi, kada muslimnima prijeti životna opasnost.
Velika je razlika u propisima o ratovanju koje je postavio Islam i u propisima koje je postavilo židovstvo, židovstvo ratuje do istrebljenja jednog naroda i teži da ga sa njegove grude protjera. Islam dopušta samo obranbene ratove.
122) Prirodna je posljedica ratovanja kad je već borba započela, da se neprijateljski ratnik gdjegod se zateče ubije.
123) Neprijatelji su muslimane iz Mekke otjerali i zabranili im ula¬ženje u Mesdžidi-haram. Inače je M-p.sdžidi-haram duhovno središte nove vjere. Prema tome cilj je ove obranbene borbe protjerati neprijatelja iz toga središta odakle su muslimane protjerali. Prema tome muslimanima ebe se stavlja u dužnost da ih samo odatle odstrane, a nikako da ih unište i istrijebe.. 124) Muslimani su od neprijatelja pretrpili svakovrsne nevolje i na- ! silja. Muke i nasilja koja su trpili bila su gora i od same smrti. !
125) p0 ratnim propisima Islama i u ratu mora vladati milosrđe i čim se neprijatelj povuče i prestane sa borbom sablje se moraju staviti u korice. Pogani su se nekoliko puta koristili ovakim držanjem muslimana da bi kasnije za sebe iskoristili zgodan čas za novu borbu.
126) Riječ smutnja ili »fitnetun« smo još ranije objašnjavali. Ovdje ! se misli zlostavljanja koja su radi vjere činjena od strane pogana. Mu slimani su stavljeni na sve moguće patnje radi toga da bi napustili svoju vjeru i primili neku drugu. Zato se muslimanima naređuje da čim izvo-juju slobodu vjere i savjesti ne stupaju ni u kakvu borbu. Cilj je borbe i ratovanja, koje muslimani vode »da vjera bude samo za jednoga Boga«. Sloboda vjere i savjesti ovdje nalaze svoj najbolji oslonac. Božji Poslanik sa poganima sklapa ugovor da bi muslimane očuvao od teških zlostavljanja i osigurao im slobodu vjere i savjesti.
127) To jest ko u ovim svetim danima udari na vas, udarite i vi na njega. Ovi su dani poznata četiri mjeseca u kojima je zabranjeno krv proljevati.
128) Sve što se u tim danima bude učinilo protiv propisa i što je zabranjeno, mora biti kažnjeno odgovarajućim kaznama.
129) U časovima kad neprijatelj napada, sustegnuti se od žrtvovanja imetka i materijalnih sredstava za uspješno dovršenje borbe znači dovesti u opasnost opstanak zajednice u kojoj svaki pojedinac može da zadovolji svoje potrebe i da mu ih zajednica osigura.

 

DIO. 25 — HADŽDŽ.

196 Izvršite hadždž i umru radi Boga.130) Ako vam bude zabranjeno i budete spriječeni131) (da ovo izvršite), onda stedužni da doprinesete žrtvu.132) Ne bričite vaše glave sve dok žrtve na mjesto ne donesete. Ko od vas bude bolestan, ili ga bude glavobolja ili druga kakva nevolja snašla, pa kao zamjenu za to treba da posti, ili milostinju podijeli ili kurban (žrtvu) zakolje. Kad budete sigurni,133) pa ko se bude mogao koristiti sa »umrom« do hadždža,134) neka zakolje žrtvu, koju i kakvu može. Ko ne mogne naći (žrtvu ili kurban) za vrijeme hadždža će postiti tri dana, a sedam dana kada se povrati i tako će ispuniti deset dana. To je za one, čije se porodice ne nalaze u Mesdžidi-haramu. Bojte se Boga i znajte da Bog   za   nevaljalštine teško i žestoko kažnjava. 197 Hadždž se obavlja u poznatim mjesecima.135) Ko odredi da u ovim mjesecima izvrši hadž, onda za vrijeme hadždža ne smije se tući, ružnih i gadnih riječi govoriti, niti polno općiti. Sve što dobro učinite to Bog zna. Opskrbite se! Svakako je najbolja opskrba bogobojaznost. Bojte se Mene, vi razumni! (i vršite moje zapovijedi). 198 (Trgujući za vrijeme hadždža) nećete biti griješni, ako tražite Božja dobra i blagodati. Kad se zajednički vraćate sa Arefata,136) spominjite Boga kod Meš'ari-harama.137) Sjetite Ga se onako, kako je On vas uputio na pravi put, a prije toga ste bili zalutali stramputicama (jer ste bili u tami neznanja). 199 Zatim se skupa vratite onamo, kuda se i drugi svijet vraća.138) Tražite milosti i oprosta od Boga, jer Bog je milostiv i oprašta. 200 Kad izvršite obrede i molitve vaše, sjetite se Boga, kao što ste se sjećali djedova i očeva vaših, pa još i više.139) Neki ljudi govore: Naš Bože! Daj nam samo na ovom svijetu. Ali ovi u vječnosti ništa neće imati. 201 Neki govore: Naš Bože! podari nam na ovom svijetu dobro, a i u vječnosti nas nagradi   dobrom   i  sačuvaj   nas patnje paklenske! 202 Eto ovi će dobiti nagradu za ono što su zaslužili. Bog brzo obračun sviđa. 203 Spominjite Boga kroz više dana (u sve dane kurbanskog bajrama dok traje vrijeme hadždža), ko požuri pa se povrati u prva dva dana neće griješan biti, a ko se zadrži i ostane kasnije, neće ni on griješan biti. Ovo je za onoga, koji se čuva loših posljedica. Bojte se Boga i potpuno vršite svoje dužnosti. Znajte da ćete se svi proživiti i da ćete se pred Njega iskupiti. 204 Među ljudima ima ih takovih, čije ti se riječi o životu zemaljskom sviđaju i dopadaju i Boga pozivaju za svjedoka da im te riječi od srca teku, a u stvari su ovo najljući neprijatelji.140) 205 A kada se rastave od tebe, razmile se po zemlji, i trude se, da smutnju po njoj siju, a usjeve i stada uništavaju. Bog ne voli smutnje. 206 Kada se ovakom rekne: Boj se Boga! onda ga oholost i nadutost njegova u grijeh vode. Za ovakog je pakao dosta. Pakao je strašan i grozan ležaj. 207 Među ljudima ih ima, koji se žrtvuju da bi Božje zadovoljstvo stekIi."Bog je mnogo milostiv Svojim robovima. 208 O vjernici! svi odmah stupite u mir i međusobno se izmirite, ne slijedite stopama sataninim, jer je on vaš otvoreni neprijatelj. 209 Pa ako vi zastranite i posrnete (i ne budete htjeli stupiti u mir), nakon što su vam došli otvoreni i jasni dokazi, znajte da je Bog velik i mudar. 210 Očekuju li to oni (koji neće u pravu vjeru da stupe), da će im Bog sa anđelima doći u nebeskim oblacima i da će se izvršiti djelo njihovog uništenja. (Znajte).'Sve se stvari Bogu povraćaju.141)

130) Umra je posjećivanje Ćaibe u svako doba godine, dok se hadž može obavljati samo u svom određenom vremenu. Obavljajući dužnost hadža stoji se na brdu Arefat. U »Umri« ovo stajanje otpada. U hadžu se oblače ihrami, ophodi se oko Ćabe, trči se između Safe i Merve i stoji se na Arefatu, a u umri se vrši samo ono prvo troje. I kod hadža i kod umre postoji nesuglasica u tome hoće li se rezati kosa ili neće. Kod hadža se kosa reže poslije svršenog cijelog oforeda, koji je u hadžu propisan.
Hadž je najzadnja dužnost islamska, koja se mora izvršiti. Ova dužnost je zadnje duhovno utočište ovog svijeta. Oblačenje ihrama je uvod u vršenje ove dužnosti i treba da nam predoči kidanje veze sa ovim životom. Ihram znači ogrnuti se sa dva čista komada platna i odbaciti svu onu vrijednu i nevrijednu odjeću. Čovjek na taj način s ljubavlju žrtvuje sva ovo'svjetska dobra da Božju ljubav i milost steče. Druga dužnost je obaći Ka'bu, a treća između Safe i Merve potrčati samo za ljubav Božju, odstranivši sve druge želje i prohtjeve, te tako savršenu ljubav u sebi prema Bogu odnjegovati. Ove kretnje i postupci treba da predstave, da se vjernik potpuno predaje svome Bogu, i da za Njegovu ljubav žrtvuje sve dobro ovoga svijeta.
131) Mekka je tada bila u rukama pogana i oni su muslimanima zabranjivali vršenje dužnosti hadža.

132) Kad muslimani budu spriječeni da izvrše hadž, onda će kurbane poslati u ća;bu, a ako to ne budu mogli, onda su dužni zaklat ih gdje mogu.
133) Sa ovim ajetom se muslimanima navještava da će neprijatelja pobijediti i u potpunom miru moći izvršiti dužnosti hadža.
134) Ovim se 'kaže, da više ne treba ostati u ihramima, pošto se »umra« izvrši.
135) Ovo su mjeseci ševval, Zil-kade i prvih deset dana mjeseca Zil-hidždžeta.
136) Arefat je mjesto, gdje ,se muslimani iskupljaju devetu dan Zil-hidžreta. Od Mekke je udaljen dvanaest milja.

137) Meš'ari-haram je okolica Muzdelife. Devetidan Zil-hidždžreta se hadžije sa Arefata ovamo povraćaju.
138) Pošto su Kurejševići i neka druga arapska plemena sebe smatrali odličnijim od drugih ljudi, radi toga nijesu htjeli izlaziti na Arefat, Islam je sve ove razlike i privilegije digao.
139) Arapi su prije Islama imali oibičaj, da poslije svršenog hadža spominju svoje očeve i djedove i da se njima ponose. Sada im se naređuje, da najdublje poštovanje iskazuju Bogu Svemogućem kad se budu sjećali svojih predaka.

140) Kaže se da je ovaj ajet objavljen za poznatog' arapskog govornika Ahnes-bin-šurejka, ali on ima opće svoje značenje i primjenjuje se na sve licemjerce.

141) Sa ovim »da će im Bog doći« misli se na izvršavanje Njegovih zapovijedi.

 

 DIO. 26 — NEVOLJE NA KOJE PRAVOVJERNI NAILAZE. 


211 Pitaj Izraelićane! Koliko smo Mi njima dali jasnih i otvorenih dokaza. Pa ko zamijeni darove Božje, pošto ih je postigao, Božja kazna je grozna i strašna (za take nesretnike).142) 212 Lijep i krasan se pričinja život zemaljski nevjernicima, a oni pravovjerne ruglu izvrgavaju. Oni koji se čuvaju i Boga se boje, na Sudnjem danu biće u višem položaju iznad njih. Bog koga hoće bez mjere i računa nagrađuje.143) 213 Svi su ljudi jednasljedba bili.144) Bog je slao poslanike da ljudima radosne vijesti donose i da ih straše (da ne bi po zlu putu posli). S njima zajedno je i Knjige slao, koje su istinu i pravdu donosile, da bi tako ljudima presudu izricali u čemu se ne bi slagali. A u ovoj istini se nisu slagali samo oni, kojima je ona dana, nakon što su im jasni dokazi došli, jer su jedni drugima nasilje činili i zavidili.145) Bog je uputio pravovjerne po odluci Svojoj u one istine u kojima se oni nisu slagali.146) Bog upućuje, koga hoće, na pravi put. 214 Zar vi mislite da ćete unići u raj, a preko vaših glava jos nije prohujalo, što je   prošlo   preko   onih,   koji   su prije vas bili. Njih su snalazile razne nevolje i muke teške i udarci) veliki, pa bi poslanik i oni koji su s njim vjerovali govorili: Kad će pomoć Božja doći? Znaj da je pomoć Božja blizu.147) 215 Oni te pitaju šta će trošiti (kome će dijeliti)? Reci im: dijelite imetak roditeljima, rodbini, siročadi, nevoljnicima i putniku namjerniku. Sve što vi dobro učinite, to sve Bog zna.148) 216 Zapovijeda vam se, da u borbu stupite, a to je vama odvratno. Možda je ono što vi mrzite i što vam se ne sviđa, "dobro za vas, a možda je opet ono što vi volite, zlo za vas. Bog zna, a vi ne znate.149)

 

142) U ovom ajetu »Božji darovi« misli se Njegova objava Hazreti Muhammedu, a »zamjenjivanje ovih darova« misli se odbijanje Božje Objave. Židovima je javljeno jasno u njihovim knjigama da će od roda Ismailova doći jedan poslanik. Poslanici izraelićanski su proricali dolazak Hazreti Muhammedov. Kasnije se ovo Hazreti Muhammedovo poslanstvo jasno i otvoreno ispunilo.

143) U ovom ajetu nam se iznosi s jedne strane teško stanje muslimana, koji su iz Mekke iselili u Medinu i tamo čitav svoj imetak ostavili a s druge strane stanje Židova u Medini, koji su se lihvom jako obogatili kao i poniženja, koja su siromašni muslimani trpili od obijesnih i bogatih Židova. Dalje se izlaže da neko može steći veći položaj samo tako ako pravedno postupa i tuđe pravo poštuje. U isti mah ovaj ajet siromašne i nevoljne muslimane bodri i nagovještava im da će i oni naskoro postignuti blagostanje.

144) Ovaj ajet nam kazuje da su svi ljudi jedna sljedba, to jest, da su jednog pravca bili. Inače u Kur'anu pomoćni glagol »kane« upotrebljava se da istakne sve ono što u istinu postoji.
145) Ovaj ajet kaže da su svi ljudi jedna sljedba bili i da su im svima poslanici slati. Kod svakog poslanika je bila knjiga sa kojom je pozivao u pravu vjeru i pravi put pokazivao. Ali vremenom su narodi, koji su slijedili objavu Božju, počeli se udaljavati od nje i radi toga su među njima nastajale nesuglasice. Zbog toga je nastajala potreba da se pojavi novi poslanik. Konačno kad je čovječanstvo umno dozrelo, pokazala se potreba, da se svima narodima pošalje jedan poslanik, koji će ih uputiti na pravi put i koga će oni svi slijediti.
146) Sa ovim »Bog je uputio pravovjerne« misli se na poslanstvo Hazreti Muhammedovo. Zahvaljujući njegovu- poslanstvu dok su drugi narodi tumarali tražeći Istinu, muslimani su došli do spoznaje te Istine. Prvi dio ovog ajeta kaže da je svakom narodu slan poslanik da riješi nesuglasice, koje bi među njima nastale. Ali od raznih pejgambera je raznim narodima Istina tumačena i pokazivala se potreba, da se ta Istina ponovno objasni. Tako je nastupio čas kada se trebao pojaviti poslanik, koji će svima narodima tu Istinu objasniti. Radi toga Islam pored mnogobrojnih vjera ima tu prednost, da postane međunarodna i sveopća vjera.

147) Ovaj ajet nagovještava da će konačno Božja pomoć stignuti onima, koji se žrtvuju za pobjedu Istine.
148) Muslimanima je bila dužnost da svoj imetak žrtvuju u ratne svrhe, kad su trebali da se brane, a onda po ovom ajetu trebaju da dijele i pomažu roditelje i u ajetu navedena lica, zatim one muslimane u Mekki, koji su bili izloženi nasiljima i svima, kojima je pomoć potrebna. Zato se i govori da muslimani sav svoj novac koji dijele treba da daju roditeljima i braći.
149) Iz ovoga ajeta razumijemo da su muslimani bili neraspoloženi kad im je došlo dopuštenje da se mogu boriti, jer su bili slabi i malo ih je bilo. Neprijatelji su im bili svi Arapi, te Židovi i kršćani, koji su s njima bili u savezništvu. Prema pisanju i nekih kršćanskih pisaca, muslimani nijesu nimalo pokazivali sklonosti da ulaze u borbu sa neprijateljima.

 

DIO. 27 — RAZNA PITANJA

217 Pitaju te o mjesecu haram (mjesec u kome izvjesne stvari nije dozvoljeno činiti) i o ratovanju u tom mjesecu. Reci: Ratovati (u ovom mjesecu) je veliki grijeh, a svijet odvraćati od Božjeg puta, i Boga nijekati i odvraćati od Mesdžidi-harama, a stanovnike Mesdžidi-harama prognati i udaljiti od njega, kod Boga je još teži grijeh. Smutnja (ili radi vjere činiti nasilje) teže je nego ubistvo. Oni će neprestano s vama ratovati, dok vas ne odvrate od vaše vjere, ako to mognu učiniti. Ko se od vas odrekne svoje vjere i napusti je pa umre kao nevjernik, tada će mu sva djela njegova postati bezvrijedna i na ovom svijetu i u vječnosti. Ovo su stanovnici pakla i oni će vječno u njemu boraviti.150) 218 Zaista, oni koji vjeruju i koji su ostavili svoje domove i iselili se iz njih i koji se bore na Božjem putu, to su oni, koji se nadaju u milost Božju. Bog je milostiv i oprašta. 219 — 220 Pitaju te za opojna pića i za kockanje. Reci: Obadvije ove stvari su veliki grijeh, a ljudima ima od njih i koristi. Grijeh im je mnogo veći od koristi.151)Opet te pitaju, u koje će svrhe trošiti i dijeliti. Reci: Što vam preko vaših potreba preteče podijelite. Tako vam Bog objašnjava Svoje znakove, da bi vi razmišljali olovom svijetu i o vječnosti. Pitaju te o siročadi. Reci: Dobro je popraviti i urediti njihove poslove. A ako se vi s njima izmiješate, oni su vam braća. Bog zna ko kvari, a ko popravlja. Da je Bog htio, mogao bi vam i teškoće dati.152) Svakako je Bog moćan i mudar. 221 Ne ženite se sa nevjerkinjama dok pravu vjeru ne prime. Žena pravovjerna je bolja od nevjerkinje, pa makar vam se ona i sviđala. Ne vjenčavajte pravovjerne žene za nevjernike,sve dok ne prime pravu vjeru. Jedan pravovjerni rob bolji je od nevjernika, pa makar vam se on i sviđao.153) Oni (nevjernici) zovu u pakao, a Bog Svojom moći poziva u raj i oproštenje, ljudima objašnjava svoje dokaze, da bi razmišljajući, mogli pouku crpiti.

 

150) Iz ovog ajeta se jasno razabire da su svi neprijatelji Islama izvukli mač i stupili u borbu da muslimane odvrate od vjere i da su činili takvih nasilja, koja su i od same smrti teža. Pa ipak evropski pisci izvrću ovu neporecivu istinu i tvrde da je Islam vjera, koja se širila mačem.
151) U ovom ajetu se govori o velikoj šteti, a vrlo maloj koristi opojnih pića i hazardnih igara i ušljed toga je ovo obadvoje u petom poglavlju 91 i 92 ajetom najstrožije zaibranjeno. Na osnovu toga što to čovjeku nanosi veliku štetu Islam je najstrožije zabranio ove stvari. Naročita odlika je Islama što se u svojim zapovjedima i zabranama poziva na razum. Radi toga Kur'an kaže okanite se pića i hazardnih igara, jer je njihova šteta mnogo veća od koristi.

152) Kur'an strogo naređuje da se zaštićuju prava siročadi, a žestoko se prijeti svakom ko bude jeo i uništavao njihov imetak. Radi toga muslimani zasebno spremaju i hranu siročadi. Da bi se ova poteškoća otklonila dopušta se, da se pri potrebi s njima u zajednici živi, ali se naređuje, da s njima treba postupati kao sa braćom.
153) Musaov vjerozakon zabranjuje da .se Židovi od drugih žene, ili svoje kćeri za druge osim Židova udaju (Knjiga ponovljena 7:3—4). Isto ovo stanovište zastupa i drugi osnivač kršćanstva Pavao, dok Islam zabranjuje muslimanu da se vjenčava s nevjerkinjom.

 

 

DIO. 28 — RAZVOD BRAKA. 


222 Pitaju te o mjesečnom pranju žena.154) Reci: To je j (pranje) mučenje. Kad nastupi pranje potegnite se od žena i ne prikučujte im se dok se ne očiste. Kada se očiste pristupajte im onako, kako vam to Bog naređuje. Bog voli one, koji upućuju pokajanja Njemu i koji su čisti. 223 Vaše su žene kao i njive vaše (odakle će vam vaša djeca rasti). Pristupajte vašim njivama | kako hoćete i za vaše duše učinite dobra djela i unaprijed ih spremite. Bojte se Boga (i vršite vaše dužnosti)! Znajte da ćete se s j njim sresti. Razveseli pravovjerne. 224 Nemojte Božije ime j činiti zaleđem, kad se zaklinjete, pa da tako izgledate (upotrebIjujući ime Njegovo) da ste dobročinitelji, da se čuvate i da među ; ljude mir unosite. Bog sve čuje i sve zna.155) 225 Neće vas Bog kazniti zato, što ste pogriješili zaklinjući se, nego će vas kazniti za ono, što su vaša srca zaslužila. (Bog neće kazniti ako je zakletva pogrešno izrečena, jer je milostiv i ćekaće na pokajanje, ali ono što bude od srca učinjeno, zato će kazna svakog stignuti). Bog oprašta i blag je. 226 Koji se zakunu, da se neće ženama svojim prikučivati, čekaće četiri mjeseca. Ali ako se ovi ženama povrate i prekrše zakletvu, Bog oprašta i milostiv je.156) 227 Ako oni odluče, da razvedu brak, Bog čuje i zna.157) 228 Razvedene ili raspuštene žene (pusćenice) će čekati tri mjesečna pranja. I njima nije dopušteno da kriju, što je Bog u matericama njihovim stvorio, ako vjeruju Boga i Sudnji dan. Njihovi muževi su najpreči, ako žele mir i spokojstvo, da unesu, da ih u tom roku čekanja povrate.158) One imaju svoja prava prema muževima kao što imuževi imaju prema njima.159) Muškarci imaju prednosti pred ženama.160) Bog je moćan i mudar.

 

154) U prethodnom dijelu je bilo govora o ratovanju i borbi sa neprijateljem. Zadnje pitanje o>voga dijela bilo je, da se sa nevjernicima ne i sklapaju bračne veze ni s jedne strane. Tako je nastalo bračno pitanje i | bračne dužnosti. Zbog ratovanja je ostalo mnogo siročadi, a i mnoge su žene obudovjele. Ovdje se govori o njihovim pravima i njihovom ponovnom udavanju. Govoreći o mjesečnom pranju žena, dolazi i pitanje razvoda braka, jer žena dok ima pranje ne može biti puštena. Za vrijeme pranja između muža i žene bračna veza prestaje i za to vrijeme muž i žena pranja između muža i žene bračni odnos prestaje i za to vrijeme muž i žena moraju na neki način biti odijeljeni.
155) Ovim ajetom se zabranjuje zaklinjanje Božjim imenom svugdje i na svakom mjestu, a naročito kad želi da tom zakletvom dadne neko jače značenje svojim riječima. Čovjek se mora naučiti u svakom slučaju samo istinu govoriti, da ne dolazi u iskušenje, nego da svijet njegove riječi u svakom slučaju smatra istinitim.
Vele da je bilo ljudi koji su se zakleli da neće učiniti nikakva dobra, pa kad bi se od njih zatražilo da rade za dobro svoje zajednice odgovarali bi, da oni to ne mogu, jer siu se zakleli, pa da ne smiju kršiti svoje zakletve.
Sa ovim ajetom se takva zakletva zabranjuje i ajet bi u tom slučaju imao ovo značenje: »Zaklinjući se, nemojte Božje ime činiti zaprekom, da ne radite dobra djela, da se ne čuvate grijeha i da među ljude mir ne unosite. Bog sve čuje i sve zna«.

156) Arapi su se prije Islama često zaklinjali, da se neće prikučivati svojini ženama, pa kako ovo priku-čivanje nije bilo ograničeno, žene su često život provodile kao zarobljenice. Položaj ovakih žena je bio težak: niti su smatrane da su u braku, a niti da su udovice ili pušćenice, pa da bi se mogle preudati. Kur'an je ovo teško stanje dokinuo i ostavio roka 4 mjeseca, u kome je roku muž mogao ženu ponovno vjenčati, ili je ona poslije toga roka mogla se preudati za drugog muža.

157) Sa ovim ajetom se ulazi u pitanje razvoda braka. Razvod braka se obrazlaže u ovom dijelu ovog poglavlja i u slijedećim poglavljima. Propisi, koje je Islam zaveo u pitanju razvoda, mnogo odskaču pred židovskim i kršćanskim propisima o ovom pitanju. Islam je ženi dao pravo da se razvede, dok Hazreti Musa i Hazreti Isa ovo pravo uskraćuju. Kasnije je Islam ograničio uzroke za razvod braka, jer uzroci za razvod braka nijesu u svakoj sredini jednaki. Uzroci za razvod braka u zakonima raznih zemalja nijesu jedni te isti. Uza sve to je razvod braka Bogu najmrža stvar, koja je dozvoljena.
158) Doba, koje mora žena provesti u čekanju poslije puštanja, je privremena rastava. U ovome roku se mogu obnoviti bračne veze. Cilj je ove privremene rastave da se razvod spriječi. Ako između muža i žene postoji ljubav, ona će se u ovoj privremenoj rastavi obnoviti i doći do izražaja, te će se tako obje strane moći sastati i odstraniti nesuglasice, koje su među njima nastale.

159) Iz ovoga se razumije da su prava i žene i muža na istom stupnju. Ovo visoko kur'ansko izlaganje ne samo da je u Arabiji dovelo do velikog preokreta, nego se to odrazilo i u čitavom ostalom svijetu. Do tada nijedan reformator, niti ijedan narod nije htio primiti i priznati ravnopravnost žene sa muškarcem.
160) Ovo je zato, što muškarac stoji na čelu porodice. Ovo je obrazloženo u 34 ajetu četvrtog poglavlja.

 

DIO. 29 — RAZVOD BRAKA.


229 Brak se može razvesti dva puta.161) Poslije ili se na lijep način povrati (u brak) ili se lijepo rastavi.162) Ne imate pravo da uzimate natrag stvari što ste ženama dali.163) Samo to može biti onda, kad se muž i žena boje da neće izvršiti Božje odredbe, (prava koja nastaju iz bračne obaveze). Ako se vi  bojite da neće biti izvršene odredbe Božje, neće biti griješni (muž i žena) ako žena svoje pravo mužu slobodno dade.164) Ovo su odredbe Božje, pa nemojte ih kršiti. Ko Božjeodredbe krši spada među silnike. 230 A ako pusti muž svoju ženu (po treći put) onda mu iza toga nije dopušteno da je vjenča, dok se ona za drugog muža ne vjenča. Ako je ovaj drugi muž pusti, onda neće biti griješni, ako obnove brak i ako su uvjereni da će izvršavati odredbe Božje.165) Ovo su Božje odredbe i Bog ih objašnjava ljudima, koji znaju. 231. Kada pustite žene i one izdrže određeni rok, onda ili ih lijepo sebi povratite, ili se na lijep način s njima rastavite. Nemojte ih zadržavati, čineći im štetu, jer prelazite s time granice dopuštenog, a ko to radi sebi nasilje čini.166) Nemojte olako uzimati dokaze i odredbe Božje.167) Spominjite blagodati Božje koje vam je dao, kao i Knjigu i mudrost koju vam je objavio, a s kojom vas poučava. Bojte se Boga (i vršite dužnosti), a znajte da Bog sve do najveće mjere zna.

 

161) Prva tačka razvoda braka je »iddet«, to jest da žena izvjesno vrijeme ostane u pričeku, druga je za vrijeme pričeka tražiti mogućnost ponovnog vraćanja u brak, a treća je da ovo ponovno vraćanje u brak može samo dva puta biti. Muž i žena iza prvog i drugog razvoda mogu se ponovno vjenčati. Prije Islama su Arapi puštali žene, rastavljali se od njih i to se bez prekida ponavljalo. Islam je ponovno vraćanje u brak ograničio na ovu mjeru.
162) Četvrta tačka koja se odnosi na razvod jest da kod drugog ponovljenog vjenčanja mora dati konačnu odluku. Kad se poslije drugog razvoda vjenčaju muž i žena moraju donijeti konačnu odluku ili da trajno ostanu u bračnoj vezi ili da se trajno raziđu. Cilj je ovoga braka da se »na lijep način sastanu«. Ako nema mogućnosti da se nakon drugog razvoda na lijep način sastanu, onda moraju nastojati da se lijepo raziđu, kad nije moguće među njima ljubav uspostaviti. Ali kod donošenja ove konačne odluke sa ženom treba nježno i sa poštovanjem postupati. Poslije ove konačne odluke obje strane imaju slobodne ruke da se ponovno udaju ili žene.
163) Peta tačka kod razvoda braka je da se ženi ima potpuno isplatiti ugovoreni »mehr«. Ovo mora muškarca da odbija od nepotrebnog razvoda braka.
164) Ovo je šesta tačka koja se odnosi na razvod braka. Sa ovim se i ženi daje pravo razvoda braka. Islam je jedina vjera, koja je ženi to pravo dala. Habiba, žena Sabit-bin-Kajsa, zato što nije volila svoga muža, obratila se Hazreti Muhammedu sa riječima da bi se ona htjela od njega razvjenčati. Hazreti Muhammed je na njen zahtjev ovaj brak razveo uz uvjet, da ona Sabitu povrati mehr, koji joj je bio dao (Buharija). žena, koja se može razvesti od svog besprikornog muža samo zato, jer ga ne voli, razumljivo je da se može razvesti i od muža, koji s njom loše i hrđavo postupa ili radi nečega nije s njim zadovoljna. Ovo se u senatskom pravu naziva »el-hul'u«. Iz ove odredbe kur'anske »ako se vi bojite da neće biti izvršene odredbe Božje« razumije se da državna vlast ima pravo da se umiješa u pitanje razvoda braka. Ovo bi bila sedma tačka, koja se odnosi na razvod braka. Državna vlast ili sud ima pravo da se umiješa u ovo pitanje, da ispita stvari i spriječi zakonske povrede.

165) Jedan muž nakon trećeg puštanja ne može više svoje ranije žene vjenčati. Da bi je mogao ponovno uzeti, ona treba da se svojom voljom vjenča za drugog čovjeka, pa ako bi je ovaj pustio ili umro, onda bi se taj brak sa starim mužem mogao sklopiti.
Prije su se Arapi služili varkom. Našlo se ljudi, koji bi po treći put raspuštene žene vjenčavali, pa bi ih kasnije puštali, da bi se mogle ponovno vjenčati. Islam je ovaj nemoralni postupak dokinuo. Božji Poslanik je ovake ljude prokleo, žena pošto je raspuštena od svog muža treba da se u. istinu vjenča ili raspusti. Ovo je osma tačka, koja se odnosi na razvod braka. Cilj je ovoga ograničiti bračne razvode.
166) Iz ovoga se razumije, da muž, koji svoju ženu zlostavlja ne može je povratiti i da se ona može raspustiti.

167) Ovaj ajet nam pokazuje kako je važno ovo pitanje razvoda braka i kako treba o njemu povesti najozbiljnije računa.

 

 

DIO. 30 — UDOVICE I PUŠĆENICE.


232 Kad pušćate vaše žene, pa one ispune rok pričeka (iddet), nemojte ih sprečavati da se vjenčavaju za svoje muževe, kad među njima bude bilo zadovoljstvo, kako je to dozvoljeno.168)Sa ovim se daje pouka onima između vas, koji vjeruju Boga i Sudnji dan. Ovo vam je mnogo korisnije i mnogo čišće. Bog zna (šta vam je od koristi), a vi to ne znate. 233 Majke će dojiti djecu svoju pune dvije godine, ko želi da dojenje (hranjenje djeteta) bude potpuno. Otac djeteta je dužari po običaju hraniti i oblačiti majke dječije. Nikome se ne stavlja u dužnost više, nego što on može podnositi. Majci se ne smije radi djeteta nanijeti šteta, a ni otac ne može radi svog djeteta biti oštećen. Pa i nasljednik (ocin) iste će dužnoti vršiti.169) Ako otac i majka međusobnim sporazumom i zdogovorom (prije nego se navrše dvije godine), budu htjeli odbiti dijete od sise, za to neće biti krivi. A ako budete htjeli da tražite dojilje za vašu djecu, nećete biti griješni ako ih po običaju predate dojiljama uz nagradu. Bojte se Boga (izvršavajte vaše dužnosti)! Znajte da i Bog sve vidi što vi radite. 234 Koji od vas umru i ostave žene za sobom, one će ostati iza muževa u pričeku četiri mjeseca i deset dana.170) Pa kada navrše ovaj priček, nije vam grijeha što će one sebi na dozvoljen način učiniti (tražiti muža).171) Bog sve zna što vi radite. 235 I nije vam grijeha ako vi ovake žene budete prosili ili prikriveno težili za njima da ih vjenčate. Bog zna da ćete se vi njih sjećati. Nemojte im ništa sakriveno i potajno govoriti, nego im govorite što je dozvoljeno. I ne odlučujte da vjenčanje izvršite prije nego određeni rok za priček prođe.172Znajte da Bog zna šta je u vašim srcima, pa se bojte Boga. Znajte da je Bog milostiv i blag.

 

168) Ovo je deveta tačka koja se odnosi na razvod braka. Ranije smo rekli da još za vrijeme dok traje priček muž i žena se mogu ponovno vjenčati. Iz ovoga ovdje razumijemo, da može doći do novog vjenčanja, pošto je isteklo vrijeme prvog ili drugog brakorazvodnog pričeka.

169) Ako otac umre nasljednici će nastaviti izdržavanje djeteta.
170) Iddet ili priček udovice traje četiri mjeseca i deset dana, pa da bude slobodna za sklapanje novog braka. Ako se želi saznati svrha ovog propisa, to ćemo vidjeti u četvrtom ajetu šesdesetpetog poglavlja.
171) Ovim se kaže da se žena po isteku roka za priček može ponovno udati. 
172) Brak sklopljen za vrijeme trajanja pričeka je nezakonit.

 

 

DIO. 31 — OPSKRBE ZA ŽENE.


236 Nema vam grijeha ako pustite žene do kojih se niste doticali ili sa kojima niste mehra ugovorili. Morate im nešto dati: Bogati prema svojoj mogućnostima siromašni prema svojoj. Podajte im ono što je u običaju da se daje. Ovo je dužnost za one, koji dobro čine.173) 237 Ako vi njih pustite prije nego dođete s njima u dodir, (a bili ste odredili mehr), onda ćete polovicu određenog mehra dati. Samo one, ili oni, koji imaju pravo da ih vjenčaju (staratelji) mogu da ostave i poklone mehr. A da vi jedni drugima poklonite svoje pravo, to je mnogo bliže pravoj bogobojaznoti. Ne zaboravite ono dobro koje je među vama bilo. Bog vidi sve što vi radite. 238 Redovite namaze (molitve) obavljajte, a naročito ustrajno vršite srednju molitvu. I stanite na molitvu skrušeno se Bogu pokoravajući.174) 239 Ako ste u strahu ili opasnosti, onda namaz klanjajte idući pješe ili jašući na konju, a kada ste sigurni, sjećajte se i spominjite Boga onako, kako vas jenaučio, što niste znali.175) 240 Oni, koji od vas umru i ostave žene, preporučuje se (nasljednicima) da žene njihove kroz godinu dana opskrbljuju i da ih iz kuća (njihovih muževa) za to vrijeme ne izgone. Ako bi one od svoje volje izašle, vama nema grijeha, što su one učinile ono, što im je dopušteno. Bog je moćan i mudar. 241 Razvedene žene imaju pravo na uobičajenu opskrbu i izdržavanje. Bogobojazni treba da se čuvaju (hrđavih stvari). 242. Tako vam Bog razjašnjava svoje dokaze da vi razmišljate.

173) Ako jedan muškarac vjenča jednu ženu i visinu melira ne odredi, kasnije ako bude htio pustit ženu, ali se bude nalazio u teškim prilikama, onda i u tom slučaju mora da na jedan plemenit način postupi.

174) Po naispravnijem tumačenju srednji namaz je ićindija.

175) Ovaj ajet sa 238 i 239 ajetom vraća se sadržaju koji se odnosi na ratovanje.

 

DIO. 32 — NUŽNOST BORBE.


243 Jesi li ti vidio hiljade onih koji iz straha bojeći se smrti, napuštaju domove svoje. Allah im reče: »Umrite!« Zatim ih je proživio. Bog je ljudima dobar i milostiv, ali najveći dio ljudi su nezahvalni.176) 244 Borite se i ratujte na Božjem putu i znajte da Bog sve čuje i sve zna.177) 245 Ko (Božjim robovima bez prigovaranja i mučenja dobro čineći) Bogu pozajmi jedan lijep zajam, Bog će njemu višestruko uzvratiti. Bog (nečija srca) zatvara, a (nečija) otvara. Vi ćete se Njemu povratiti. 246 Jesi li proučavao (gledao) šta su radili odličnici Izraelićana poslije smrti Musaove? Kad su rekli jednom poslaniku svome:178) Postavi nam cara jednog da s njim u ime Božje ratujemo.179) Poslanik im reče: »Hoćete li vi ratovati na Božjem putu ako vam se to u dužnost stavi!« Rekoše: »Zašto nećemo mi ratovati na Božjem putu kad smo protjerani sa naših domova i ostali smo bez naših sinova.180) Pošto im je naređeno da ratuju, svi su leđa okrenuli, osim vrlo malog dijela. Bog silnike u dušu poznaje. 247 I poslanik im njihov reče: »Bog vam je spremio Taluta da vam bude car!«181) Oni rekoše: Odakle će nam on biti carem. Mi imamo više sposobnosti od njega da vladamo, a onda se nije njemu ni bogatstvo dalo.182) Poslanik reče: Bog vam ga je izabrao i dao mu je mnogo više nego vama snage tjelesne i znanja.183) Bog, kome hoće, vlast daje. Bog obogaćuje i sve zna. 248 Poslanik im njihov reče: Znak je Talutove moći i vlasti, što će vam doći od vašeg Gospodara kovčeg184) u kome se nalaze nauka, sigurnost i smirenost vaša i ostatci koji su vam ostali od kuće Musaove i Harunove, što ih meleki nose.185) Bez sumnje ovdje je za vas jedan dokaz ako vi vjerujete.

 

176) Izraelićani, su u smrtnom strahu ostavili Misir i iz njega pobjegli. Prema Starom zavjetu (Knjiga brojeva) bilo ih je 600 hiljada. Osim što su faraoni u Misiru ubijali mušku djecu židovsku, oni su u Misiru živjeli u teškom položaju kao roblje, pa su tako i duševno ubijani, Iz straha pred ovom stvarnom i duhovnom smrti oni su iz Misira pobjegli. Pošto su Izraelićani iselili iz Misira, lutali su po pustinji. Musa ih je zvao da idu u Svetu zemlju, ali su se oni ovome usprotivili i četrdeset godina su po pustinji lutali. Posljedica je ovog bila da je pokoljenje koje je sa Musaom iselilo izumrlo i ovako se obistinila zapovijed »Pomrite«. Stari zavjet o ovome kaže: »U ovoj će pustinji popadati sva tjelesa vaša. Nećete ući u zemlju, za koju podigoh ruku svoju, zakleh se da ću vas naseliti u njoj (Četvrta, knjiga Mojsijeva —Brojevi 14:29-30). Ovo je bila njihova smrt. Poslije su ovi oživili, a zatim su unišli u obećanu zemlju i postali joj gospodari.
Ovi ajeti upozoruju muslimane da ne krenu stazom Židova.
177) Ratovati na Božijem putu znači boriti se protiv prohtjeva svoje strasti i boriti se za svoju ličnu samoobranu.

178) Ovaj poslanik je Ašmuil ili Samuel.
179) Stari, zavjet o tome ovo kaže: I narod ne htjede da sluša riječi Samuelove i rekoše: mi hoćemo da nama jedan car vlada kao što vlada i drugim narodima i da pred nama ide i u rat nas vodi (Prva knjiga kraljeva 18:19, 20).
180) Iz Staroga zavjeta Prve knjige kraljeva (15:33) se razabire da su Amalekićani ubijali djecu Izraelićana, a u (1:17) se kaže da su Ama-lekićani bili osvojili njihovu zemlju.
181) Ovdje se Saul naziva Talutom, što znači visoka stasa. Stari zavjet kaže da je bio vrlo visok: »I stade usred naroda, i bijaše glavom viši od svega naroda« (Prva knjiga kraljeva 10:23).
182) U Starom zavjetu nailazimo na ove prigovore Židova: »A ljudi nevaljali rekoše: taj li će nas izbaviti? I prezirahu ga, nit: mu donesoše dara. Ali se on učini kao da nije čuo« (Prva knjiga Samiuelova ).
183) I Samuel reče svome narodu: Vidjeste li čovjeka što vam ga Gospodar odabra, u narodu mu nema ravna (Knjiga Samuelova 24:10).

184) Pod kovčegom se misli srce, a sigurnost i smirenost znači znanje koje dolazi iz srca. Talutov dolazak je značio da će se srca Izraelićana napuniti saznanjem i u njima se ustaliti odlučnost i dostojanstvo. Pošto je kovčeg i prije Taluta dolazio sinovima Israilovim, to se bez sumnje misli ovo drugo značenje.
U Prvoj knjizi Samuelovoj (10:9) se kaže: I kad se ,okrete da ide od Samuela, Bog mu dade drugo srce; i svi se oni znaci zbiše ovaj dan. Dalje se u istoj knjizi (10:10) kaže: I kad dođoše na hum, gle, sretoše ga gomila proroka i dođe na nj duh Božji i prorokova među njima.

 

DIO. 33 — NUŽNOST BORBE.


249 Pa pošto je Talut krenuo sa vojskom reče im tada: Bog će vas okušati sa jednom rijekom. Ko se bude napio iz ove rijeke ne spada meni. Ko je ne okusi (vode) on spada meni osim onih, koji šakom zagrabe.186) Svi su pili osim malog broja između njih. Pa kad je Talut sa onima, koji su s njim vjerovali, prešao preko rijeke, oni rekoše: »Mi danas nemamo snage da se borimo sa Džalutom187) (Golijatom) i sa vojskom njegovom. Rekoše koji su vjerovali da će susresti svoga Gospodara: »Koliko je neznatnih i malih grupica pobijedilo velike grupe uz pomoć Božju«. Bog je uz one, koji trpe.188) 250 Pa kad su izašli prema Džalutu i vojsci njegovoj rekoše: Bože, napuni nam srca strpljenjem, učvrsti nam noge naše i pomozi nas protiv naroda nevjernoga. 251 I oni su tako uz pomoć Božju neprijatelja potukli, a Davud je ubio Džaluta189) i Bog mu je dao vlast i mudrost i podučio ga je što je htio. Kad ne bi Bog odbijao i štitio ljude jedne sa drugima, zemlja bi propala.190) Ali Bog je dobrostiv i pomaže sva stvorenja. 252 To su znakovi i dokazi Božji, koje ti istinski dostavljamo i čitamo. Ti si bez sumnje od poslanika koji su poslani (čovječanstvu).


185) Ovo su duhovne ostavštine, koje su Mus-a i Harun ostavili u narodu svome i koje nose meleki, dok zavjetni kovčeg nose ljudi i životinje (Prva knjiga Samuelova 4:4).
186) Po kršćanskim kritičarima Kuran je ovdje izmiješao priče o Saulu (Talutu) i o Džed'unu. Ove su tvrdnje više nego smiješne. Iz Kur'-ana se razumije da je Talut svoju vojsku iskušavao sa vodom iz rijeke, ali Stari zavjet o tome ništa ne govori. Kur'an Džed'una uopće ne spominje, a Sveto pismo govoreći o njemu kaže da je on na sličan način vojsku iskušavao. Odakle se može znati da i Saul nije postupao kao i Džed'un. Po ovom kur'anskom izlaganju Talut je postupao kao Džed'un iskušavajući svoju vojsku. Ovdje nema nikavog miješanja lica i zamjenjivanja.
187) Talut je svoju vojsku vodio protiv Felestinaca, Čiji je junak bio Džalut.
188) » Gospodinu ne smeta izbaviti sa množinom ili s malinom (Prva knjiga Samuelova 14:5). Jednom prilikom je Saul ili Talut izbrojio one, koji su ostali s njim. i bilo ih je samo 600. (Prva knjiga Samuelova 13:15).

189) I Stari zavjet kaže da je Davud ubio Džaluta i kasnije postao carem. Izraelićana.
190) Sa ovim Kur'an upućuje muslimane da se mir i red na zemlji mogu održati samo tada, kada se osiguraju i spreme protiv napadaja.

 

DŽUZ : 3


253 To su poslanici što smo uzdigli jedne iznad drugih. Neki su govorili s Bogom, a nekima je položaj uzdignut. I Mi smo dali Isau sinu Merjeminu jasne dokaze i učvrstili smo ga sa Ruhul-kudusom (duhom čistim).191) A da je Bog htio ne bi se oni (narodi) iza njih međusobno borili i ratovali, pošto su im bili jasni dokazi upućeni. Ali oni su se razišli (u vjerama). Neki su vjerovali, a neki su ostali nevjernici. Da je Bog htio ne bi oni jedni s drugima ratovali. Bog radi što hoće!


191) Ovaj ajet govori da neki poslanici zauzimaju viši položaj od drugih, a onda da je Hazreti Muhammed najodabraniji poslanik. Malo gore na više se govori o Davudu kao predstavniku zemaljske snage i moći Izraelićana, a o Isau kao predstavniku visokih duhovnih snaga izaelićanskih. Hazreti Muhammed, čije su poslanstvo nagovještavala obojica ovih poslanika je prema tome najveći i najodabraniji Božji Poslanik.

 

DIO. 34 — BOŽJA VELIČINA I MOĆ.


254 O vjernici! Žrtvujte i dijelite od imetka što smo vam ga dali, prije nego dođe dan, kad više neće biti kupovanja i prodavanja, prijateljske pomoći ni zagovora jednih za druge. A koji ne vjeruju, to su silnici.192) 255 Allah je samo jedan i jedini Bog, koji vječno živi i svim stvorenjima vječno vlada. San ga ne spopada i ne spava. On jeGospodar svega što je na nebesima i na zemlji. Ko može tražiti zagovora kod Njega, a bez Njegova dopuštenja. On zna, što Njegova stvorenja rade i što će raditi, šta žele i šta će želiti. Njegova stvorenja mogu znati samo ono, što On hoće, a drugo više ništa ne znaju. Znanje i moć Njegova obuhvaća nebesa i zemlju, a čuvanje njihovo Ga ne umara. Uzvišen je samo On i veliko je Biće Njegovo. 256 U vjeri ne smije biti silenja.193) Prava i istinska staza je odijeljena od krive i pogrešne staze. Ko ne vjeruje satanu, a vjeruje Allaha, uhvatio se je za najjaču vezu,  koja se nikad  otrgnuti  neće.194257 Allah je zaštitnik pravovjernih. On ih iz tmine vodi svjetlu. Pomagač nevjernika je satana, koji ih iz svjetla vodi u tminu. To su drugovi paklenski i oni će u pakalu vječno ostati.

192) Muslimanima se nameće dužnost da bi suzbili mnogobrojne svoje neprijatelje da doprinesu što veće materijalne žrtve. Zato se ova zapovijed više puta ponavlja.

193) Ovaj ajet je najveći i najsjajniji propis, kojim se izriče najveća sloboda vjere. Muslimani su uvijek strogo pazili na ovaj propis i nikoga nisu nagonili da silom vjeru prima.
194) vidi poglavlje 3:103. Prema 103. ajetu poglavlja 3 treba tumačiti i značenje riječi »el-urvetul-vuska«.

 

DIO. 35 — MRTVI SE PROŽIVLJAVAJU.


258 Jesi li pozornost svratio na onoga, što se sa Ibrahimom prepirao o svome Gospodaru, jer mu je bio Allah vlast dao, (pa se zato osilio). Kad je Ibrahim rekao, moj Gospodar proživljuje i usmrćuje, on je odgovorio: Ja proživljavam i usmrćujem. Ibrahim je rekao: »Bog daje da se sunce sa istoka rađa, a ti daj da se sa zapada rodi«. Nevjernik je na to zanijemio.Bog silnike neće uputiti na pravi put.195) 259 I da li si svratio pozornost na onog čovjeka, što je prošao pokraj jednog grada, a krovovi i zidovi kuća su mu bili porušeni. Rekao je: Kako će ove proživiti Allah, kad su već pomrli. Pa mu je Allah život oduzeo za stotinu godina, a zatim ga proživio i rekao mu: Koliko si vremena ostao (mrtav). Odgovorio je: Ostao sam jedan dan ili nešto manje. Bog mu je rekao: Ne, ti si stotinu godina mrtav ležao. Pogledaj u jelo tvoje i u vodu tvoju, nisu se nimalo promijenili, a pogledaj i u magarca tvoga! Mi smo ovo s tobom učinili, da bi svijet iz ovog pouku crpio. Pogledaj kosti kako ih nižemo i na svoje mjesto postavljamo, pa ih onda mesom ispunjamo i vežemo. Pa kad mu je ovo sve jasno postalo, rekao je: Sad znam da Bog može sve učiniti.196) 260 Ibrahim reče: Moj Bože! pokaži mi kako Ti mrtve prozi vi ju ješ! Bog reče: Zar ne vjeruješ? Ibrahim odgovori: Vjerujem, ali hoću da mi je srce potpuno uvjereno! Bog mu tada reče: Uzmi četiri ptice i okupi ih oko sebe, zatim stavi od njih jedan dio na svako brdo i pozovi ih. One će tebi.pohitati. Znaj da Bog sve može i da je mudar (u svakom Njegovom djelu mudrosti ima).197)

195) Iz ovoga se razumije da je onaj koji je sa Ibrahimom vodio ovu raspravu, spadao među obožavatelje sunca i zvijezda. Pošto je ovaj tvrdio da oživljuje i usmrćuje, Ibrahim ga je sa nekoliko dokaza ušutkao i dokazao mu da to samo Bog čini. Tražio je od njega pošto se on suncu klanjao, da sunce mjesto sa istoka počne se rađati sa zapada, ali on to nije mogao učiniti.

196) Ovaj ajet nas upućuje na historiju Izraelićana. Grad o kojem se u ovom ajetu govori jest Jerusalim, koga je Nabukotnozor porušio. To se dogodilo 599 godine prije Isaova rođenja. Dalje se na kraju ovoga ajeta kaže: »Pogledaj kako kosti nižemo i na svoje mjesto postavljamo«. Ovim se upućuje na san poslanika Hizkijala (Ezekijela). U Knjizi Eze-kijelovoj u 36 poglavlju stoji: »Moj Bog sagrađuje razvaljeno i zasa-đuje opustjelo«. Dalje u 37 poglavlju iste knjige stoji da je Ezekiel vidio u snu punu dolinu kostiju i da ga je Gospodin upitao: »Sine čovječji, hoće li oživjeti ove kosti?« Poslije toga se vidi ono što Kur'an predočava: »i postavi me usred polja, koje bijaše puno kostiju — i uđe u njih duh i oživješe i stadoše na noge, bješe vojska vrlo velika« (Eze-kijel 37:1, 10).
Da je ovo bio san i jedno duševno priviđenje vidi se i iz prvih riječi 37 poglavlja Knjige Ezekijelove. »Ruka Gospodinova dođe nada me i Gospodin me iznese u duhu, i postavi me usred polja, koje bijaše puno kostiju«. Dalje se u istom poglavlju (11) kaže: »Tada mi reče: Sine čovječji, ove su kosti sav dom Izraelov; gle; govore: posahnuše kosti naše i prođe nadanje naše, propadosmo«. U dvanaestom se stihu kaže: »Za to prorokuj, i kaži im: Ovako veli Gospodin: evo, ja ću otvoriti grobove vaše, i izvešću vas iz grobova vaših, narode moj, i dovešću vas u zemlju Izraelovu«. Iz svega se ovog razumije da kosti predstavljaju izumiranje i propadanje.
Ovo što Kur'an izlaže to je ovaj san Ezekijelov.
U ajetu se govori o poslaniku koji je stotinu godina mrtav ležao. Ovim se predočuje doba židovskog propadanja i poniženja poslije Nabu-kotnozorovog osvojenja Jerusalima. Jerusalim je porušen 599 godine prije Isaova rođenja, a 537 je dozvoljeno ponovno podizanje hrama. Povraćanje Židova u Jerusalim, ponovno njegovo podizanje i naseljivanje trajalo je kroz čitav šesti vijek. U ajetu se kaže poslaniku da se njegovo jelo i piće nije ništa kroz to vrijeme promijenilo, to jest narod mu je ostao nepromijenjen.
197) Ko želi shvatiti kako je Ibrahim htio da spozna kako se mrtvi proživljuje, dobro će biti kao odgovor ovaj primjer: Pošto Ibrahim uzme četiri ptice, ako ih pripitomi i udomaći, one kad začu ju njegov glas, pa makar bile i u gori, odmah će njemu doletjeti. Ibrahim i ako nije gospodar ptica i njihov tvorac, one mu se ipak odazivi ju, pa kako mu se ne bi odazvali narodi, koje on poziva da žive novim i bujnim životom. Kad se ptice koje se udomaće i pripitome mogu priviknuti na to, da se pokorečovjeku zašto ne bi mogao i čovjek priviknuti i naučiti, da se za svoju sreću pokori Bogu i vjeruje Ga, kad On daje život i smrt i gospodari svim što postoji u svijetu. Na ovakav način je lb ranim predstavljao Božju pomoć.
Komentatori Kurana bilježe, da je Ibrahim poklao ptice i raskomadao ih, onda ih ostavio na brda, a kasnije kad ih je pozvao one su mu se odazvale.

 

 

DIO. 36 — ŽRTVOVANJE IMETKA NA PUTU ISTINE.


261 Oni koji svoj imetak na Božjem putu žrtvuju, sliče zrnu iz koga je izraslo sedam klasova, a u svakom klasu po stotinuzrna. Bog, kome hoće umnoži (dobra svoja). Njegova su dobročinstva široka. On sve zna.198) 262 Oni, koji svoj imetak žrtvuju na Božjem  putu, pa kasnije ne budu  radi  toga  prigovarali  ili srdžbe pokazivali, njih čeka nagrada kod Gospodara njihova. Oni neće osjećati (u životu) ni straha ni tuge. 263 Lijepu riječ reći i pogreške opraštati je bolje, nego milostinju dijeliti i to dijelenje sa mučenjem popratiti. Bog nije potreban (ovake milostinje, koja se siromahu, mučeći ga, daje) i blag je (ne žuri sa kaznom). 264 O vjernici! Ne kvarite milostinje vaše sa prigovaranjem i mučenjem, kao onaj što dijeli imetak svoj, da bi ga ljudi vidili, a ne vjeruje ni Boga ni Sudnjeg dana. Ovakav sliči tvrdoj stijeni, na kojoj se nešto zemlje nalazi. Dođe bujica i ostavi goli kamen. Oni (licemjerci)   neće s tim   ništa   moći zaslužiti. Bog neće na pravi put naputiti narod nevjerni.199) 265 Oni, koji imetak svoj žrtvuju tražeći s tim zadovoljstvo Božje i da sebe u (vjeri) učvrste, sliče vrtu na brežuljku, koga obilne kiše zalijevaju, koji daje dvostruk plod. Pa i ako ne bude po njemu pljusak daždio, kišica će rominjati. Sve što vi činite, to Bog vidi.200) 266 Zar neko od vas voli da ima vrt pun palmi i grožđa, kroz koji rijeke teku, da u vrtu ima puno plodova, da starost duboku doživi i da ga mnogobrojni porod njegov opkoli, pa da (u tom blagostanju) strašan samum (vrući vjetar)   dune i sve to popali.201)   Eto tako   vam Bog   znakoveSvoje  objašnjava,  da  bi  ste vi razmišljali.

198) Kur'an kaže da novci koji se troše na Božjem putu sliče zrnu, koje je urodilo sa sedam stotina zrna. Ovo je pospješilo da su muslimani umnogostručili svoju požrtvovnost. Ovo je imalo i povoljnog utjecaja na privredni razvitak, jer nije bilo nagomilavanja novca, nego je život strujio i radinost se razvijala.

199) Ovaj ajet dokazuje šta su pogani radili da bi Islamu što više napakostili. Da bi spriječili pozivanje u Islam i omeli njegovo napredovanje, javno su novac dijelili, Kur'an kaže da su sva njihova nastojanja u ovom pravcu ostala bezkorisna.
200) Sa ovim ajetom Kur'an pokazuje prilike pravovjernih, koji nisu žalili nikako vih žrtava kad je trebalo pozivati na put pravde i istine.
201) Ovaj nam ajet predočuje stanje licemjeraca, koji dijeleći milostinju prigovaraju siromasima i muče ih.

 

DIO. 37 — KORISTI OD UČINJENIH DOBROČINSTAVA.


267 O vjernici! Žrtvujte i darivajte od lijepih stvari, koje ste sami (na dozvoljen način) zaradili i stekli, što smo vam Mi iz zemlje darovali. Ne izabirajte ono što je gore, pa da dadete, a vi to ne biste uzeli, osim samo kad biste žmirili.202) Znajte da Bogu ne trebaju vaša dijeljenja. Njega treba hvaliti.203) 268 Satana vas zastrašuje sa siromaštvom i naređuje vam hrđava djela i riječi. Bog vam od Sebe obećaje oprost i blagodati. (Božje blagodati) su velike (i u koje svrhe imetak trošite) On zna. 269 (Bog) kome hoće, mudrost daje. Kome bude mudrost dana, polučiće veliko dobro. Samo potpuno razumni shvaćaju i razumijevaju. 270 Sve što budete žrtvovali ili zavjetovali da ćete to učiniti, to sve Bog zna. Silnicima nema pomagača. 271 Ako budete milostinju javno dijelili, to je lijepa stvar, ali ako je skriveno siromasima dajete, to vam je još bolje. Sa ovim će vam se jedan dio grijeha pokriti. Bog prati i zna šta vi radite.204) 272 Nije to tvoje, da ih povedeš na pravi put.205) Bog koga hoće, vodi na pravi put. Za ono štoste žrtvovali, nagrada će vas stignuti. Žrtvujte samo za to, da bi milost Božju stekli. Nagrađeni ćete biti za sve dobro što ste žrtvovali i neće vam se nepravda učiniti. 273 Milostinja pripada onim siromasima, koji su sebe žrtvovali na Božjem putu. Oni nemaju snage, da stiču i zarađuju na zemlji.206) Neznalice ih smatraju radi kreposti njihove bogatašima. Poznaćeš ih po licu njihovu. Kad išću i traže nisu nasrtljivi. Sve što dobro učinite i što žrtvujete, to sve Bog zna.

202) Vidi poglavlje 3:92.
203) U prethodnom dijelu se govori o novcima, što se na Božjem putu žrtvuju i o plodovima, koji će se od toga uživati. U ovom dijelu se govori, što će se dijeliti i što- će se, žrtvovati. Imetak, koji se troši na Božjem putu, treba da toude zarađen na dozvoljen način, a onda se ne smiju najgore i najslabije stvari dijeliti.
204) Novac koji se javno daje, služi općim potrebama ili za obranu.
205) Božji poslanik je dužan samo istinu propovijedati i pozivati u pravu vjeru.

206) Pod ovim se misli na učenike i borce na Božjem putu (vojska).

 

DIO. 38 — ZABRANA KAMATA I LIHVARENJA.


274 Koji svoj imetak javno i tajno, danju i noću žrtvuju na Božjem putu, njih čeka nagrada kod njihova Gospodara. Za njih nema straha, nema tuge! 275 Koji jedu kamatu, ustajaće samo onako, kao kad ga satana dodirom svojim teško zlostavlja.207) To će im biti za to, što su govorili, da je lihva kao i trgovina. Bog je dozvolio trgovanje, a zabranio je kamatu i lihvu.208) Kome dođe pouka od Gospodara njegova i on se prođe (jedenja kamata), pa što bude prije uzeo (od tih kamata) to je njegovo. Njegov posao Bogu pripada. Ko se povrati (uzimanju kamata) spada među drugove paklenske. Oni će tamo vječno ostati. 276 Bog diže i uništava (novac stečen sa) kamatama, a umnožava imetak onome, koji milostinju dijeli. Bog ne voli ni jednog griješnika i nezahvalnika. 277 Koji vjeruju i dobra  djela  čine,  klanjaju namaz i dijele zekat, čeka ih nagrada kod Gospodara njihova. Oni niti će strahovati, niti će tužni biti. 278 O vjernici! Bojte se Boga i napustite kamate, koje su vam preostale, ako ste pravi vjernici. 279 Ako to ne učinite, onda znajte, da ste stupili u borbu sa Bogom i Njegovim Poslanikom i rat ste im navijestili. Ako se pokajete (od daljnjeg uzimanja kamata) onda vam pripada glavnica vašeg imetka. Ne ćete (tako) činiti nasilje, niti će vama biti nasilje učinjeno. 280 Ako bi bio (dužnik) u teškim prilikama, treba ga očekati dok mu prilike postanu povoljnije, a da ga poklonite (dug) to bi vam bilo bolje (nego da čekate) ako znadete. 281 Bojte se onoga dana, kada ćete se u njemu povratiti Allahu, pa će se zatim svakome dati sve što je zaradio, a nepravda i nasilje neće biti činjeno.


207) Na Sudnjem danu će se ovi ljudi teško iz grobova dizati kao oni, koje je satana svojim zabludama potpuno upropastio.
208) Arapska riječ »riba« znači kamata, lihva. Kur'an u prvom redu traži od ljudi da pazeći na pravo i čuvajući ga jedni drugima, čine dobro i budu darežljivi. Ističe da samo na ovaj način mogu pobijediti istine Islama i Islam izvojevati pobjedu. Zato se zabranjuje kamata i lihva i oni koji kamatu uzimaju smatraju se da su potpuno zavedeni od satane.
Islam traži da se jedan dio imetka odijeli i zapovijeda da se siromasi tim novcem obezbijede. Bogatima se zabranjuje da svojim postupkom siromahe muče i da ne bi postali nasrtljivi, zabranjuju se kamate.

 

DIO. 39 — OBAVEZE I UGOVORI.


282 O vjernici! Kad jedni drugima pozajmljujete i zadužujete se do jednog određenog vremena, to zapišite.209) Nek zapiše (što dajete i uzimate) jedan pisar tačno. Neka se pisar ne susteže da napiše sve onako kako je Allah naredio i kako ga naučava. Neka piše! Dužnik neka svoj dug prizna i neka ga napiše, neka se Boga boji, i neka ništa od svog duga ne umanji. Ako bi dužnik bio malouman ili slab, ili ne bude u stanju da napiše i prizna, neka njegov skrbnik po pravici to očituje i prizna. I tražile dvojicu svjedoka između muškaraca. Ako se ne nađu dva muškarca. Da neka svjedoči jedan muškarac i dvije žene. Svjedoci neka budu ljudi, čije svjedočanstvo možete primiti i neka su poznati kao postojani ljudi. (Uzrok da mjesto jednog muškarca svjedoče dvije žene je), ako bi jedna zaboravila, da je druga na to potsjeti. I neka se svjedoci ne ustežu, kad se pozovu (da svjedoče). I ne zazirite od toga, da sve zapišete, pa bio dug mali ili veliki, do njegova određenog roka. (Vaše poslovanje) ovako pritvrditi, toje kod Boga pravednije i bolje primljeno, a ovo više utvrđuje svjedočanstvo, a mala je mogućnost da zapadnete u sumnju. Samo ako je to roba koja se u trgovini iz ruke u ruku promeće, onda vam nije grijeha, ako to ne zapišete. A kad kupujete i prodajete, činite to pred svjedocima. Ni pisar ni svjedok neka se ne oštete. Ako to uradite (štetu činite), onda ste učinili grijeh prema Bogu. Bojte se Boga. Allah vas poučava. Allah svaku stvar najbolje zna. 283 Ako budete na putovanju i ne nađete pisara, koji će utvrditi poslovanje vaše, onda uzmite zalog. Ako se pouzdavate jedni u druge, neka dužnik što je uzeo u povjerenju (bez zaloga ili pisanog ugovora) povrati (svom povjeriocu) i neka se boji Boga. Ne sakrivajte svjedočanstva. A ko ga sakriva, griješno mu je srce njegovo. Bog sve zna šta vi radite.


209) U prethodnim dijelovima se govorilo o milostinji i dobročinstvu, zatim o kamatama. Sa ovim se ušlo u poslovanje i time se daje važnost svemu što dovodi do potpunog ispunjavanja svačijih prava.

 

DIO. 40 — POBJEDA MUSLIMANSTVA.


284 Samo Bogu pripada sve, što je na nebesima i na zemlji. A ako vi otvoreno činite što vaša srca misle ili to skrivate, za sve to ćete Bogu odgovarati. Oprostiće kome hoće, a kazniće koga hoće. Bog je jedini koji sve može. 285 Poslanik vjerova što mu bi objavljeno od Gospodara njegova i pravovjerni vjerovahu. Svi vjeruju Boga, Njegove anđele, knjige i poslanike. Mi ne dijelimo i ne rastavljamo poslanike, jedne od drugih.210) Oni (pravovjerni)govore: Gusmo i pokorismo se. (Veliki Bože) tražimo oproštenja Tvoga. Naš Bože, Tebi se vraćamo. 286 Bog naređuje, da se čini samo koliko se može. Svako ko dobro čini, sebi dobro čini, a ko zlo čini, sebi ga čini. (Veliki) Naš Bože! Ne kazni nas ako zaboravimo ili pogriješimo! (Veliki) Naš Bože! Ne zaduži nas teretima, kao što si zadužio one prije nas. (Veliki) Naš Bože! Ne zaduži nas sa onim, što podnositi i izvršavati ne možemo. Oprosti nam, smiluj nam se i daruj nas! Ti si nam Gospodar i pomagač naš. Pomozi nas protiv nevjernika!

210) Ovdje se iznosi širina islamskog vjerovanja, te da 6e sa svojom širokogrudnošću konačno pobijediti. Kuran kaže: »Mi ne dijelimo i ne rastavljamo poslanike jedne od drugih«. Time se kaže da vjerujemo sve one istine, koje su bile njima od Allaha objavljene. Inače poslanici se po svom položaju dijele.