Thu08132020

Last updateMon, 10 Aug 2020 11am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel

036 - Poglavlje JA SIN

POGLAVLJE: 36,  JASIN

OBJAVLJENO U MEKKI,  5 DIJELOVA, 83 AJETA.

 

SADRŽAJ:

 

Ovo uzvišeno poglavlje je.dobilo ime po prva dva slova i to: Ja i sin. Sa ova dva slova se obraća i govori Hazreti Muharamedu. Poglavlje Jasin predskazuje, kao što to predskazuju i prethodna dva poglavlja, a i tri slijedeća poglavlja, da će se Islam na zemlji učvrstiti i ustaliti i da će sve protivnike savladati. Poglavlje Jasin pripada srednjem mekkanskom periodu. Na početku se ovog poglavlja Božjeg Poslanika nagovara sa riječima: »0 čovječe« i pokazuje se da će s njim čovječanstvo postignuti svoje savršenstvo.

Prvi dio poglavlja dokazuje istinitost Kur'ana i ističe, da sadrži nadnaravnu snagu, koja mrtvim ljudima ponovno dušu povraća i oživljuje ih. U drugom se dijelu donosi nekoliko primjera i ističe se kako Kur'an potvrđuje knjige, koje su prije njega objavljene. U trećem dijelu se iznose dokazi koji utvrđuju, da će Istina bezuvjetno pobijediti i uspjeti. U četvrtom dijelu se izlaz«, kako će biti pozvani na odgovornost i biti pitani i oni, koji su primili Kur'an, a i oni koji ga nijesu primili, te da će biti nagrađivani ili kažnjavani. Peti dio upućuje na zakone, po kojima se narodi dižu i propadaju, pa se objašnjava, kako je Allah mogućan da ljude ponovno oživi.

 

 

PREVOD:

 

DIO. 1 — KUR'AN JE ČUDO BOŽJEG POSLANIKA.

 

Bismillahir'rahmanir'rahim

 

1 O čovječe![1])

 2 Svrati pozornost Kur'anu, koji je pun mudrosti!

3 Zaista si ti jedan od poslanih poslanika.

4 Ti si na istinskom pravom putu!

5 Kur'an je objavljen od Allaha, jedinog pobjednika i milostivog,

6 da zastraši i opomene narod (od posljedica krivog puta), čiji očevi nijesu zastrašeni i opomenuti, pa su ostali bezbrižni i zapušteni.

7 Kazna je bila pravedna za mnoge od onih (koji su se zapustili). Pa oni (opet) ne vjeruju.

8 Mi smo stavili na vratove njihove okove, te su oni doprli do podbradaka i oni (zbog ovih okova prkosa i oholosti), uspravno vratove drže.[2])

9 I Mi smo stavili pred njih prepreku, (pa ih zadržava da idu naprijed i istinu prime), a i iza njih smo stavili prepreku, (koja ih sprečava da se natrag vrate i spasu od kazne). Mi smo zastrli poglede njihove. I oni više ne mogu vidjeti.

10 I svejedno je njima, opominjao ti njih (od posljedica krivog puta), ili ih ne opominjao, oni ne vjeruju.

11 Ti ćeš samo zastrašiti i opomenuti onoga, koji prima Kur'an i slijedi ga i boji se Boga u tajnosti. Obraduj ovoga sa oproštenjem i nagradom najčasnijom!

12 Zaista, Mi mrtvima dušu dajemo i oživljujemo ih.[3]) I Mi smo zapisali svako djelo, što su ga učinili, i svaki trag što su ga ostavili. I svaku stvar smo Mi zabilježili u Knjizi posve jasnoj i otvorenoj.

DIO. 2 — UTVRĐIVANJE ISTINE.

 

13 Iznesi im kao primjer (stanje) stanovnika grada, kad su im došli poslanici.

14 Gle, Mi smo poslali njima dvojicu Posla­nika, pa oni su ih obojicu u laž utjerali i Mi smo ojačali (ovu dvojicu  Poslanika)   sa  trećim[4])  I oni su (sva  tri  Poslanika) rekli: Mi smo vama poslani.

15 Odgovori im narod: Vi ste samo ljudi, kao i mi, i nije ništa Sveopći Dobročinitelj spremio i objavio. Zaista vi, osim laži, ništa drugo ne govorite!

16 Rekoše (Poslanici): Gospodar naš zna, mi smo poslanici, koji smo vama poslani.

17 A dužnost je naša, samo jasno i otvoreno saopćenje i i izvršenje poruke.

18 Reče (narod): Vi nam donosite nesreću. Ako se vi ne okanite (tvrdnje vaše i odavle se ne pokupite i ne odete), mi ćemo vas kamenovati i sigurno će vas od nas stići bolna i teška kazna.

19 Rekoše (Poslanici): Nesreća je vaša s vama! Zar vam pouke naše nesreću donose? Ne, vi ste ljudi razuzdani, koji granicu prelaze!

20 I došao je jedan čovjek iz najudaljenijeg dijela grada, žureći se i reče: »Narode moj! Slušajte Poslanike i slijedite ih!

21 Slijedite one, koji ne traže od vas nikakve nagrade, a oni idu putem onih, što su upućeni na pravi put!

22 A šta je meni da ja ne obožavam i ne klanjam se Allahu, koji me je stvorio? I Njemu ćete se svi povratiti.

23 A zar ću ja ostaviti Allaha i klanjati se drugim bogovima? Ako bude htio Sveopći Dobročinitelj, da me kakva šteta i zlo pogodi, neće mi ništa koristiti zagovori njihovi, a niti će me oni spasiti.

24 Zaista sam ja (ako ostavim Allaha i budem se klanjao krivim bogovima) u otvorenoj zabludi i stramputici.

25 Eto ja vjerujem Gospodara vašeg. Poslušajte me!«

26 — 27 Reklo se njemu: i »Uniđi u raj!«, a on reče: »Kamo sreće, da je narod moj znao, j što mi je oprostio Gospodar moj i učinio me od odlikovanih.[5])

Džuz: 23

28 I Mi nijesmo poslali na narod njegov, iza njega vojsku s neba. I Mi nijesmo to slali.

29 Njih je stigla samo strašna i pod­mukla jeka. Pa su svi najedamput zamrli i otišli.[6])

30 Koja šteta tim robovima! Nije im došao poslanik, a da ga oni nijesu ruglu ; izvrgli!

31 Zar oni ne vide, koliko smo Mi prije njih uništili pokoljenja (koja nijesu slušala poslanike), jer se oni nijesu posla­nicima povraćali.

32 A oni će zaista svi biti k Nama dovedeni.

DIO. 3 — DOKAZI ISTINE.

33 I znak i dokaz im je ova zemlja mrtva. Mi je oživljujemo i vadimo iz nje (raznovrsno) zrnevlje, pa ga oni jedu.[7])

34 — 35 I Mi smo (na zemlji) stvorili palmovike i vinograde. I dali smo, da iz zemlje vrela provriju, da oni jedu plodove njihove. (Sve ove blagodati) nijesu uradile ruke njihove. Zar oni opet ne zahvaljuju?

36 Uzvišen je, čist i slavljen Allah, koji je od svega stvorio parove: Od onoga, što iz zemlje niče, i od ljudi samih, i od onoga   što   oni  ne  znaju.[8])

37  A  i  noć  im  je  jedan  znak (i jedna pouka).   Mi   odijelimo jd nje svjetlo danje i oni ostanu u mraku i tmini.[9])

38 A i sunce  (im   je  jedan   znak i pouka)   kreće   se   po   stalnoj  i  krajnoj ! tačci svojoj. To je određenje jedinog   Pobjednika,   koji svaku stvar istinski zna.[10])

39 A i mjesecu smo odredili mjesta kretanja,pa na kraju  postane kao suha savijena grana palmina.[11])

40 Niti suncu treba da dostigne mjesec, a ni noći da pretekne i dan. I svako u svome krugu plovi.[12])

41 I znak je jedan za njih, da smo ukrcali porod nji­hov u nakrcanu lađu.

42 I stvo­rili smo im što je slično (lađij, da   se   oni   ukrcavaju i voze.[13])

43 A da hoćemo potopili bi ih, pa ne bi im bilo nikoga, ko bi im u pomoć pritekao, niti bi se oni mogli spasiti.

 44 (Samo smo ih spasili) iz milosti Naše i što hoćemo da oni do određenog roka žive i provedu se.

45 A kada se njima reče: Čuvajte se onoga, što je pred vama, (kazne na koju ćete u ovom životu udariti) i što je iza vas, (kazne na koju čete u vječnom svijetu udariti), da bi vam se smilovalo (oni glavu zaokrena).

46 A nije im došao nijedan od znakova Gospodara njihova, a da oni nijesu od njega glavu okrenuli.

47 I kada im se reče: Dijelite (da bi drugima pomogli) od onoga, što vam je Bog darovao, govore nevjernici pravovjernima: »Zar da mi hranimo onoga, koga bi Bog nahranio, da ga je htio nahraniti? Zaista ste vi ljudi u otvorenoj zabludi«.

48 A govore: Kada će doći ta prijetnja vaša, protiv nas (koju ste iznijeli), ako vi istinu govorite?

49 Oni iščekuju samo jedan strašni zov i potmuli tutanj, što će ih iznenada stići, a oni će se među sobom svađati. 50 Pa neće moći ni oporuke učiniti, niti će se moći čeljadima svojim vratiti.[14])

DIO. 4 — NAGRADA I KAZNA.

51 I puhnuće se u rog. A tada će se sve iz grobova Gospodaru svome žuriti.

52 Govoriće:   Jao i teško nama!   Ko nas diže iz ležaja naših? (Njima će se reći): »Ovo je (dan) što je obećao  i Sveopći Dobročinitelj i što su istinito poslanici kazivali.

53 Samo   će biti jedan zov, pa će se oni svi kod Nas iskupiti i Nama će doći.

54 Danas se neće nikome nimalo nasilja učiniti i vi ćete biti nagrađeni samo onako, kako ste radili!

55 Zaista će tada drugovi rajski, obdareni svima blagodatima, naslađivati se i uživati (u mnogim blagodatima i u gledanju Svemogućeg Allaha, ; pred čm će sva ostala dobra zaboraviti).

56 Oni i družice njihove će biti pod hladovinom, naslonjeni na ukrašenim stolicama i divanima.

57 Za njih će tamo biti voća svakovrsnoga i svega što budu poželili i htjeli. 58 Doći će im kao riječ od Gospodara milostivog: Spas i mir!

59 I rastavite se danas, o griješnici!

60  Zar vam nijesam naredio (i poučio vas), o sinovi Ademovi, da se ne klanjate satani. Satana vam je jedan otvoren neprijatelj!

61  Nego Meni se klanjajte i Mene obožavajte! Ovo je najpraviji put.

62 A satana je zaveo između vas mnogi svijet. Zar vi nemate pameti, da to shvatite?!

63 Eto, ovo je onaj pakao, što vam je obećan.

64 Uniđite danas tamo, jer nijeste vjerovali, (pa kaznu teglite).

65 Tada ćemo Mi zapečatiti usta njihova, a govoriće Nam ruke njihove i svjedočiti noge njihove, šta su radile i šta su zaslužile.

66 A da hoćemo, potpuno bi im oči oslijepili i uništili, pa bi se mučili i trudili da nađu put. Ali kako onda mogu vidjeti put?!

67 A da opet hoćemo, pretvorili bi ih u ružniji oblik na mjestu njihovu, pa ne bi mogli ni naprijed poći, niti se natrag povratiti.                                                                                                  

DIO. 5 — GOSPODSTVO ISLAMA.

68 A onaj komu smo dali dug život, da živi, Mi izmjenjujemo stvorenje njegovo i oslabimo ga. Zar oni još to ne shvaćaju?[15])

69 Mi nijesmo njega (poslanika) pjesništvu naučili. A njemu pjesništvo i ne dolikuje. (Riječ, koja mu je objavljena), to je samo pouka i posve jasni Kur'an.[16])

70 Da opomene i prestraši onoga, koji je živ od posljedica krivog puta i da potvrdi istinitost kazne nad nevjernicima.

71 Zar oni ne vide, da smo im Mi stvorili živo­tinje, koje su djelo ruku Naših (bez sančesnika i pomagača), pa ih oni posjeduju.

72 I Mi smo ih učinili podložnim njima, pa neka neke jašu, a od nekih neka (meso) jedu.

73 Oni od njih imaju mnoge koristi. Piju (mlijeko njihovo). Zar oni još ne zahvaljuju?

74 I oni ostavljaju Allaha, a uzimaju druge bogove, da bi se tako oni pomogli.

75 Ne mogu im oni pomoći. A oni su njima (krivim bogovima svojim) vojska, što pred njih izlazi i čuva ih (i s njima zajedno u pakao idu).

76 I neka te ne žaloste riječi njihove. Mi znamo sve, što oni u sebi skrivaju i što javno čine.

77 Zar čovjek ne vidi, da smo ga Mi stvorili iz jedne kaplje vode, pa on je opet otvoren neprijatelj.

78 I iznio je nama primjer, a zaboravio je kako je on stvoren. Rekao je: »Ko će proživiti kost, kad je ona istruhla?«[17])

79 Reci: »Oživiće je Onaj, koji je i prvi put stvorio. A On zna, kako je svako stvorenje,

80 On je, koji vam iz zele­nog drvlja vatru daje, i vi to drvlje ložite.[18])

81 A zar nije Onaj, koji je stvorio nebesa i zemlju moćan, da njima slične stvori? (Svakako tu moć ima). On je, koji sve stvara i svaku stvar istinski poznaje.

82 Samo je zapovijed Njegova, kad bude htio da nešto bude, da kaže: »Budi!« i ono biva.

83 Slavljen je, čist i uzvišen Onaj, u čijoj je ruci gospodstvo i vlast nad svakom stvari. I svi ćete se Njemu povratiti.

 



[1]U narječju arapskog plemena, Jasin se upotrebljava u zna­čenju: O čovječe! Postoji skoro potpuna saglasnost, da se sa ovom riječi nagovara Božji Poslanik.

[2] Uzvišeni ajet predstavlja oholost i nadutost pogana. Njihova na­dutost i prkos bio je toliko uvriježen, da su izgledali kao oni, što su im okovi oko vrata, pa ne mogu da glave sagnu. Ovi okovi koji su im vra­tove držala ukočene, smetali su im da pred istinom vrat sagnu. Prepreke, koje se dalje spominju, jesu također smetnje, da čovjek pođe naprijed.

[3] )   U ovim riječima se nalazi upućen je na snagu, koja zamrle narode oživljava i daje im novu  snagu.

[4]Trinaesti ajet sva ova izlaganja donosi kao jedan primjer. Grad ili stanovnici o kojima se govori, nije ispravno da se kaže, da je to ovaj grad ili ono stanovništvo. Sa ovim primjerom se želi utvrditi poslanstvo Hazreti Muhammedovo. Od one dvojice poslanika, koji su ranije poslani, misli se na Musaa i Isa alejhisselama. Treći poslanik, koji je ove utvrdio jest Hazreti Muhammed. I Hazreti Musa i Hazreti Isa su predskazali dolazak Hazreti Muhammedov, i kad se Hazreti Muhammed pojavio, obistinila su se ova predskazivanja. I sljedbenici Musaovi i sljedbenici Isaovi su nastojali da Arape privedu u svoje vjere, ali nijesu uspjeli. E radi toga je kasnije Hazreti Muhammed došao.

[5] Ovaj čovjek predstavlja one, koji vjeruju poslanike. Svakom po­slaniku po jedan između onih, koji vjeruju, potvrđuje istinitost njegovog   poslanstva.

[6] Uzvišeni ajet posve jasno kazuje kako kazna dolazi. Na one, koji su zaslužili kaznu, neće s neba dolaziti vojska, uzroci radi kojih dolazi kazna najedamput će se na zemlji pojaviti.

[7] U Kur'anu se mrtva zemlja, koja je oživila ispoređuje sa prepo­rodom, što ga je Kur'an na zemlji izveo. Kad je Kur'an došao, zemlja je bila mrtva. Ali prema zakonima božanskim, koji vladaju u materijalnom svijetu, svaka zemlja, koja je mrtva, kako se može u njoj život obnoviti i plodovima napuniti, tako se to isto može i u duhovnom svijetu dogoditi

[8] Ovaj ajet tumačeći, da su sva stvorenja u životinjskom i biljnom carstvu, i inače, stvorena od parnih jedinki, iznosi jedan veliki naučni princip.

[9] Ova noć je doba neznanja. Kako u prirodnom materijalnom svijetu izmjenjuje dan noć, a noć dan, to se isto zbiva i u duhovnom nemateri­jalnom svijetu. Tminu  neznanja  slijedi  dan upućen ja.

[10] Možda ovaj ajet upućuje na kretanje sunca u svemiru, ili na ono doba i stanje sunčevo, kad više neće od sebe svjetla davati.

[11] Ovdje se predstavlja ona vanjska krivina i tanjač mlađaka ili starog mjeseca prije mijene. I istine ponekad ovako izgledaju u očima nekih ljudi, ali za kratko vrijeme, kako mjesec obasja punim sjajem, tako i istina zasjaji.

[12] Ovo je jedna istina, koju je prije trinaest vjekova Kur'an iznio. a koju nije niko razumio.

[13] Na lađe  nas  podsjećaju   sva  današnja  prevozna  sredstva.

[14] Ovaj ajet pokazuje na nesreću i poraz, što su ga pogani kasnije na Bedru pretrpili.

[15] Zakon prirodnog razvitka zahtijeva, cla sve što je živo,  počinje   i opadati. Ovaj zakon kako obuhvaća pojedince, tako obuhvaća i narode.

[16] Hazreti Muhammed nije pjesme pjevao, a Kur'an koji je njemu objavljen, ozbiljno borbu vodi i u borbi traži odlučnost i odmjerenost, koja je dostojna čovjeka kao razumnog bića.

[17] Ovaj ajet je objavljen o Ubejju Ibni Halefu, koji se prepirao sa Božjim Poslanikom o životu poslije smrti. Donio je jednu trulu kost i iz­mrvio u ruci, pa je rekao: »Vidiš li, zar će to Bog- oživiti pošto je istrulo i izmrvilo se«. Božji Poslanik mu je odgovorio: Da, i tebe će proživiti i u pakao utjerati.

[18] Veličanstvena je moć Božja, koji je u zelenom drvetu sastavio i vodu i oganj, pa oganj ne može da pali drvo, a voda ne može da gasi oganj. Zar ovo nije jedan od najvećih znakova Božje Mudrosti i Božje Moći i zar ovo nije jasan dokaz, da On može na novo i mrtve oživiti.